Moderni razvoj lijekova jedva da je star jedno stoljeće. Bez obzira na metode moderne sintetske kemije, priroda ima adut koji nikada nećemo moći dostići – milijuni godina evolucije. Prirodni spojevi, nastali kao nužda u ekološko-metaboličkim ratovima organizama odjednom ulaze u novu žižu. Od proučavanja etnobotanike zabačenih plemena do izolacije spojeva egzotičnih morskih organizama – cijela planeta jedna je velika tvornica lijekova. A još nismo ni zagrebali po površini.
Priroda je izvor raznovrsnosti kemijskih spojeva
Danas se na fitoterapiju gleda kao opsolentnu, zastarjelu i kao nešto što je moderna medicina ostavila iza sebe. Nema sumnje da moderna farmakologija posjeduje daleko moćniju, efikasniju i raznovrsniju zbirku lijekova nego prije stotinu ili tisuću godina. Ipak, treba biti u svemu detaljan pa vidjeti odakle to crpimo nove spojeve, odnosno nove lijekove. Većina antidijabetika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, antibiotika, lijekova koji djeluju na srce, protutumorskih lijekova, pa čak i planetarno poznatih lijekova poput statina, potječu iz prirode ili su inspirirane prirodnim molekulama. Dakle, ovdje ne mislimo na klasične biljne lijekove poput sikavice ili ginka, već na uobičajene lijekove u ljekarnama i bolnicama.
Zašto prirodni spojevi
Mnogi autori danas naglašavaju kako su prirodni kemijski spojevi nastali u evolucijskoj interakciji. Drugim riječima, priroda je imala milijune godine vremena kreirati razne spojeve za razne potrebe, od toga da su hrana, poticaj, sredsvo za komunikaciju i utjecaj na druge vrste, pa i otrov. Moderna sintetska kemija imala je tek oko jednog stoljeća napraviti sve ono za što je priroda imala daleko više vremena. Dva su glavna razloga zašto farmaceutsko istraživanje i farmaceutska industrija posežu u prirodne spojeve:
1. Jer priroda napravi sintezu iznimno kompliciranih molekula, čija bi proizvodnja čisto sintetskim postupcima bila vrlo skupa. Tipični primjeri za to su neki antibiotici i antineoplastici, a na slici je prikazan paklitaksel, koji ima iznimno složenu strukturu i njegova totalna sinteza kao lijeka bila bi vrlo skupa. Prirodni put sinteze uključuje enzimske procese koji su efikasniji od sintetskih procesa.
2. Jer je priroda imala puno vremena za dizajn npr. idealan antibiotik, za koji mi jednostavno nemamo vremena. To pogotovo vrijedi za velike molekule složene srukture koje nose veliku tzv. kemijsku informaciju. Najbolji takav primjer je antibiotik eritromicin, antibiotik izoliran iz bakterije Saccharopolyspora erythraea.
