Mala runjika

Hieracium pilosella L. Cichoriaceae

NAZIV VRSTE:

Hrvatski naziv (FCD): mala runjika, Domac, R., 1994; ovčja bradica, ovčja travica, runjavica, brada ovčija, jandrašika, kosmura,  ovčica mišja, ovčija brada, proljetnica, runjavičina, slavak, mišje uho Šulek, B., 1879 ; zečja loboda Kušan, F., 1956; dlakava runjika Pahlow, M., 1989

engl. mouse-ear hawkweed; fr. la piloselle, oreille de souris, oreille de rat, piloselle de rat, veluette, herbe a épervier; njem. das Kleine Habichtskraut, Mausohr-Habichtskraut

PORODICA:

Cichoriaceae (glavočike jezičnjače)

ROD:

Hieracium (žutenica)

LJEKOVITI DIO BILJKE:

Zelen, (nadzemni dio) cvatuće biljke (herba cum flore).

TRADICIONALNA PRIMJENA:

Infekcije i tegobe mokraćnog sustava. Vanjskom primjenom kao adstringens za zacijeljivanje manjih ozljeda kože.

MODERNA PRIMJENA:

Tradicionalni biljni proizvod koji povećava količinu izlučenog urina čime se postiže ispiranje mokraćnog sustava u cilju adjuvantne terapije manjih tegoba mokraćnog sustava

KADA BITI OPREZAN:

Runjika je vrlo sigurna biljka.

PREHRAMBENA VRIJEDNOST:

Uglavnom se ne koristi kao prehrambena vrsta.

MOGUĆE ZABUNE:

Prije branja runjike treba se dobro educirati. Postoji niz vrlo sličnih vrsta ne samo roda Hieracium, već i nekih vrsta obitelji Asteraceae.

ZANIMLJIVOSTI:

U doba prije antibiotika koristila se za liječenje bruceloze o čemu postoji više referenci od prije 50 godina, što se danas smatra zastarjelim načinom terapije. U Francuskoj je jedna od najprodavanijih biljaka koje se koriste kod infekcija mokraćnog mjehura, te u prevencije njihovog nastanka.

Mala runjika samim svojim stasom i nenapadnošću simbolizira tiho prisustvo male runjike u fitoterapiji. Ona je često u sjeni daleko poznatijih biljaka koje djeluju na urogenitalni sustav. To ne znači da je u svim zemljama njena pozicija skromna. Mala runjika je popularna u francuskoj i talijanskoj fitoterapiji. Vremenom mi je prirasla srcu kao biljka prevencije urinarnih infekcija, slično brusnici. Nakon perioda akutne infekcije odlična je biljka za sprječavanje recidiva upale mokraćnog mjehura. Uz druge biljke može se koristiti i kod akutnih nekompliciranih cistitisa. Beskrajno je simpatična – njeni listovi podsjećaju na mišje uši što se odrazilo i na njena imena u francuskom i engleskom jeziku. Botanički je zahtjevna, u masi biljaka sličnog cvijeta i srodnica svog roda treba ju znati prepoznati.

Botanički podaci

Mala runjika je samonikla u Hrvatskoj. Biljka je visine 10-15 centimetara i rijetko naraste više od 30 cm. Listovi su cjeloviti, ovalni, s gornje strane lista nalaze se duge dlake, dok je naličje lista obraslo gustim dlakama koje daju bijelo zelenu boju, svjetliju od lica lista. Listovi grade rozetu. Jedna od značajki je dugi stolon kojima se brzo širi po tlu. Za razliku od vrste Hieracium hoppeanum stolon je tanji, listovi rjeđe raspoređeni duž stolona i smanjuju se prema vrhu, dok su kod vrste H. hoppeanum podjednake veličine i gušće su raspoređeni. Cvjetna glavica je svijetlo žuta, svjetlije boje od primjerice, cvijeta maslačka, smještena na kraćoj stabljici koja je obrasla kratkim tamnijim žljezdastim dlakama. Pkrovni listovi u kojima se razvija cvijet obično su uži, oko 0,5-2mm, za razliku od vrste H. hoppeanum kod kojeg su širi (2-4mm).

Oficinalni dijelovi biljke

Zelen, (nadzemni dio) cvatuće biljke.

Kvaliteta

Opće monografije Europske farmakopeje o mikrobiološkoj čistoći i ekstraktima. Zahtjev prema Francuskoj farmakopeji:

  1. makroskopska i mikroskopska identifikacija
  2. identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari klorogenična kiselina, luteolin-7-glukozid, umbeliferon
  3. strane tvari : najviše 10%, najviše 8% mineralnih tvari
  4. gubitak sušenjem najviše 12,0% sušenjem 1,000g pulverizirane svježe biljke na 105 °C tijekom dva sata
  5. ukupni pepeo najviše 15,0%
  6. najmanje 2,5% derivata dihidroksi-cimetne kiseline, izraženo kao klorogenična kiselina određeno spektrofotometrijski reakcijom s natrij hidroksidom, natrij nitritom i natrij molibdatom

Kemijski sastav

Prema : Bruneton J., Pharmacognosie, Phytochimie, Plantes médicinales, 3e édition, Editions Tec & Doc 1999 ; Bézanger-Beauquesne L, Pinkas M, Torck M, Trotin F. Plantes Médicinales des régions tempérées. Maloine S.A., Paris 1980 ; Garnier G, Bezanger-Beauquesne L, Debraux G. Ressources Médicinales de la Flore Francaise. Vol 2. Vigot Freres, Paris 1961 ; Gruenwald J, Brendler T, Jaenicke C, editors. PDR for Herbal Medicines. 4th ed. Thomson PDR, Montvale, 2007, 590-91 ; Stanojević L, Stanković M, Nikolić V, Nikoli L, Ristić D, Canadanovic-Brunet J, Tumba V. Antioxidant Activity and total Phenolic and Flavonoid Contents of Hieracium pilosella L. extracts. Sensors (Basel) 2009, 9(7): 5702-5714 ; Van Hellemont J. Compendium de Phytotherapie. 1st ed. A.P.B. Brussels, 1986 ; Wren RC. Potter’s New Cyclopedia of Botanical Drugs and Preparations. Safron Walden, The C.W. Daniel Company Limited, Essex 1998.

Flavonoidi kojih bude oko 0,25% u suhoj biljci, najviše luteolina, luteolin-7-glukozida, apigenin-7-O-glukozida, izoetin-4’-O-β-D-glukopiranozida. Hidroksikumarini, najviše ima umbeliferona kao 7-glukozida (oko 0,25% u suhoj biljci). Najviše ima derivata organskih kiselina, kavene i klorogenične kiseline (oko 20% u suhoj biljci). Ukupnih fenolskih spojeva ima oko 240mg/g ekvivalenata galne kiseline te flavonida 80 mg/g ekvivalenata rutina u suhoj biljci. Sadrži i triterpene, najviše α i β-amirina, tarakserola i taraksasterola i fer-7-en-β-ola. Biljka sadrži i tanine.

Indikacije/djelovanje

U etnomedicinskoj primjeni postoji konsenzus kako se mala runjima koristila kao diuretik i to je njena glavna namjena. Nekoliko autora iz sredine XX. stoljeća navode i druge tradicionalne uporabe : diuretik koji potiče lučenje klorida i dušikovih spojeva, kamenci u mokraćnom sustavu, pomoćna terapije kod gripe i malteške groznice, edemi, bronhitis (EMA). Vanjskom primjenom kao adstringens za zacijeljivanje manjih ozljeda kože. U doba prije antibiotika koristila se za liječenje bruceloze o čemu postoji više referenci od prije 50 godina, što se danas smatra zastarjelim načinom terapije.

Francusko ministarstvo zdravlja definira uporabu na sljedeći način: “tradicionalno korištena da potiče izlučivanje vode”.

Prema Europskoj agenciji za lijekove, njena uporaba je definirana: “tradicionalni biljni proizvod koji povećava količinu izlučenog urina čime se postiže ispiranje mokraćnog sustava u cilju adjuvantne terapije manjih tegoba mokraćnog sustava”.

ESCOP i Komisija E ne navode uporabu male runjike i njene indikacije.

Glavna vrijednost male runjike upravo je djelovanje na mokraćni sustav. Koristi se u dvije namjene :

  1. prevencija ponovne pojave cistitisa nakon što smo drugim biljkama/lijekovima uklonili uzročnika bolesti. To je korištenje slično uporabi brusnice u prevenciji. Mehanizam djelovanja brusnice i runjike je različit. Oligomerni procijanidini tip A iz brusnice sprječavaju adherenciju (« lijepljenje ») patogenih bakterija za stijenke mokraćnog mjehura. Runjika svoje djelovanje bazira na efektu ispiranja (diureze), ali vjerojatno i bakteriostatskom učinku.
  2. adjuvantna (dodatna) terapija akutnog nekompliciranog cistitisa, gdje se kombinira bilo s antibioticima, ili s antibakterijskim biljkama poput medvjetke, ili s biljkama koji sadrže oligomerne procijanidine poput brusnice i cimetovca.

Tipovi ekstrakata i posologija

Kao infuz : 2-4g biljne droge, 3x dnevno svježe spravljen (British Herbal Pharmacopoeia).

Tinktura 1 :5 (w/v) u 65% etanolu, doza nespecificirana ; oko 5mL 2-3x dnevno. Tinkture suhih biljaka sadrže duplo veći koncentraciju flavonoida i umbeliferona (Bilia et al.).

Suhi standardizirani ekstrakti, najčešće na derivate orto-hidroksicimetne kiseline. Ne postoji striktno navedena doza, ali kod akutnih infekcija uobičajena doza iznosi 1g suhog esktrakta 3x dnevno kroz nekoliko dana.

EPS ekstrakt, standardiziran na 0,8-1,2 mg/mL derivata orto-hidroksicimetne kiseline, 5mL 2x dnevno u vodi. Obično se koristi kao prevencija odnosno u kurama nakon infekcije tijekom 2-4 tjedna.

Indikacije se temelje na tradicionalnoj uporabi (EMA).

Vrijeme primjene

Nema ograničenja.

Kontraindikacije

Nepoznate.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate.

Trudnoća i dojenje

Nema podataka. Ne uzimati bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom.

Nuspojave

Rijetke, nisu opisane.

Mehanizam djelovanja

Antibakterijsko djelovanje

Više starijih referenci potvrđuje antimikrobni učinak ekstrakata male runjike (Duquenois et al., Duquenois et al., Strauch et al., Haag-Berruirer et al., Haag-Berrurier et al.). Relativno recentnija in vitro studija potvrđuje antibakterijsku aktivnost male runjike, pogotovo protiv Salmonella typhimurium, te Escherichia coli (Frey et al.). Premda nisu niti u jednoj studiji istovremeno komparirane, antibakterijski učinak je slabiji u odnosu na medjvetku ili eterična ulja.

Diuretsko djelovanje

U štakora, esktrat male runjike djeluje diuretski uz povećanje lučenja natrija i kalija u odnosu na kontrolnu skupinu. Ekstrakt nije djelovao na pormjenu pH urina. (Beaux et al.).

Antioksidativni učinak

Ekstrakt male runjike djeluje antioksidativno in vitro, korelacija s kliničkim učinkom je nejasna (Stanojević et al., Gowronska-Grzywacz et al.).

Kliničke studije

Nisu opisane. Sve indikacije se temelje na tradicionalnoj uporabi.

Osobna iskustvena praksa

U moru biljaka koje djeluju na urogenitalni sustav svaka ima svoju specifičnost. Runjika je korisna kao dobra biljka prevencije i katkad bude jedan od odabira kada brusnica ili druge biljke nisu dovoljno djelotvorne. Uz brusnicu i list borovnice, ima moju preporuku pogotovo kod E. coli. Jedna mi je od najdražih biljaka u aktunim situacijama kao adjuvantna terapija i odlična je pomoć kako antibioticima tako i medvjetki. Fini “čistač” mokraćnog sustava, katkad će nam biti kao čaj povremenih kura ili jednostavno kao ugodan dnevni čaj planinara. Kod nas postoji u i u fiksnoj kombinaciji s ortosifonom, drugom poznatom diuretskom biljkom.