Uskolisni trputac je do današnjeg dana ostao sinonim suhog i iritativnog kašlja. Ma gdje se okrenuli, srest ćemo ga jer voli osvajati puteve uz šume jednako kao i gradske ulice i travnjake. Listovi uskolisnog trputca, kao i širokolisni (Plantago major L.) i srednji trputac (Plantago media L.) stoljećima su se koristili za zarastanje manjih rana. Velika je bila mudrost naših starih jer su biljku za tu namjenu koristili gotovo redovito svjež. Danas znamo da su iridoidi, jedne od aktivnih tvari, dosta nestabilni i njihov je sadržaj najveći baš u svježoj biljci. Imam veliku čast da vas na koristi uskolisnog trputca ne moram podsjećati, ali ćemo se pozabaviti njegovim dodatnim vrijednostima i razlozima zašto on djeluje. Plantago je specijalist za kemiju polisaharida koji su jedni od aktivnih tvari uz iridoide. To se odnosi i na sjemenke: kao i sjemenke daleko poznatijeg psiliuma (Plantago psyllium L.) sadrži puno polisaharida i koristile su se u narodu za liječenje zatvora. Listovi mladog trputca su i jestivi premda pomalo gorkastog okusa, uz listove mladog maslačka i vodopije budu dio mišanci u rano proljeće. Današnji svijet nas toliko često guši, trputac je sveprisutni kontrapunkt. Možda ga zato i često nalazimo – u prirodi ima puno mudrosti.
Botanički naziv:
Plantago lanceolata L. Plantaginaceae
Naziv vrste:
Hrvatski sinonimi (FCD): suličasti trputac Domac R., 1994, bukvica 1847, mala bokvica 1847, bokva duga Šulek B., 1879, glavor Šulek B., 1879, konjsko rebro Šulek B., 1879, krepotec Šulek B., 1879, marinja bokva Šulek B., 1879, treputac Šulek B. 1879, triputac Šulek B., 1879, troputac Šulek B., 1879, trputac dugi Šulek B., 1879, žilovlak Šulek B., 1879, Marina bokvica Šulek B., 1879, bodkasti trputec Schlosser J.C.K.; Vukotinović Lj., 1876, uskolisni trputac Šimić F., 1980, ženska bokvica Gelenčir J.; Gelenčir J., 1991, bokvica Pahlow M., 1989, muška bokvica Pahlow M., 1989
engl. narrowleaf plantain, ribwort plantain, ribleaf, buckhorn plantain, buckhorn, lamb’s tongue; fr. plantain lancéolé, plantain étroit, oreille de lièvre, herbe à cinq coutures, herbe à cinq côtes, psyllium blond d’Allemange; njem. Spitzwegerich, Heilwegerich, Wundwegerich
Porodica:
Plantaginaceae (terputnice)
Rod:
Plantago (trputac)
Ljekoviti dio biljke:
List (folium).
Tradicionalna primjena:
Kašalj, zacjeljivanje kože, tegobe probavnog sustava kao sredstvo ublažavanja osjećaja pečenja u želucu.
Moderna primjena:
Katar dišnog sustava; prolazna, blaža upalna stanja oralne i faringealne mukoze; ubodi insekata i zacijeljivanja manjih ozljeda kože
Kada biti oprezan:
Uskolisni trputac je sigurna biljka.
Prehrambena vrijednost:
Vrlo mladi listovi jedu se kratko kuhani u mišanci. “Klasići” sa ne do kraja zrelim sjemenkama kratko se prže na ulju i prava su delikatesa.
Mogućnost zabune:
Zabune s drugim vrstama, poglavito srednjim trputcem (Plantago media) nisu opasne. No, mladi listovi nekih vrsta naprstaka (digitalisa) a prije cvatnje mogu se lako zamijeniti. Zabuna je fatalna – digitalisi su otrovne biljke. Kod digitalisa nervatura (žile) nisu paralelne, kod uskolisnog trputca uvijek su paralelne.
Zanimljivosti:
Sjemenke trputca sadrže puno sluzi, te su i nutritivno korisne kao prebiotik i kao vrlo blagi laksativ te sluz za zaštitu želučane sluznice.
Botanički podaci
Uskolisni trputac je biljka visine 10-30 cm. Suličasti, dugi listovi imaju isključivo paralelnu nervaturu koja se spaja na vrhu lista. Organizirani su na razini tla u rozetu. Cvat se formira na dugoj stabljici a cvjetovi su mali, bijele do blijedosmeđe boje. Plod je smeđe boje, a sjemenka se nalazi u kapsuli.
Oficinalni dijelovi biljke
List (folium) ili herba (zelen)
Kvaliteta
Sukladno Ph. Eur. 01/2012:1884 Plantanginis lanceolatae folium Cijeli ili fragmentirani suhi listovi uskolisnog trputca.
- najmanje 1,5% derivata orto-dihidroksicimetne kiseline računate na akteozid
- identifikacija makroskopska i mikroskopska
- identifikacija tankoslojnom kromatografijom uz poredbene tvari akteozid i aukubin. Usporediti s uzorkom droge Digitalis lanata. Na kromatogramu ne smije se vidjeti blještavo plava fluorescencija ispod zone crveno-smeđe fluorescencije aukubina.
- strane tvari: najviše 5% listova druge boje i najviše 2% strane tvari
- najviše 10% listova drugačije boje
- gubitak sušenjem najviše 10.0% (1.000 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)
- ukupni pepeo najviše 14.0%
Moguće su fatalne zabune s raznim vrstama roda Digitalis. Kod nas, najčešće mogu biti vrste Digitalis ferruginea L. (hrđavosmeđi naprstak), D. grandiflora Mill. (velecvjetni naprstak) i D. lanata Ehrh. (vunenasti naprstak). Vrste ovog roda također imaju listove u rozeti i zabne su moguće prije cvatnje. Osim tankoslojnom kromatografijom, makroskopska diferencijacija ovih biljnih je jednostavna: uskolisni trputac uvijek ima isključivo paralelnu nervaturu (žile) listova, kod vrsta roda Digitalis nervatura nije paralelna.
Kemijski sastav
Wichtl/Anton: Iridoidni heterozidi kojih bude obično 2-3%. Glavni predstavnici su aukubozid, katalpol, apserulozid, globularin i metilni ester deacetil-asperulozidične kiseline. Sadržaj iridoida varira: u mladih listova iznosi do 9% i katalpol je dominantni iriodoid. Sadržaj iridoida pada sa starošću biljke i raste sadržaj aukubozida. U prosjeku, list sadrži 1-3% aukubozida i oko 1% katalpola. Sušenjem aukubozid se hidrolizira i polimerizira što listovima daje smeđu boju ako sušenje nije pažljivo. Pad aktivne tvari je zbog toga limitiran kontrolom kvalitete: droga ne smije sadržavati više od 5% smeđih listova. Iridoidi su jedni od aktivnih spojeva protuupalnog učinka i zato se, slično divizmi, droga koristi kod suhog i nadražajnog kašlja.
Feniletanoidi, najčšće derivati cimetne kiseline, također su jedni od aktivnih tvari. Najviše ima akteozida (3-8%), a nalazimo i cistanozid, lavadulifoliozid, plantamajozid i izoakteozid.
Sluzi su također prisutne i ima ih 2-6,5%. Sastoje se od galakturonske kiseline (30-35%), galaktoze (28-44%), arabinoze (20-32%), glukuronske kiseline (6-7%), glukoze (6-9%), ramnoze (4-7%) i manoze (2-4%). Arabinogalaktan, glukomanana i ramnogalakturonan grade bočne lance tipa arabinogalaktana i ramnoarabinogalaktana te linearnog 1,6-D-α-glukana. SLuzi su uglavnom zadužene za ekspektorirajući učinak te imunomodulacijski učinak.
Flavonoidi su također prisutni, najčešće derivati apigenina i luteolina (apigenin-6,8-C-diglukozid, luteolin-7-O-glukuronid, luteolin-7-O-glukozid, 7-O-glukorinid-3′-glukozid apigenina i luteolina, apigenin-7-O-glukuronid i apigenin-7-O-glukozid. Flavonoidi su (vjerojatno) također aktivni protuupalni spojevi.
Tanina ima oko 6%.
Derivati fenolskih kiselina također su prisutni: p-hidroksi benzojeva kiselina, protokatehinska kiselina, gentizična kiselina, klorgeninska i neoklorogeninska kiselina. Sadrži i male količne kumarina eskuletola i loliolid (produkt degradacije ksantofila).
Derivata silicijske kiseline ima više od 1%, te minerala (cink, kalij) također su prisutni. Zbog toga biljka u kontroli kvalitete ima visok ukupni pepeo. Prisustvo silicijske kiseline srećemo i kod plućnjaka te je moguće da su i oni aktivne tvari baš kao i mineral cink. List sadrži i male količine eteričnog ulja u kojem dominira spoj okt-1-en-3-ol. Opisano je i prisustvo malih količina saponozida, no za razliku od lista bršljana oni vjerojatno nisu aktivne tvari.
Indikacija i djelovanje
ESCOP:
- katar dišnog sustava
- prolazna, blaža upalna stanja oralne i faringealne mukoze
- ubodi insekata i zacijeljivanja manjih ozljeda kože
Uskolisni trputac je prije svega biljka suhog i iritativnog kašlja te mehanizam djelovanja i namjena preklapa se prije s divizmom. U off label use, koristi se i kao adjuvantna terapija peludnih alergija i blaže astme, ali trputac ne možemo smatrati samostalnim biljnim lijekom kod ovih bolesti već samo kao adjuvantnu simptomatsku terapiju.
Tipovi ekstrakata i posologija
ESCOP: 3-6g suhe droge dnevno podijeljene u 2-3 doze. Ekvivalentni preparati.
EPS: 5mL 2-4x dnevno.
Da li koristiti macerat ili infuz?
Gradska ljekarna Zagreb je svojedobno imala dva sirupa od trputca: dobiven maceracijom listova u mlakoj vodi sadržavao je više sluzi i koristio se za produktivni kašalj, dok je onaj dobiven maceracijom listova u vurćoj vodi sadržavao više iridoida i koristio se za suhi i nadražajni kašalj. Kako bilo, kod obično se list spravlja kao infuz – 1 jušna žlica u 1,5-2 dcl kipuće vode, ostavi se 10 minuta i pije svježe spravljen 3x dnevno.
EPS je relativna novost i zbog bolje efikasnosti ekstrakcije on se i najčešće koristi kao adjuvantna terapija nadražajnog kašlja kdo alergija.
Za ubode insekata i zacijeljivanje kože: svježa biljka, sok svježe biljke ili EPS.
Biljke s kojima se često kombinira: list crnog ribiza (kod nadražajnog kašlja kod alergija) i ehinacea (suhi kašalj izazvan infekcijama dišnog sustava).
Vrijeme primjene
Nema ograničenja. U slučaju pogoršanja simptoma javiti se liječniku.
Kontraindikacije
Nepoznate. Primjerena za pedijatrijsku uporabu.
Interakcije s lijekovima
Nisu objavljene (ESCOP).
Suspektna: paralelna primjena s centralnim antitusicima.
Trudnoća i dojenje
Nema podataka (ESCOP). Pitati za stručni savjet, no uglavnom se smatra sigurnim jer je i vrijeme primjene obično limitirano.
Nuspojave
Nepoznate. U praksi gotovo odsutne. Izbjegavati kod ljudi alergičnih na trputac.
Mehanizam djelovanja
Vigo et al. ispitivali su ekstrakte bijelog bora i uskolisnog trputca u staničnoj liniji makrofaga. Utvrdili su kako oba ekstrakta smanuju produkciju dušikovog oksida putem smanjenje ekspresije inducibilne sintaze dušikovog oskida (iNOS). Istovremeno, isti ekstrakti ne utječu na ekspresiju cikloogisgenaze 2 te ne pokazuju citotoksično djelovanje. Rezultat ovog in vitro istraživanja može barem djelomično objasniti mehanizam djelovanja ovih biljaka na dišni sustav.
Spazmolitički učinak uskolisnog trputca dokazali su Fleer et al. na glatkim mišićima bronha i ileuma zamorca. Vrijednost ove studije temelji se i na podatku da su autori, osim ekstrakta, ispitali i pojedinačne spojeve iz uskolisnog trputca. Utvrdili su kako luteolin, akteozid, plantamajozid i katalpol-peracetate djeluju spazmolitički na glatku muskulaturu ileuma, ali ne i katalpol, izoakteozid, lavandulifoliozid i aukubin. Spazmolitički učinak na glatku muskulaturu bronha pokazuju spojevi luteolin i akteozid.
Izolirani akteozid smanjuje upalu u modelu upalnih bolesti crijeva, odnosno upali crijeva u miša izazvan dekstran natrij sulfatom (Hausmann et al.). Ex vivo izolirani limfociti pokazuju smanjenu produkciju proupalnog, Th1 citokina interferona γ. Relativno je teško povezati ovaj model s klasičnim indikacijama trputca, ali iz njega možemo zaključiti kako je akteozid važan za protuupalni učinak trputca. Ekstrakt uskolisnog trputca djeluje antiulcerogeno u nekoliko modela: gastrički ulkus izazvan indometacinom i ligacijom pilorusa, te duodenalni ulkus izazvan cisteaminom (Melese et al.). Da je probavni sustav i metabolizam mogući cilj primjene trputca a ne samo povijesna uporaba, govori i rad Yoshida et al. koji su prvi utvrdili djelovanje ekstrakta lista trputca u modelu pretilosti u miševa. Zanimljivo, uskolisni trputac ne djeluje na manji unos hrane, već djeluje na povećanje ekspresiju gena koji utječu na razgradnju masnih kiselina: HSL (hormone sensitive lipase), Adrd3 (β-adrenergic receptor 3) i Cpt2 (carnitine palmitoyltransferase 2). On i smanjuje aktivnost sinteze masnih kiselina.
Ekstrakt uskolisnog trputca u “cell free” enzimskim sustavima inhibiraju neke ključne enzime koji stvaraju lipidne medijatore upale: ciklooksigenazu 1 i lipooksigenazu 12 (Beara et al.) te ciklooksigenazu 2 i lipooksigenazu 5 (Herold et al.). Nejasno je da li se takvi efekti mogu opaziti i in vivo, ali znamo da su prije ovih in vitro podataka Murai et al. dokazali protuupalni učinak akteozida i plantamajozida u modelu edema uške izazvanog arahidonskom kiselinom. Da li su baš ti enzimi uključeni ili se ipak radi u nekom drugom mehanizmu djelovanja tek treba utvrditi.
Uskolisni trputac koristi se odvajkada za zacijeljivanje rana. Tek nedavno, Kovač et al. objavili su kako ekstrakt uskolisnog trputca u modelu zacijeljivanje rana na štakorima ubrzava zarastanje i kvalitetu zarastanja mjerenu rastežnom čvrstoćom. Mehanizam počiva na pojačanoj tranformaciji fibroblasta u miofibroblaste i boljoj organizaciji međustaničnog matriksa (kolagen I).
U nekim zemljama uskolisni trputac koristio se i protiv parazitnih infestacija probavnog sustava. Kozan et al.dokazali su značaj antihelmintički učinak uskolisnog trputca u mišjem modelu crijevne infestacije vrstama Syphacia obvelata i Aspiculuris tetraptera. Čini se da je to posljedica evolucijske adaptacije, jer uskolisni trputac djeluje i protiv nematode Meloidogyne incognita koja je patogena za biljke a ne životinje (Meyer et al.). Yigit et al.dokazali su učinak metanolgnog i kloroformnog ekstrakta uskolisnog trputca na Candidu albicans i Candidu tropicalis. O samom antibakterijskom učinku podaci su nejasni. ESCOP navodi više referenci (mahom starijih) o antibakterijskom učinku, dok Nemershina et al. pokazuju probiotički efekt vodene iscrpine trputca na Escherichia coli K12 koji je pozitivno koreliran s udjelom flavonoida a negativno koreliran s udjelom tanina.
Izolirane sastavnice iz uskolisnog trputca pokazuju više raznolikih bioloških funkcija. Aukubin djeluje hepatoprotektivno u in vivo modelima (Chang et al., Chang et al., Chang et al.). Mehanizam hepatoprotektivnog djelovanja u životinja tretiranim otrovom zelene pupavke vjerojatno počiva na vezanju za DNA no ne objašnjava u potpunosti mehanizam djelovanja (Lee et al.). Akteozid pokazuje sličan učinak u modelima oštećenja jetre izazvanog BCG-om (Zhao et al.). Aukubin štiti i stanice pankreasa od oštećenja izazvanog streptozotocinim (Jin et al.). Ove efekte je teško korelirati s uporabom uskolisnog trputca i mahom su korišteni za pokušaj objašnjenja mehanizma djelovanja drugih biljaka a ne trputca.
Aukubin i katalpol djeluju protuupalno u karagenin induciranom edemu šape miša (Recio et al.) te spazmolitički u modelima uterine kontrakcije eksperimentalnih životinja (Ortiz de Urbina et al.). Aukubin blokira stvaranje proupalnih citokina tumor nekrozirajućeg faktora α i interleukina 6 u RBL-2H3 mastocitnoj staničnoj liniji (Jeong et al.) i TNF-α u RAW 264.7 makrofagima (Park et al.) i 3T3-L1 adipocitima (Park et al.). Zanimljivo, u leukocitima ljudske krvi aukubin povećava sintezu Th1 citokina interferona γ. Kako ovaj citokin balansira ravnotežu između Th1 i Th2 odgovora, to može biti jedan od mehanizama djelovanja kod respiratornih infekcija i alergija (Chiang et al.). Akteozid smanjuje ekspresiju ICAM-1 molekule koaj je bitna za ulazak upalnih stanica u tkivo (Chen et al.). Akteozid i smanjuje lučenje histamina, TNF-α i IL-4 u bazofilnoj RBL-2H3 staničnoj liniji (Yamada et al.) i smanjuje aktivnost proupalne fosfolipaze A2 u istoj staničnoj liniji (Song et al., Ryu et al.). U humanoj bazofilnoj liniji KU812 akteozid smanjuje proupalne proteine zbog djelovanja na signalni MAPK put (Motojima et al.). Akteozid vjerojatno djeluje putem signalnog puta p38 MAPK i NF-E2-related factor 2 (Nrf2) povećanjem ekspresije protuupalnog proteina hem-oksigenaze 1 (Seo et al.). Svi ovi efekti djelomično objašnjavaju primjenu u upalnim bolestima dišnog sustava.
Aukubin i katalpol djeluju na diferencijaciju i razvoj živčanih stanica (Yamazaki et al.). Aukubin djeluje neuroprotektivno u životinja s dijabetesom preko bcl-2 i Bax gena (Xue et al., Xue et al., Xue et al., Xue et al.) te u in vitro modelima (Kim et al.). Akteozid također iskazuje neuroprotektivni učinak u modelima oštećenja živaca izazvanog β-amiloidom (Wang et al., Wang et al.) i smanjuje agregaciju β-amiloida (Kurisu et al.). Ova uporaba za sada se teško može korelirati s uporabom uskolisnog trputca.
Aukubin pevećava sintezu kolagena u starih štakora (Li et al.) te smanjuje UV inducirani stres u fibroblastima (Ho et al., Ho et al.). Aukubin potiče regeneraciju zacijeljivanje oralnih rana (Shim et al.). To nije iznenađujuće s obzirom na tradicionalnu primjenu.
Premda više radova upućuje na antoksidativni efekt uskolisnog trputca (Galvez et al., Herold et al., Kardosova et al.) sama metodologija ovih testova slabo je povezana s mogućim farmakološkim učincima.
Akteozid smanjuje progresiju tumorske stanične linije fibrosarkoma preko CaMK/ERK i JNK/NF-κB signalnih puteva (Hwang et al.) ali ova in vitro studija ne opravdava uporabu kod tumora.
Kliničke studije
Uskolisni trputac tipična je biljka tradicionalne uporabe. Objavljene su tri kliničke studije. U dvije studije otvorenog tipa (Kraft et al., Kraft et al.) ispitan je ekstrakt uskolisnog trputca u ukupno 593 pacijenata s akutnim bronhitisom i postinfekcijskim suhim kašljem. U prosjeku doza je iznosila 31,3 mL sirupa (100mL sirupa sadrži 20g tekućeg ekstrakta uskolisnog trputca 1:1). Ukupno smanjenje simptoma bilo je 65%.
Objavljena je i studija K. Kraft: Spitzwegerich-Fluidextrakt als Antitussivum: Anwendung bei unspezifischen respiratorischen Erkrankungen im Kindes- und Jugendalter. Zeitschrift für Phytotherapie 19, 219,1998. Ukupno je ispitan sirup uskolisnog trputca u prosječnoj dozi koja odgovara 4,5g suhe droge dnevno u djece ispod 18 godina s akutnim respiratornim tegobama. Ukupna je djelotvornost bila 58,3%.
Kozmetička primjena
Svježi listovi trputca, sok trputca te ekstrakti svježe biljke koriste se za zacijeljivanje kože.
Osobna iskustvena praksa
Što reći o jednoj od kultnih biljaka fitoterapije koju srećom i danas mnogi propisuju? Ponavljam da je uskolisni trputac specijalist suhog kašlja i za tu namjenu volim preporučiti infuz listova ili sirup. Moram priznati, malo češće preporučam infuz cvjetova divizme čisto zbog nešto ugodnijeg okusa za djecu. Po mom iskustvu, to je doista je djelotvorna i njena uporaba je smislena čak i kao adjuvantna terapija uz druge lijekove. Kod vrlo intenzivnog i dosadnog suhog kašlja volim preporučiti EPS ekstrakt u kombinaciji s EPS ekstraktom ehinacee u jednakim omjerima. Za djecu se koristi klasična doza od 1mL/10kg, a za odrasle 5mL koja se daje 4x dnevno kroz nekoliko dana. Ako se radi o iritativnom kašlju kod alergije ili pomoći kod alergijskog rinitisa gotovo isključivo preporučam EPS ekstrakt a ne sirup ili infuz, pogotovo u kombinaciji s ekstraktom lista crnog ribiza. Ova kombinacija je jednako popularna u Francuskoj kao što je kod nas popularno ulje crnog kima. Može se koristiti i preventivno, u tekućem obliku ili u suhim oralnim oblicima (tablete) i kao preventivna mjera prije pojave cvatnje biljaka na koju smo alergični – 5mL ili 1 tableta 2x dnevno. Naravno, smije se koristiti i kao adjuvantna terapija antihistaminicima ako oni nisu dovoljno djelotvorni.