Za magistralne pripravke često je dovoljan sam ekstrakt u kapsulama, dok se industrijski dodaju ekscipijensi koji omogućuju dobre reološke osobine poput osobine tečenja (curenja, sipkost) supstancije, smanjena ljepljivost, smanjena higroskopnost i bolja kompresibilnost. To su najčešće magnezij stearat, aerosil, te punila poput škrobova ili mikrokristalinične celuloze. Druga prednost kapsula je prosječno veća količina aktivnih tvari koja se može ugraditi u zadani volumen, no to ovisi od slučaja do slučaja.

Više o kapsulama možete pročitati i u poglavlju o aromaterapiji.

Tablete su danas najpoznatiji ljekoviti oblici u farmaceutskoj industriji. Da bi se neki biljni ekstrakt uspješno ugradio u tabletu nužno je veće formulacijsko znanje, jer je potrebno dodati tvari koje pomažu kompaktiranje i daju čvrstoću tabletama, ali i tvari koje u probavnom sustavu omogućuju otapanje (disoluciju), te razne ovojnice koje štite tabletu i njen sadržaj. Premda nije općento pravilo, suhi ekstrakti biljaka se obično češće formuliraju u kapsule, a ne tablete, premda postoji niz biljnih lijekova koji dolaze u obliku kapsula (npr. ginko i gospina trava).