Vodeni ekstrakti

Nedvojbeno najstariji ekstrakti nastali su u vodi. Bar je ona bila uvijek dostupna. I danas iznenađuju svojom jednostavnošću premda ih ljudi ne vole – u užurbanom tempu ne želimo naći vremena za “kuhanje čaja”. Vodeni ekstrakti su i socijalna kategorija fitoterapije. Jeftini su i lako dostupni. Opet, neke biljke poput ginka ili sikavice i nisu djelotvorne u mjeri kao drugi tipovi ekstrakata. Obično mekše dijelove biljaka poput lista i cvijeta prelijemo vrućom vodom (infuz), a tvrđe kuhamo (dekokt). Izuzetaka ima, od preslice spravljamo dekokt, a od korijena zečjeg trna infuz. Ukoliko su ljekovte tvari biljke osjetljive na povišenu temperaturu, spravljamo ih maceriranjem u mlakoj vodi.

Ekstrakti u vodi su najjednostavniji tipovi ekstrakata koji se vjerojatno najduže povijesno i koriste jer je proces sličan spravljanju hrane. Svi “čajevi” koje pijemo vodeni su ekstrakti, pa su stoga postali i dio kulture i najprimjenjivaniji su način ekstrakcije u samoliječenju. 

čajPremda postoji dosta biljnih vrsta čiji se aktivni spojevi otapaju u vodi, postoji niz biljaka čije se aktivne tvari ne mogu dovoljno efikasno ekstrahirati u vodu. Znatan dio aktivnih spojeva iz biljaka u biti slabo se topi u vodi.

Što onda spašava vodenu ekstrakciju i čajeve? Volumen. Svojstvo topivosti znači da se određena količina tvari (u gramima ili molima) topi u određenom volumenu vode. Stoga, čak i ako se slabo tope, volumen vode koju koristimo pri spravljanju je relativno velik i tome osiguravamo dovoljan unos aktivnih tvari.

Ipak, postoje biljke iz kojih u čajevima ne možemo dobiti dovoljno aktivnih tvari. Poznati primjeri su plod sikavice i list ginka. Ove biljke se stoga koriste obično u suhim ekstraktima, za čije dobivanje su korištena sasvim drugačija otapala od vode.

Infuzi

Ljudima poznatiji kao “čaj”, ovo je klasičan način koji svi koriste. Infuz se spravlja prelijevanjem sušenog (katkad i svježeg) biljnog materijala kipućom vodom. Kipuća voda daleko bolje otapa ljekovite tvari od hladne vode. Posuda se potom pokrije pet do dvadeset minuta, ocijedi i pije svježe. Naglašena je riječ svježe, jer su tvari koje se otapaju u infuzu tijekom vremena često podložne raspadu u vodi. To se prepoznaje po tome što infuzi mnogih biljaka, kada stoje nekoliko sati, promijene boju, okus i miris. Infuzi su prikladni za ekstrakciju mekanih dijelova biljaka koji se lako vlaže u vrućoj vodi, poput listova i cvjetova. Ponekad se i od tvrđih dijelova biljaka rade infuzi kao što je u slučaju korijena zečjeg trna (Ononis spinosa).

Macerati

bijeli sljezBiljka se potapa u mlaku vodu i ostavlja prikladno vrijeme, od 30 minuta do dva sata. To je uobičajen način za biljke koje sadrže tvari lako topive u vodi, a kojima bi povišena temperatura naškodila. 

Korijen bijelog sljeza, lijek za infekcije grla, pluća i nosa je najtipičniji primjer. On sadrži sluzi koje se lako otapaju u vodi, a koje se raspadaju na povišenoj temperaturi. Zato se on nikada ne spravlja u vrućoj vodi. Ovaj način je nekoć bio daleko korišteniji nego danas, tako da ćete naći u knjigama kako se maceriranjem u hladnoj vodi spravljaju biljke koje se danas mahom obrađuju vrućom vodom, poput poljske preslice i medvjetke. Maceriranje je postalo nepopularno i zbog mogućeg razvoja bakterija i plijesni u mlakoj vodi. Stoga Europska farmakopeja propisuje drugačije kriterije za mikrobiološku čistoću za one biljne vrste od kojih se spravljaju vodeni macerati.

Dekokti

Spravljaju se kuhanjem biljke u ključaloj vodi. Vrijeme kuhanja je obično 5-15 minuta. Na taj način se spravljaju pripravci tvrdih biljnih dijelova, poput korijena i kore, te mekih dijelova onih biljaka kojima je potreban “žešći” tretman kako bi se iz njih izvukle ljekovite tvari, poput poljske preslice.

Podijeli znanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
Share on print

PRIČE IZ ŠUME STRIBOROVE

Dr. Stribor Marković
Kupnjom knjige pomažete održavanju stranice Plantagea