Od kad smo doznali za čarobni produkt fermentacije kvasnica, alkohol etanol, ostali smo zadivljeni njegovim moćima da iz ljekovitih biljaka “izvuče” aktivne tvari koje se inače ne tope lako u vodi. Daleko su jednostavnije za uzimanje razrjeđivanjem u vodi, ali je njihovo spravljanje kompleksnije od čajeva. Prisustvo etanola je i prednost i mana.
Već stoljećima su tinkture vrlo popularan ljekoviti oblik biljaka. Kao ekstrakcijsko sredstvo koristi se alkohol (etanol). Danas se uglavnom koristi pročišćeni etanol, a nekoć su se puno koristile rakije i vina. Temeljni princip je potapanje točno određene količine droge u točnu količinu alkohola određenog postotka.
Prema tipu biljnog materijala, tinkture mogu biti spravljene od suhe biljke, što je najčešći slučaj na hrvatskom tržištu, dok se na zapadnoeuropskom tržištu često koriste tinkture svježih biljaka, nazvane i majčinske tinkture (tinctura madre, mother tincture, teinture mère), i koje se koriste, osim u fitoterapiji, i u homeopatiji. No, treba imati na umu kako i neke tinkture suhih biljaka nazivamo majčinske tinkture, ovisno o načinu spravljanja.
Tinkture su uvijek definirane s:
- količinom biljnog materijala (u gramima i kilogramima)
- volumenom etanola točnog volumnog ili masenog postotka, koji se nalazi u rasponu od 25%-96%, ovisno o biljnoj vrsti koja se ekstrahira
Tinkture mogu biti definirane i nekim drugim parametrima, primjerice količinom suhog ostatka (nehlapivim sadržajem tinkture) što je iznimno bitno kod tinkture svježih biljaka, te prisustvom aktivnih tvari.
Primjerice, tinktura arnike prema Europskoj farmakopeji (01/2008:1809 corr 6.3) mora sadržavati najmanje 0,04% seskviterpenskih laktona izraženih kao dihidrohelenalin tiglat.
Prednost alkohola pred vodom je to što se u manjem volumenu može otopiti veća količina farmakološki aktivnih tvari. Mnoge ljekovite tvari poput flavonoida, kumarina i drugih, lakše se otapaju u alkoholu, nego u vodi. Nedostatak tinkture je kao i kod ostalih ekstrakcija selektivna ekstrakcija tvari. Odabiremo fiksni volumni postotak etanola i u tom postotku neke aktivne tvari se tope bolje, a neke slabije. Taj problem je riješen tek u SIPF i EPS tehnologiji.
Kod tinktura iznimno je bitno poznavati razrjeđivanje etanola i zato je tome posvećeno zasebno poglavlje. Jednostavne, “narodne” tinkture obično se rade u rakiji. Naravno, tada smo limitirani uglavnom na uobičajen postotak etanola u rakijama i nismo precizni i ima onih koji na to gledaju s neodobravanjem, a neki s odobravanjem. Postupak spravljanja u rakiji možemo smatrati improvizacijom. Prava tinktura, izrađena za tržište, mora biti spravljena s jasnim udjelima etanola i vode.
