Da li je skromna biljna ljepotica mogla naći ijednu drugu primjenu osim u zdravlju kože? Tko zna. Uvijek se sjetim Signatura rerum i teorije kako sam izgled biljke sugerira njenu namjenu. Uz takvu ljepotu, vjerojatno su naši drevni preci prvo i pomislili kako će nas ovakva biljka učiniti ljepšima – iznutra. Divlja maćuhica je pravi simbol ljepote i u metafizičkom smislu. Ljepota može biti uočljiva, katkad i drečava, baš kao i neke biljke. No, prava ljepota je skrivena – maćuhicu ćete naći tek kad malo zastanete i date sebi priliku da ju potražite. Skrivenu u travi na rubu bukovih šuma Velebita – nećete ju naći ako su vam misli kontaminirane žurbom prema cilju. Na strmim padinama samoborskog gorja – nećete ju uočiti ako samo mislite na fizički umor uspona. Na prijelazu željezničke pruge kod zapadnog kolodvora – nećete joj se diviti ako i u oštrom kamenju prekrivenom hrđom tračnica ne možete naći skrivenu ljepotu. Da parafraziram svoju sestru, toliko se žurite naći ljubav da je nikada nećete niti naći. Jer ste toliko bili brzi da vas ljubav nije uspjela ni stići.
Botanički naziv:
Viola tricolor L., Violaceae
Naziv vrste:
Hrvatski sinonimi (FCD): maćuhica Domac R., 1994; božji cvit Šulek B., 1879; gospina ljubica Šulek B., 1879; iskrica modra Šulek B., 1879 1256, kokošina voljca Šulek B., 1879; ljubica trovrsna Šulek, B.,1879; mačoha Šulek B., 1879; mačuha Šulek B., 1879; maćuha Šulek B., 1879; maćvica Šulek B., 1879; sirotica Šulek B., 1879; udovica Šulek B., 1879; ljubica trobojna Schlosser J.C.K.; Vukotinović Lj., 1876; maćuhica divlja Pahlow M., 1989
eng. wild pansy, hearts ease herb, love-in-idleness; fr. pensée sauvage, pensée des champs, violette tricolore; njem. Wildes Stiefmütterchen, Ackerveilchen, Ackerstiefmütterchen, Dreifaltigkeitskraut, Feisamtee
Porodica:
Violaceae (ljubičice)
Rod:
Viola (ljubice)
Ljekoviti dio biljke:
Zelen u cvatu (herba cum flore).
Tradicionalna primjena:
Oduvijek je primjena bila povezana s kožom, od akni do raznih infektivnih bolesti kože i kroničnih upalnih bolesti kože.
Moderna primjena:
Bolesti kože poput ekcema, seboroičnog dermatitisa, impetiga i akne; tjemenica i pelenski osip.
Kada biti oprezan:
Vrlo sigurna biljka.
Prehrambena vrijednost:
Ušećereni cvjetovi i danas su ukras na slasticama.
Mogućnost zabune:
Nekoliko je sličnih vrsta u rodu Viola, no zabune nisu opasne.
Zanimljivosti:
Predak kultivirane maćuhice, iznimno lijepa biljka kao da simbolizira ljepotu kože. Nepravedno zaboravljena, a danas ponovo zvijezda.
Botanički podaci
Divlja maćuhica je jednogodišnja biljka ili kratkoživuća trajnica, šuplje stabljike. Stabljika je granata. Listovi su na dugačkoj peteljci srčastog do jajastog ili duguljastog oblika. Nalaze se nasuprot s prstasto razdijeljenim postranim listićima. Cvjetovi izrastaju iz pazuha listova i pojedinačno su smješteni na dugačkim peteljkama. Cvjetovi kod divlje maćuhice ili su žućkasto-bijele boje, ili veći, i ljubičaste boje.
Oficinalni dijelovi biljke
Zelen u cvatu.
Kvaliteta
Sukladno Ph. Eur. 01/2008:1855 corrected 6.0 Violae herba cum flore:
- makroskopska i mikroskopska identifikacija
- identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz kavenu kiselinu, rutin i hiperozid kao poredbene tvari
- strana tvar: najviše 3%
- indeks bubrenja: najmanje 9, određeno na pulveriziranoj drogi
- gubitak sušenjem: najviše 12% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
- ukupni pepeo: najviše 15,0%
- najmanje 1,5% flavonoida izraženog na violantin
Kemijski sastav
Sluzi (oko 10%) sastavljene od35% glukoze, 33% galaktoze, 18% arabinoze i 8% ramnoze.
Flavonoidi. O-heterozidi (kvercetol, luteolin, luteolin-7-glukozid, rutozid). C-heterozidi (viteksin, izoviteksin), vicenin-2, violantin, orijentin i izo-orijentin.
Salicilna kiselina (0,06-0,3%) i njeni derivati (metil-salicilat, violutozid). Kavena i kumarinska kiselina. Antocijanozidi, karotenoidi (violaksantin), umbeliferon.
Indikacije/djelovanje
ESCOP: bolesti kože poput ekcema, seboroičnog dermatitisa, impetiga i akne, tjemenica i pelenski osip.
Tipovi ekstrakata i posologija
ESCOP: 1,5-4g droge kao infuz, tri puta dnevno. Tekući ekstrakt 1:1 25% etanol 2-4mL tri puta dnevno. Suhi ekstrakt 6:1 2-4g dnevno.
EPS 5mL 1-2x dnevno.
Vrijeme primjene
Nema ograničenja.
Kontraindikacije
Alergija na salicilate.
Interakcije s lijekovima
Nepoznate.
Mehanizam djelovanja
Divlja maćuhica tipična je biljka tradicionalne uporabe i relativno skroman broj studija opisuje relevantna predklinička ispitivanja. Toiu et al. dokazali su protuupalno djelovanje hidroetanolnog ekstrakta u modelu upale izazvanog terpentinom u štakora. Daleko relevantniju studiju objavili su Piana et al.ispitujući gel s ekstraktom divlje maćuhice. Autori zaključuju kako je gel djelotvoran u smanjenju upale izazvane UVB zračenjem u koži štakora i taj model može biti koreliran s tradicionalnom uporabom divlje maćuhice. Tang et al. ispitivali su citotoksični efekt cikličkih peptida divlje maćuhice, ali nije jasno da li ovaj model objašnjava učinke divlje maćuhice. Witkowska-Banasczak et al. objavljuju antimikrobni učinak protiv Gram-pozitivnih i Gram-negativnih mikroorganizama te Canidida albicans u koncentracijama od 0,15-5 mg/mL. Premda se objavljeni rezultati odnose na in vitro sustav, njime djelomično možemo objasniti primjenu divlje maćuhice kod bolesti poput impetiga. Ipak, s obzirom na koncentraciju, ovakav učinak može očekivati kod lokalnih a ne sistemskih pripravaka.
Mehanizam djelovanja divlje maćuhice još uvijek ostaje prilično nejasan i primjena ove biljke počiva na tradicionalnoj i empirijskoj uporabi.
Klinička istraživanja
Objavljena je samo jedna klinička studija divlje maćuhice s preparatom koji sadrži ekstrakte vrsta Mahonia aquifolium, Centella asiatica i Viola tricolor kod pacijenata s blagim do umjerenom atopijskim dermatitisom. Preparat je emulzijski sustav i apliciran je lokalno. Preparat se nije pokazao djelotvornim, ali je dodatna analiza pokazala da je djelotvoran u slučaju hladnog i suhog vremena. Vrlo malo zaključaka možemo izvući iz ove studije jer nije ispitan preparat u kojem bi se nalazila samo divlja maćuhica.
Kozmetička primjena
Divlja maćuhica koristi se lokalnim putem. ESCOP navodi kako je doza za vanjsku primjenu 2-4g droge kao infuz koja se primjenjuje u oblozima, kompresama ili ispiranjem nekoliko puta dnevno. Za tu namjenu koristi se kod pelenskog osipa, tjemenice, akni i seboroičnog dermatitisa. Vrlo je malo komercijalnih preparata na svjetskom tržištu koji sadrže divlju maćuhicu.
Osobna iskustvena praksa
Akne = divlja maćuhica. Premda je fitoterapija vrlo individualna u svom pristupu, čičak i divlja maćuhica su biljke koje su redovito prvi odabir, često i u smjesi jedne i druge biljke. Divlja maćuhica mi je jedna od deset top biljaka koje savjetujem, najčešće kod akni. Premda ovo mogu govoriti samo iz empirijskog iskustva, divlja maćuhica je biljka koja izaziva manje izražena privremena pogoršanja nakon početka terapije za razliku od čička. Maćuhica je dugo vremena u nas bila podcijenjena i zaboravljena biljka, na moju veliku radost zadnjih desetak godina njena uporaba doživjela je punu renesansu, a posebno me obradovala dostupnost EPS ekstrakta koji je znatno pojednostavnio njenu primjenu, pogotovo kod pomalo razmaženih tinejdžera. Okusom je daleko prihvatljivija od dekokta čička, primjerice, pa ju već spomenuti tinejdžeri rado uzimaju. Odsustvo kontraindikacija i interakcija čini ju pogodnom za adjuvantnu terapiju akni i seboroičnog dermatitisa. Volim ju sugerirati i izvana, kao infuz ili u obliku EPS-a u emulzijskim sustavima, obično u koncentraciji od 5-10%.
