Prvi problem s eteričnim uljima je legenda o podrijetlu. Niti jedan brand na tržištu nema sva eterična ulja vlastite proizvodnje, uključujući i MLM ulja. Ako zamišljate kako razni brandovi, uključujući i MLM, imaju svoja polja na kojima uzgajaju i destiliraju biljke, zaboravite na tu iluziju. Da, oni mogu imati ugovore s pojedinim proizvođačima, više ili manje ekskluzivne. Ako su marljivi, znaju i obilaziti (inspicirati) svojeg proizvođača što je pohvalno. Katkad ograničen broj ulja iz ponude znaju i sami destilirati na svojim poljima. No, ulja prodaju velike tvrtke čija imena niti ne čujete, neke čak niti nemaju svoje internet stranice. Oni opskrbljuju one koje znamo kao brandove i brandovi u tom slučaju nikada nisu niti vidjeli polja gdje se uzgajaju biljke. Ima među brandovima katkad oholosti; u posjetu jednom brandu vlasnik je kritizirao drugi brand kao „skladištenje“. Jer, kako kaže, on je proizvođač. Šipak je. Proizvodi par svojih ulja, a ostalo kupuje od velikih distributera.

Ako doista želite upoznati brandove koji imaju samo „svoja“ ulja iz vlastitog uzgoja i proizvodnje, onda pogledajte, primjerice, Astérale ili Wild herbs of Crete. Odmah ćete zamijetiti jednu činjenicu – mnoga eterična ulja koje poznajete im „nedostaju“. To je logično. Ne reklamiram ih niti ih to nužno čini boljima. To je samo poslovna strategija koju su odabrali.

Postavlja se pitanje – da li je loše ako brand mahom kupuje od drugih i sami nemaju uzgoj? Ne. Tako funkcionira svijet agrarnih proizvoda i u „bio-eko“ svijetu hrane. Pohvalno je kada se brand pobrine da redovno obilaze polja svojih dobavljača kako bi se radilo po pravilima dobre prakse. U svijetu eteričnih ulja to je daleko od pravila ali neki se trude održati ovu praksu.

Drugi, bitniji korak je analiza svake serije (lota) ulja proizvedenog na poljima ili kupljenim od velikih distributera. Veliki distributeri sami rade analize ali neovisna provjera u sustavu koje vodi određeni brand je obavezna. Što je to „lot“ odnosno serija, pitanje je sad? Lavanda se na jednom većem polju destilira više dana i u svakom danu dobije se određena količina. Da li je to lot? Ne. Obično proizvođač spoji ulja destilirana u različite dane u jedan lot. To je logično. No, zamislite velike brandove koji u bočice pakiraju stotine kilograma; gotovo je nemoguće da je to s jednog polja. To se isto odnosi na opskrbljivače brandova. Oni će nabaviti od nekoliko proizvođača. Ovdje je bitno da analizira svako od tih ulja. Potom će spojiti ulja više proizvođača u jedan lot (seriju). Neki jako zamjeraju ovaj postupak ali je činjenica da to svi rade. Bitno jest da su dobro analizirana ulja koja se miješaju.





Važno je pravilo da se svaki lot analizira. Mislite da se to podrazumijeva? Na žalost – ne. Čitam jedan jako kritičan tekst o kvaliteti MLM ulja, a sam članak piše osoba koja distribuira brand koji uopće ne analizira svaku seriju eteričnog ulja svim zahtijevanim metodama. Kada sam davno pitao vlasnika tog branda, oštro je odgovorio kako je to skupo a potom ušao u Mercedes skuplji od kvalitetnog uređaja za plinsku kromatografiju. To je van svake pameti i govori o prioritetima.

Kvaliteta nije religijskog ili emotivnog karaktera pa da bi netko bio aboliran od tih pravila. Možemo mi imati različita osobna ili profesionalna mišljenja o prodajnoj strategiji MLM eteričnih ulja, ali kvaliteta je analitička i objektivna kategorija. Jedno je kvaliteta, drugo je prodajni pristup i tu treba oštro razgraničiti linije. Što znači „analizirati svaki lot“? Na to mislimo da naprave sve zahtijevane analize uključujući i analizu plinskom kromatografijom, a ne samo jednostavne i jeftine analize poput indeksa loma svjetla. Da pojednostavnim: kad kupiš bačvu eteričnog ulja, analiziraj zahtijevanim tehnikama, stručna i odgovorna osoba će odlučiti kako su kvalitetna i potpisati se, potom puni i prodaj. Nemoj analizirati bačvu 2012. godine i prodavati sve ostale bačve bez analize. Taman da su od istog proizvođača.

S druge strane, MLM brandovi znaju koristiti neobične argumente kako su njihova ulja „koncentriranija“. Ja se nadam da razumijete kako ova riječ „koncentrirani“ zvuči iole obrazovanoj osobi iritantno poput škripanja noktima po ploči. Što bi to bilo „koncentrirano“ u jednoj paprenoj metvici. Mentol? Mentofuran? Pulegon? Što bi to bilo u usplođu limuna? Limonen? Geranial? Samo imenujte, nije problem. Ako su eterična ulja kvalitetna ona se ničim ne razrjeđuju. Ako se razrjeđuju nekom tvari onda su patvorine. Veća cijena se može pravdati na razne načine i to je sve u redu i savršeno legalno, ali ne „koncentriranošću“. MLM ima strategiju kvalitete ugrađen u marketing, no osim parola, govorimo li o analitičkim kriterijima?

U internet žargonu ovaj „sukob“ već se pogrdno zove „rat uljarica“ i nisam mogao vjerovati koliko je to postao proširen pejorativni naziv. Sami smo krivi za to, na žalost eterična ulja već su postala sinonim šarlatanstva u medicinskoj zajednici, ali to je neka druga, veća priča. Pogledajte razne „meme“ koji se dijele. Uljarice će doista i biti sve dok se ne počnemo izražavati drugačijim terminima. Ako već prosuđujemo kvalitetu drugih onda iza te prosudbe treba stajati dosta znanja. Naizgled je lako. Neka eterična ulja imaju razne norme, ISO, AFNOR ili Europske farmakopeje. One su nastale dugotrajnim praćenjima raznih serija eteričnih ulja. Norme nisu bez mana i manja odstupanja van zadanih granica su moguća. Europska farmakopeja to izrijekom navodi, ali i navodi korektivne mjere koje je potrebno poduzeti. No, ta pojava je rijetka ali je srećem dovoljno da znam kako nije samo knjiški podatak. Uglavnom je većina serija eteričnih unutar tih zadanih granica. Stoga je lako o tome prosuditi. Pitanje jest, primjerice, imaju li lokalni distributeri brandova te norme i jesu li educirani u njihovoj interpretaciji? Neki da, neki ne. Problem znaju biti i analize. Ponekad se napravi analiza plinskom kromatografijom ali se ne analiziraju sve molekule koje zahtijeva određena norma. Ova „selektivnost“ nije rijetka pojava.

Neka eterična ulja nemaju norme zbog velikih odstupanja sastavnica. Matičnjak, primjerice. U slučaju nekih eteričnih ulja za dokaz autentičnosti trebat ćemo posegnuti za analizom C12 i C13 izotopa ugljika. Tako možemo razlikovati sintetski cinamaldehid od autentičnog eteričnog ulja kore cimetovca, „fine“ patvorine cimetovca gdje je u ulje dodan određeni postotak sintetske tvari mogu biti nimalo lagan zalogaj za analizu. C12 i C13 izotopi mogu razlikovati ulje matičnjaka od limunskih trava ili citronela zbog različitog načina procesa fotosinteze između ovih biljaka. Klasična plinska kromatografija koju mahom srećete ima svoje nedostatke. Ne mogu se dokazati patvorenja enantiomerima, „zrcalnih“ molekula koja mogu doći iz druge vrste ili sintetskim procesom. Za to trebamo posegnuti za analitičkim tehnikama što ću spomenuti u sljedećem odlomku. Ukratko, svako ulje je priča za sebe i analizu serije svakog ulja treba ocijeniti s puno znanja.

Osobno mi je žao što sam ikada davao vjetar u jedra brandovima. Na stranu besplatno reklamiranje, ali kvaliteta je objektivna kategorija koja nema trgovački naziv. Treba li podignuti ljestvicu zahtjeva? Nema problema. Prema svemu dostupnom što imam, niti jedan brand u Hrvatskoj nema ispitanu lavandu po zahtjevima Europske farmakopeje. Što to ona traži za lavandu?

• Gustoća: 0,878 do 0,892.
• Indeks loma svjetla: 1,455 do 1,466.
• Zakretanje ravnine polarizirane svjetlosti: − 12,5° do − 6,0°.
• Kiselinski indeks: najviše 1,0, određen na 5,00 g eteričnog ulja

Kemijski sastav:

• limonen: najviše 1,0%,
• 1,8-cineol: najviše 2,5%,
• 3-oktanon: 0,1 – 5,0%,
• kamfor: najviše 1,2%,
• linalol: 20,0 – 45,0%,
• linalil-acetat: 25,0 – 47,0%,
• terpinen-4-ol : 0,1 – 8,0%
• lavandulil-acetat: najmanje 0,2%,
• lavandulol: najmanje 0,1%,
• α-terpineol: najviše 2,0 %.

U redu, dio brandova doista ima ove analize i doista na ovaj način možemo otkriti mnoge patvorine. No, Europska farmakopeja zahtijeva još jednu analizu. To je ispitivanje tzv. kiralne čistoće. Stoga zahtijeva da eterično ulje lavande sadrži:

• (S)-linalol : najviše 12%,
• (S)-linalil-acetat : najviše 1%.

Naime, eterično ulje lavande može se patvoriti dodavanjem sintetskog linalola i linalil-acetata ili kemijski obrađenog ulja poput korijandra. Jedini način dokazivanja je kiralna čistoća – u takvim patvorinama rast će udio (S) oblika.

Europska farmakopeja nije sve niti je jedini izvor zahtjeva. U cilju sigurnosti korištenja u kozmetici, IFRA zahtijeva kako peroksidni broj lavande ne smije biti veći od 20 mmol/litri. Veći peroksidni broj nosi veći rizik iritacije i alergijskih reakcija.

Hm, ima li to itko? Ispričavam se ako mi nisu dostupni takvi podaci za neke brandove pa neka me netko korigira, ali kada se već ratuje dajte ratujte analitikom i znanošću.

Ne mora sve biti tako komplicirano kao kiralna analiza. Gotovo redovno vidim odsutnost jednostavne farmakopejske analize koja se zahtijeva za ulja usplođa roda Citrus poput limuna, slatke naranče i mandarine. To je suhi ostatak nakon uparavanja. Logično, to su prešana ulja (dobivena mehaničkim postupcima a ne destilacijom) i dio ulje jest hlapiv ali mali dio nije. Takva ulja mogu se patvoriti limonenom ili destiliranim uljima koja su sve redom hlapiva bez ostatka. Njihovim dodavanjem, logično, pada nehlapivi ostatak. U ulju usplođa mandarine ima 1,6-4% ostatka nakon uparivanja. Ponekad bih volio vidjeti te analize u certifikatima brendova, u Europskoj smo uniji i za sve bi trebala vrijediti jednaka pravila.

Ako određeno eterično ulje nema sve analize, znači li to da se radi o patvorini? Ne mora značiti. No, za razliku od svijeta lijekova (uključujući i lijekove koje sadrže eterična ulja) gdje je analitika obaveza, ulaganje u analitiku eteričnih ulja je, na žalost, još uvijek dobra volja. U budućnosti koja dolazi etično je preferirati one koji u to ulažu. To znači da im je stalo do konačnog korisnika. Svi smo svjesni kako je to veliki teret za, primjerice, jedan OPG, ali veliki brandovi koji zarađuju milijune, za njih imam nultu stopu tolerancije na propuste u analitici.

I tek na kraju, kada smo zadovoljili sve kriterije kvalitete, dopuštamo si uživanje. Ono što vas može zbuniti jest različit miris kvalitetnih ulja. To je razlika u odnosima među molekulama, igra koja je odavno poznata s eteričnim uljima. Stoga će nekom biti baš nečija mandarina ili limun ili lavanda savršeni. Naravno da i nos bira što voli, kako eterična ulja koristim u prehrani logično da mi je i to bitno. Ako za taj olfaktorni užitak netko želi platiti više, nema problema. To je njihovo pravo.