In confinibus Croatiae et Dalmatiae in jugis Velebith. Suppra arborum limitem in rupestribus apricis calcareis montis Malovan. “Na granici Hrvatske i Dalmacije, grebenom Velebita. Iznad granica rasta stabala na sunčanim stijenama ispod vrha Malovan.” Tako je opisao mjesto nalaska Anton Joseph Kerner 1881. godine. Seseli malyi A. Kern., Apiaceae, postat će Malijevo ili planinsko devesilje, divan endem kojeg se sreće duž Velebita upravo na takvim mjestima, primjerice, duž visokog dijela Premužićeve staze sjevernog Velebita. Naizgled neugledno, otkriva intrigantni ples boja cvata i zanimljive listove, Malijevo devesilje je istinski borac koji je preživio ledeno doba kao i žestoke planinske uvjete suhih i vrućih ljeta i ledenih zima.
Tomasinijevo devesilje, Seseli montanum L. ssp. tommasinii (Rchb. f.) Arcang., također je naša endemična vrsta koja raste na malo širem području od Malijevog devesilja, od Istre do Dubrovnika. Uhvatio sam ga na Mosoru, umori ga žega pa se razveselio suncu Dalmacije u desetom mjesecu. Iz ove dvije vrste možete uočiti njihove sličnosti koje prepoznajete i kada se ne ulazi u detalje do vizualnog dojma.
