Artičoka

artičoka
Od ukusne delicije do gorkog esktrakta. Ne jednom mi se desilo da se i profesionalci zabune i zaborave kako se jede cvijet, a u medicinske svrhe koristi list. Artičoka je impresivna biljka, vrlo robusna a srebrnasta boja njenih listova toliko je upečatljiva. Upečatljiva je i njena gorčina. Olako se odričemo okusa gorkog. Da li zbog toga što se sramimo vlastite životne gorčine? Artičoka prije svega njeguje žučni mjehur, organ kojeg se danas tako lako odreknemo, kao da na taj način simbolički želimo izbrisati tu životnu gorčinu koja se nakupi. Zalud. Žuč je misteriozna – bez nje nema dobre probave, a istovremeno je vrlo agresivna prema sluznici. Taj fini balans nadilazi fiziologiju žuči. Bez životne gorčine nema ni mudrosti, ali pretjeramo li samo malo, postajemo cinici koji se sprdaju s vrijednostima života i gase entuzijazam drugih
Botanički naziv:

Cynara scolimus L. = C. cardunculus L. ssp flavescens Wikl. = C. cardunculus L. ssp. cardunculus (L.) Hay., Asteraceae

Naziv vrste:

artičoka
engl. artichoke; fr. artichaut, bérigoule; njem. Artischoke

Porodica:

Asteraceae

Rod:

Cynara

Ljekoviti dio biljke:

List

Tradicionalna primjena:

Bolja probava, zatvor, bolji rad jetre i žuči

Moderna primjena:

Digestivne smetnje (bolovi u želucu, mučnina, osjećaj punog želuca, nadutost), hepatobilijarne smetnje. Adjuvantna terapija blage do umjerene dislipidemije.

Kada biti oprezan:

Oprez kod žučnih kamenaca, pitati za savjet oko korištenja.

Prehrambena vrijednost:

U prehrani koristi se cvijet artičoke.

Mogućnost zabune:

Rijetko. Vrlo slabo sliči na vrste rodova Carduus, Silybum, Onopordum, premda je izgled listova artičoke, uglavnom uzgojene biljke, vrlo karakterističan.

Zanimljivosti:

Artičoka je tipična kultivirana vrsta. Divlji srodnici još se nalaze u sjevernoj Africi, no od vremena stare Grčke i Rima odabiru se kultivari većeg cvijeta. Arapska kultura donijela je nove kultivare koji su se proširili Francuskom i Italijom. Za razliku od cvjetova koji su umjereno gorki, listovi su vrlo gorki. Zapamtiti: u prehrani koriste se cvjetovi, u fitoterapiji listovi.

Botanički podaci

Artičoka je snažna dvogodišnja ili ponekad višegodišnja biljka visoka do 2 metra, gola ili fino pustenasto dlakava. Listovi su vrlo veliki, dugi do 70 cm, jednostruko do trostruko perasto razdijeljeni sa širokim odsječcima ili gotovo nerazdijeljeni, sa ljubičastim trnovima ili bez trnova. Cvjetne glavice su pojedinačne, vrlo velike, u promjeru do 10 cm s mesnatim dnom cvata. Cvjetovi su plavoljubičasti do crveno ljubičasti. Ovojni listovi također su u donjem dijelu mesnati, gotovo bez trnova na vrhu. Artičoka se odavno uzgaja, a potječe iz Sredozemlja.

Oficinalni dijelovi biljke

List koji se bere u prvoj godini nakon cvatnje. Cvijet korišten u prehrani nema djelovanje lista.

Kvaliteta

Sukladno Ph. Eur. 01/2013:1866 Cynarae folium

  • najmanje 0,8% klorogeninske kiseline
  • makroskopska i mikroskopska identifikacija
  • identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz luteolin-7-glukozid i klorogeninsku kiselinu kao poredbene tvari
  • ukupni pepeo: najviše 20,0%
  • gubitak sušenjem: najviše 12% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
Kemijski sastav

Flavonoidi (0,5%): luteolin-7-glukozid (cinarozid), luteolin-7-rutinozid (skolimozid), luteolin-7-gentobiozid. Fenoli i kiseline: esteri klorogeninske kiseline (0,02-2%). 1,5-dikaveoilkininska kiselina (cinarin). Seskviterpenski laktoni (0-4%): cinaropikrin. Organske kiseline: malati, sukcinati, laktati, fumarati, citrati. Gorak okus daju seskviterpenski laktoni.

Pravi cinarin (1,5-dikaveoilkininska kiselina) nalazi se samo u svježem listu i pripravcima svježe biljke. Sušenjem i vodenom ekstrakcijom dolazi do transesterifikacije i nastajanja 1,3-dikaveoilkininske kiseline. Mnogi proizvođači, te u nekim znanstvenim radovima navode 1,3-dikaveoilkininsku kiselinu kao cinarin odnosno 1,5-dikaveoilkininsku kiselinu zbog prijašnje pogreške u nomenklaturi i krivog naziva neusklađenog s IUPAC nomenklaturom (ESCOP, Bruneton, Wichtl/Anton).

Indikacije/djelovanje

Komisija E: dispepsija.

ESCOP: digestivne smetnje (bolovi u želucu, mučnina, osjećaj punog želuca, nadutost), hepatobilijarne smetnje. Adjuvantna terapija blage do umjerene dislipidemije.

Druge i tradicionalne uporabe: funkcionalna dispepsija, pretilost, sezonske kure “čišćenja” jetre i žuči, dugoročna prevencija alergijskih i kožnih bolesti.

Tipovi ekstrakata i posologija

Infuz i dekokt se vrlo rijetko koriste zbog iznimno gorkog okusa. Tinktura svježe biljke, suhi standardizirani ekstrakti, SIPF, EPS. Preferiraju se ekstrakti svježe biljke.

Posologija

Komisija E: 6g suhe droge dnevno ili preparati ekvivalentne doze.

ESCOP: 5-10g suhe droge dnevno kao suhi ekstrakt ili infuz.

Drugi ekvivalentni ekstrakti:

SIPF, 5mL u čaši vode, prije obroka 2-3x dnevno.

EPS 5mL 1-2x dnevno u čaši vode, prije obroka..

Kontraindikacije

Bilijarna opstrukcija i alergijske reakcije na Asteraceae (ESCOP, Komisija E).

Vrijeme primjene

Nema ograničenja. Obično u obliku jednomjesečnih kura, više puta godišnje.

Interakcije s lijekovima

Nepoznate (komisija E, ESCOP).

Suspektne: varfarin (malo vjerojatna).

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja artičoke pobuđuje interes već dugo vrijeme jer je artičoka stoljećima prisutna u fitoterapiji. Još u 60-tim godinama talijanski autor Rocchieta S. te grupa poljskih autora Samochowiec et al.zaključuju kako je artičoka zanimljiva biljka u liječenju i prevenciji ateroskleroze, premda se tada slabije poznavao mehanizam nastanka ateroskleroze te implikacija razine kolesterola u patogenezi ateroskleroze. Maros et al. te ponovo Maros et al. dokazuju kako u animalnim modelima ekstrakt lista artičoke regenerira jetru oštećenu ksenobioticima poput tetraklormetana, što potvrđuju Adzet et al. Isti autori zaključuju kako je za hepatoprotektivni učinak vrlo najbitniji cinarin, te u manjoj mjeri i derivati kavene kiseline. Na temelju istraživanja do kraja devedesetih godina, Kraft K. zaključuje kako ekstrakt artičoke smanju oksidativni stres, povećava lučenje žuči i tako djeluje na funkcionalnu dispepsiju (vjerojatno zbog gorkih seskviterpenskih laktona) te smanjuje biosintezu kolesterola (zbog flavonoida, pogotovo derivata luteolina). Mehmetcik et al.pokazuju kako ekstrakt artičoke smanjuje oštećenje jetre u štakora te povećava razinu glutation-peroksidaze i glutation- transferaze, dva bitna enzima potrebnih u oksidoredukcijskim procesima u jetri nužnim za zaštitu stanica jetre te za fazu II metabolizma ksenobiotika (stranih tvari) u jetri.

Gebhardt R. u elegantnom eksperimentu dokazuje kako ekstrakt artičoke smanjuje povećanje aktivnosti β-hidroksimetil-koenzim-A-reduktaze izazvanu inzulinom bez efekta citotoksičnosti. Ovaj je enzim ključan u biosintezi kolesterola. Nekoliko godina kasnije, isti autor ispituje djelovanje ekstrakta i aktivnih tvari iz artičoke i zaključuje kako artičoka potiče ne samo lučenje već i stvaranje žučnih kiselina u hepatocitima, a najaktivnij spoj je luteolin. Taj dualni mehanizam – povećanje razgradnje kolesterola u žučne kiseline, te smanjenje biosinteze, vjerojatno i leži u temelju kliničke upotrebe artičoke kod hiperkolesterolemije. Koleretičnu aktivnost na štakorima ispituju i Saenz-Rodriguez et al. i dokazuju kako je ekstrakt artičoke snažniji koleretik od standardnog lijeka dehidrokolne kiseline. To je vrijedan predklinički podatak za kliničku upotrebu artičoke.

Shimoda et al. pozabavili su se upotrebom artičoke u smanjenju triglicerida a ne samo kolesterola. Seskviterpeni cijanopikrin, agverin B, and grosheimin smanjuju razinu triglicerida u krvi miševa čija je hrana bila obogaćena maslinovim uljem, stoga i ove spojeve držimo odgovornima na regulaciju triglicerida. To i naglašava prednost upotrebe ekstrakta a ne pročišćenih tvari jer djeluju u sinergiji. Kao potvrdu ovoj činjenici, Speroni et al. dokazali su kako je ukupni ekstrakt artičoke daleko djelotvorniji u koleretičnom djelovanju od pročišćene klorogeninske kiseline koja ne pokazuje koleretični efekt.

Li et al. usmjeruju svoje istraživanje na davno uočeni efekt lista artičoke na nastanak ateroskleroze. Predlažu kako je jedan mehanizama djelovanja povećanje aktivnosti endotelne sintaze dušikovog oksida, koji smanjuje upalni proces i rizik nastanka ateroskleroze. Flavonoidi cinarozid i luteolin pokazali su se djelotvorniji od klorogeninske kiseline i cinarina. Slične rezultate objavljuju i Grande et al. “Dualno” djelovanje – smanjenje kolesterola i triglicerida u zamoraca – dokazali su Qiang et al. Zanimljivo, Xia et al. utvrdili su kako ekstrakt artičoke potiče endotelnu sintazu dušikovog oksida koja je protektivna, a smanjuje inducibilnu sintazu dušikovog oksida koja je uključena u procesima upale.

Začudo, artičoka pokazuje i spazmolitički efekt na izoliranom ileumu zamoraca koji je komparabilan s papaverinom što su objavili Emendoerfer et al i Emedoerfer et al. u dvije studije. To djelomično može objasniti i drugi mehanizam (od koleretičnog) kod upotrebe u funkcionalnoj dispepsiji. No, pokazalo se kako je ovo odveć pojednostavljeni model i pretpostavka. Verspohl et al. ispitivali su hidrofilni ekstrakt bogat luteolin-glikozidima te lipofilni ekstrakt bogat cinarinom, klorogeninskom kiselinom i luteolinom. Hidrofilni ekstrakt putem serotoninskih receptora (5-HT3 i 5-HT2) izaziva snažnije kontrakcije tankog crijeva. Lipofilni ekstrakt izaziva opuštanje crijeva neovisno o muskarinskim recpetorima. Ova neobična kombinacija djelovanja objašnjava pozitivan učinak kod iritabilnog kolona gdje je balans kontrakcije i opuštanja iznimno bitan.

Kako se artičoka tradicionalno koristila kod gastritisa, Ishida et al. ispitivali su ekstrakt artičoke te klorogeninsku kiselinu u modelu gastritisa u štakora i pokazali su pozitivan učinak ekstrakta, za razliku od kolorogeninske kiseline koja nije pokazivala takav učinak.

Zanimljivo, Tanaka et al. ispituju ekstrakt artičoke te cinaropikrin u modelu starenja kože izazvanog UV zračenjem. Ekstrakt te cinaropikrin pokazali su dobar učinak, prije svega zbog djelovanja na transkripcijski faktor NF-kappa B. No, hoće li ovo istraživanje dovesti do kozmetičke primjene artičoke, pokazat će vrijeme.



Klinička istraživanja

Na osnovu tradicionalne primjene i predkliničkih studija nije neobičan odabir kliničkih istraživanja artičoke. Holtmann et al. u placebo kontroliranoj, dvostruko slijepoj studiji ispituju ekstrakt artičoke (suhi ekstrakt, 640mg 3x dnevno) kod funkcionalne dispepsije. U studiji ekstrakt je pokazao bolji učinak od placeba. Sannia A. prospektivno ispituje učinak u pacijenata s funkcionalnom dispepsijom preparata koji osim artičoke sadrži i kurkumu, maslačak i ružmarin. No, kako se radi o kompleksnoj smjesi, teško je izvući zaključak o djelotvornosti same artičoke.

Objavljeno je nekoliko studija utjecaja ekstrakta lista artičoke na funkcije jetre. Pittler et al. ispituju utjecaj na mamurluk, a temeljem predkliničkih studija hepatoprotekivnog učinka. Studija, s malim brojem učesnika, nije pokazala povoljno djelovanje kod mamurluka. Artičoka također nije pokazala povoljan učinak na razinu transaminaza kod pacijenata s kroničnim hepatitisom C u studiji Huber et al. Obje studije ne iznenađuju svojim rezultatima: artičoka je prije svega koja djeluje kao koleretik te na metabolizam lipida. Premda pokazuje u nekim predkliničkim modelima hepatoprotektivni učinak, takvo djelovanje u ljudima prije očekujemo od sikavice.

Više je studija pokazalo povoljan učinak kod hiperlipidemija, uključujući i studiju Bundy et al., Ogier et al., Rondanelli et al.. Cochrane database analizira navedene studije i zaključuje kako ekstrakt lista artičoke ima potencijal u liječenjue blage do umjerene hiperkolesterolemije, ali smatra kako utjecaj još uvijek nije dovoljno uvjerljiv.

Objavljene su i studije u drugim indikacijama. Roghani-Dehkordi et al.objavljuju povoljan učinak u pacijenata s blagom hipertenzijom.

Osobna iskustvena praksa

Artičoka je jedna od mojih omiljenih biljaka, vjerojatno zbog djelovanja na jetra i cjelokupni metabolizam, pa ima posebno mjesto u mojoj praksi kao jedan od glavnih “čistača” organizma. No, glavna namjena artičoke je povišen kolesterol, prije svega kod onih pacijenata gdje postoje i objektivni znakovi bilijarne insuficijencije (nadutost nakon obroka, otežana probava). Razlog djelovanja artičoke je jednostavan – povećano lučenje žuči omogućuje i povećan katabolizam (razgradnju) kolesterola u žučne kiseline.

Najčešće pitanje koje mi postavljaju i pacijenti i profesionalci glasi: da li je zbilja artičoka dovoljna kao monoterapija kod hiperkolesterolemije? Nakon puno iskustva u hiperkolesterolemiji, empirijski mogu reći da artičoka dobro djeluje na povećanje omjera HDL vs. LDL kolesterol i može biti monoterapija kod ne odveć povišenog kolesterola (oko 6-7 mM). No, kod izraženije hiperkolesterolemije, artičoka uglavnom nije dovoljna kao monoterapija. To vrijedi i za ljude kojima je hiperkolesterolemija posljedica konzumiranja ugljikohidrata. Standardna kombinacija najčešće uključuje ili piskavicu (pogotovo kod “ugljikohidratnih” tipova) ili zlatni standard gljivicu crvene riže (Monascus purpureus). S njima pokazuje snažan sinergijski učinak. Kao i kod svake koleretične biljke, vrlo je bitno pitati pacijenta postoji li problem opstipacije. Žučne kiseline se reapsorbiraju u portalni krvotok, stoga slab motilitet crijeva pojačava razinu reapsorpcije i time se smanjuje katabolizam kolesterola mehanizmom kontrole putem FXR receptora. Artičoka također nije monoterapija u metaboličkom sindromu i gotovo redovito se kombinira s piskavicom.

Artičoka je prema mom iskustvu jedan od najsnažnijih koleretika i odlična biljka za “čišćenje” organizma, pogotovo u rano proljeće. No, s njom je doista i potreban oprez kod kolelitijaze (žučnih kamenaca), pa se prije njene upotrebe treba dobro promisliti – započinje se duža početna terapija Rowacholom prije upotrebe artičoke (2 kapsule 3x dnevno). Oprez je potreban i kod akutnog i kroničnog hepatitisa, te toksičnih oštećenja jetre. Premda je višestruko klinički ispitana u tim indikacijama i premda postoji cijeli niz predkliničkih ispitivanja koje govore u prilog njenom hepatoportektivnom djelovanju, moja je sugestija da se prije upotrebe artičoke započne kroz mjesec dana (ovisno i o intenzitetu oštećenja jetre) terapija sikavicom (vidi monografiju sikavice). Sikavica je ipak čisto hepatoprotektivna biljka, dok je artičoka koleretik i potrebno je najprije pomoći parenhimu jetre, a tek poslije potaknuti i ekskretornu ulogu jetre.

Artičoka je jedan od mojih omiljenih odabira u pretilosti. Premda ona ima skroman učinak i manje je klinički ispitana od drugih biljaka za mršavljenje, njen utjecaj na metabolizam lipida je od neprocjenjive važnosti u kurama mršavljenja.

Imajući na umu razgradnju cinarina tijekom sušenja, EPS, SIPF ili tinktura svježe biljke je po mojem mišljenju potpuno opravdani odabir. Uobičajena doza u kojoj ju preporučam je 5mL EPS-a ili SIPF-a, 2x dnevno u vodi prije obroka. Po potrebi, doza se može povećati i na 10mL kroz kraće vremensko razdoblje (2-3 tjedna), ali to vrijedi za tinkturu svježe biljke i SIPF, EPS je više nego dovoljno koristiti u dozi od 5mL 2x. Drugo uobičajeno pitanje je koliko dugo se može koristiti artičoka. Premda je ona tipična biljka koja se koristi u kurama, a ne toliko u kroničnoj terapiji, moguće je i duže vrijeme koristiti dozu od 5mL 1x dnevno, ukoliko postoji potreba za time.

Smije li se artičoka kombinirati s drugim koleretičnim biljkama? Da. Budimo realni, EPS ili SIPF pripravak nekima je prilično zahtjevan za kućni budžet, stoga vrlo često znam pacijentima ponuditi varijantu gdje spravljaju dekokt korijena maslačka 1-2x dnevno, a jednom dnevno koriste drugi pripravak artičoke. To je od praktičnog značenja i za zaposlene ljude, koji obično rade u doba kada imaju i najveći obrok, ručak, i nemaju vremena kuhati dekokt na radnom mjestu.

Što se tiče kontraindikacija, osim već spomenute sugestije protokola kod žučnih kamenaca i hepatitisa, nisam u svojoj praksi susreo nuspojave artičoke niti alergijske reakcije na nju.

Podijeli

E - KNJIGE

Striborova ljekarna

Pročitajte nasumično pokoju priču, svijet se sastoji od bezbrojnih komadića slagalice. U svakom treba uživati kao u dobrom vinu.

Želim vam samo inspiraciju da tragate dalje sami.

Priče iz šume Striborove

Puno je motiva iz kojih je knjiga nastala. Znanost i njena povijest su fascinantni poput bajki i htio sam ispreplesti priče od virusa i bakterija do biljnog svijeta kojeg volim.

Motiv mi je bio udahnuti emotivnost u suho područje znanosti lišeno emocija.

ONLINE TEČAJEVI

Stribor Marković
Online tečajevi iz mikronutricije, fitoterapije i aromaterapije
Scroll to Top