Od duha biljaka do molekularne farmakologije, priča o razumijevanju djelovanja eteričnih ulja bila je duga i razne teorije postojale su u ignorirajućoj koegzistenciji. Počnete li roniti po dubinama shvaćanja djelovanja eteričnih ulja i upliva u fiziološke procese, zaronit ćete u cijeli ocean. Igraju se eterična ulja proteinima koji osjećaju hladno i toplo, hvataju se u smrtonosnu borbu s transporetima na stijenkama bakterija i stanica, s osmjehom osvajaju ovojnice nekih virusa, a igraju se i nekim zaboravljenim čulima feromonskih molekula. Naučite onoliko koliko vam je zanimljivo.

Evolucija shvaćanja o mehanizmima djelovanja eteričnih ulja

Kao i u fitoterapiji, ljudsko shvaćanje djelovanja biljaka u početku nije bilo percipirano kroz kemiju, jer kemija i saznanje o postojanju atoma i molekula nije niti postojalo.

Ako bi neka biljka djelovala, povoljno ili otrovno, smatralo se da je za to odgovoran “duh” koji je skriven u biljci i koji se bori s duhom bolesti ili demonima. Pretpostavlja se da su eterična ulja od svojeg početka proizvodnje imala poseban status – neki “nevidljivi” sastojak koji se odjednom dobije iz biljke, sasvim drugačije strukture od svježe biljke. Izgledao je poput “duše” biljke, njene esencije, pa od tuda, vjerojatno, i naziv esencija (bit) neke biljke. Ovakvo razmišljanje pripada velikoj grupi teorija u evoluciji razumijevanja fitoterapije koje možemo nazivati šamanizmom, energetskom ili duhovnom karakteru djelovanja biljaka. Simbolika biljaka i njihova ekologija bitni su kriteriji u takvom drevnom pristupu. Nježne biljke mekanog mirisa simbolizirale bi nježnost i smirenje (lavanda, matičnjak). Malene, otporne biljke koje rastu u teškim uvjetima i čiji listovi imaju snažan i opor miris obično bi simbolizirale hrabrost i odvažnost (timijan, primorski vrisak, ružmarin).  U politeističkim kulturama, biljkama bi se pripisivali bogovi, polubogovi i duhovi – zaštitnici, u kršćanstvu sveci ili navodi iz biblije (nard, tamjan). Simbolika biljaka urezala je trajan trag u korištenje eteričnih ulja do današnjih dana. Sveta Hidegarda od Bingena daje biljkama karaktere hladnog, toplog i suhog, slično kao što takve karakteristike daje kineska i indijska tradicionalna herbalistika.

U XIX. stoljeću, u doba miješanja filozofija Istoka i Zapada, biljkama, a kasnije i eteričnim uljima pridruživala bi se yin ili yang karakteristike te karakteristike pet elemenata iz kineske medicine ili doše iz ajurvede, pa bi se koristila za tretiranje energetskih tokova, slično kao što čini i akupunktura i druge tehnike prenesena s istoka.

Razvojem kemije shvatilo se pravilo koje vrijedi do današnjih dana: različite molekule dovode do različitih bioloških učinaka na čovjeka. Ne treba naglašavati kako je moderna znanost diskreditirala tradicionalno shvaćanje kao nazadno, neprecizno ili anakrono.

Zašto eterična ulja djeluju?

Farmakologija je imala svoj razvoj u shvaćanju mehanizma djelovanja ljekovitih tvari. Pedesetih i šezdesetih godina XX stoljeća jako puno bioloških učinaka lijekova pripisivao se kemijskim reakcijama (oksidacija, redukcija) među molekulama lijeka i ljudskog tijela. To je bio znanstveni fashion jer su kemijske reakcije u to doba bile bolje ispitane, a sama genetika i proteinska kemija bile su tek u povojima. Nezgoda takvih razmišljanja je u tome što je ljudski organizam bio aproksimiran kao čaša od kemijskog stakla u kojem se odvija kemijska reakcija. Dan danas imamo tragove takvog razmišljanja u marketingu. Kada se pojavio astaksantin, reklamirao se kao 500x jači antioksidans od vitamina E. To je istina u kemijskoj čaši, ali nemamo pojma koliko je on puta “snažniji” u ljudskom organizmu. U biti, oni najvjerojatnije djeluju na prilično različite načine.

Razvitkom znanosti shvatilo se da molekule lijekova, uključujući i molekule iz biljnih lijekova, ne moraju nužno kemijski reagirati, već samo fizikalno. Premda je pojam bio poznat i prije, ideja vezanja za receptor električnim interakcijama postala je dominantna u objašnjavanju zašto neka tvar djeluje. Molekula (ligand) veže se za veću molekulu o organizmu, najčešće protein, ali i RNA i DNA. Vezanjem za tu molekulu, ligand (lijek) mijenja funkciju molekule za koju se veže. Znanost koja proučava kako i zašto djeluje neki lijek naziva se farmakodinamika, a ponekad se proučavanje mehanizma djelovanja na takvom molekularnom nivou naziva molekularna farmakologija.

Vezanjem za određeni receptor može se stvoriti niz učinaka, ne samo jedan. Primjerice, mnoga eterična ulja pokazuju antimikrobno djelovanje. Vezanjem molekula eteričnih ulja za membranu i neke mebranske proteine bakterija dovodi do niza učinaka: počinju izlaziti kalijevi ioni, bakterija smanjuje oksidacijske reakcije iz kojih dobiva energiju, a veće molekule iz okoliša počinju ulaziti u nju. Sve to dovodi da bakterijska stanica stane s rastom i ugiba.

Kako bismo razumjeli mehanizam djelovanja eteričnih ulja, najzanimljivije je bilo otkriće proteina koje na engleskom jeziku nazivamo transient receptor potential channels (TRP).  Nakon njihovog otkrića shvatili smo kako se znatan dio najpoznatijih molekula eteričnih ulja vežu za njih i moduliraju im funkciju, bilo blokiranjem ili stimuliranjem. TRP imaju niz funkcija u tijelu. Jedno od primarnih je osjet topline i hladnoće, što možete vidjeti na slici ispod odlomka (Encyclopedia of Signaling Molecules, 2012, Springer New York). Tako pomoću TRPA1 osjećamo bolnu ledenu hladnoću,  TRPM8 osjećamo hladnoću, dok su razni TRPV receptori zaduženi za osjećaj topline i vrućine do bolne vrućine. Kada ćemo govoriti o djelovanju pojedinih klasa spojeva iz eteričnih ulja ovog ćemo se dobro prisjetiti. Poznati primjer je mentol koji se veže za TRPM-8 (transient receptor potential kanal 8) i aktivira ga. TRPM-8 je inače zadužen za osjet hladnoće. Zbog toga eterično ulje paprene metvice bogato mentolom hladi. Sekundarno, aktivacija TRPM-8 smanjuje bol, stoga se gelovi s mentolom koriste u reumatologiji za smanjenje boli. Spojevi iz goruščice i češnjaka vežu se za TRPA1 i također smanjuju bol, ali uz “agresivniji” osjećaj. Poznata ljuta papričica (kapsaicin), ali i spojevi poput metil-salicilata iz eteričnog ulja zimzelena izazivaju osjećaj grijanja aktivacijom TRPV receptora i tako smanjuju bol.

Fiziološko značenje TRP-ova daleko nadilazi samo osjećaj topline i hladnoće. Imaju utjecaja na imunološke procese (Parenti et al.) i djelovanje eteričnih ulja u upalnim bolestima vjerojatno se temelji upravo na TRP proteinima.

Eterična ulja imaju svoju specifičnost, a to je njihov miris. Premda izgleda da je to tek manje bitna karakteristika, ne treba zaboraviti da se aromaterapija razvila zahvaljujući našoj opsesiji mirisima. Čulo njuha u ljudi je vrlo slabo razvijeno u odnosu na druge sisavce, no više je nego dovoljno razvijeno da ima vrlo važnu ulogu u svakodnevnom životu. Postoje dvije skupine receptora s kojima detektiramo mirise: klasični mirisni receptori u nosu te posebni receptori za feromone u vomeronazalnom organu. Feromoni su obično opisani kao “mirisi bez mirisa” koje ne detektira čulo njuha već vomeronazalni organ, no s današnje točke gledišta to nije u potpunosti točno. Neke molekule eteričnih ulja detektiramo s oba organa. Kao primjer može poslužiti rad Shirokova et al. u kojem su ispitali niz molekula eteričnih ulja na ljudskom receptoru za feromone i utvrdili, primjerice, da molekule poput ionona, prisutne inače u eteričnom ulju ruže, djeluju i preko vomeronazalnog organa. Utjecaj čula njuha i vomeronazalnog organa vrlo je bitan u životinja, no ponekad zaboravljamo da je bitan i u čovjeka. Mirisne molekule preko ta dva organa utječu na naše raspoloženje, fokus, koncentraciju, ponašanje u okolini, baš kao što djeluju i u drugih sisavaca. U životinjskih vrsta feromoni u potpunosti upravljaju reprodukcijom (razmnožavanjem), a to rade i u ljudi. Stern i McClintock su 1998. godine u prestižnom časopisu Nature objavile kako feromoni objašnjavaju efekt “usklađenja” ciklusa u žena koje puno borave zajedno. Naravno, rad nije prošao bez kritika, ali sigurno u njemu ima istine jer su u brojnim drugim vrstama opisani slični efekti feromona. Sada je i jasna ljudska opsesija mirisima i eteričnim uljima, aromamasažama i mirisnim kupkama, šetnji po mirisnim livadama i borovim šumama. Ostaje pitanje može li to biti izvor ljekovitog djelovanja kod određenih bolesti i tegoba. Možda i može kod slučaja kao što su napetost i stres, pa čak i hormonskih poremećaja. No, većinom ovo djelovanje primjenjujemo u općenitoj dobrobiti čovjeka koje može pomoći kod raznih tegoba. Čak i ako ostajemo potpuno skeptični, moramo priznati da je i ovo način humanizacije medicine.

Tipične pogreške u opisivanju djelovanja eteričnih ulja

Aromaterapijska literatura često obiluje zbunjujućim opisima djelovanja eteričnih ulja. Uvijek je potrebno biti svjestan kada primjena može biti samostalna terapija a kada adjuvantna terapija. Oralna primjena dovoljnih doza eteričnog ulja mravinca može biti samostalna terapija kod cistitisa (upale mokraćnog mjehura), ali je dermalna primjena čajevca uglavnom adjuvantna terapija.
Jedna od velikih zabuna je kada se smatra da je ljekovito djelovanje eteričnog ulja i drugih tipova ekstrakata iz biljke identično. Već je rečeno kako je eterično ulje vrlo selektirani i uzak profil aktivnih molekula iz prirode. Mnogi kemijski spojevi, poput flavonoida, tanina, kumarina, polisaharida su gotovo odsutni u eteričnim uljima. Eterično ulje kurkume se ne koristi u reumatologiji, ono ne sadrži kurkumin koji je prisutan u drugim tipovima ekstrakta, a upravo je kurkumin djelotvorna molekula koja se koristi kod reumatskih tegoba. Nažalost, vrlo često se ova ekstenzija indikacija nalazi u aromaterapijskoj literaturi. Eterično ulje cimetovca je snažnog antibakterijskog djelovanja, ali se ne koristi kod dijabetesa tip II kao što se koristi ekstrakt kore cimetovca. Za to djelovanje su zaslužni spojevi kojih nema u eteričnom ulju, poput oligomernih procijanidina. Stoga ne treba olako davati izjave poput “cimet je za ovu i ovu tegobu”, jer nije svaki ekstrakt namijenjen za svaku indikaciju. To se vrlo često zbiva pogotovo na internet forumima. To ne znači da su eterična ulja “zakinuta” zbog manje raznovrsnog kemizma. Primjerice, eterično ulje mravinca (origana) je daleko snažnijeg antimikrobnog učinka od primjerice vodene iscprine (čaja) mravinca. Za liječenje iritabilnog kolona ne koristi se vodena iscrpina ili tinktura paprene metvice, već upravo eterično ulje.

Nisu eterična ulja jedina koja pate od ekstenzije indikacija. Kod nas je neko vrijeme bilo popularno ulje sikavice (Silybum marianum). Slijedom činjenice da je sikavica planetarno poznata biljka koja se koristi za regeneraciju jetre i biljno ulje sjemenki se reklamiralo kao sredstvo za regeneraciju jetre. To jednostavno nije točno, jer se aktivne tvari, flavonoidi, ne nalaze se u dovoljnoj koncentraciji za djelovanje. Ulje je jednostavno bogato oleinskom i linolnom kiselinom, što je kombinacija koju nalazimo u mnogim drugim biljnim uljima.

Ponekad se zna desiti da ekstrakt biljke i eterično ulje pokazuju slično djelovanje, ali s dva različita mehanizma djelovanja. Primjer je matičnjak (melisa). I vodeni ekstrakt biljke i eterično ulje pokazuju djelovanje protiv herpes virusa in vitro. No, Schnitzler et al. dokazali su kako eterično ulje djeluje na zreli virus i sprječava njegov ulazak u stanicu, a ne tijekom replikacije (umnožavanja) virusa u stanicama što je konzistentno s mehanizmom djelovanja drugih eteričnih ulja. Mazzanti et al. su pak dokazali kako vodeni ekstrakt ne djeluje kao eterično ulje, već zaustavlja proces njegove replikacije u stanici. Aktivni spojevi u eteričnom ulju su najvjerojatnije aldehidi, a u vodenom ekstraktu polifenoli poput ružmarinske kiseline. Zanimljivo, ESCOP odobrava kliničku upotrebu upravo formulacija koji sadrže vodeni ekstrakt, a ne eterično ulje. Mogli bismo spekulirati kako bi bilo zanimljivo upregnuti sinergiju ova dva mehanizma djelovanja u istom proizvodu, no zbog visoke cijene eteričnog ulja matičnjaka ovakav proizvod vjerojatno nećemo vidjeti na tržištu.