Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek. Ezekiel 47.12.
Svjestan sa okolnosti koje su me privukle da se baš počnem baviti eteričnim uljima ali sam se uvijek pitao zašto sam nastavio taj interes do danas. Nešto što je trebalo biti tek privremeni hobi, odjednom me obuzelo. Odrastao sam u obitelji koja se od 1830. godine bavila biljkama i cvijećem te sam cijelo svoje djetinjstvo proveo s njim, gledajući kako to cvijeće dočekuje tek rođene bebe, čestita mladencima na vjenčanjima i ispraćuje na posljednji počinak razne ljude, poznate i nepoznate, moćne i potlačene, bogate i gladne. Ako ste 80-tih u Karlovcu vidjeli dva vijenca na “poniju” kako idu na groblje bez da dobro vidite vozača, to sam bio ja. Moja teta s kojom sam živio bila je prava Austrijanka: rad i red i prije svega puno ljubavi prema poslu. Uvijek mi je govorila kako je posao potrebno voljeti, a privilegiju takvog uzora danas ima vrlo malo djece: uglavnom gledamo kako mahniti roditelji verbalno ili fizički maltretiraju učitelje koji njihovom mezimcu ne žele dati peticu za ostvarenje ambicija koje nisu ambicije djece. Gledao sam tetu kako se ustaje u zimi u četiri ujutro da održi staklenike toplima, s osmijehom na ustima. Taj duh živi i dan danas u meni. Cijeli svoj kasniji život negdje sam malo osjećao grižnju savjesti što sam prekinuo tradiciju staru skoro dva stoljeća. Bilo je puno tradicija u mojoj obitelji, gotovo svi članovi moje obitelji puno pišu, otac mi je bio novinar, mama piše knjige, a sestra isto piše iznimno lijepe članke. Povezati biljke i pisanje prava je privilegija i otplaćuje bar dio duga obiteljskog nasljeđa.
Kada sam prije više od deset godina počeo tumačiti kako kod eteričnih ulja treba paziti na preciznost i kvalitetu, bilo je pohvala koliko i nezadovoljstva. U jednoj školi aromaterapije su rekli: “što je taj Stribor sve zakomplicirao, prije kad smo rekli eukaliptus znali smo na koje ulje mislimo”. Jedan distributer eteričnih ulja koji i danas prodaje eterična ulja svim novouposlenima govori: “kemotipovi ne postoje, bez obzira što se o tom govori”. Drugi distributer vrlo kvalitetnih ulja je skrivao analitičke analize kako se “toga ne bi dočepao Stribor” (prava šteta da nisam, jer bih ih sigurno pohvalio).
Doista, s nekadašnjeg aspekta aromaterapija je bila “lagana”: malo kamilice, malo lavande i eto aromaterapije. Intelektualna lijenost ili želja da nešto bude jednostavnije no što jest siluje samu prirodu. Naime, aromaterapiju nije “zakomplicirao” Stribor, već sama priroda. Cijela ova priča na Plantagei, koja je možda i komplicirana, tek je, pretpostavljate, vrh ledenog brijega koliko je to doista komplicirano u prirodi. To ne znači da se sve uvijek da pojednostavniti – upotreba eteričnih ulja u masaži doista je jednostavna priča koja se da naučiti lako i relativno brzo. Dapače, aromaterapija s elegantnom jednostavnošću može ući u primjenu u svaki dom. Da, aromaterapija jest i to ako ih koristimo da nam ugodno mirišu i da se zbog toga osjećamo bolje. Treba imati uvijek u glavi definiciju zdravlja koja je puno više od odsustva bolesti. Ipak, nije dobro iskriviti stvarnost lažnom jednostavnosti. To vrijeđa osnovu obilja prirode, redundantnost prirode, pa i s filozofskom aspekta ne odgovara ljudima koji se kunu kako prirodu vole. Zanimljivo kako svijet eteričnih ulja zna privući ljude koji odmah krenu ograničavati aromaterapiju sukladno svojim sposobnostima i znanju, umjesto da jednostavno shvate nivo do kojeg mogu prakticirati aromaterapiju. Čak i u mističnom kontekstu kojeg takvi ljudi obično jako vole, treba znati da to biljke ne vole i da će puna složenost biljnog svijeta uvijek naći način da izađe na površinu usprkos rukama koji ga stišće i želi oblikovati. Oduvijek sam htio da iskoristimo puni potencijal aromaterapije i eteričnih ulja. Ma kako god da bio uska raznolikost spojeva u eteričnim uljima u odnosu na bogatstvo prirodnih spojeva, prije nismo iskoristili njihov potencijal. Danas se propisuju i izrađuju magistralni pripravci s eteričnim uljima, a to je nešto o čemu sam prije desetak godina mogao samo sanjati. Moja je zadaća da kada aromaterapije dosegne određeni nivo, da se stepenica složenosti i ljepote digne još više.
Moje “kompliciranje” je moj način beskrajnog poštivanja prirode. I tu srećom nisam sam. Mnogi drugi predano rade na tome, popodnevima i vikendima i ponekad me podsjećaju na moju tetu. Drago mi je da još ima takvih ljudi na ovom svijetu. Nema šanse da bih uspio sam, ja samo nalazim vremena da o tome i pišem; kako bi rekla Zaz: “Vous êtes mille phrases et moi je suis la plume”. Da uđem malo u naizglednu kontradikciju, zahvaljujem se svima koji pišu i pojednostavljuju na svoj način svijet biljaka i time u široj javnosti populariziraju njihovu primjenu i ljubav prema njima.
