Povijest aromaterapije recentna je pripovjetka ali dugog uvodnog poglavlja i velikih temelja. Oduvijek smo znali za te čarobne male mirisne kapljice ali da su postale dio medicine, čekali smo XIX. i XX. stoljeće.
Povijest aromaterapije nejasno je prikazana u literaturi i može zbunjivati prosječnog čitatelja. Naime, u opisu povijesti aromaterapije često se navodi upotreba droga (biljaka) s eteričnim uljima. Nema sumnje da su takve droge (timijan, metvice, klinčićevac, đumbir, kurkuma, cimetovac…) bile korištene više tisuća godina. No, prešućuje se činjenica da su u fitoterapijskoj praksi korišteni najčešće prašci tih biljaka i vodene iscrpine (čajevi). Nadalje, upotreba oleorezina i oleogomorezina (mira, tamjan, tršlja…) također u striktnom smislu ne pripadaju klasičnoj definicije aromaterapije, premda su takve droge bile naširoko korištene još od prvih pisanih tragova u Mezopotamiji.
Jedna me osoba s neskrivenim oduševljenjem pokušala uvjeriti kako su eterično ulje čajevca koristili aboridžini u Australiji. Ne padaju samo anonimni laici u takve zamke povijesti aromaterapije. Gary Young, čovjek koji je kreirao raindrop tehniku masaže i primjene eteričnih ulja, govori kako su tu tehniku koristili Lakota indijanci. Zaboga, uz veliko poštivanje ovih drevnih naroda, ni Aboridžini niti Indijanci nisu koristili eterična ulja, jer ih nisu znali destilirati. Sve drugo je marketing koji koristi egzotičnost kao adut bez temelja.
Sama povijest destilacije također NIJE povijest aromaterapije, jer jedan je pojam proizvesti eterično ulje, a drugi je pojam koristiti ga u medicinske svrhe. Premda i stari arapski autori govore o antiseptičnim svojstvima eteričnih ulja, njihovo korištenje u povijesti medicine bilo je najvjerojatnije relativno skromno. Tek je XX. stoljeće dovelo do razvoja aromaterapije kao medicinske, a ne kozmetičko-parfemske discipline.
Pogledajmo kratke crtice iz povijesti destilacije i aromaterapije.
