Lako me je razveseliti ali teško me zadiviti. Tehnologija EPS/fitostandard me zadivila ne samo tehnološkom kompleksnošću već i djelotvornošću i doista mogu reći kako je to prava fitoterapija XXI. stoljeća. Ista tehnologija i tri različita oblika 55 vrsta biljaka – tekući, tablete i kapsule, za različite ukuse. Prava francuska elegancija.
SIPF-ovi su bili, kao što je rečeno, prvi uspješni pokušaj ekstrakcije ljekovitih molekula različitog profila topivosti. EPS-ovi su sljedeća revolucionarna generacija biljnih ekstrakata u kojima se pokušava izvući maksimum ljekovitih tvari iz biljaka. Ista grupa znanstvenika stvorila je SIPF i EPS ekstrakte. EPS, na francuskom extraits de plantes fraîches standardisées, standardizirani ekstrakti ljekovitih biljaka, dobivaju se postupkom liksivijacije, odnosno progresivnog iscrpljivanja aktivnih tvari u rastućim koncentracijama etanola. Koji su koraci tijekom ekstrakcije? Pogledajmo najprije shematski.
Korak 1: Sve je biljka
U ovom koraku fokus je biljka. Često zaboravljamo kako je uzgoj biljke vrlo važan faktor. Tako postoje posebni kultivari crnog ribiza i artičoke, primjerice, koji uopće nisu namijenjeni uzgoju za prehranu (plodovi ribiza ili cvijet artičoke), nego su selektirani da sadrži najveću razinu aktivnih tvari u listu. Isto tako treba razmišljati o mjestu uzgoja koje klimatski mora biti najbolje za odabranu biljnu vrstu, što može biti veliki logistički napor.
Koraci 2 i 3: Zamrzavanje i kriomljevenje
Kao i u SIPF tehnologiji, biljka se brzo zamrzava i u hladnom lancu prevozi do mjesta gdje će biljni materijal biti samljeven u tekućem dušiku postupkom kriomljevenja. Ovaj inicijalni korak zamrzavanja je bitan jer se sprječava enzimska degradacija (razgradnja) aktivnih ljekovitih tvari. Kriomljevenjem dolazi do pucanja celulozne stanične stijenke a sve u cilju što bolje ekstracije biljnog materijala.
Korak 4: Liksivijacija
Samljeveni biljni materijal progresivno se ekstrahira u rastućim koncentracijama 20vol% do 70vol% etanola. To omogućuje još bolju odnosno gotovo potpunu ekstrakciju ljekovitih tvari. Zašto to radimo? Uzmimo primjer gloga. Oligomerni procijanidini iz gloga najbolje su topivi su u 30% etanolu, flavonoidi u 45% etanolu, a triterpenske kiseline u 70% etanolu. Ako radimo tinkturu, a koju bismo to koncentraciju etanola uzeli? Doista, na tržištu postoje različiti ekstrakti gloga, jedni standardizirani na oligomerne procijanidine a jedni na flavonoide. Kako su sve tri skupine spojeva biološki aktivne i njihovo istovremeno prisustvo omogućuje najbolje djelovanje. Taj problem riješili smo tek u EPS tehnologiji.
Razliku u efikasnosti ekstrakcije na primjeru gloga možemo vidjeti u HPLC analizi (high performance liquid chromatography). U toj analizi smjesa molekula iz ekstrakta razdvaja se na koloni u uređaju, a ti spojevi se detektiraju. Pogledajte vizualnu razliku između HPLC kromatograma tinkture cvijeta gloga u 30 vol% etanolu, 65 vol% i EPS ekstrakta. Ono što se može vidjeti je daleko veći broj vršaka (“pikova”), od koji svaki predstavlja jedan aktivni spoj, te veću površinu pod vrškovima (AUC – area under curve) što govori o većoj efikasnosti ekstrakcije.
Sličan je primjer i ehinacee. Polisaharidi se otapaju u 20% etanolu, cikorična kiselina u cca 30% etanolu, a alkilamidi u cca 50% etanolu, a sve tri grupe tvari pokazuju imunomodulatorno djelovanje zbog kojeg se ehinacea i koristi.
Guilobt et al. istraživali su dalje EPS način ekstrakcije i tinktura na primjeru artičoke (Cynara scolymus), kalifornijskog žutog maka (Eschscholtzia californica), dezmodija (Desmodium adscendens), ginsenga (Panax ginseng) i matičnjaka (Melissa officinalis). EPS matičnjaka sadrži 14x veću koncentraciju ružmarinske kiseline i 3x veću koncentraciju ukupnih polifenola od ekstrakta, a EPS lista artičoke sadrži 14x veću koncentraciju klorogeninske kiseline i 3x veću koncentraciju ukupnih polifenola od tinkture svježe biljke.
Autori su dali i vrlo ilustrativni dijagram razlike efikasnosti ekstrakcije EPS i tinktura.
Slika lijevo predstavlja omjer broja vršaka u HPLC analizi između EPS i tinkture. Omjer za artičoku je 2, što znači da je EPS ekstrakcija “izvukla” iz biljke 100% veći broj raznolikih aktivnih molekula iz biljke u odnosu na tinkturu. Najmanji efekt vidi se kod dezmodija (11% veći broj molekula) i matičnjaka (16%). Na desnoj slici pak vidimo efikasnost ekstrakcije mjerene prema AUC vrijednosti. U slučaju matičnjaka, ukupna efikasnost ekstrakcije je 3,64 (preko 300%!) veća nego kod tinktura. Autori su dobro zapazili kako se prednost EPS ekstrakcije najviše vidi kod biljaka koje sadrže relativno hidrofilnije aktivne tvari, dok kod lipofilnijih nema toliko izraženo značenje (primjer dezmodija i ginsenga).
Koraci 5 i 6: Sakupljanje frakcija i sušenje
Procesom liksivijacije nastaje relativno velika količina ekstrakta, a sam omjer ukupnog otapala i biljaka nije 5:1 kao kod klasičnih tinktura, već je daleko veći. Aktivne tvari u nativnom ekstraktu liksivijacije bile bi jako razrijeđene. Zbog tog razloga vrši se uklanjanje otapala na hladnom u vakuumu kako ne bi došlo do toplinske razgradnje aktivnih tvari, te nastaje suhi koncentrirani ekstrakt. Ovaj je korak relativno sličan klasičnoj tehnologiji samo što klasično sušenje u spreju (spray drying) uglavnom nije na hladnom.
Korak 7: Standardizacija i izrada ljekovitih oblika
Nakon procesa dobivanja suhog ekstrakta on se standardizira na karakteristične aktivne tvari i potom se od uvijek određena količina ekstrakta spravljaju ljekoviti oblici koji mogu biti suhi i tekući.
Tekući oralni oblik
Otapanjem u oko 80% glicerolu dobiva se tekući ekstrakt koji pomalo sliči “sirupu”. To je “tekući EPS ekstrakt”. Bez obzira što se radi o finalnom obliku u glicerolu, potpuno je pogrešno nazvati ovaj oblik “glicerolnim ekstraktom”. Ovdje je glicerol samo ekscipijens, pomoćna tvar, u konačnom ljekovitom obliku. Glicerol je potpuno neškodljiv alkohol (za razliku od etanola), sam po sebi je konzervans kada je koncentriran. Slatkog je okusa što mu je druga velika prednost, pogotovo u pedijatriji. Obično se puni u boce od 90 mL, 500 mL i 2 litre. Određeni, manji broj tekućih ekstrakata nalazi se u slobodnoj prodaji kao tzv. OTC proizvodi od 90mL. Punjenja od 500mL i 2 litre su galenski proizvodi koji služe za izradu vrlo jednostavnih magistralnih proizvoda u ljekarnama.
Svaki dolazi s certifikatom, što je i zakonski neophodno. Pogledajmo primjer certifikata za EPS divljeg kestena. Certifikat sadrži podatke o mikrobiološkoj čistoći proizvoda sukladno Europskoj farmakopeji. Osim fizikalno-kemijskih analiza poput određivanja gustoće, sadržaja vode gustoće i organoleptičkim karakteristikama, imamo podatak kako ovaj lot sadrži 16,84 mg/mL skupine aktivnih spojeva koju nazivamo escin. Zahtijev za kvalitetu jasno govori kako svaki lot EPS divljeg kestena mora imati 10-17mg/mL escina. Kako znamo koju ćemo dozu primijeniti? U ESCOP-u možemo naći podatak kako dnevna doza escina iznosi 50-150mg. Ako znamo da ovaj lot sadrži 16,84mg/mL, to znači da dnevna doza iznosi 3-9mL dnevno. Za većinu vrsta možemo na taj način odrediti potrebnu dozu ekstrakta. To je doza koja odgovara cca 2 kapsule dnevno (vidi dalje tekst).
Suhi oralni oblici
Suhi oralni oblici dolaze u dva oblika:
- kao tablete, kombinacija dvije biljke sinergijskog djelovanja
- kao kapsule – monodroge, odnosno EPS ekstrakt jedne biljke u celuloznim kapsulama
Odnosi doza tekućih i suhih oralnih oblika
Odnosi doza vrlo su jednostavni i vrijedi ova “formula”:
5mL tekućeg ekstrakta = 2 kapsule = 1 tableta
što znači da 2 kapsule sadrže istu količinu ljekovitih tvari kao i 5mL ekstrakta. Primjerice, kombinaciju dviju biljaka jetre i žuči, crne rotkve i artičoke možemo uzeti na čak tri načina:
- kao smjesu tekućih EPS-ova crne rotke i artičoke; 50mL svakog ekstrakta pomiješaju se u boci i uzima se točno 5mL 2x dnevno prije obroka ili
- po jednu kapsulu artičoke i crne rotkve (svaka odgovara 2,5mL tekućeg ekstrakta), i tako dva puta dnevno
- jednu tabletu koja sadrži već gotovu kombinaciju artičoke i rotkve, 2x dnevno.
Jedini izuzetak od tog pravila su tablete koje sadrže kombinaciju čempresa i ehinacee, a kod kojih dvije tablete odgovoraju 5mL tekućeg ekstrakta.
Važnost EPS ekstrakata
EPS ekstrakti su po mom mišljenju jedan od najvećih uspjeha početka XXI stoljeća. Trenutno imamo dostupno 55 biljnih vrsta što daje veliku mogućnost u individualiziranoj fitoterapiji. Ovakav tip ekstrakata vrlo je drag medicinskim djelatnicima kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj upravo zbog jasne definicije doze i prisustva svih važnijih grupa spojeva iz jedne biljke. Njihovom pojavom i u Francuskoj i u Hrvatskoj fitoterapija dobila je dodatni kredibilitet i jednostavnost kako u javnosti, tako i među medicinskim djelatnicima. Mene je osobno najviše doimala djelotvornost i jednostavnost uporabe.
Kod nekih EPS ekstrakata još ostaju dvojbe. Primjerice, u EPS ekstraktu sikavice udio flavanolignana silimarina je prilično niži od klasičnih ekstrakata na tržištu (oko 20% versus 70-80%), ali zato sadrži flavnoide poput taksifolina koji su inače odsutni u ekstraktima. Premda empirijska uporaba pokazuje dobar hepatoprotektivni učinak, tek očekujemo ozbiljnije usporedne studije ove dvije “filozofije” ekstrakcije.
