Kada smo upoznali patogene mikroorganizme razvojem mikrobiologije, tako smo upoznali drevno oružje biljaka protiv njih – eterična ulja. Neobična koincidencija. Polako smo upoznali i druge blagodati eteričnih ulja i prisjetili se koliko ona opuštaju, pomažu koži, dišnom sustavu, olakšavaju probavu… S vrha piramide sve se počelo slagati kako treba. Zahvalni smo onoj opekotini oca aromaterapije, René-Maurice Gattefosséa. Bol je dobila svoj smisao.
Prvi pokušaji
Eterična ulja su se koristila u medicini, bez ikakve sumnje, još od starog Egipta, preko Grčke i Rima, Arapskog svijeta do Europe. Neki arapski autori, već opisani u povijesti fitoterapije, vrlo su precizno poznavali ljekovitu upotrebu eteričnih ulja. Ipak, imajući na umu mukotrpnost procesa destilacije, eterična ulja bila su lijek za privilegiranu klasu ljudi. Ona su preživjela zahvaljujući opsesiji parfemima i kozmetikom. U XVIII i XIX stoljeću dolazi do industrijskog razvoja što uključuje i poboljšanu tehnologiju destilacije. Eterična ulja postala su dostupnija i jeftinija, ali prava, medicinska aromaterapija kakvu poznajemo danas započinje krajem XIX. stoljeća izolacijom aktivnih spojeva iz eteričnih ulja, a svoju eksploziju aromaterapija doživljava tek u XX stoljeću.
Prvi val – René-Maurice Gattefossé
Sve se mijenja tek u XX. stoljeću. René-Maurice Gattefossé rodio se 1881. godine u Lyonu u obitelji koja se bavila eteričnim uljima i odrastao je okružen njima. Godinu dana prije Renéovog rođenja njegov otac Luis osniva tvrtku Établissements Gattefossé kojoj je bio na čelu sve do smrti. Tvrtka je prodavala eterična ulja za industriju parfema i bavila se vlastitom proizvodnjom.
René-Maurice je diplomirao kemiju na fakultetu u Lyonu te u obiteljskoj tvrtki preuzima posao istraživanja ne samo eteričnih ulja. već i sintetskih mirisnih supstancija koje su u to doba doživjele pravi procvat.
1908. godine zajedno s braćom stvara časopis La Parfumerie Moderne (Moderna parfumeristika). Osim prelijepo dizajniranih stranica u tipičnom Art déco stilu, časopis je bio nositelj modernih znanstvenih strujanja u proizvodnji i primjeni eteričnih ulja te je poticao uzgajivače lavande, ali i promovirao nove tehnike u destilaciji ulja i kemiji mirisnih molekula.
Prema dostupnim podacima, zanimanje za ljekovito djelovanje eteričnih ulja započeo je na vlastitom životnom primjeru. 1910. godine dolazi do eksplozije u njegovoj tvornici te René-Maurice bude jako opečen. Posljedičnu infekciju, te navodno gangrenu, sam je izliječio oprezno apliciravši eterično ulje lavande po rani. Nažalost, ostaje nezapisan točan postupak, a neki se autori čak i spore je li aplicirao ulje prave ili širokolisne lavande. Obitelj Gattefossé pretrpila je veliku tragediju u prvom svjetskom ratu: dva brata s kojima je vodio tvrtku pogibaju u ratu, a otac umire. 1919. godine naziv tvrtke Établissements Gattefossé mijenja u Société Française de Produits Aromatiques (SFPA). Tvrtka se bavi prirodnim i sintetskim mirisnim molekulama, ali i insekticidima, sredstvima za higijenu i kozmetiku te izbacuje više od 640 proizvoda. Za vrijeme španjolske gripe kreira proizvod Salvol namijenjen dezinfekciji u bolnicama, baziran na eteričnim uljima. Objavljuje više radova koji su utrli put modernoj aromaterapiji:
- Propriétés bactéricides de quelques huiles essentielles/Baktericidna svojsta nekoliko eteričnih ulja (La Parfumerie moderne, 1919.)
- Rôle physiologique des parfums/Fiziološka uloga parfema, Legendre, 1924. (koautor dr. R. Tamisier)
- Relations entre les fonctions chimiques et les propriétés physiologiques de corps odorants/Odnos kemijske strukture i fizioloških svojstava mirisnih tvari, Chimie et Industrie, 1924.
- Action physiologique des solutions aromatiques/Fiziološko djelovanje aromatičnih otopina, Chimie et Industrie, septembre 1925.
- Valeur thérapeutique de l’essence de lavande/Terapijska vrijednost esencije lavande, La Parfumerie moderne, 1926.
- Les essences en thérapeutique/Esencije u terapiji, La Parfumerie moderne, 1926.
- Cicatrisation rapide des plaies par les huiles essentielles/Brzo zacijeljivanje ozljeda pomoću eteričnih ulja, La Parfumerie Moderne, 1927.
- Emplois des huiles essentielles comme bactéricides/Upotreba eteričnih ulja kao baktericida, La Parfumerie Moderne, 1932.
- Rôle antiseptique de la lavande/Antiseptična svojstva lavande, La Parfumerie Moderne, 1932.
- La lavande en thérapeutique/Lavanda u terapiji, La Parfumerie Moderne, 1932.
- Les emplois thérapeutiques de l’essence de lavande/Terapijska upotreba esencije lavande, La Parfumerie Moderne, 1932.
- L’essence de Pin et ses propriétés bactéricides/Esencija bora i njena baktericidna svojstva, La Parfumerie Moderne, 1932.
- Les désinfectants à base d’huile de pin/Dezinfekcijska sredstva sastavljena od ulja bora, Bull. de l’Institut du pin, 1935.
- Le pouvoir antiseptique du terpophène/Antiseptično djelovanje terpofena, La Parfumerie Moderne, 1933.
No, naziv aromaterapija prvi put spominje u djelu Aromathérapie – les huiles essentielles hormones végétales (éd. Librairie des sciences Girardot, 1937). U drugom izdanju knjige 1944. godine René-Maurice objašnjava kako je isprva htio dati naziv timoterapija (thymothérapie), od grčke riječi thymos, odnosno thumos (θυμός), što etimološki označava pojam snažnog, produhovljenog, živahnog, a simbolizira laganu, hlapivu i intenzivnu osobnost eteričnih ulja. Ipak, postao je svjestan da bi naziv bio lako krivo preveden (thyme na francuskom i engleskom znači timijan). Stoga se odlučio za novu riječ kovanicu – aromaterapiju. Time aromaterapija službeno ulazi u povijest.
René-Maurice ostavio je veliko nasljeđe. Tvrtka Gattefossé postoji i dan danas te su jedan od leadera u području lipidne kemije, proizvođači farmaceutskih ekscipijensa (baze za supozitorije, emulgatori, sirovine za kozmetiku…).
Drugi val – Jean Valnet
Već je René-Maurice surađivao s više liječnika. U “drugoj generaciji” aromaterapeuta pojavljuje se dr. Jean Valnet (1920-1995). Jean Valnet je bio iznimno talentiran vojni liječnik, specijalist iz kirurgije, mikrobiologije i higijene, sudski vještak patolog, specijalist kolonijalne medicine i medicine rada. Već za vrijeme drugog svjetskog rata, a prije diplome, asistira pri operacijama, a diplomu liječnika stječe 1945. godine. Kao vojni liječnik radi u Njemačkoj i Vijetnamu. Upravo je rad u Vijetnamu bio presudan za njegovu daljnju karijeru, jer tamo počinje upotrebljavati eterična ulja za brži oporavak pacijenata nakon operacija i, po njegovim riječima, postiže odlične rezultate.
1958. godine odlazi iz vojne službe u Pariz, kako bi se posvetio svojem daljnjem radu u fitoterapiji i aromaterapiji. 1964. godine objavljuje knjige Les médecines différentes/Drugačije medicine (autori: Jean Valnet, François Bruno, André Mahé, Claude Le Prestre, Gilles Lambert, Jacques Ménétrier, éd. Planète, Paris) i Aromathérapie, Traitement des maladies par les essences des plantes/Aromaterapija, Tretman bolesti pomoću esencija iz biljaka (éd. Le Livre de Poche N°7885, Paris).
Veliko djelo Docteur Nature/Priroda liječnik (éd. Fayard, Paris, 1971) nije prošlo bez negativnog javnog odjeka u struci, i bez obzira na njegove nedvojbene vještine, znanja i zasluge kao vojnog liječnika, suspendiran je iz Udruženja liječnika. Njegov rad je možda djelomično kontroverzan, ali nedvojbeno je elegantno kombinirao tradicionalnu fitoterapiju i tada moderne tokove u aromaterapiji koje je sam stvarao na svojem kliničkom iskustvu.
Knjiga Aromaterapija doživjela je deset prerađenih izdanja. Aromathérapie (éd. Livre de poche, 1984.) i Phytothérapie, éd. Livre de poche, 1983., i danas su prisutne na tržištu u svom integralnom obliku i prijevodu na engleski jezik.
Sadržaj tih knjiga iz današnje perspektivne možda djeluju pomalo zastarjelo ili anakrono, ali neki korisni savjeti su bezvremenski. Dan danas te su knjige rado čitane i citirane, ako zbog ničeg drugog, onda zbog onih koji vole proučavati razvoj moderne aromaterapije i fitoterapije. Primjerice, za ulje niaulija naglašava upotrebu u bolestima dišnog sustava, što, zbog svojeg sadržaja 1,8-cineola, vrijedi i danas. Jean Valnet je s velikom elegancijom koristio kombinaciju fitoterapije i aromaterapije. U svojem djelu Aromaterapija bez ikakvih ograda spominje tinkture i vodene ekstrakte ljekovitih biljaka. Kao čovjek u direktnoj kliničkoj praksi, koristio iz prirode sve što je tada bilo dostupno od ekstrakata. Tko čita djelo Aromaterapija, ponekad će se iznenaditi za ono doba vrlo znanstvenim jezikom. Korelira neka temeljna svojstva molekula – poput kiselosti i bazičnosti, disocijacijske konstante i električne provodljivosti s djelovanjem. To je danas daleko od modernog pojma odnosa strukture i aktivnosti, ali je bilo uobičajeno u farmakologiji prije pedeset godina. Jean Valnet osnovao je tvrtku Cosbionat te se u Francuskoj dan danas mogu kupiti devet najuspješnijih proizvoda prema originalnim receptima.
Dr. Jean Valnet je usko surađivao s drugim stručnjacima. Među njima je bio i dr. Maurice Girault koji je kreirao ispitivanje antibakterijskog djelovanja ulja pomoću aromatograma. Upravo je Jean Valnet aktivno propagirao korištenje aromatograma u odabiru eteričnih ulja za liječenje infekcija. Zajedno s dr. Christian Duraffourd i dr. Jean-Claude Laprazobjavljuje knjigu Une médecine nouvelle. Phytothérapie et aromathérapie – comment guérir les maladies infectieuses par les plantes/Nova medicina. Fitoterapija i aromaterapija – kako liječiti infektivne bolesti ljekovitim biljkama (éd. Presses de la Renaissance, 1978). Nakon Valnetove smrti izlazi i knjiga istih autora Abc de phytothérapie dans les maladies infectieuses/Abc fitoterapije u infektivnim bolestima (éd. Grancher, 1998.). Durrafourd i Lapraz izdaju knjigu Traité de phytothérapie clinique/Traktat o kliničkoj fitoterapiji (éd. Masson, 2002.).
Treći val – Pénoël i Franchomme
Ipak, koncepti u aromaterapiji nisu bili bez različitosti u mišljenjima. Primjerice, Durrafourd i Lapraz smatraju da nepostoji znatnija razlika u farmakološkom djelovanju različitih kemotipova eteričnih ulja. Nasuprot njima, dr. Daniel Pénoël pripada trećoj generaciji aromaterapeuta i vrlo fiksno uvodi pojam kemotipa i njegovog značenja za farmakološko djelovanje eteričnih ulja. Aktivno koristi eterična ulja u praksi od 1977. godine i dan danas djeluje u Europi i SAD-u. Zajedno s istraživačem Pierre Franchomme-om izdaje knjigu Aromathérapie exactement/Upravo aromaterapija ili Egzaktna aromaterapija (éd. Roger Jollois, 2001.).
Pasionirano dovode u vezi električna svojstva, odnosno osnovna fizikalno-kemijska svojstva molekula eteričnih ulja, s farmakološkim djelovanjem te time nastavljaju rad René-Maurice Gattefos sé-a i Jean Valnet-a. Na kraju knjige daju i individualne opise preko 100 eteričnih ulja te niz magistralnih pripravaka od eteričnih ulja za razne tegobe. Ovim smo autorima neizmjerno zahvalni na posve logičnoj klasifikaciji sastavnica eteričnih ulja (fenoli, alkoholi, aldehidi…) koja je bila dugo vremena poznata u farmakognoziji, ali je korelirana s farmakološkim svojstvima tek u ovom djelu. Oba autora naglašavaju važnost kemotipova – ako ista vrsta može dati eterična ulja različitog kemijskog sastava, onda je logično da ulja pokazuju različita djelovanja. Primjerice, timijan kemotip timol (fenolni kemotip) je iritativniji za kožu od linolnog kemotipa (alkoholni kemotip), ali je i snažnijeg antibakterijskog djelovanja. Dr. Pénoël je aktivan i danas i vrlo je posvećen ekologiji i planeti. Osniva tvrtku Osmobiose te započinje pomalo nov neobičan pristup aromaterapiji koja se zove Aromathérapie Quantique® (Kvantna aromaterapija) te aktivno educira kroz seminare i škole.
Pierre Franchomme još je 1975. godine osnovao tvrtku Pranarom, danas svjetski poznatu tvrtku koja distribuira eterična ulja i posebnu pažnju posvećuje kvaliteti eteričnih ulja. Ponekad ga nazivaju i “liscem” u aromaterapiji, jer je vrlo spretno povezao znanost s tržišnim utjecajem i “nevidljivi” je koautor kozmetičkih proizvoda više poznatih današnjih brandova u kozmetici. Njegov učenik i kolega je Dominique Baudoux, belgijski farmaceut koji danas i vodi Pranarom. On je (ko)autor više djela koje danas možemo naći na tržištu:
- Les cahiers pratiques d’aromathérapie selon l’école française : Tome 1, Pédiatrie (Série: L’aromathérapie professionnellement 1998.)
- Les cahiers pratiques d’aromathérapie: volume 2, Dermatologie (Série: L’aromathérapie professionnellement 2003.)
- Les cahiers pratiques d’aromathérapie selon l’école française: tome 3, Vétérinaire -Bovins (Série: L’aromathérapie professionnellement 2004.)
- Les cahiers pratiques d’aromathérapie selon l’école française: Tome 4, Soins palliatifs (Série: L’aromathérapie professionnellement 2006.)
- Les cahiers pratiques d’aromathérapie française: Tome 5, Grossesse (Série: L’aromathérapie professionnellement 2006.)
- Le formulaire d’aromathérapie pratique pour le prescripteur et le conseil pharmaceutique (éd. Inspir-Development 2007.)
- Les cahiers pratiques d’aromatherapie selon l’ecole française, volume 6: reflexologies (Série: L’aromathérapie professionnellement 2008.)
- L’aromathérapie: Se soigner par les huiles essentielles (éd. Amyris, 2008.)
S druge strane Atlantika djeluje Kurt Schnaubelt. Kurt Schnaubelt nije liječnik, ali kao netko tko dobro poznaje dr. Pénoël-a, uvodi u SAD francusku školu aromaterapije, što uključuje i korištenje eteričnih ulja oralno, rektalno i vaginalno. Vodi školu Pacific Institute of Aromatherapy te je autor više zanimljivih djela koji slijede teorije Pénoël-a i Franchomme-a. Poznato su mu djela Advanced Aromatherapy: The Science of Essential Oil Therapy (1998) i The Healing Intelligence of Essential Oils: The Science of Advanced Aromatherapy (2011).
