Neke vrste postojane su kao stijena, lavanda po cijelom svijetu stvara relativno definiranu smjesu molekula bez velikih odstupanja. Mnoge vrste ovisno o staništu mijenjaju kemijski sastav. Ružmarin iz Afrike, Španjolske i Dalmacije nije isti. Razlikuje se čak i od otoka do otoka. Logično, ako je drugačijeg sastava drugačijeg je i djelovanja.
Pojam kemotipa je vrlo bitan ne samo u aromaterapiji, već i u fitoterapiji. U širokom smislu kemotip označava različitost kemijskog sastava biljaka iste vrste u izdvojenim zajednicama, a koji ne možemo objasniti pripadnošću drugačijim podvrstama, varijetetima i formama. Najpoznatiji primjeri su ružmarin i timijan. Postoje tri komercijalno dostupna kemotipa ružmarina: kemotip verbenon/bornil-acetat, kemotip cineol i kemotip kamfor. Ružmarin kemotip cineol raste u sjevernoj Africi, ružmarin kemotip kamfor u Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji i Francuskoj (kopno), a ružmarin kemotip verbenon/bornil-acetat na Korzici i u Južnoj Africi.
Česta je predrasuda kako “kemotip kamfor” znači da ulje nema cineola, a “kemotip cineol” znači da nema kamfora. Oba ulja sadrže kamfor i cineol, ali u različitim količinama. Farmakopejska norma za eterično ulje ružmarina Ph. Eur. 01/2008:1846 Rosmarini aetheroleum navodi dva glavna komercijalna kemotipa koji moraju sadržavati:
| Kemotip | ||
|---|---|---|
| Spoj | kamfor | cineol |
| 1,8-cineol | 16,0-25,0% | 38,0-55,0% |
| kamfor | 13,0-21,0% | 5,0-15,0% |
| α-pinen | 18,0-26,0% | 9,0-14% |
| verbenon | 0,7-2,5% | 0,4% |
Veći sadržaj 1,8 cineola daje bolje djelovanje na dišni sustav, a veći sadržaj kamfora daje bolje analgetsko djelovanje.
Ponekad je pojam kemotipa takav da se samo jedan kemotip koristi u medicinske svrhe. Najpoznatiji takav primjer je čajevac (Melaleuca alternifolia). Postoji tri glavna kemotipa čajevca:
- kemotip terpinen-4-ol
- kemotip 1,8-cineol
- kemotip terpinolen
s time što se kemotip 1,8-cineol dijeli još na tri subkemotipa s različitim sadržajima terpinen-4-ol-a i terpineolena pa se u znanstvenoj literaturi striktno nalazi podatak o šest kemotipova čajevca. Isključivo se kemotip terpinen-4-ol koristi u medicinske svrhe i nalazi se na tržištu. Zašto? Zbog optimalnog kemijskog sastava. Odveć veliki sadržaj 1,8-cineola u eteričnom ulju čajevca povećava njegovu iritativnost. Stoga i farmakopejska norma za eterično ulje čajevca Ph. Eur. 01/2008:1837 corr. 7.0 Melaleucae aetheroleum navodi kako ulje mora sadržavati najmanje 30,0% terpinen-4-ol-a i najviše 15,0% 1,8-cineola.
Zbog čega dolazi do ova raznolikosti? Već sama činjenica da geografsko podrijetlo, odnosno lokalitet, leži u temelju kemotipske raznolikosti govori da se radi o zajednicama koje su se morale prilagoditi svojem okolišu, ali nije došlo do takve genetske raznolikosti da bi nastala nova vrsta, podrvsta ili varijetet. Uglavnom se smatra kako različita ekspresija gena, odnosno enzimska aktivnost enzima koji sudjeluju u sintezi molekula eteričnog ulja, mijenja i sadržaj eteričnog ulja.
Upoznajmo to na primjeru već spomenutog čajevca. Keszei et al. su 2010. godine objavili kako smatraju da su kemotipovi čajevca definirani razinom aktivnosti samo tri enzima: sabinen-hidrat sintaze (važna za sintezu terpinen-4-ol-a), terpinolen-sintaze (sinteza terpinolena) i 1,8-cineol sintaze (sinteza 1,8-cineola). Ovisno o aktivnostima ovih enzima, dolazi do preferencijalne akumulacije jednog od tri karakteristična spoja u eteričnom ulju čajevca. Primjerice, ako je razina aktivnosti 1,8-cineol sintaze visoka, biljka će stvarati više 1,8-cineola, te će eterično ulje čajevca biti kemotip 1,8-cineol. Ovo je bio važan korak u shvaćanju kemotipa čajevca, jer se do tada smatralo kako na to utječe lokalna klima, tlo i drugi faktori. Ovi faktori doista i utječu, ali na taj način da se biljka adaptira(la) na okoliš regulacijom ovih ključnih enzima u sintezi karakterističnih molekula eteričnih ulja.
Iz istog razloga ponekad čak i promijenimo ime bilje, odnosno eteričnog ulja, kako bismo naglasili kemotipsku važnost. Tu je najpoznatiji primjer ravensare (ravintsare). U XIX. stoljeću je kamforovac (Cinnamomum camphora) presađen iz Azije na Madagaskar. Da bi se adaptirao na klimu i tlo, promijenio je biosintetske puteve (aktivnost enzima). Stoga kamforovac u Aziji uglavnom stvara eterično ulje bogato kamforom (kamforovac kemotip kamfor), a kamforovac na Madagaskaru stvara eterično ulje bogato 1,8-cineolom a iznimno siromašno kamforom (kamforovac kemotip cineol). Ta ogromna razlika je i navela, spontano, da se ulje kamforovca kemotip cineol naziva ravintsara (ravensara). Ono je s toksikološkog aspekta daleko sigurnije za uporabu upravo zbog niske razine kamfora.
