Botaničke priče | PLANTAGEA

Primorska kamforika – Camphorosma monspeliaca L.

PG — Sun, 17 Oct 2021 23:00:00 +0000

Hrvatska je svjetski rekorder – ima najniži planinarski dom, na tek dvadesetak metara nadmorske visine u mjestu Jablanac tik uz uvalu Zavratnica. Flora nam se grli, na pola dana hoda izmijene se biljke zaostale od ledenog doba sa sredozemnim vrstama koje vole toplo, baš kao hod od Alana do Zavratnice.

Miris kamfora toliko je fascinirao kroz stoljeća da je inspirirao Linnaeusa za jedan slatki sredozemni rod. Na ulazu u Zavratnicu raste polegnuta biljka koja se odjednom izdigne. Podsjetit će ona na neke peline, ali opip nas odmah razuvjeri. Biljka je tvrđa i robusnija, ali i istovremeno nježnija, prekrivena vrlo finim zaštitnim dlakama koje su prilegle uz stabljiku. Sam izgled listova je karakterističan, poput čuperaka koji strše iz stabljike. Camphorosma monspeliaca L., Amaranthaceae, primorska kamforika, nosi ime starog sveučilišnog grada Montpelliera, pa je Francuzi zovu la camphorine de Montpellier. Mudri Linnaeus ipak nije imao savršen njuh, eterično ulje kamforike sadrži druge aromatične spojeve, a ne kamfor.

Biljka je halofilna (voli sol, halofit) pa raste na mjestima gdje valovi ili vjetar donose dovoljno soli, no uspijeva na vrlo raznolikim udjelima soli u tlu. Primorska kamforika raste sve do Irana.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Primorska kamforika – Camphorosma monspeliaca L. first appeared on PLANTAGEA.

Rod anđelika – Angelica

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:00:16 +0000

Augustus Quirinus Rivinus rođen je kao August Bachmann 1652. godine u Leipzigu. Inspiriran ocem liječnikom studirao je medicinu i strane jezike. I ljudskom tijelu i biljkama pristupao je s pažnjom prema detaljima. Otkrio je kanaliće žlijezde slinovnice koje će dobiti njegovo ime. Kao vrsni botaničar klasificirao je vrste prema cvijetu i objavio je više knjiga iz područja anatomije, botanike i farmacije. Jedna biljka ga je posebno oduševljavala nazvavši je „herba angelica“, anđeoska biljka. Biljka koju je opisao bila je šumska anđelika, Angelica sylvestris L., Apiaceae. Legende su već prije šaptale kako su je anđeli doveli ili barem ljudima objasnili njeno korištenje, a prema predaji niknula je na mjestu borbe Gabriela i Lucifera. Iz nekog razloga ostala je zauvijek u sjeni vrste ljekovite anđelike, Angelica archangelica L.

Odmah da budemo jasni: u Hrvatskoj ne raste Angelica archangelica i nećete je sretati po šumama. Francuzi, Nijemci, Poljaci i Česi su je presadili u svoje vrtove iz Norveške i Švedske i ponegdje se u tim zemljama i rasijala u prirodi, no u nas raste samo šumska anđelika. A. archangelica je nešto manje gorka od šumske anđelike pa je to i vjerojatni razlog što bolje poznajemo baš tu sjevernu vrstu. Stabljika i cvjetovi razlikuju ove dvije vrste, no najlakše je pogledati štitasti cvat. Kod A. archangelica zrake cvata su jednako duge pa je cvat kuglast, kod šumske anđelike nisu jednaki cvat je „ravniji“ i svakako ne toliko jasno kuglast. Radi usporedbe, možete vidjeti zadnje dvije fotografije iz Švedske.

Korijen šumske anđelike, kao i ljekovite anđelike, koristio se u aperitivima te čajevima za lakšu probavu, problema kojeg danas zovemo dispepsija. Šumska anđelika koristila se i kao začin umjesto celera, u Turskoj čak i kao začin za neke vrste sireva. Kod nas raste u brdskim područjima poput Žumberka i Velebita odakle fotografije i potječu.

Budite oprezni. U obitelji Apiaceae postoje brojne jestive vrste, no postoji i nekoliko smrtonosnih rodova koje najbolje predstavlja kukuta, Conium maculatum.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod anđelika – Angelica first appeared on PLANTAGEA.

Uspravni grešun – Berula erecta (Huds.) Coville

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:10:40 +0000

Berula erecta (Huds.) Coville, Apiaceae, uspravni grešun, voli vodu. Duž rijeke Cetine i njenih pritoka je doista ima puno, gdjegod da voda izvire, a izvire na puno mjesta, stvori se ona.

Biljka je začinska, listovi i plodovi su “juha tip” okusa. Oprez je doduše uvijek potreban s Apiaceae, pogotovo kod početnika.

Fotografija je s izvora rijeke Ruda koji je mali skriveni dragulj Dalmacije.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Uspravni grešun – Berula erecta (Huds.) Coville first appeared on PLANTAGEA.

Komorač – Foeniculum vulgare Mill.

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:20:04 +0000

Uvijek se divim cvjetovima i plodovima komorača, Foeniculum vulgare Mill., Apiaceae. Mi ljudi uživamo u plodu njegove biokemije, trans-anetolu. Obožavamo ga jer se veže za receptore za slatki okus. Neobični su ti receptori, aktiviraju ih ne samo šećeri već velike sterolne molekule, alkoholi, neke aminokiseline, čak i proteini poput taumatina. Anetol osim slatkog okusa skriva gorke i neugodne okuse i zbog toga smo ga oduvijek voljeli u sirupima.

Neobično je naše tijelo, receptore za slatki okus nalazimo na mjestima gdje se ne bi nadali. Osim duž cijelog probavnog sustava a ne samo jezika, nalazimo ih u dišnom sustavu, gušterači, nosu i- testisima.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Komorač – Foeniculum vulgare Mill. first appeared on PLANTAGEA.

Mirisna čehulja – Myrrhis odorata (L.) Scop.

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:30:31 +0000

Myrrhis odorata (L.) Scop., Apiaceae. Mirisna čehulja nazivom skriva tajnu po čemu miriše, sve dok je ne probamo. Možda je lakše pretpostaviti kada znamo njen francuski naziv, le Cerfeuil anisé. Dočekat će nas miris anisa i komorača, točnije, mirisa trans-anetola koji daje slatkasti i svima ukusan miris. Nezreli plodovi su poput bombona, a list čajeva je ugodno osvježenje u planinama gdje nema komorača i anisa. Za sve se priroda pobrine.

Slikano na sjevernom Velebitu i Gorskom Kotaru u okolici mjesta Lič.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Mirisna čehulja – Myrrhis odorata (L.) Scop. first appeared on PLANTAGEA.

Cjevasta trbulja – Oenanthe fistulosa L.

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:40:05 +0000

Oenanthe fistulosa L., Apiaceae, cjevasta trbulja, šupljasta trbulja. Uz rodove Cicuta i Conium, rod Oenanthe je jedan od najotrovnijih rodova europskih vrsta svoje obitelji i svake godine odnosi živote, najčešće zbog zabuna s divljom mrkvom i krasuljicama (Anthriscus).

Slikano kod izvora Tounjčice.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Cjevasta trbulja – Oenanthe fistulosa L. first appeared on PLANTAGEA.

Razgranati koromačinac – Portenschlagiella ramosissima (Spreng.) Tutin

PG — Mon, 18 Oct 2021 23:50:23 +0000

Portenschlagiella ramosissima (Spreng.) Tutin, Apiaceae ima puno naziva : razgranjena portenšlagijela, granovita nevesika, divji koromač, razgranati koromačinac. Rodu je službeno ime koromačinac, premda biljku ne treba brkati s koromačem. Jedan od naziva, nevesika, govori o sličnosti s nevesikama (rod Athamanta). Razgranati koromačinac, ime koje je preferira naš botaničar Nikolić, endemska je biljka Dalmacije koju možete sresti najčešće na Mosoru, Kozjaku i Biokovu te u dubrovačkom primorju. Prava je meka za razne kukce koji se sjate oko nje svako proljeće. Cvat mu je impozantan.

Ovdje je možete pratiti od nicanja u proljeće do jesenskog ploda, koji je usput vrlo ugodnog aromatičnog mirisa.

Fotografirano na Biokovu, Mosoru, Kozjaku i Klisu.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Razgranati koromačinac – Portenschlagiella ramosissima (Spreng.) Tutin first appeared on PLANTAGEA.

Kuglasto devesilje – Seseli globiferum Vis.

PG — Tue, 19 Oct 2021 00:10:38 +0000

Kada se dođe u Crnu Goru poslom, nema puno lutanja. Ostaje iznenađenje urbanizacije, neboderi koji su pojeli obalu, ali nađe se po stijenama uvijek neka utjeha, izvor sreće koji nije tulum, kockarnica i restoran.

Seseli globiferum Vis., Apiaceae, glavičasta seselika, kuglasto devesilje, odmah mi se istaknulo svojom organizacijom cvata, predivnim makro detaljima cvijeta i divni žljebasti listovi. Sekvenca hvatanja cvijeta od otvorenog do zatvorenog je na slikama, šteta što plodove nisam uspio naći – tek je procvjetala.

Biljka raste samo na području dubrovačkog primorja, Crne Gore i dijela Albanije.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Kuglasto devesilje – Seseli globiferum Vis. first appeared on PLANTAGEA.

Rod devesilja – Seseli

PG — Tue, 19 Oct 2021 00:20:40 +0000

In confinibus Croatiae et Dalmatiae in jugis Velebith. Suppra arborum limitem in rupestribus apricis calcareis montis Malovan. “Na granici Hrvatske i Dalmacije, grebenom Velebita. Iznad granica rasta stabala na sunčanim stijenama ispod vrha Malovan.” Tako je opisao mjesto nalaska Anton Joseph Kerner 1881. godine. Seseli malyi A. Kern., Apiaceae, postat će Malijevo ili planinsko devesilje, divan endem kojeg se sreće duž Velebita upravo na takvim mjestima, primjerice, duž visokog dijela Premužićeve staze sjevernog Velebita. Naizgled neugledno, otkriva intrigantni ples boja cvata i zanimljive listove, Malijevo devesilje je istinski borac koji je preživio ledeno doba kao i žestoke planinske uvjete suhih i vrućih ljeta i ledenih zima.

Tomasinijevo devesilje, Seseli montanum L. ssp. tommasinii (Rchb. f.) Arcang., također je naša endemična vrsta koja raste na malo širem području od Malijevog devesilja, od Istre do Dubrovnika. Uhvatio sam ga na Mosoru, umori ga žega pa se razveselio suncu Dalmacije u desetom mjesecu. Iz ove dvije vrste možete uočiti njihove sličnosti koje prepoznajete i kada se ne ulazi u detalje do vizualnog dojma.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod devesilja – Seseli first appeared on PLANTAGEA.

Apulijska orjašica – Tordylium apulum L.

PG — Tue, 19 Oct 2021 00:30:36 +0000

Na plodnim poljima sjeverne Krete zvučna imena francuske arheologije započet će svoje prve korake. Jean Charbonneaux kasnije će voditi odio grčkih umjetnina u muzeju Louvre, Fernand Chapouthier postat će jedan od voditelja prestižne École normale supérieure. Ali jedan mladić, tada tek u svojim dvadesetima, naći će jedno od najljepših svjetskih blaga arheologije.

Na sjeveru Krete otkrivena je velika palača, kasnije nazvana Malia, impresivne površine od preko 7000 kvadratnih metara. Mladi Pierre Demargne imao je životni uzor, njegov otac Joseph bio je poznati arheolog i imao je čast započeti svoj rad u palači Malia. Jednog je dana, ispod slojeva tla, našao nešto sjajno. Doslovce sjajno. Zlato je rijedak element, nastaje u neutronskim zvijezdama i malo haje za prolazak ljudske percepcije vremena. Pierre je odmah prepoznao enormnu vrijednost zlatnog privjeska za ogrlicu. Za doba kada je napravljena, skoro 2000 godina prije nove ere, bila je estetskih standarda daleko kasnijih stoljeća, napravljena s puno pažnje i detalja. Ono što plijeni pažnju je njena inspiracija prirodom. Prepoznajemo na ogrlici insekta koji (vjerojatno) nije pčela već (možda) vrsta velike ose, osa drži u svojim nogama neki predmet i kao da ga jede, a ispod nje se nalaze – plodovi. Čini se kao da privjesak simbolizira savršeno znanje onog doba kako su upravo insekti zaslužni za oprašivanje mnogih biljaka. Plodovi su zadavali nešto manje dileme od ose, prepoznatljivog ruba. Kao i na Kreti i kod nas raste biljka koja je inspirirala jedan od najljepših ikada napravljenih predmeta zlatarstva.

Bila je to apulijska orjašica, Tordylium apulum L., Apiaceae. Biljku su nakon perioda kretske kulture opisali i zapisali stari Grci i tako je ostala zapamćena još od Dioskorida. Apulijska orjašica je česta biljka u Dalmaciji i na otocima gdje zna biti masovna onoliko koliko je divlja mrkva na kontinentu. Jestiva je ali i snažno aromatična vrsta koja se dodaje u mišance i koristi kao začin. Cvjetovi su karakterističnih anđeoskih krila, no za točnu identifikaciju vrste korisno je naći plod po kojem se razlikuje od drugih vrsta roda.

Masovnost biljke nikada ne treba biti razlog njenog podcjenjivanja. Kada je sretnete sjetite se kako je inspirirala jednu legendarnu ogrlicu čija se vrijednost jednostavno ne može mjeriti ekvivalentima novca. Najljepši trenuci ionako nemaju cijenu, s apulijskom orjašicom svaki trenutak postaje iznad vrijednosti broja na internet bankarstvu.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Apulijska orjašica – Tordylium apulum L. first appeared on PLANTAGEA.

Dalmatinski zumbulčić – Hyacinthella dalmatica Chouard

PG — Tue, 19 Oct 2021 23:00:24 +0000

U dalmatinskom zaleđu još nije bilo dovoljno Sunca da ugrije zemlju, još je prošlogodišnja trava nosila uspomenu smeđe boje jeseni. Proljeće je izdalo plavetnilo neba koje je baš sada odlučilo niknuti iz zemlje. Plavo, da nas podsjeti zašto je nebo plavo. Svjetlost Sunca je spektar duginih boja, no naša atmosfera najviše raspršuje baš plavo svjetlo i zato ga najviše i uočavamo očima. Plavo, bez njega ne bismo znali za Scheererov fenomen. Kada pogledate prema plavom nebu, vidjet ćete male svijetle točkice koje lepršaju. Nije to metafizički već fizički fenomen. Crvene krvne stanice upijaju plavu svjetlost, ali ne i bijele krvne stanice. Naš mozak zamijeti tu kratku promjenu u intenzitetu kada kroz male krvne žilice prolazi svjetlost. Svaki put kada vidite tu malu svjetleću točkicu kako odleprša i nestane, vidjeli ste vlastitu bijelu krvnu stanicu u kapilarama oka. Pozdravite ju, obavlja zasigurno veliki zadatak za vaš organizam.

U Hyacinthella dalmatica Chouard, Asparagaceae, dalmatinski zumbulčić, nećete vidjeti bijele krvne stanice, samo podsjetnik kako živimo uronjeni u plesu elektromagnetskog zračenja, kako na nebu tako i na Zemlji. Dalmatinski zumbulčić se razlikuje od vrste Hyacinthella leucophaea (C. Koch) Schur, pepeljasti zumbulčić, po otklonjenim, manje “okomitim” listovima te režnjevima vjenčića (ovim “urezima”) koji su jednako dugo ili nešto malo kraći od cijevi vjenčića cvijeta.

Broćanac, Dalmacija. Naš je endem.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Dalmatinski zumbulčić – Hyacinthella dalmatica Chouard first appeared on PLANTAGEA.

Bodljikava veprina – Ruscus aculeatus L.

PG — Tue, 19 Oct 2021 23:10:04 +0000

Treba ponekad malo tražiti, današnji izlet je imao jedan jedini cilj osim šetnje same: naći jedan skriveni cvijet. Neke se biljke šepure velikim cvjetovima, tražimo ih ili uzgajamo samo zbog njih. Neke su biljke stidljivije, diskretne, treba zaviriti i pronaći ih.

Ruscus aculeatus L., Asparagaceae, bodljikava veprina svima nam je poznata iz lagano sjenovitih mjesta. Upast će nam u oči mladim, jestivim izdancima. Opazit ćemo je po crvenim plodovima, fascinantni kontrast s listovima. Ali cvjetovi, cvjetovi su za proljetno slavlje novog ciklusa života, sjede na listovima kao maleni broš, kao slučajno zalutali kukac.

Bodljikava veprina ima veliki podanak (rizom). U rizomu se skrivaju triterpenski spojevi pomalo slično spojevima divljeg kestena. Ne povezuje ih samo kemija nego i namjena: u Europi je veprina poznata kao biljni lijek koji se koristi kod kronične venske insuficijencije. Francuzi je prozvaše biljkom lakih nogu.

Zaboravimo ipak na tren ljudski kut gledanja korisnosti biljke i uživajmo samo u cvijetu.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Bodljikava veprina – Ruscus aculeatus L. first appeared on PLANTAGEA.