Tamo gdje se nalazi majka aromaterapije, sigurno je ugodno. Esteri su spojevi koje i mirisno sve oduševljavaju svojim floralnim notama. Geraniji, lavanda, petit grain gorke naranče, sve redom ulja koja opuštaju i smanjuju stres. Omiljena ulja masera i difuzera uz sve su vrlo ugodna za kožu, a s uljima s alkoholima čak i djeluju antimikrobno. I taman kad smo mislili da se nalazimo u nekom finom društvu odjednom dolazi vojnik zimzelen koji sadrži estere iznimnog utjecaja na bol. Neobična grupa, kao stvorena za današnji svijet.

Esteri su spojevi nastali reakcijom karboksilne kiseline i alkohola. Te reakcije mogu se odvijati u laboratorijskim uvjetima, ali se zbivaju i u prirodi pod utjecajem enzima. Esteri malih molekulskih masa su često tvari koje intenzivno i ugodno mirišu, tako da su i eterična ulja bogata esterima uglavnom ulja “mekanog” i ugodnog, često floralnog i slatkastog mirisa. Reakcije nastajanja estera su ravnotežne: ako u laboratorijskoj tikvici pomiješamo alkohol i kiselinu, kontinuirano nastaje ester i voda, ali istovremeno dolazi i do raspada estera reakcijom s vodom na alkohol i kiselinu, kao što je prikazano na slučaju reakcije prirodnog alkohola linalola i octene kiseline. Dvostruka strelica simbolizira povratnost reakcije, odnosno ravnotežnost reakcije.

Esteri, kao i alkoholi i fenoli, su dominantni spojevi nekih eteričnih ulja.

Vrlo često ulja bogata esterima sadrže osim estera i alkohol iz kojeg nastaju. Primjerice, eterično ulje lavande sadrži 20-43% alkohola linalola i 25-75% estera linalil-acetata. Ravnotežna reakcija nastajanja estera dobro simbolizira djelovanje estera iz eteričnih ulja. Ona uravnotežuju i premda to nije farmakološki izraz, već više poetični, uravnoteživanje simbolizira smirujuće i spazmolitičko djelovanje. To je i jedna od glavnih namjena eteričnih ulja bogatih esterima.

Esteri u eteričnim uljima mogu biti građeni od monoterpenskih i seskviterpenskih gradivnih spojeva (alkoholi linalol, geraniol, citronelol, borneol) te mogu biti aterpenski spojevi (koji nisu sintetizirani u reakcijama sinteze terpena). Kemijski se dijele na:

• estere s C1 jedinicama, odnosno estere mravlje kiseline (formijati). Primjer takvog spoja je geranil-formijat kojeg možemo naći u eteričnom ulju geranija.
• estere s C2 jednicom, odnosno estere octene kiseline (acetati). Jedan od poznatih takvih spojeva je upravo linalil-acetat, kojeg ima puno u eteričnom ulju lavande i prakazan je na slici. Ester bornil-acetat nalazi se u eteričnom ulju crne smreke i daje joj karakterističan, pomalo slatkasti miris, a ester metnil-acetat je spoj iz eteričnog ulja paprene metvice koji je također zaslužan za njegov biološki učinak, uz alkohol mentol.
• esteri s C3, C4 i C5 jednicima su nešto rjeđi u eteričnim uljima.  To su esteri propionske (C3), maslačne, izomaslačne, metakrilne kiseline (C4) i angelične i izovalerijanske kiseline (C5). Aterpenski ester izobutil angelat je aktivan sastojak rimske kamilice (Anthemis nobilis).
• esteri s C7 jedinicama mahom su esteri benzojeve kiseline i njenih derivata, pa znači da su tzv. aromatski esteri. Planetarno poznati spojevi koji se danas koriste i kao pročišćeni spojevi su metil-salicilat iz eteričnog ulja zimzelena te benzil-benzoat iz eteričnog ulja ylang-ylang-a.

Spazmolitičko djelovanje

Neke biljke koje sadrže eterična ulja bogata esterima, poput lavande i rimske kamilice, od davnina se koriste kao spazmolitične biljke. Postoji puno znanstvenih radova koji pokazuju rezultate ispitivanja spazmolitičkog djelovanja eteričnih ulja i njihovih estera. Vrlo često se ispituje na izoliranim tkivima s glatkim mišićjem, poput ileuma zamorca, a primjer takvog rada je onaj autora de Sousa et al. Spazmolitičko djelovanje na poprečno prugasto i glatko mišićje jedan je od najčešćih razloga radi kojeg koristimo ova eterična ulja. To može spazmolitičko djelovanje u probavnom sustavu (probavne tegobe), ili u masažama odnosno lokalnoj primjeni eteričnih ulja za opuštanje mišića lokomotornog sustava.

Premda smo dugo vremena bili svjesni ovakvog djelovanja, sam mehanizam je bio relativno neistražen. Koto et al. su na vrlo elegantan način dokazali da linalil-acetat smanjuje stupanj fosforilacije lakih lanaca miozina. Fosforilacija ove molekule ključna je u procesu stezanja (kontrakcije) glatkog mišićja. Autori su pokazali da linalil-acetat djeluje putem dva mehanizma kontrole fosforilacije lakih lanaca, putem povećanja aktivnosti enzima MLC defosfataze (enzima koji aktivno defosforilira lake lance miozina) te povećanjem aktivnosti enzima koji sintetizira dušikov-oksid (NO-sintaze), koji doprinosi opuštanju mišića. U jednako elegantnom eksperimetu, You et al. ispitivali su eterično ulje usplođa bergamota bogato linalil-acetatom te sam spoj linalil-acetat. U staničnim linijama glatke muskulatore krvnih žila, dokazali su da obje ispitivane tvari smanjuju ulazak kalcija u mišićje. Ulazak kalcija u mišićje je također jedan od prvih koraka u procesu kontrakcije (stezanja) mišićja, stoga je to također jedan od mehanizama djelovanja estera poput linalil-acetata.

Zanimljivo, čini se da je za spazmolitičko djelovanje odgovorna i sinergija alkohola i estera. Više puta je dokazano da sami monoterpenski alkoholi djeluju spazmolitički, pogotovo u kombinaciji s esterima. Ovo je još jedan od primjera sinergije kemijskih spojeva. Dobar primjer nalazimo u nešto drugačijem modelu od klasičnog ispitivanja spazmolitičkog djelovanja. U modelu neuropatske hipersenzitivnosti, problema koji se javlja kod različitih oblika perifernih neuropatija, Kuwahata et al. dokazali su da i linalol i eterično ulje smanjuje hipersenzitivnost i to vjerojatno blokadom prijenosa signala u stanici (blokira fosforilaciju MAP kinaze). Premda neuropatska hipersenzitivnost nije klasičan model spazmolitičkog djelovanja, ovakvi mehanizmi mogu dodatno objasniti ukupan efekt eteričnih ulja bogatih esterima.

U kontekstu spazmolitičkog djelovanja treba biti oštro svjestan i mehanizma djelovanja te konačnog efekta na ljudski organizam. Neki spazmolitici, biljni ili sintetski, su opasne molekule koje se kao lijekovi koriste s iznimnim oprezom u dozi, jer mogu izazvati paralizu mišića i smrt. Eterična ulja spazmolitici, posve logično, nisu ovakvog mehanizam djelovanja i njihov neto učinak je vrlo blag. Esterima bogata eterična ulja su i vrlo sigurna za primjenu.

Nema sumnje da eterična ulja bogata esterima djeluju spazmolitički, ali na koji način se koriste? Njihova primjena je vrlo često lokalna, u pripravcima poput ulja, kupki, emulzijskih sustava i gelova. Imajući na umu dobru apsorpciju eteričnih ulja kroz kožu, takav način primjene posve je opravdan i vrlo ugodan. Na taj način se također iskorištava i olfaktorni utjecaj eteričnih ulja koji, kako ćemo vidjeti kod anksiolotičkog djelovanja, nije zanemariv. Najpoznatije takvo eterično ulje je lavandino. Neka ulja se koriste oralnim putem. Eterično ulje paprene metvice, bogato ne samo alkoholom mentolom već i esterom mentil-acetatom i najpoznatiji je primjer takvog ulja.

Ponekad se eterična ulja određene biljke rjeđe koriste zbog spazmolitičkog djelovanja, već se radije poseže za drugim tipovima ekstrakata, kao što je slučaj rimske kamilice. Razlog takve primjene često je u cijeni: eterično ulje rimske kamilice prilično je skupo. No, treba imati na umu da su za spazmolitičko djelovanje tada odgovorni drugi spojevi, u slučaju rimske kamilice radi se o flavonoidima.

Anksiolitičko djelovanje

Anksiolitičko djelovanje, odnosno djelovanje protiv tjeskobe izazvane različitim uzrocima, jedno je od područja u kojem se govori u svim pristupima i školama u aromaterapiji. Logično, ovo je i područje u kojem se koristi djelovanje i na čulo njuha i vomeronazalni organ. Više preglednih radova sumiralo je dosadašnje kliničke podatke djelotvornosti eteričnih ulja kod tjeskobe. Lee et al. objavljuju pregled svih radova na tom području do 2010. godine, u kojoj su uključili 16 kontroliranih i randomiziranih studija. Većina studija je uključivala inhalaciju, što znači olfaktorno djelovanje eteričnih ulja. Opći je zaključak da su studije s relativno malim brojem ispitanika, no da možemo zaključiti kako eterična ulja pokazuju određeni stupanj anksiolotičkog djelovanja u ljudi. Naravno, ljepota moderne medicine je i u njenoj objektivnosti i nisu sve studije pokazale uspješan ishod. Primjerice, Imanishi et al. objavljuju povoljan efekt na tjeskobu eteričnih ulja lavande i sandala u pacijentica s tumorom dojke. Eterična ulja su aplicirana u trideset minutnim masažama dva puta tjedno kroz četiri tjedna. Nasuprot tome, Graham et al. objavljuju studiju gdje su na pacijentima na radioterapiji (zračenju) primjenjivali eterična ulja bergamota, lavande i cedra te nisu utvrdili znatniji anksiolitični učinak. Sam mehanizam djelovanja je pomalo nejasan, kao što to u području neurologije često i bude.

Je li anksiolitički učinak eteričnih ulja kroz inhalacije ili masaže dovoljno snažan da “zamijeni” lijekove, biljne ili sintetske? Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje susrećem u praksi. Moje je osobno iskustvo i mišljenje – da nije ako se radi o težim oblicima tjeskobe. No, to ne čini primjenu eteričnih ulja u anksioznosti nepotrebnom, dapače. Prvo, ona su odlična adjuvantna ili suportivna terapija koju olako zaboravljamo. Nadalje, eterična ulja mogu biti efikasna u blažim oblicima tjeskobe, ali isto tako i u okruženjima koja uzrokuju tjeskobu. Prvi koji su  u Hrvatskoj aktivnije počeli primjenjivati eterična ulja u medicinskim ustanovama su ljekarne, nažalost još uvijek sporadično. Treba priznati da ljekarne nisu zdravstvene ustanove koje uzrokuju puno tjeskobe. O primjeni eteričnih ulja u poliklinikama, bolnicama, stomatološkim ordinacijama, domovima za umirovljenike i sličnim ustanovama kod nas se ne govori niti ju se potiče. To je još jedan način dehumanizacije medicine. Humanizacija medicine mogla bi počinjati upravo oko ovakvih “malih pomoći”, pogotovo u onkološkim i pedijatrijskim odjelima gdje je i izvor stresa najveći. Svjesni smo da zdravstvo grca u dugovima i da nedostaje osnovnih, pogotovo skupih lijekova u onkologiji, stoga je briga oko ovakvih “detalja” za sada utopija i ostavljena u ruke entuzijastima koji to rade o svom trošku.

Silexan

Eterično ulje lavande je i oralni lijek. Najpoznatiji i najispitivaniji takav primjer je Silexan. Premda je eterično ulje lavande već dio tradicije, povijest oralnog lijeka Silexana je relativno recentna. Silexan je biljni lijek koji sadrži 80mg eteričnog ulja prave lavande u jednoj kapsuli te se dozia u dozi od 1-2 kapsule dnevno. Postoji pod više komercijalnih naziva (Lasea, CalmAid). U prvoj, randomiziranoj i dvostruko slijepoj studiji objavljenoj 2010. godine Silexan je bio jednako djelotvoran kao Lorazepam (Woelk et al.). Silexan u dozi od 80 mg dnevno bio je djelotvorniji od placeba u subsindromalnoj tjeskobi (Kasper et al.) te kod nemira i tjeskobe u neurasteniji, post-traumatskog stres sindroma i somatizacijskih poremećaja (Uehleke et al.). U dvostruko slijepoj, desetotjednoj randomiziranoj placebo kontroliranoj studiji Silexan u dozi od 80 i 160 mg bio je djelotvorniji od placeba te pokazivao trend veće djelotvornosti od lijeka paroksetina. Učestalost nuspojava bila je jednaka placebu a manja nego kod pacijenata koji su uzimali paroksetin (Kasper et al.). Silexan je bio djelotvoran i kod poremećaja sna, nemira i tjeskobe (Kasper et al.). Studija objavljena 2016. godine pokazala je djelotvornost Silexana u miješanom anksiozno-depresivnom poremećaju (Kasper et al.) u dozi od 80mg dnevno. Premda posljednja studija izgleda kao samo jedna u nizu, ulazak u indikaciju miješanog anksiozno-depresivnog poremećaja je veliki korak za jedan lijek koji sadrži eterično ulje.  Silexan ne pokazuje potencijal interakcije s drugim lijekovima što je bitno u današnje doba kada su ljudi vrlo često na politerapiji (Doroshyenko et al., Heger-Mahn et al.).

Koji je mehanizam djelovanja? U vrlo elegantnoj studiji u ljudima Silexan u dozi od 160mg smanjuje vezanje obilježenog lijeka na serotoninski receptor tip 1A (5-HTA1) mjereno pozitronskom emisijskom tomografijom. Autori logično zaključuju kako mehanizam djelovanja možemo barem djelomično objasniti djelovanjem na taj receptor (Baldinger et al.). U štakora, Silexan ne pokazuje mehanizam benzodiazepina niti navikavanja na njih (Silenieks et al.). No, osnovni mehanizam djelovanja vjerojatno potječe od inhibicije o naponu ovisnih kalcijevih kanala (voltage-dependent calcium channels) i to u fiziološkim, nanomolarnim koncentracijama, odnosno onim koje postižemo uzimanjem lijeka Silexana u preporučenim dozama (Schuwald et al.). Silexan u ljudi izaziva porast α-1 valova u fronto-temporalnoj regiji mozga što dodatno potvrđuje smirujući učinak eteričnog ulja lavande (Dimpfel et al.). Otkrivanje ovakvog mehanizma djelovanja donosi novo poglavlje u uporabu majke aromaterapije.

Analgetsko i antinociceptivno djelovanje

Kao još jedan od modela koji nadopunjuje spazmolitičku/smirujuću aktivnost su i antinociceptivni modeli u kojima se istražuje kako tvari djeluju na nocireceptore, posebne receptore zadužene za osjet ozljede tkiva (bol, vrućina, mehanički, kemijski). Smanjena podražljivost ovih receptora također može doprinijeti smirujućim učincima eteričnih ulja. Sakurada et al. su dokazali da eterična ulja bogata alkoholom linalolom, te bogata linalolom i linalil-acetatom (timijan kemotip linalol, usplođe bergamota, prava lavanda i lavandin Reydovan, muškatna kadulja) smanjuju aktivnost nocireceptora koji se aktiviraju kapsaicinom, dok eterično ulje usplođa slatke naranče, bogato monoterpenskim ugljikovodikom limonenom, ne djeluje u ovom modelu.

No, svjetski najpoznatija molekula i vjerojatno najprimjenjivanija molekula eteričnih ulja je metil-salicilat. U prirodi postoji puno vrsta koje sintetiziraju ovaj spoj, no najpoznatije je ulje zimzelena. Metil salicilat pripada u grupu spojeva salicilata, koji su kasnije postale poznate po sintetskom lijeku acetil-salicilnoj kiselini (aspirinu). Ovdje dolazimo do velike konfuzije u mehanizmu djelovanja koje nalazimo u aromaterapijskoj literaturi te radovima koji pišu o mehanizmu djelovanja prirodnih spojeva, stoga želim detaljnije objasniti njihove mehanizme djelovanja. U XIX stoljeću definirane su strukture salicilne kiseline i metil-salicilata, izoliranih iz biljnih droga. Poznavajući djelovanje ovih prirodnih spojeva, kemičari su počeli modificirati molekulu salicilata kako bi dobili lijek koji pokazuje manje nuspojava. Francuski kemičar Charles Frédéric Gerhardt je 1853. godine sintetizirao acetil-salicilnu kiselinu u relativno nečistom obliku. Njemački kemičar Felix Hoffman iz tvrtke Bayer 1897. godine usavršio je sintezu ovog spoja, a 1899. godine tržišno je rođen Aspirin. Ipak, pitanje tko je zaslužan za sintezu ovog kultnog lijeka nije bila bez kontroverzi. Još 1949. godine kemičar Arthur Eichengrün objavio je da je on zaslužan za otkriće aspirina, no ta se činjenica dugo skrivala jer je on bio židov. Tek je Walter Sneader ispravio ovu veliku povijesnu nepravdu u radu iz 1999. godine i upoznao javnost o zasluzi Arthur Eichengrüna.

Gotovo stotinu godinu salicilati su zbunjivali znanstvenike svojim mehanizmom djelovanja, sve dok John Vane i Priscilla Piper 1970. godine nisu objavili da acetil salicilna kiselina smanjuje razinu prostaglandina, faktora koji rastu u upalnom procesu. Smanjenje prostaglandina ima povoljan efekt u bolesti jer smanjuje upalu, bol i povišenu tjelesnu temperaturu. Sedam godina kasnije utvrđeno je smanjenje razine prostaglandina uzrokovano inhibicijom enzima koji ih stvaraju, ciklooksigenaza 1 i 2, a acetil-salicilna kiselina je identificirana kao inhibitor oba enzima.

I tu počinje konfuzija. Naime, mnogi su analogijom otkrića te sličnosti struktura, mislili da su svi salicilati inhibitori ciklooksigenaza. Više grupa je objavilo da to nije tako te da salicilna kiselina nije inhibitor ciklooksigenaza. Njen mehanizam djelovanja, osim nekoliko predloženih in vitro modela, do danas je ostao spekulativan. Slično je i s metil-salicilatom koji nosi čak i veću lingvističku sličnost s acetil-salicilatom. Kurt Schnaubelt, autor i autoritet na području aromaterapije, u poglavlju koje govori o metil-salicilatu govori prije svega o mehanizmu inhibicije ciklooksigenaza. No, nigdje ne postoji uvjerljivi dokaz o takvom mehanizmu djelovanja. Istražujući derivate salicilne kiseline, Kasagami et al.objavljuju kako je metil-salicilat, uz neke druge polusintetske derivate, inhibitor enzima topive epoksid hidrolaze, koja u organizmu razgrađuje prirodne protuupalne spojeve nazvane epoksi-eikozatrienske kiseline (EET). Inhibicijom ovog enzima, pod utjecajem metil-salicilata, raste količina EET i smanjuje se intenzitet upalnog procesa. Ipak, ovo je samo jedan od mehanizama djelovanja koji je vjerojatno zadužen za samo protuupalno djelovanje. Analgetsko djelovanje metil-salicilata, prisutnog u brojnim lokalnim pripravcima za smanjenje boli kod artralgije (bolnih zglobova), vjerojatno počiva na drugom mehanizmu djelovanja. Ohta et al. 2009. godine objavljuju kako je navjerojatniji mehanizam djelovanja aktivacija vaniloidnog transient receptor potential subtip 1 (TRPV-1). Budući da se neki monoterpeni rado vežu upravo za ovu veliku grupu receptora, te da kapsaicin iz ljute paprike, koji se također koristi kao analgetik, također veže za isti receptor i izaziva istu “toplu” senzaciju kao i metil-salicilat, vjerojatno je ovaj predloženi mehanizam djelovanja posve točan.

Djelovanje na regeneraciju kože

Neka eterična ulja bogata esterima dobri su cikatrizanti, odnosno potpomažu regeneraciju kože. Ne treba zaboraviti da je aromaterapija nastala kada je René-Maurice Gattefossé izliječio opekotine pomoću eteričnog ulja lavande. Od tada na tržištu postoji niz dermokozmetičkih pripravaka koji sadrže eterično ulje lavande u formulacijama s biljnim uljima i maceratima koji također pospješuju regeneraciju kože (macerati gotu-kole, nevena, gospine trave, brđanke…). Ovo djelovanje nije samo vezano za estere, primjerice, i eterično ulje čajevca siromašno esterima je klinički ispitano za zacjeljivanje rana. Mehanizam djelovanja nam nije jasan. Premda postoji solidni predklinički dokazi da ulja poput lavande djeluju protuupalno, nije sigurno da sam protuupalni mehanizam može u potpunosti objasniti učinak regeneracije. Kako bilo, ovo je naigled općepoznata priča u aromaterapiji, ali gotovo neiskorištena u kliničkoj praksi te se više veže, nažalost, uz kozmetiku. Vakilian et al. proveli su studiju na ženama koje su prošle epiziotomiju tijekom poroda i usporedili djelovanje eteričnog ulja lavande s bolnički često korištenim lokalnim antiseptikom povidon-jodidom. Zaključili su kako preporučuju primjenu lokalnog pripravka s eteričnim ulje lavande umjesto povidon-jodida, jer eterično ulje lavande bolje smanjuje upalu, odnosno eritem (crvenilo).

Ne treba zaboraviti da je planetarna kozmetička zvijezda smilje u biti eterično ulje bogato esterom neril-acetatom. Bilo bi samo dobro kada bi ta kozmetika doista i sadržavala smilje!

Antimikrobno djelovanje

Premda se o antimikrobnom djelovanju eteričnih ulja bogatim esterima poput lavande govori puno, ona su slabijeg antimikrobnog učinka od eteričnih ulja bogatih alkoholima i fenolima. Odličan primjer možete naći u radu Soković et al. u kojem su ispitali djelovanje deset eteričnih ulja i njihovih sastavnica. Ester linalil-acetat pokazuje najslabiji antimikrobni učinak u odnosu na sve druge uobičajene spojeve eteričnih ulja. Tri činjenice “spašavaju” ova ulja u antimikrobnoj primjeni:

• Eterična ulja s esterima bogata su i alkoholima, baš kao na primjeru lavande (linalil-acetat i linalol). Alkoholi pokazuju bolje antimikrobno djelovanje.
• Esteri se mogu u bakteriji metabolizirati (razgraditi) na alkohol i kiselinu, a pripadni alkohol ostvaruje antimikrobni učinak. Ovaj metabolizam je relativno nepredvidljiv te različiti rodovi bakterija mogu metabolizirati ester bez da ga razgrade na alkohol i kiselinu.
• Eterična ulja s esterima poput lavande, smilja, ruže, geranija i sličnih, koriste se kao pomoć u regeneraciji kože i vrlo su popularna u kozmetici. Zbog toga ova eterična ulja znaju biti ugrađena u formulacije koje, osim pomoći u infekciji kože, pomažu i njenu obnovu.

Stoga su ulja bogata esterima najčešće u primjeni kod infekcija kože i sluznice i to kao lokalni pripravci (ulja, emulzijski sustavi, gelovi, puderi, vagitoriji).

Insekticidno djelovanje

Gotovo ne bismo očekivali insekticidno djelovanje u klasi estera, tek eventualno repelentno djelovanje. No, ovdje ga spominjem zbog prirodnog spoja benzil-benzoata. Benzil benzoat se klinički koristi zbog insekticidnog djelovanja na vrste Demodex folliculorum i Demodex brevis, malenih kukaca koji žive u koži i koje su uključene u patogenezu bolesti kao što je rozacea. Benzil benzoat se također koristi protiv vrste Sarcoptes scabiei koji uzrokuje svrab (skabijes). Premda neka eterična ulja sadrže manje količine benzil-benzoata, poput ylang ylanga, njegova je razina odveć niska te se danas uglavnom koristi sintetski benzil-benzoat. Eterično ulje Peru balzama te sam Peru balzam, danas već zaboravljen kozmetički sastojak koji je dominirao dermokozmetikom ranog XX. stoljeća, ima 45-70% ukupnih estera, od kojih je otprilike 30% benzil-benzoat. No, Peru balzam se danas izbjegava zbog mogućih alergijskih reakcija na koži. Do sada je poznata jedna vrsta biljke čije je eterično ulje iznimno bogato beznil-benzoatom, a to je vrsta Cinnamomum sulphuratum Nees, koja ga, ovisno o kemotipu, sadrži i preko 80%. Ovo eterično ulje za sada nije komercijalno dostupno.

Mehanizam djelovanja nije u ptopunosti poznat, no najvjerojatnije djeluje na živčani sustav ovih kukaca.