Trebao sam se plašiti groblja, odrastavši u obitelji gdje su priče o nekim drugim svjetovima bile dio života. Podučila me mudra teta Vava, ne plaši se, mrtvih se ne treba plašiti, samo živih. Nestao mi je strah od groblja, kada bih kao dijete vozio vijence na groblje, vijence cvjećarke Vave, nije me bilo strah položiti na noge mrtvoj baki buket bijelih kala. Rodbina je tako tražila, ako je to rodbina htjela to je bilo poput zakona. Dugo već ne vozim vijence na groblje, dugo se već ne pitam, pogledavši sivo lice, koja je tvoja životna priča? Zastao bih na tren kao dijete, pa se zahvalio osobi na vremenu na Zemlji. Na groblju Korduna, usred šume, za neke se grobove samo brinula trava, zaboravljena imena, neki su bili čisti i uređeni poput njemačkog aerodroma, imaš osjećaj da je duša tek sad odletjela.
Na tom groblju našao sam nadu, sve izrovano mora prije ili poslije zarasti. Doći će prve drevne preslice, a tko drugi, da nas podsjeti na prolaznost, probit će se kroz bijeli kamen i bez da ga poružne, dati malo utjehe kako život doista uvijek nađe put.
Preslice nekima izgledaju botanički komplicirane, ali doista nisu. Za danas, samo jedan red malih tajni. Samo dvije vrste, Equisetum arvense L., poljska preslica i Equisetum telmateia Ehrh, velika preslica u proljeće prvo daju fertilni (spolni) oblik koji nema klorofil. Fertilni, smeđi oblik života poljske preslice čak je i jestiv, premda ne i spektakularnog okusa. No, kako ih razlikovati. Jako jednostavno. Pogledajte one malene „zglobove“ na stabljikama koje zovemo rukavcima. Svaki rukavac ima zupce koji ga okružuju. Po broju zubaca možete lako u rano proljeće razlikovati ove dvije vrste. Kod Equisetum arvense, poljska preslica, oni su veći i ima ih 6-12. Kod Equisetum telmateia, velika preslica, oni su daleko tanji i ima ih puno više 20-30. Mogu se lako razlikovati, kad je čovjek iskusan, po veličini, fertilni oblik velike preslice redovno je veći, a strobilus koji nosi spore je veći.
Obje vrste, igrom sudbine, slikane su na Kordunu.
Preslice su fascinantna biljna bića, drevnog podrijetla, neobične genetike i fiziologije. Preslice je lako razlikovati, no postoje brojne zabune na slikama na internetu i strah od zamjene sigurne vrste preslice za čaj, poljske preslice, s poljskom preslicom koja je umjereno toksična. Osim izgleda same biljke, preslice su zanimljive za igru s prerezima stabljika. Za to će vam trebati oštar nož, te povećalo ili dobar makro objektiv.
Preslice dijelimo u dvije skupine. U prvoj skupini su vrste kod kojih su fertilne (plodne) stabljike različite od sterilnih. Fertilne služe za razmnožavanje sporama. One su blijedo žute do crvenkasto-smeđe boje. To su vrste Equisetum arvense L., poljska preslica; E. telmateia L., velika preslica te E. sylvaticum L., šumska preslica. Fertilne stabljike rastu prije zelenih, sterilnih oblika, osim kod vrste šumske preslice gdje rastu u isto vrijeme kada i zelene.
U drugoj skupini fertilne biljke iste su kao i sterilne. To su E. pratense Ehrh., livadna preslica, E. palustre L., močvarna preslica, E. fluviatile L., riječna preslica. Postoji i zasebna sekcija ove skupine kod kojih su izdanci vrlo čvrsti i trajni – E. hyemale L., zimska preslica; E. ramosissiumum Desf., ragranjena preslica i E. variegatum F. Weber et D. Mohr, šarena preslica. Vrste te sekcije se ne mogu zamijeniti za poljsku preslicu.
Kako razlikovati poljsku preslicu, od velike preslice? Fertilne stabljike se lako razlikuju već po veličini. Kod velike preslice oni su veći i deblji od poljske preslice, no za to moramo već imati iskustvo kako izgledaju obje vrste da ih usporedimo. Ako ste u dilemi prebrojite rukavce – to su oni smeđi okomiti izdanci na stabljikama. Kod poljske preslice ima ih 6-12 zubaca, kod velike preslice 20-30. Kod sterilnih, zelenih biljaka razlika je isto lako uočljiva. Velika preslica je veća, stabljika je deblja, bijelo-žute boje za razliku od poljske preslice čija je stabljika uža i zelenija. Kao i kod fertilnog oblika, broj zubaca kod velike preslice je daleko veći. U prerezu razlika je velika. Velika preslica ima vrlo širok središnji kanal i preko 20 malih kanala oko središnjeg (valekularnih kanala). Poljska preslica ima relativno uzak središnji kanal i oko 9 malih valekularnih kanala.
Šumska preslica se lako razlikuje od poljske preslice po jednoj karakteristici. Kod šumske preslice, grane su dodatno razgranjene. Kod poljske preslice, ali i kod velike, livadne i močvarne preslice grane nisu dodatno razgranjene– sastoje se od samo jedne. Šumska preslica zbog toga izgleda „gusta“.
Najviše se strahuje od zabune s močvarnom preslicom. Kod močvarne preslice naizgled se može razlikovati biljka po strobilu (organu koji nosi spore) na vrhu stabljike kojeg nema kod poljske preslice. No, močvarna i poljska preslica su slične. I jedna i druga imaju grane koje nisu razgranjene. I jedna i druga imaju u prerezu uski središnji kanal i sličan broj valekularnih kanala. Lako ih je razlikovati baš po granama koje su kod poljske preslice duže od segmenata na stabljici među rukavcima, dok su kod močvarne preslice kraće. Stabljika močvarne preslice ima 6-8 dubokih brazda koje su daleko izraženije no u poljske preslice.
