Stara njemačka škola nas uči o kapima za nos u biljnom ulju. Još uvijek korišteni, ali vremenom smo se okrenuli malo drugačijim kapima koji u sebi sadrže hidrolate. Odlični omjer djelotvornosti i neškodljivosti. Polako su takve kapi iz improvizacije došle i na police ljekarni i na moje ugodno iznenađenje popularnost im raste.
Kapi za nos, oči i uši
Eterična ulja se ni u kom slučaju ne smiju kapati u nos i ušni kanal ušni kanal nerazblažena jer će snažno iritirati sluznicu. Eterična ulja ne primjenjuju se ni u kojem slučaju u oči.
Uljne otopine
Kapi za nos su se nekoć spravljale 1-3% otopinama eteričnih ulja u biljnim uljima, a preporuku za ovakvu formulaciju, primjerice, nalazimo u monografijama Komisije E za eterično ulje niaulija. Danas se izbjegava upotreba biljnih ulja u nosnoj šupljini jer ne djeluju dobro na stanice sluznice nosa i ometa njihovu normalnu funkciju. Stoga se danas uvijek koriste vodene, vodeno-gel otopine s eventualno emulgiranim ili raspršenim eteričnim uljima.
Kapi za uši se još uvijek spravljaju s biljnim i eteričnim uljima, a eterična ulja se mogu koristiti u koncentracijama do 10%, ukoliko nisu jako iritativna. Apliciraju se opreznim kapanjem ili aplikacijom natopljenim štapićem za uho. Ovakav način primjene, poznat odvajkada u narodnoj medicini i aromaterapiji, na žalost je postao zaboravljen. Na tržištu postoje kapi za uho s biljnim uljima koja služe za otapanje viška cerumena, ali je puni potencijal lokalne aplikacije eteričnih ulja posve neiskorišten.
Kapi od hidrolata
Kapi za nos, i eventualno oči, uglavnom se spravljaju od hidrolata (cvjetnih vodica). Hidrolati kao vodene otopine nastale tijekom destilacije eteričnih ulja su vrlo blagi i neiritativni. Ipak, i ona se moraju formulirati na ispravan način.
U mnogim, čak uglednim knjigama, pročitat ćete kako se hidrolati mogu direktno kapati u nos ili oči. To nije istina. Da biste koristili hidrolate oni se moraju izotonizirati: koncentracija soli se mora podesiti da bude ista kao i u krvi i okolišu ljudskih stanica. Izotonizacija se radi obično podešavanjem da otopina sadrži 9 g natrij-klorida po litri. Kada biste koristili čisti hidrolat, tada bi stanice patile zbog manjka soli u svojem okolišu i došlo bi do tzv. osmotskog šoka. Posljedice nisu dramatične, ali može doći do oteknuća sluznice ili veće iritacije. Osim izotonizacije, ponekad se mora podesiti i kiselost (pH) kapi puferskim sustavima kako ne bi došlo iritacije sluznice. Podešavanje pH radi se obično s fosfatnim puferom, zajedno s natrij-kloridom. Kapi se zbog sterilnosti moraju i sterilno filtrirati, što je apsolutno pravilo pogotovo ako se koriste za oči. Kao i hidrolati najčešće se steriliziraju kroz posebne, 200 nm filtere. Uglavnom, ma kako kapi izgledali jednostavni, spravljanje ovakvih pripravaka zahtijeva znanje, umješnost i valjani prostor za pripravu.
Na tržištu postoji niz kapi za nos na bazi hidrolata te eventualno i eteričnih ulja raspršenih u vodenoj otopini i njihova popularnost polako raste. Ovakvi pripravci znaju još i sadržavati vodotopive frakcije propolisa te ekstrakte biljaka. Prije desetak godina hipertonične kapi su bile bauk, a danas su na moje zadovoljstvo široko prisutne na tržištu. Hipertonične otopine sadrže obično 18g/L natrij klorida ili čak i više, a cilj im je da bolje izvuku nagomilanu sluz, baš kao što se mnogima “pročisti” nos nakon skoka u more.
Upotreba kapi za nos nije samo vezana za stanja bolesti. Još su u Indiji prije puno stoljeća počeli koristiti poseban rog za ispiranje nosa, danas također široko korišten i kod nas, kao dio svakodnevne higijene. Ponekad zaboravljamo da je nos uspješan filtar za čestice u zraku, te da je higijena nosa potrebna baš kao i higijena usne šupljine. Kod nas ovakva svijest se još nije rodila, dok primjerice, Aquamaris JGL-a duguje svoj veliki komercijalni uspjeh u Rusiji upravo zbog navike higijene nosne šupljine.
Kapi za oči s hidrolatima danas se gotovo uopće ne koriste, prije svega zbog skupe proizvodnje u sterilnim uvjetima, te se danas hidrolati obično koriste kao oblozi na blazinicama.
