Više od 50 rodova s preko 100 vrsta, složena obitelj krkavina (Rhamnaceae) grli nas od tropskih krajeva sve do umjerenih krajeva. Biljke su uglavnom drveća ili grmlja, od kojih neka znaju biti vrlo malena. Kod nas je priča relativno jednostavna. Pogledat ćemo palistiće – to su malene izrasline baze lista. Ako su palistići trnovi – radi se ili o rodu Paliurus (drača) ili Ziziphus (žižulja). Ako biljke nemaju palistiće pretvorene u trnje, radi se o rodovima Rhamnus ili Frangula.
Rod Paliurus se jasno razlikuje od žižulja po plodovima koji su okriljeni odnosni imaju male „klobuke“. Po tome svima upadaju u oči jer ostaju često i nakon zime. Plodovi žižulje su sočni, dok su zreli plodovi drače suhi.
U rodu Paliurus imamo samo jednu vrstu, Paliurus spina-christi Mill., crnu draču. Crna drača ima upečatljive zlatne cvjetove. Zeleni, nezreli plodovi su još uvije sočni i jestivi su. Mogu se kiseliti kao i kapari. Kako dozrijevaju postaju suhi i prepuni tanina. To očima vidimo po promjeni boje, prelazak iz zelene u smeđu vizualno označava puno više od akumulacije tanina, spojeva koji „stežu“. Oni nas uče o tanosomima.
U biljnim stanicama postoji više plastida. Plastidi su malena bića u bićima, baš kao i naši mitohondriji. Nastali su pradavnim ulaskom bakterija u veću stanicu eukariota. Vremenom su dva bića postala jedno; plastidi su izgubili većinu svog genetskog materijala, ali nas podsjećaju kako smo svi mi tek zoološki vrt i mozaik. Plastidi mogu biti bez boje, leukoplasti. Uglavnom su skladišta korisnih tvari. Proteinoplasti čuvaju rezerve proteina; amiloplasti skladište višak škroba kao energiju za crne dane, a elaioplasti čuvaju – biljna ulja te neka eterična ulja kao u citrusima.
Postoje i obojeni plastidi. Kada sunce obasja etioplast, nastat će zreli kloroplast, alkemijska tvornica bez koje bi život kakav poznajemo nestao. U kloroplastima se zbiva proces fotosinteze, stvaranja šećera pomoću energije svjetla. No, akumulacijom drugih tvari mogu nastati predivno obojeni kromoplasti. Kromoplasti daju boju mrkvi ili šipku, gomilajući karotene narančaste boje. Sve smo to znali više desetljeća.
No, pred manje od deset godina, 2013. godine, francuski i mađarski znanstvenici otkrili su posljednji enigmatični plastid. Kad zeleni kloroplast nagomila tanine, kloroplast će se raspasti na manje dijelove; okružit će se membranama i nastat će tanosomi. Tanosomi su malena tjelešca koja u biljnoj stanici nose tanine. Spektakularni nastanak tanosoma možete pratiti dozrijevanjem drače, za našu vrstu gladnu znanja, a ne samo ratova, još jedan motiv za divljenje. Tanosomi ne moraju gomilati samo tanine, oni mogu akumulirati i spojeve poput oligomernih proantocijanidina koji brusnici daju lijepu crvenu boju. Obilje tanina u plodovima drače diktira narodno korištenje za simptomatsko liječenje proljeva, slično listu maline ili kupine.
Sad kad sretnete običnu draču, mislim da ipak nećete moći pobjeći od pojma tanosoma.
