Ako planinarite, sigurno ste sreli plućnjak. To je lijepa rana proljetnica koja pokušava iskoristiti period dok šuma nije prolistala i dok ima više sunca na šumskom tlu. Cvate roza-plavim cvijetovima, a karakteristični listovi sa srebrnim mrljama nekoć su davno potaknuli ljude da ju koriste. Listove nalazimo u šumi sve do kasne jeseni. Malo je žalosno što smo ju olako zaboravili i gotovo nam nikada ne pada na pamet da ga koristimo, uz biljke kao što su sljez ili trputac. Možda je sada vrijeme da ispravimo tu nepravdu.
Botanički naziv:
Pulmonaria officinalis L. Boraginaceae
Naziv vrste:
Hrvatski sinonimi (FCD): ljekoviti plućnjak Domac R. 1994; plućnjak Hirc D. 1906; lisjac Šulek, B. 1879; lišac Šulek B. 1879; pljučenica Šulek B. 1879; pljučnjak Šulek B. 1879; sina majke božje cviet Šulek B. 1879; turski svati Šulek B. 1879; žalke Šulek B. 1879; žigerišnjak Šulek B. 1879; lisac Šulek B. 1879; plučnjak srdcolistni Schlosser J.C.K., Vukotinović, Lj. 1876; medunika Gelenčir J. 1991
engl. lungwort, sage of Jerusalem, Our Lady’s milk drops; fr. grande pulmonaire, herbe aux poumons, sauge de Jérusalem, coucou bleu; njem. Lungenkraut, Hirschmangold, Hirschkohl, Unserer-Lieben-Frauen-Milchkraut, Blaue Schlüsselblume
Porodica:
Boraginaceae (porečnice)
Rod:
Pulmonaria (plućnjak)
Ljekoviti dio biljke:
Zelen u cvatu (herba cum flore)
Tradicionalna primjena:
Bolesti pluća, kašalj, zacjeljivanje kože, proljev.
Moderna primjena:
Simptomatsko liječenje kašlja.
Kada biti oprezan:
Plućnjak je sigurna biljka.
Prehrambena vrijednost:
Cvjetovi se koriste kao ukras u kolačima i slasticama.
Mogućnost zabune:
Postoji više vrsta plućnjaka koji su naizgled slični, no rizik zabune je malen.
Zanimljivosti:
Plućnjak je jedna od klasičnih proljetnica naše zemlje i uveseljava planinare svojim raznobojnim cvjetovima. Plućnjak je jedna od klasičnih biljaka koja nas podsjeća na teoriju signatura – svojim listovima asocira na tkivo pluća. Kao i kod preslice, narodna tradicija govori o sposobnosti zacjeljivanja pluća a zanimljivo da obje vrste dijele zajedničku klasu spojeva – silicijeve spojeve.
Botanički podaci
Plućnjak je proljetnica, koja voli vapnenačka šumska tla, visine do 20cm. Listovi su srcoliki, pustenasti, s blijedim mrljama. Cvjetovi su višebojni, mlađi su roza-crvene, a stariji su modro ljubičaste boje.
Oficinali dijelovi biljke
Zelen (herba).
Kvaliteta
Europska i francuska farmakopeja ne propisuju zahtjeve za kvalitetom. Mikrobiološka kvaliteta sukladna kategoriji A. Prema Wichtl/Anton:
- makroskopska identifikacija patvorenja vrstom Pulmonaria mollis – list P. officinalis namočen u vodi je grub na dodir, a onaj od vrste P. mollis baršunast.
- mikroskopska identifikacija. Karakteristične zašiljene, konične jednostanične dlake u P. officinalis; brojne sekretorne dlačice u vrsti P. mollis, građene od 3-4 stanice sa malom završenom, sferičnom stanicom na vrhu.
- tankoslojna kromatografija uz poredbene tvari hiperozid, rutin i klorogenična kiselina.
Kemijski sastav
Sluzi tipa pektina, sastavljeni od 1,4-a-poligalakturonana, te manjim količinama fruktana.
Mineralne soli (do 15%), uglavnom sastavljeni od spojeva silicijeve kiseline koji su parcijalno hidrosolubilni. Flavonoidi, uglavnom heterozidi kemferola i kvercitina.
Alantoin, karakterističan alkaloid obitelji Boraginaceae.
Tanini, oko 4% katehinskih i oko 2% tanina galne kiseline. Klorogenična, ružmarinska i askorbinska kiselina. Pirolizidinski alkaloidi, također tipični za ovu obitelj, nisu identificirani, zbog čega je droga odobrena za upotrebu.
Indikacije/djelovanje
ESCOP i Komisija E ne navode. Komisija E klasificirala je plućnjak u klasu neautoriziranih biljaka, usprkos tradicionalnoj primjeni.
Tradicionalno se koriste kod respiratornih infekcija, kao ekspektorans. Puno rjeđa i zaboravljena upotreba kao antidijaroika zbog sadržaja tanina.
Droga se počela koristiti na temelju signature biljke – blijedo srebrne okruglaste mrlje podsjećaju na parenhim pluća. Odatle potječu i nazivi u europskim jezicima.
Tipovi ekstrakata
Uglavnom infuz biljke, katkad inkorporirani u sirupe. Tinkture i suhi ekstrakti se gotovo ne koriste.
Tipovi ekstrakata i posologija
1,5g droge, infuz (10-15min), 2-3x dnevno (Wichtl/Anton).
ESCOP i Komisija E ne navode posologiju.
Vrijeme primjene
Do poboljšanja simptoma. U slučaju progresije simptoma odmah se javiti liječniku.
Kontraindikacije
Nepoznate.
Interakcije s lijekovima
Nepoznate.
Suspektna farmakodinamska interakcija s centralnim antitusicima.
Mehanizam djelovanja
Iznimno je malo znanstvenih podataka o plućnjaku, osim radova koji govore o kemijskom sastavu. Mehanizam djelovanja promatramo analogijom istih kemijskih spojeva u ispitivanijim ljekovitim biljkama. Sluzi doprinose ekspektorirajućem djelovanju biljke, ali je nejasan doprinos silicijevih spojeva i tanina. Tradicionalna uporaba silicijem bogatih droga (uz plućnjak to je i preslica) vezana je uz regeneraciju tkiva i tuberkulozu, ali s današnjeg aspekta i u manjku potvrde, ovakvu primjenu i mehanizam djelovanja smatramo opslonentnima.
Kozmetička primjena
Zbog sadržaja tanina i silicijevih spojeva vodeni se ekstrakt koristio u narodnoj medicini za zacjeljivanje kože i manje ozljede. Danas je ova uporaba zaboravljena.
Osobna iskustvena praksa
Posebno brižnu i gotovo romantičnu pažnju imam prema plućnjaku. One je jedan od starih biljnih lijekova pronađen prije tko zna koliko tisuća godina zahvaljujući signaturi, obliku i karakteristikama biljke. Refleksija je nekog davnog, šamanskog vremena fitoterapije. I nevjerojatno dugo je opstao u upotrebi, sve do današnjih dana. Stoga se posebice trudim da ga vrijeme ne odnese u zaborav. A to bi se lako moglo desiti: ogromna je redundancija biljnih lijekova za dišni sustav. Crni i bijeli sljez i list bršljana oduzeli su davno primat plućnjaku.
Ipak, u farmaceutskoj praksi je ostao, pa ga ne samo ja nego i moji kolege još uvijek koriste u čajnim smjesama i sirupima. Uglavnom ga volim vidjeti “u društvu” s cvijetom sljeza, divizmom, anisom. Ona ima jednu prednost pred svim klasičnim drogama sa sluzima, a to je obilje silicijevih minerala. Nekoć davno su takve droge bile popularne za liječenje tuberkuloze, jer se vjerovalo da silicijeva kiselina potiče imunitet u plućima, ali i ubrzava obnovu tkiva nakon upale. To je mišljenje polako palo u zaborav, a danas se ponovo počinje vraćati u integrativnu medicinu i znanost. Nadam se će time plućnjak još dugo dugo stoljeća ostati u praksi.
Po mojem iskustvu, plućnjak nije toliko snažan ekspektorans kao oman ili divizma, ali je možda baš zato idealan odabir kod iritativnog kašlja, kod kojeg druge jače ekspektorirajuće droge mogu i smetati. Mali minus mu je okus, koji nije toliko prijatan kao u sljeza, no zaslađen medom ili sladom, te u čajnim smjesama bude posve ugodan.
