U botaničkoj klasifikacija postoje određene zone nejasnoće. Vrste su relativno jasno definirane svojim morfološkim karakteristikama (izgledom) i genetskim sličnostima, no i u samoj vrsti mogu se naći razlike koje nisu tolike da bi se neka skupina biljaka izdvojila kao zasebna vrsta, nego su klasificiraju u nižem rangu klasifikacije: podvrsti, varijetetu i formi.
Ove podjele su ponekad nejasno korištene, a zna se desiti da tijekom vremena neka podvrsta dobije status nove vrste, ali i vice versa, da određena vrsta postane podvrsta druge biljke.
Kako nastaju ovakve razlike? Evolucijski nastaju najčešće geografskim odvajanjem. Izolirana zajednica biljne vrste bude u drugačijem okolišu od druge zajednice iste vrste te putem mutacija gena dolazi do razvoja drugačijih karakteristika koje omogućuju lakše preživljavanje u staništu. Ovaj proces može trajati dugo, kroz više tisuća godina. Ponekad biljne zajednice dviju podvrsta ili varijeteta nisu u izoliranim područjima (premda mogu biti), već znaju imati kontaktnu ili čak preklapajuću zonu.
Što točno definira da neka biljna zajednica postane podvrsta, varijetet ili forma unutar jedne vrste?
Tod F. Stuessy u knjizi Plant Taxonomy: The Systematic Evaluation of Comparative Data navodi neke od kriterija koji su prikazani u tablici.
Karakteristike | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| Kategorija | Morfološke razlike | Geografska razdioba | Genetska raznolikost | Mogućnost hibridizacije | Plodnost hibrida |
| podvrsta | nekoliko jasnih razlika | odvojeni, ponekad s kontaktnim zonama | izrazita (različiti geni) | moguća uz kontaktne zone | izrazito smanjena |
| varijetet | jedna do nekoliko jasnih razlika | odvojeni, s preklapajućim zonama | različiti geni ili različita kontrola gena | moguća u preklapajućem području | smanjena |
| forma | | sporadično | kontrola gena (često jednog) | uvijek | potpuna |
|
Ovakvi kriteriji često nisu jednoznačni. Genetske studije različitosti gena danas su jedan od korisnih metoda koje se koriste u definiranju točne pripadnost pojedine biljne zajednice.
Rod i vrsta
Potpuno je logično da različite biljne vrste imaju različite genetske osobine, a time i različite metaboličke puteve u sintezi spojeva. Stoga uvijek treba dobro definirati botaničke karakteristike biljnog materijala iz kojeg se dobiva eterično ulje. Dan danas se zna prodavati ulje “metvice”, “eukaliptusa” ili “lavande”. To je potpuno neprecizan naziv. Postoji preko 700 različitih vrsta eukaliptusa, od kojih su komercijalno dostupna eterična ulja preko dvadesetak vrsta. Ona su, logično, različitog kemijskog sastava. U rodu lavandi ima preko 40 vrsta te se komercijalno mogu nabaviti eterična ulja oko desetak različitih vrsta.
Evo dva vrlo životna primjera važnosti botaničke definiranosti eteričnog ulja.
Prije desetak godina jedna mala tvrtka koja je prodavala eterična ulja dobila je na ponudu eterično ulje lavande po povoljnoj cijeni. Vlasnica tvrtke je pitala kolegicu je li pametno iskoristiti takvu priliku. Kolegica je odgovorila potvrdno, ali je vlasnica postavila podpitanje: “a neće li smetati što lavanda označena kao stečas?”. Kolegica isprva nije shvatila što vlasnica želi reći, a onda je vidjela deklaraciju. Radilo se o vrsti Lavandula stoechas (čita se: “lavandula stehas”), na hrvatskom jeziku – španjolska lavanda. Sva sreća da je rekla opasku “stečas”, jer je ulje španjolske lavande iznimno bogato spojevima ketonima (fenhon, kamfor) i postoje velike restrikcije u njenoj upotrebi zbog potencijalne toksičnosti, za razliku od eteričnog ulja prave lavande u kojem dominiraju esteri i alkoholi i sigurno je za upotrebu.
Prije četiri godine dobio sam maloprodajni uzorak eteričnog ulja metvice hrvatskog proizvođača. Na bočici je bilo lijepo označen naziv na hrvatskom, čak i latinskom jeziku (Mentha x piperita, Lamiaceae). No, kada sam otvorio bočicu, miris niti približno nije odgovarao mirisu paprene metvice. Imao je tipičan miris spoja piperiton-oksida (i još vjerojatno piperitenon-oksida). Tada mi je bilo jasno da je proizvođač sakupljao najvjerojatnije dugolisnu metvicu (Mentha longifolia) koja ove spojeve sadrži u većoj količini. Za njega je to sve bila “menta”. Proizvođač je inače vrlo marljiv i odgovaran čovjek, no ipak je trebao potražiti savjet radi određivanja točne vrste. Eterično ulje je završilo na maloprodaji na moru, a sama zamjena vrsta je u ovom slučaju vrlo riskantna. Paprena metvica je tipično ulje koje se uzima i oralnim putem, dok se ulje dugolisne metvice nikako ne smije uzimati oralnim putem. Čak i ako kupac neće koristiti ovo ulje oralnim putem, ulje neće pomoći lokalnom aplikacijom kod tegoba poput migrene ili bolnih zglobova, gdje se ulje paprene metvice puno koristi.
Da sve još bude pomalo kompliciranije (ili jednostavnije), više različitih vrsta istog roda može dati eterična ulja gotovo identičnog sastava.
U primjeru čajevca, Europska farmakopeja jasno precizira u monografiji čajevca (Ph. Eur. 01/2008:1837 corr. 7.0) da se eteričnim ulje čajevca – Melaleucae aetheroleum – mogu nazivati eterična ulja više vrsta:
- Melaleuca alternifolia (Maiden & Betch) Cheel
- Melaleuca linariifolia Smith
- Melaleuca dissitiflora F. Mueller
Tehnički, to znači da uljem čajevca možemo nazivati eterična ulja i tih biljnih vrsta, no na oznaci na latinskom treba točno precizirati vrstu.
Sličan je slučaj i s eukaliptusom. Norma Europske farmakopeje 07/2010:0390 dopušta da se Eucalypti aetheroleum (eterično ulje eukaliptusa) nazivaju eterična ulja dobivena iz tri vrste ovo roda, pod uvjetom da su iznimno bogata 1,8-cineolom:
- Eucalyptus globulus Labill.
- Eucalyptus polybractea R.T. Baker
- Eucalytpus smithii R.T. Baker
uz poštivanje pravila navođenja točnog naziva na latinskom jeziku. No, i tu treba biti vrlo precizan: Eucalyptus polybractea ima dva kemotipa, kemotip cineol i kemotip kripton. Eucalyptus polybractea kemotip kripton ne sadrži 1,8-cineol kao dominantni spoj i njegovo eterično ulje ne može se nazivati Eucalypti aetheroleum.
Podvrsta
Biljni svijet je taksonomski vrlo kompliciran. Ponekad nije dovoljno definirati samo točnu vrstu, nego i podvrstu (lat. subspecies, skraćenica ssp.). O tome moramo razmišljati i za vrste koje smatramo “homogenima”, odnosno ne smatramo da je bitno identificirati podvrstu kako bi bili sigurni u željeno djelovanje eteričnog ulja. Navedimo promjer primorskog vriska (Satureja monatana). Ulje primorskog vriska poznato je kao fenolno ulje snažnog antibakterijskog učinka. Očito da od ove vrste očekujemo i takav sastav i takvo djelovanje. Ipak, Slavkovska et. al. su objavili kako sastav eteričnog ulja primorskog vriska ovisi o podvrsti. S. montana ssp. pisidica doista i sadrži znatniji udio fenola karvakrola u eteričnom ulju (26,2-70,5%), dok S. montana ssp. montana sadrži manje fenola, a dominantno sadrži alkohole linalol, borneol, trans-sabinen hidrat, i p-cimen-8-ol. Stoga je prije nego se razmišlja o skupljanju samoniklog bilja radi proizvodnje eteričnog ulja uvijek potrebno provesti ispitivanje terena radi botaničke i kemijske klasifikacije, kako bismo bili sigurni u sastav eteričnog ulja.
Varijetet
Kod nekih biljaka potrebno je poznavanje ne samo podvrste već i varijeteta (lat. varietas, skraćenica var.). Najpoznatiji primjer je komorač. Postoje dva komercijalno dostupna komorača i njihova eterična ulja:
- Foeniculum vulgare ssp. vulgare var. vulgare Miller, Apiaceae – gorki komorač
- Foeniculum vulgare ssp. vulgare var. dulce Miller, Apiaceae – slatki komorač
Kako se eterično ulje komorača koristi i oralnim putem, bitno je da se koristi eterično ulje slatkog komorača, koje sadrži manje količine ketona i sigurnije je za uporabu.
Drugi poznati primjer je miloduh. U eteričnom ulju pravog miloduha (Hyssopus officinalis) prevladavaju u sastavu neurotoksični pinokamfon i izopinokamfon te se danas iznimno rijetko koristi u aromaterapiji. Eterično ulje puzajućeg miloduha (Hyssopus officinalis var. decumbens) sadrži netoksične okside i oni se koriste s većom sigurnosti.
Forma
Puno rjeđe se forma neke biljke pojavljuje kao važan kriterij odabira biljnog materijala za destilaciju. No, najpoznatiji primjer je ylang ylang. Postoje dvije glavne forme ylang ylanga:
- Cananga odorata (Lam.) Hook f. et Thomson forma genuina, pravi ylang ylang
- Cananga odorata (Lam.) Hook f. et Thomson forma macrophylla, kananga
Eterično ulje ylang ylang je slađeg, cvjetnog mirisa, dok je ulje kanange dubljeg i manje slatkog mirisa. To je posljedica različitog kemijskog sastava. Kananga sadrži manju količinu estera koji daju cvjetno slatkasti karakter mirisa te veću količinu β-kariofilena (daje dublji karakter mirisa i ima ga 30-40%), dok pravi ylang ylang sadrži veću količinu estera i manju količinu β-kariofilena (do 19%).
Vrlo često ulje kanange završi u maloprodaji pod nazivom ylang ylang, odnosno eterično ulje ylang ylanga patvori se kanangom.
