Ponekad se eterična ulja obrađuju nakon destilacije, bilo procesima uklanjanja vode bilo dodatnim pročišćavanjima. U aromaterapiji ih uglavnom volimo što manje pročišćena, osim nužnim tehnikama potrebnim za kvalitetni proizvod. Potrebno je i paziti da kontakt sa zrakom i vlagom tijekom skladištenja budu minimalan.
Obrada eteričnih ulja nakon proizvodnje
U aromaterapiji se preferiraju eterična ulja koja nisu posebno prerađena nakon samog procesa destilacije niti su im uklonjene frakcije pojedinih spojeva. Ipak, neko vrijeme su eterična ulja bila vrlo često deterpenirana, kako bi se uklonili ugljikovodici. Razlog uklanjanja ugljikovodika su višestruki:
- povećanje udjela mirisne frakcije, kao u slučaju deterpeniranih eteričnih ulja citrusa. U tom procesu se dobiva ulje obogaćeno oksigeniranim spojevima (aldehidi, alkoholi, esteri…) i dan danas se rado koriste u proizvodnji parfema i prehrambenoj industriji.
- povećanje udjela aktivne frakcije, kao u slučaju lavande gdje se povećava udio linalola i linalila acetata, i eukaliptus globulusa gdje se povećava udio 1,8-cineola uklanjanjem α-pinena.
- povećanje stabilnosti ulja, jer se ugljikovodici rado oksidiraju (povećanje peroksidnog broja) i polimeriziraju (nastajanje taloga).
Sam proces deterpenizacije ima različite izvedbe, od pranjem alkalijama (natrijeva lužina), do selektivne ekstrakcije smjesama etanola i vode. Kako danas smatramo da ugljikovodici također doprinose biološkom djelovanju, u aromaterapiji uglavnom ne koristimo deterpenirana eterična ulja.
Postoje i iznimke: ESCOP striktno dopušta upotrebu eteričnog ulja eukaliptus globulusa pročišćenog ekstrakcijom u lužini.
Neka ulja ponekad budu i redestilirana (još jednom destilirana vodenom parom) kako bi se eterično ulje obogatilo glavnim aktivnim spojevima. To je slučaj kod eukaliptus globulusa u kojem raste udio 1,8-cineola te zimzelena (Gaultheria sp.) u kojima raste udio metil-salicilata.
Mnoga eterična ulja sadrže otopljene diskretne količine vode. Voda je vrlo desktruktivna prema eteričnim uljima – zbog nje dolazi do hidrolize estera i ubrzanog procesa oksidacije nekih ugljikovodika. Ne jednom se desilo da u nekim eteričnim uljima u maloprodaji na dnu bočice bude prisutna voda. Voda se tijekom skladištenja polako odvaja iz eteričnih ulja i sliježe, te u procesu punjenja u mala pakiranja voda biva napunjena zajedno s eteričnim uljem. Zbog toga je potrebno da proizvođač vrlo pažljivo radi proces dekantiranja (odvajanja) eteričnog ulja i hidrolata. Po potrebi, eterična ulja se smiju sušiti bezvodnim natrij sulfatom kako bi se uklonila rezidualna vlaga. Takav proces je dopušten zbog inertnosti natrij sulfata koji ne mijenja olfaktorne i kemijske osobine ulja. Upotreba drugih sredstava za sušenje poput natrij hidroksida, kalcij klorida ili fosforovog pentoksida nije dopuštena, jer molekule eteričnih ulja reagiraju s tim tvarima.
Zbog svojeg specifičnog načina dobivanja tiještenjem, ulja citrusa mogu biti podvrgnuta i procesu vinterizacije, slično kao u postupku obrade biljnih ulja. U procesu vinterizacije eterično ulje se drži na -20 °C tjedan dana, a u tom procesu dolazi do taloženja voskova. Ulje se brižljivo filtrira te nastaje tiješteno ulje s nižim sadržajem suhog ostatka nakon uparivanja. Na taj način se sprječava nastanak taloga tijekom skladištenja eteričnih ulja. Proces vinterizacije je dozvoljen za eterična ulja koja se koriste u aromaterapiji. Ulja destilirana vodenom parom NE prolaze proces vinterizacije, jer se u njima ne nalaze voskovi. U slučaju eteričnog ulja ruže, vinterizacija je zabranjena jer ono sadrži parafine koji kristaliziraju na niskim temperaturama, a jedni su od karakterističnih spojeva kojima se dokazuje autentičnost eteričnih ulja.
Skladištenje eteričnih ulja
Za kvalitetu eteričnih ulja je bitan kontaktni materijal posude u kojem se čuva. Nekoć su se eterična ulja čuvala u bakrenim posudama presvučenim kositrom. Danas se zbog visoke cijene bakra čuvaju u posudama od nehrđajućeg čelika (najčešće AISI 304L, vrlo rijetko i skuplji AISI 316L), aluminija, kositrom ili inertnim polimerima presvučenim posudama. Sam materijal mora biti inertan i ne smije reagirati s molekulama eteričnih ulja: fenoli iz eteričnih ulja mogu kompleksirati (reagirati) s ionima poput željeza ako se koristi hrđajući čelik prilikom čega nastaje intenzivna crvena boja željeznih fenoksilata.
Temperatura skladištenja je također presudna. Nije se dovoljno voditi kriterijima farmakopejske sobne temperature (15-25 °C), preferirana temperatura skladištenja je 15-20 °C. Čuvanje na niskim temperaturama ispod 10 °C nije poželjna. Ukoliko posuda nije do kraja napunjena, na nižim temperaturama može doći do kondenzacije vode unutar spremnika i kontaminacije eteričnih ulja vodom. O ovim uvjetima treba voditi računa i kod distributera, proizvođača, ali i u kućnoj uporabi.
Zaštita od kisika je od presudne važnosti. Atmosferski prisutan kisik polako i spontano oksidira eterična ulja, pogotovo ona bogata ugljikovodicima (citrusi, ulja četinjača) zbog čega dolazi do porasta peroksidnog broja.
Oksidirana ulja bogata ugljikovodicima predstavljaju i zdravstveni rizik – ona pokazuju daleko veći alergizirajući potencijal, odnosno povećavaju mogućnost nastanka alergijskih reakcija, a postaju i iritativnija za kožu i sluznicu. Da bi se te izbjeglo, eterična ulja pune se do vrha u posude. Stoga u samoj posudi ima premalo kisika za izraženiji proces oksidacije eteričnog ulja. Problem nastaje kada dolazi do istakanja određene količine zbog punjenja u manje pakiranje. Tada u posudi ostaje prostor ispunjen zrakom. Da bi se spriječilo oksidiranje, takav zrak treba zamijeniti inertnom atmosferom pomoću plinova (ugljični dioksid, dušik, argon). Slavni Ernest Günther u djelu The Essential Oils (1948) navodi jednostavan način stvaranja inertne atmosfere – u tank s eteričnim uljem stavi se manja količina suhog leda (kristaliziranog CO2). Ugljični dioksid ispari istiskujući zrak, a kako je teži od zraka prekrije eterično ulje protektivnim inertnim slojem. U ljekarničkoj ili kućnoj uporabi, ova praksa je malo jednostavnija. Ako se koriste eterična ulja u većim volumenima (50mL na više), poželjno je ulja prebaciti iz velike bočice, kada se djelomično potroše, u manje bočice kako bi se minimizirao volumen zraka u bočici. Primjerice, ako kupimo eterično ulje od 100 mL i potrošimo polovicu volumena, preostala se količina prebaci u bočicu od 50mL.
