Hrvatska je svjetski rekorder – ima najniži planinarski dom, na tek dvadesetak metara nadmorske visine u mjestu Jablanac tik uz uvalu Zavratnica. Flora nam se grli, na pola dana hoda izmijene se biljke zaostale od ledenog doba sa sredozemnim vrstama koje vole toplo, baš kao hod od Alana do Zavratnice.
Miris kamfora toliko je fascinirao kroz stoljeća da je inspirirao Linnaeusa za jedan slatki sredozemni rod. Na ulazu u Zavratnicu raste polegnuta biljka koja se odjednom izdigne. Podsjetit će ona na neke peline, ali opip nas odmah razuvjeri. Biljka je tvrđa i robusnija, ali i istovremeno nježnija, prekrivena vrlo finim zaštitnim dlakama koje su prilegle uz stabljiku. Sam izgled listova je karakterističan, poput čuperaka koji strše iz stabljike. Camphorosma monspeliaca L., Amaranthaceae, primorska kamforika, nosi ime starog sveučilišnog grada Montpelliera, pa je Francuzi zovu la camphorine de Montpellier. Mudri Linnaeus ipak nije imao savršen njuh, eterično ulje kamforike sadrži druge aromatične spojeve, a ne kamfor.
Biljka je halofilna (voli sol, halofit) pa raste na mjestima gdje valovi ili vjetar donose dovoljno soli, no uspijeva na vrlo raznolikim udjelima soli u tlu. Primorska kamforika raste sve do Irana.
