Vrlo mali broj ulja može se koristiti nerazrijeđen na koži. U većini slučajeva razrijedit će se u biljnim uljima, od njih napraviti kreme i gelove, čak i pudere. Zanat i umjetnost kojem treba pristupiti studiozno i s puno ljubavi, a sve u svrhu kako ulja ne bi bila škodljiva i kako bi primjena ulja bila ugodna i jednostavna.

Dermalni pripravci

Dermalni pripravci su formulacije namijene upotrebi na koži, te ponekad sluznici urogenitalnog sustava. Premda se dermalna upotreba uglavnom vezuje za postizanje ljekovitih efekata na koži, stalno treba imati na umu da molekule eteričnih ulja vrlo lako prolaze kroz kožu u krvotok. Zbog toga se postiže učinak na željeni organski sustav ili cijelo tijelo. U prodaji gotovo potpuno dominiraju pripravci s eteričnim uljima koja djeluju na druge organe osim kože – antireumatski gelovi, ulje paprene metvice kod migrene, ulja i gelovi za bolju cirkulaciju, gelovi s eukaliptus globulusom i sličnim uljima koja pomažu kod infekcija dišnog sustava – samo su neki primjeri ovakve upotrebe.

Čista eterična ulja

Mali broj eteričnih ulja može se nanositi direktno na manju površinu kože. Najčešće su to blaga ulja koja ne iritiraju kožu, poput prave lavande, čajevca i ravensare. Treba izbjegavati osjetljivija područja kože poput vrata, lica, genitalija, blizine očiju te kože u blizini sluznice općenito. Tipična i vrlo česta pogreška u primjeni koju sam susretao u praksi je primjena čistog eteričnog ulja čajevca po cijelom licu zbog akni. Na internetu se lako nađe podatak kako se čisto eterično ulje čajevca smije nanositi na akne. To je samo uvjetno točno, jer se može koristiti lokalno na mjestu upale, i to kroz kraće vrijeme. Nanošenje na cijelu površinu izaziva u početku blaže crvenilo, a nakon ponavljanih primjena crvenilo se intenzivira uz pojavu izražene suhoće kože.

Nešto je opravdanija upotreba čistog eteričnog ulja čajevca kod gljivičnih infekcija stopala. I nju treba prihvatiti cum grano salis. Naime, neki ljudi mogu biti osjetljiviji na ponavljanu primjenu čistih eteričnih ulja uz pojavu kseroze (suhe kože), eritema (crvenila), te kasnije čak i alergijskih reakcija. Stoga je čak i za primjer čajevca bolje koristiti formulacije koje ne moraju biti komplicirane. Primjerice, za gljivičnu infekciju stopala jednostavna formulacija od 50% čajevca i 50% ulja ricinusa sasvim je dovoljna da smanji moguće neželjene efekte, te čak djeluje bolje nego čisti čajevac zbog protugljivičnog djelovanja biljnog ulja ricinusa. Još složenija formulacija uključivat će pudere ili gelove.

Čista eterična ulja znaju se koristiti kod onihomikoza, odnosno gljivičnih bolesti noktiju, budući da biljna ulja tešku ulaze u strukturu nokte.

U aromaterapijskoj praksi postoje primjeri primjene nekih eteričnih ulja, poput ravensare, u vrlo velikim dozama (50mL i više), direktno na veliku površinu kože. To neovisno opisuju Dominique Baudoux i dr. Daniel Pénoël za slučajeve teških infekcija. No, to je rezervirano isključivo za profesionalce i ni u kojem slučaju se eterična ulja ne smiju primjenjivati na ovaj način bez medicinske kontrole.

Eterična ulja u biljnim uljima

Kako bi se izbjegla iritacija kože, eterična ulja se uglavnom otapaju (razblažuju) u biljnim uljima. Najčešće se koriste ulja koja relativno lako prodiru u kožu, poput makadamije, kukui ulja, marelice, lješnjaka i badema.

Koncentracije eteričnih ulja variraju od 1-50%. Iznimno rijetko se koriste i u višim koncentracijama 90%, primjerice kod onihomikoze. No, koliko eteričnih ulja se koriste za pojedinačne tipove aplikacija? To će ovisiti o kemijskom sastavu ulja, jer iritativna eterična ulja se, logično, nanose u nižoj koncentraciji, te će ovisiti o površini aplikacije. Površina aplikacije ovisi o tome zbog čega primjenjujemo eterično ulje. Lokalni tretman zglobova šake kod reumatoidnog artritisa primjer je relativno male površine tijela. Apliciranje na leđa i prsa kod dišnih tegoba već predstavlja veću površinu, dok masaža cijelog tijela je najveća površina na koju se nanose eterična ulja.

• Za tretman (masažu) cijelog tijela koncentracija bude obično do 5% eteričnih ulja. Ovo općenito pravilo osigurava da se i relativno iritativna ulja mogu dobro podnijeti. Srećom, znatan broj iritativnih eteričnih ulja poput mravinca, klinčićevca i sličnih i nemaju posebno ugodan miris u kontekstu masaže i nisu za nju niti podesna, jer je u njoj svakako bitna olfaktorna komponenta. No, neka iritativna eterična ulja mogu biti olfaktorno dopadljiva, poput limunske trave i kore cimetovca. U tom slučaju profesionalni maser mora dobro znati rizik primjene pojedinih eteričnih ulja. Srećom, ono što zaustavlja aromamasere u Hrvatskoj od upotrebe velikih koncentracija eteričnih ulja je svakako njihova cijena. Neka eterična ulja svakako nisu dobra za nanošenje na veću površinu tijela, poput zimzelena bogatog metil salicilatom i za kojeg je opisana sistemska toksičnost u dermalnoj upotrebi.
• Za lokalno nanošenje na malu površinu koncentracija može dosegnuti i do 50%, ali je potrebno i dublje znanje o uljima. Obično se koristi 10-20%, ovisno o tipu tegobe. Kao primjer ćemo uzeti eterično ulje paprene metvice. ESCOP navodi da maksimalna koncentracija mentola i eteričnog ulja paprene metvice ne smije prijeći 16% (w/w, odnosno maseni postotak) za liječenje boli u zglobovima. Ako aproksimiramo da eterično i biljno ulje imaju sličnu gustoću, te da u lotu eteričnog ulja paprene metvice ima 50% mentola, tada će konačni pripravak moći imati do 32% eteričnog ulja paprene metvice. Iritativna ulja bogata fenolima i aldehidima, poput timijana kemotip timol, mravinca, kore cimetovca i sličnih ulja, koncentracija i za lokalnu upotrebu rijetko prelazi 5%. Za spravljanje veće koncentracije, potrebno vam je dublje znanje iz aromaterapije.
• Za svakodnevnu njegu kože lica, koncentracija bude najčešće ispod 2,5%, rijetko i do 5%.

Što znači postotak i kako se računa? Svi ovdje navedeni postoci odnose se na volumne postotke. Stoga bi pripravke trebalo raditi volumetrijski, odnosno upotrebom pipeta ili menzura. No, to nije uvijek spretno, stoga u pravoj profesionalnoj praksi je najbolje raditi gravimetrijski, odnosno odvagivanje. Masa se izračuna iz jednostavne formule:

masa=gustoća (g/dm3) x volumen (dm3)

Odnosno masa eteričnog ulja potrebnog za dobivanje točno određenog volumnog postotka eteričnog ulja je:

masa=gustoća (g/dm3) x volumni postotak x željeni ukupni volumen (dm3)/100

Naravno, postoje i aproksimativne formule za svakodnevnu praksu kao što je aromamasaža. Aproksimacija je da 1mL eteričnog ulja čini 20 kapi. Ta formula glasi ovako:

postotak eteričnog ulja [%] = 5x (broj kapi eteričnog ulja) / (mililitri biljnog ulja)

To znači da ako sam stavio 20 kapi eteričnog ulja u 20 mililitara biljnog ulja, dobio sam 5% mješavinu. U obrnutom primjeru, ako želim spraviti 30 mL 5% eteričnog ulja, koristit ću sljedeću formulu:

broj kapi eteričnog ulja = (posotak eteričnog ulja) x (mililitri biljnog ulja) / 5

Ne treba naglašavati kako je ova formula vrlo aproksimativna jer veličina kapi, a time i volumen, ovisi i o samim kapalicama i viskozitetu ulja.

Anhidrični kruti/pastozni sustavi

Iza ovog kompliciranog naziva skrivaju se balzami i melemi, jedni od prvih kozmetičkih formulacija koji se vjerojatno koriste više tisuća godina. Oni sliče na kreme, ali to nisu, jer sadrže jednu fazu, uljnu. Najjednostavniji balzam odnosno melem dobije se otapanjem voska u biljnom ulju, uz dodatak eteričnog ulja ovisno o namjeni. Najčešće se koristi nepročišćeni ili pročišćeni pčelinji vosak, ali i cijeli drugi niz voskova, poput karnaube, kandelile, voska riže i sličnih. Nakon hlađenja, vosak u smjesi povisuje temperaturu tališta cijele otopine, te sam sustav poprima krutu ili pastoznu konzistenciju.

Ovisno o lokalnim preferencijama, balzami su polagano nestali jer su ih zamijenili emulzijski sustavi, no još uvijek imaju popularnost u njezi suhe kože ruku i stopala, te zaštiti usnica. Vosak u balzamima nije samo sredstvo za ugušćivanje, već je istovremeno i okluzivno sredstvo, što znači da tvori nepropusni film na koži koji štiti kožu od daljnjeg isušivanja.

Gelovi

Gelove grade tvari koje se ne tope u vodi već bubre do velikih volumnih dimenzija i svojim molekulama čine umrežen sustav. Postoji razni tipovi gelova o kojima možete pročitati u prirodnoj kozmetici, a ovdje prije svega mislimo na vodene gelove. Gelovi su popularni jer za razliku od uljnih smjesa ne ostavljaju masni film na koži i odmah se upijaju. Najčešće se koriste se ili sintetski gelovi poput karbopolnih gelova i beta gela koji su u Hrvatskoj dostupni kao već gotove gel baze, polusintetski gelovi derivati celuloze te prirodni gelovi poput gela crvenih algi. Koncentracija ulja bude uglavnom do 5%. Ovako niska koncentracija je bitna jer za razliku od biljnih ulja, koja znatno usporavaju apsorpciju eteričnih ulja kroz kožu, gelovi su vodeni mediji te molekule eteričnih ulja žele što prije “pobjeći” u lipidnu strukturu kože. Veće koncentracije eteričnih ulja time bi bile odveć iritativne.

Gelovi mogu biti formulirani u obliku pseudoemulzija, gdje je eterično ulje raspršeno u vodi, a koalescencija (spajanje kapljica) i izdvajanje eteričnog ulja na površinu gela, spriječeno je samom viskoznosti gela. Drugi način formulacije je dodavanje emulgatora te nastajanje pravih emulzijskih gel sustava.

Emulzijski sustavi

Emulzijski sustavi su vrlo šarolika grupa pripravaka koja se razlikuju prema omjerima masne i vodene faze. Oni mogu biti ulje-u-vodi (U-V), gdje je više vodene a manje masne faze, te voda u ulju, V-U, gdje dominira uljna faza.

Naravno, moderne formulacije stvorile su daleko kreativnije oblike emulzija koji mogu biti sastavljeni od više faza, primjerice, emulzija može biti V-U-V, gdje je najprije voda emulgirana u masnoj fazi, a potom je cijeli sustav emulgiran u vodenoj fazi. Daleko više o emulzijama možete pročitati u dijelu stranice posvećenom kozmetici. Osnovna emulzija sastoji se od emulgatora, molekula koje imaju dio strukture koji više “voli” vodu (hidrofilan), tio dio koji više “voli” ulje (lipofilan). Takva molekula ugrađuje se na granici faza vode i ulja te time stabilizira emulziju, tj. sprječava do dođe do pojave odvajanja dviju faza.

Emulzije su popularni načini primjene eteričnih ulja i dominiraju i u kozmetici i u ljekovitim pripravcima za kožu. Osim što se bolje apsorbiraju od ulja, općenito emulzijski sustavi bolje održavaju hidrolipidni balans kože, odnosno daju koži i dodatnu vlažnost. Naravno, istinitost ove izjave uvelike ovisi i odabiru sirovina te samoj formulaciji. Prednost emulzijskih sustava je i mogućnost da se istovremeno koriste ljekovite molekule topive u vodi i topive u uljima. Primjerice, emulzijski sustav može sadržavati dekspantenol, provitamin topiv u vodi, sok aloe vere koji je sam po sebi vodena otopina, ali i ulje noćurka, te eterično ulje kamilice koje je topivo samo u uljima. Na taj način se postiže bolje djelovanje, odnosno sinergija različitih ljekovitih sastojaka.

Emulzijski sustavi mogu biti različite konzistencije odnosno viskoznosti, a to ovisi o odabiru emulgatora i drugih tvari koje stabiliziraju emulziju. Mogu biti kreme, mlijeka, tekuće emulzije ili imati formu gel emulzijskog sustava sustava. Koncentracija eteričnih ulja na ukupnu masu kreme bude obično niža, 0,1-3%.

Odabir emulgatora vrlo je bitan jer o njemu ovisi kakav će biti tip emulzije. Isto tako, u prirodnoj kozmetici koriste se emulgatori koji su u skladu s COSMOS direktivama o prirodnim (eko) emulgatorima.

Puderi

Puderi su simpatični pripravci s eteričnim uljima, kod nas gotovo nepostojeći. Danas pudere poistovjećujemo mahom s dekorativnom ili camouflage kozmetikom. No, koriste se i u medicinske svrhe za tretiranje površinskih problema kože, poput gljivica, znojenja i problema koji se javljaju zbog znojenja, njegu beba, te za tzv. suhe masaže u kojima se koristi puder umjesto biljnih ulja. Spravljaju se premašćivanjem talka, škroba riže, kaolina i drugih glina s eteričnim uljima, i počivaju na svojstvu adsorpcije eteričnih ulja na površinu čestica. Nanošenjem na kožu, eterična ulja se deadsorbiraju (oslobađaju) i prelaze u kožu. Osim sredstava za apsorpciju, puderi sadrže niz drugih pomoćnih tvari, poput magnezij stearata koji poboljšava prianjanje pudera za kožu, ili visokodisperzivnog silicij dioksida koji poboljšava adsorpciju eteričnih ulja i puderima poboljšava tzv. reološka svojstva (svojstva curenja). Moć adsorpcije talka i sličnih tvari nije bezgranična, stoga ukupni sadržaj eteričnih ulja bude 1-3%.

Esencijalne vode

Potpuno su novi ljekoviti oblik eteričnih ulja koji se uglavnom koristi u kozmetici. Nastaju mehaničkim postupkom raspršivanja eteričnih ulja u čistoj vodi bez pomoći emulgatora, solubilizatora i surfaktanata prilikom čega nastaju mikroemulzije bez emulgatora stabilizirane električnim nabojima čestica, a ne emulgatorom. Do sada su se otopine eteričnih ulja uglavnom radile uz pomoć emulgatora, poput polisorbata, ili solubilizatora poput etoksiliranog ricinusovog ulja (kremofor EL) i labrasola. Esencijalne vode mogu sadržavati od 0,1-10% eteričnih ulja, ali najčešće bude od 1% naniže. Koriste se kao ugodni tonici za lice, kao vodene faze krema, ali se teoretski mogu koristiti i u oralnoj primjeni eteričnih ulja.