Tipovi konzervansa

Pojam konzervansa smo već upoznali kod macerata i biljnih ulja, pa da se podsjetimo da ih postoje dva tipa.

Anti-oksidacijski konzervansi sprječavaju oksidaciju nezasićenih masnih kiselina biljnih ulja. Podsjetite se o njihovoj primjeni u poglavlju o maceratima. Treba samo naglasiti kako se količina vitamina E može i povisiti čak do 1%, ne toliko zbog boljeg antioksidacijskog djelovanja, već i zbog ljekovitog djelovanja na kožu.

Antioksidansi su iznimno bitni u emulzijama koje sadrže ulja s polinezasićenim kiselinama a puno ulja ima polinezasićene masne kiseline. Prisustvo vode ubrzava oksidaciju biljnih ulja. To možda ne dolazi do izražaja ako kremu potrošite u roku mjesec dana, ali i već i u tom roku može doći do početka procesa oksidacije. Podsjetite se vrlo detaljnog opisa konzervansa – antioksidansa u poglavlju o maceratima.

Nije naredba, ali svakako sugeriram korištenje antioksidansa, a od svih njih najekonomičniji i najdjelotvorniji je CO₂ ekstrakt ružmarina. 0,2% ovog ekstrakta s 14% diterpenskih fenola bit će dovoljno i za najosjetljivija ulja. Što je najbitnije, taj sport nije skup. Molim samo imajte na umu kako konzervans-antioksidans ne štiti emulziju od mikroorganizama! Neću zaboraviti razočaranje jedne osobe, inače visoko educirane, kada joj je popljesnivila cijela proizvodna serija kreme jer ih je konzervirala samo antioksidansom.

Mikrobiološki konzervansi sprječavaju razvoj bakterija i plijesni. Kreme su za razliku od ulja, pa čak i tonika, iznimno sklone kvarenju. Bogatstvo sastojaka nije samo pogodno za našu kožu, već i za mikroorganizme koji su uvijek prisutno oko nas, na nama i u nama. Ponekad zamišljajte emulzije kao hranjive podloge za rast mikroorganizama, što one doista i jesu. Bakterijske kontaminacije su nezgodne jer često ne mijenjaju vizualni izgled emulzije, premda vrlo često mijenjaju miris kreme. Najčešći zagađivač i uzrok kvarenja su plijesni koje su itekako vidljive. Rastu kao lijepe šarene kolonije, baš kao na hrani. Naizgled bi se pokvareni dio kreme s plijesnima mogao ukloniti a potom dalje koristiti za upotrebu. No ja to nikako ne sugeriram! Naime, hife plijesni prorastaju masu kreme a uz sve to neke plijesni luče vrlo opasne mikotoksine koji nisu poželjni čak niti primijenjeni izvana. Dio mikrobioloških konzervansa smo već naučili kod tonika, vrijeme je da ih sada još detaljnije upoznamo.

Pogledajte konzervanse u poglavlju o tonicima.

Pregled mikrobioloških konzervansa

Postoji cijeli niz sintetskih konzervansa, od kojih su neki potpuno prognani iz prirodne kozmetike. Najpoznatiji i najčešće primjenjeni su parabeni, kojih ima puno: metil-paraben, etil-paraben, propil-paraben, butil-paraben i slični. Parabeni su postali nepopularni jer se apsorbiraju kroz kožu, mogu djelovati na estrogeni receptor (premda u niskim koncentracijama gotovo da to nećemo očekivati), ubrzavaju oštećivanje stanice kože izazvanog UV zrakama, a i izazivaju alergijske reakcije. Premda se oko studija koje su to dokazale vode žive debate, ne čudi me stav kreatora prirodne i eko kozmetike da ih izbjegavaju. Osim parabena, često se koristi i fenoksietanol, ali koji i sam nosi zdravstvene rizike.

Dugo vremena nije postojala jasnija prirodna zamjena konvencionalnim konzervansima, ili sintetska zamjena koja će biti što manje škodljiva. Eterična ulja odličan su konzervans, ali kao za napast, eterična ulja koja najbolje djeluju protiv razvoja opasnih mikroorganizama sadrže klase spojeva koje izazivaju iritacije i alergijske reakcije, pogotovo u koncentracijama koje su djelotvorne. Te klase spojeva su fenoli (karvakrol, timol, eugenol) i aromatski aldehidi (cimetni aldehid). Ma kako primamljivi jer su prirodni, eterična ulja s tim tipom spojeva izbjegavamo u kozmetici. Ako vas je ikada netko od “brandova” prirodne kozmetike uvjeravao kako su eterična ulja ta koja konzerviraju njihov proizvod, lagao vas je i to bezočno. To ne znači da se od eteričnih ulja odustalo. Kompanija Bio botanica kreirala je niz od tri prirodna konzervansa: Biopein, Neopein i Suprapein koristeći eterična ulja i druge ekstrakte.

Suprapein kao i svoja “braća” ima vrlo kompleksni INCI naziv: (Origanum Vulgare (Oregano) Leaf Extract (and) Thymus Vulgaris (Thyme) Extract (and) Cinnamomum Zeylancum (Cinnamon) Bark Extract (and) Olea Europaea (Olive) Leaf Extract (and) Rosmarinus Officinalis (Rosemary) Leaf Extract (and) Mentha Piperita (Peppermint) Leaf Extract (and) Lavandula Angustifolia (Lavender) Flower Extract (and) Hydrastis Canadensis (Goldenseal) Root Extract (and) Citrus Medica Limonum (Lemon) Peel extract. U INCI nazivu vidite i sastav: eterična ulja i ekstrakti mravinca, timijana, cimetovca, masline, ružmarina, paprene metvice, lavande, sjevernoameričke biljne vrste Hydrastis canadensis te limuna. Suprapein je bio prvi pravi prirodni konzervans kojim sam se davno susreo. Proizvođač navodi kako je potrebno dodati ga 0,45% u masnu fazu. U njegovom mirisu najviše dominira miris timola iz timijana i mentola iz paprene metvice. To mi je i jedan od nedostataka, jer svim kremama daje isti miris koji nije lako prekriti drugim eteričnim uljima. Moram priznati da je mene ovaj konzervans razočarao i da mi se nije pokazao djelotvornim. Jedan od razloga o kojem spekuliram je visoka lipofilnost i očiti neuspjeh u balansu molekula antimikrobnog djelovanja. Ipak, Suprapein ima moj naklon do poda jer je bio u pravom smislu riječi pravi 100% “botanički” konzervans bez sumnjive reputacije kao ekstrakt sjemenki grejpa. Kompatibilan je s COSMOS regulativom.

Biopein je najmoćniji od ova tri konzervansa tvrtke Bio botanica. I on ima kompleksni sastav koji se vidi iz INCI naziva: Origanum Vulgare (Oregano) Leaf Extract (and) Thymus Vulgaris (Thyme) Extract (and) Cinnamomum Zeylancum (Cinnamon) Bark Extract (and) Rosmarinus Officinalis (Rosemary) Leaf Extract (and) Lavandula Angustifolia (Lavender) Flower Extract (and) Hydrastis Canadensis (Goldenseal) Root Extract. Sastoji se od timola iz eteričnog ulja timijana, karvakrola iz eteričnog ulja mravinca, 1,8-cineola iz eteričnog ulja ružmarina kemotip cineol, linalola i linalil acetata iz eteričnog ulja prave lavande, eugenola i cinamaldehida iz kore i lista cimetovca te ekstrakta biljke Hydrastis canadensisbogate berberinom i hidrastinom. Ima snažni miris po cimetu, pa mu je to i nedostatak jer svim kremama mijenja miris u cimetnu aromu odnosno monotone varijacije štrudle s jabukama. Dovoljno ga je samo 0,2% i dodaje ga se u masnu fazu i doista je djelotvoran. Ako i ignoriramo problem mirisa, ostaje nam problem korištenja dviju tvari, cimetnog aldehida i eugenola, koji rado izazivaju alergijske reakcije kože, a nikako se ne smiju koristiti na maloj djeci. Stoga nisam ljubitelj ovog konzervansa. Kompatibilan je s COSMOS regulativom.

Neopein je nastao kao poboljšana verzija Biopeina bez cinamaldehida kojeg ne vole niti regulatorne agencije za nadzor sigurnosti proizvoda, barem ne u većim količinama. To se zamjećuje u INCI nazivu u kojem nema cimetovca (Origanum Vulgare (Oregano) Leaf Extract (and) Thymus Vulgaris (Thyme) Extract (and) Rosmarinus Officinalis (Rosemary) Leaf Extract (and) Lavandula Angustifolia (Lavender) Flower Extract (and) Hydrastis Canadensis (Goldenseal) Root Extract). Kako bi kompenzirao izostanak cinamaldehida dodana je veća razina a dodan je oleuropeina, spoj iz lista masline. Ipak, kao što se očekivalo, smanjila mu se djelotvornost u odnosu na biopein. Dodaje ga se 0,55% u masnu fazu. Ima miris po fenolima premda ipak diskretniji do Suprapeina no svejedno imamo efekt dominacije nad drugim mirisima u kremi. Ako mene pitate, ovo mi je omiljeni od sva tri postojeća: djelotvorniji od Suprapeina a manje iritativan od Biopeina. Kompatibilan je s COSMOS regulativom.

Naticide kojeg je proizvela kompanija Sinerga. I on je baziran na prirodnim mirisnim molekulama i njegov je dizajn potpuno u skladu s pravilima koje je postavila IFRA (International Fragrance Association) i ne sadrži potencijalne alergene. Zbog sastava ima neobičan INCI naziv: Parfum. Dozvoljen je u eko kozmetici kao prirodna tvar, ali ima i snažan miris po benzaldehidu, koji pomalo podsjeća na miris gorkih badema i vanilije. Dobar je konzervans, ali se mora rasporediti jednoliko na vodenu i masnu fazu. Koristi ga se 0,5-1% (preferirano je 1%). Emulzije na žalost poprimaju monoton miris. Kompatibilan je s COSMOS regulativom.

Silverion 2400 (bivši Tinosan SDC) (INCI: Citric acid (and) silver citrate). Silverion 2400 je odsjaj stare farmacije u novom ruhu. Kompatibilan s COSMOS standardom, razvila ga je i proizvodi tvrtka Ciba (Novartis). Srebro se stoljećima koristi u njezi kože kao blagi antiseptik i kao sredstvo za poticanje regeneracije kože. No najčešće se koristio srebrni nitrat koji je prilično nestabilan. Stoga je razvijen kelat iona srebra s limunskom kiselinom koji je daleko stabilniji.

Srebro je kod nas bilo popularno kao svelijek, najčešće u obliku koloidnog srebra, katkad i upitne kvalitete. Ima farmaceutska industrija i svojih vrlina, a jedna od njih je svakako kontrola kvalitete, stoga je Tinosan uvijek reproducibilnog sastava. Njegova radna koncentracija je 0,1-0,3%. Moja je sugestija da se koristi u rasponu između 0,2-0,3%. Ipak, imajte na umu kako naša regulatorna agencija dozvoljava Silverion 2400 u koncentraciji od 0,2%. Tinosan ne mijenja miris emulzijskim sustavima. Srebro kao plemeniti metal sklono je redukciji, odnosno iz kationa srebra nastaje elementarno srebro koje se može izlučiti po stijenkama posudice. Taj proces je uvelike ubrzan svjetlom, stoga emulzijske sustave obavezno čuvajte u tamnim staklenim posudicama. Usprkos tome može nastati sivkasti rub na površini emulzija zbog izlučivanja elementarnog srebra. To ponekad neki protumače kao kvarenje kreme, premda takvo srebro nije opasno.

Morate paziti i kada radite s njim. Ako vam se čisti Tinosan prosipa po koži, taj dan će vam nastati tamne, sivo smeđe mrlje na koži. One nastaju zbog reakcije proteina (aminokiselina sa sumporom) i srebra, prilikom čega nastaje stabilan spoj tamne boje. Ova boja se ne da oprati s kože (jer se bojenje desilo u dubljim slojevima), već spontano nestane u roku nekoliko dana, taman toliko koliko treba da se obojene stanice kože prirodno odljušte. Srećom, ova je pojava potpuno bezopasna i ne ostavlja trajno obojenje.

Po mom iskustvu, Silverion 2400 je odličan konzervans za tonike, a nešto je manje djelotvoran od Geogarda kod emulzija. Glavni Silverionov adut je odsustvo ikakvog mirisa. Dodaje se obavezno na kraju kada je emulzija već gotova i rijetka, ne prevruća. Nije kompatibilan s hidrodisperzibilnim (u vodu topivom) CO₂ ekstrakt ružmarina i vitaminom C. Zašto? Jer su obje tvari reducensi i reduciraju srebrni ion u elementarno srebro.

Ekstrakt sjemenki grejpa (INCI: Citrus grandis (grapfruit) extract (and) Glycerin) dugo je godina bio fetiš većine zaljubljenika u prirodnu kozmetiku. Antimikrobno djelovanje glicerolnog ekstrakta sjemenki grejpa otkriveno je prije četrdesetak godina i pripisuje se dr. Jacob Harichu, inače fizičaru. U sastavu mu se ističu flavonoidi, limonoidi, steroli, vitamin C i E i limunska kiselina. Prva komercijalna linija koja ga je propagirala je bila Aubrey organics. Naizgled idealan, jer je prirodan, ekstrakt sjemenki grejpa pod komercijalnim nazivom Citricidal izazvao je gomilu kontroverzi. Naime, kasnijim analizama utvrđeno je kako većina ekstrakata na tržištu sadrži sintetske konzervanse, konkretnije benzetonij klorid i/ili benzalkonij klorid. To su inače tzv. kationski konzervansi s kvarternim dušikovim atomom. Premda se puno koriste, poznati su kao tvari koje izazivaju alergiju. Oni se niti teoretski ne mogu naći u grejpu, a ne mogu niti nastati kao artefakt tijekom proizvodnje. To je bacilo veliku sjenu na inače lijepu ideju, a motiv takve bezobrazne prevare skrivao se u impresivnijem antimikrobnom djelovanju i željom za boljim plasmanom proizvoda. U nekim komercijalnim ekstraktima nađena je cijela gomila, preko 20% benzalkonij klorida, što predstavlja pravi zdravstveni rizik. Ponekad se smrznem kada znam da i kod nas ima za kupiti proizvode na bazi ekstrakta sjemenki grejpa za oralnu upotrebu, premda se danas više pazi na kontrolu kvalitete. Prijevara je izbila na vidjelo i izazvala je veliku štetu za posve nedužni grejp, a rajsko voće (Citrus x paradisi) postalo je sinonim za paklenu sumnju. Od tog vremena, neki ugledniji proizvođači i distributeri teškom su se mukom potrudili da dokažu prirodnost svojih glicerinskih ekstrakata.

Kako bilo, prirodni proizvod se pokazao manje djelotvoran. Ovisno o proizvođaču, dodaje ga se razrijeđenog 1000 – 10000 puta (0,1-0,01%) ako se radi o profesionalnom 60% ekstraktu. Ipak, prema mojem iskustvu, treba ga se dodati i nešto više od 0,1%. Premda je ekstrakt kompatibilan s većinom kozmetičkih sirovina ekstrakt, nije kompatibilan s anionskim organskim spojevima koje uglavnom niti ne spominjemo. Ekstrakt sjemenki grejpa ima jednu manu, a to je destabilizacija nekih emulzijskih sustava. Smanjuje viskoznost i kreme pretvara u mlijeka, a i uništava strukturu mnogih gelova, što uključuje i gel algi, ksantanski i karbopolni gel. Zbog tih razloga, danas ovaj ekstrakt koristim samo iz edukativnih razloga, ali ukoliko vi nađete da vam dobro konzervira kreme, slobodni ste ga koristiti. Kompatibilan je s COSMOS regulativom.

Leucidal (INCI: Leuconostoc/radish Root Ferment Filtrate). Leucidal je potpuno prirodni konzervans do kraja sukladan COSMOS načelima. Njegova antimikrobna aktivnost počiva djelomično na antimikrobnim peptidima koje luči mikroorganizam Leuconostoc kimchii tijekom fermentacije rotkve i kupusa. Stvorila ga je mala biotehnološka tvrtka Active Microtechnologies. To je vodeni ekstrakt bez mirisa i boje i upoznali smo ga kod tonika. Neke tvrtke koje proizvode hidrolate koriste ga kao konzervans. Uobičajeno se dodaje u koncentracijama od 2-4%, no u emulzijskim sustavima mora ga biti 3-4%. Ne smije se zagrijavati na temperaturu veću od 70 °C jer postaje neaktivan i djeluje u pH području od 3-8. Uglavnom je dobavljiv u Hrvatskoj. Ipak, on sadrži salicilate, u dovoljno niskoj koncentraciji da ne šteti niti jednom tipu kože, ali se ne koristi kod ljudi koji su alergični na salicilate. Premda mi je vrlo drag za tonike, emulzijski sustavi su prilično teži “zalogaj” za ovaj konzervans. Ipak je slabije djelotvoran od Geogarda 221, a druga mu je mana što ga većina emulgatora teško podnosi i često čini emulzijske sustave rjeđima. Osobno ga volim u kombinacijama gdje koristimo oko 2-3% Leucidala a malim udjelom Geogarda 221, oko 0,2-0,3%, pogotovo kada želim postići minimalni efekt mirisa benzilnog alkohola. No, budite oprezni i uvijek ispitajte da li vaša formulacija “trpi” Leucidal.

Leucidal SF. Nazivom i teoretskim postavkama, ovo je konzervans vrlo sličan Leucidalu, no biotehnološki je sasvim drugačijeg podrijetla. INCI naziv Leucidial SF je Lactobacillus ferment što znači da su antimikrobni peptidi izolirani iz roda Lactobacillus, bakterije mliječno-kiselinskog vrenja. SF u nazivu znači “Salicylate Free”, što znači da ne sadrži salicilate. Premda tvrtka jasno navodi učinak protiv rasta gljivica, plijesni i bakterija, po mojem iskustvu ovo je slabiji konzervans, a za emulzijske sustave je katastrofa. Nije dobavljiv u Hrvatskoj.

Fenil etilni alkohol poznati je konzervans, a sama molekula se pojavljuje u prirodnim spojevima poput eteričnog ulja ruže. On sam ima lagani, cvjetni miris koji ima miris ruže ali ne kontaminira jako konačni miris proizvoda. U komercijalnom emulgatoru tvrtke Sinerga pod nazivom Feniol, dolazi otopljen u kaprilil-glikolu (1,2 butan-diol), gdje ga bude 55-65%. Dodaje ga se 0,8-1,2%. Smije ga se dodati do 1,5%, pogotovo ako računamo na rizik razvoja plijesni.

Vrlo sličan njemu je proizvod Fenicap, koji sadrži vrlo sličan spoj fenil-propanol, opet otopljen u kaprilil-glikolu. Koristi se u istoj koncentraciji kao i Feniol. Ovaj konzervans dodaje se na kraju izrade konačne emulzije. Velika je prednost ova dva alkohola što su aktivni u vrlo širokom pH spektru, od 4-8. Feniol i Fenicap mala su igra birokracije: naime, kako nisu klasificirani u regulatornim agencijama kao konzervans, tako se njihovim korištenjem može deklarirati “bez konzervansa”, premda su u biokemijski gledano – konzervansi. Premda su daleko sigurniji do parabena, nisu službeno dozvoljeni prema COSMOS regulativi, ali znaju završiti u prirodnoj kozmetici.

Većina današnjih “eko” konzervansa uvelike počiva na dozvoli COSMOS standarda. Molekule koje on dozvoljava, uz one izolirane iz prirode kao Leucidal i ekstrakt sjemenki grejpa, su:

• benzil alkohol
• benzojeva kiselina i njene soli
• salicilna kiselina i njene soli
• sorbinska kiselina i njene soli
• dehidrooctena kiselina i njene soli

Stoga su mnogi eko konzervansi bazirani upravo na tim spojevima.

Benzilni alkohol (INCI: Benzyl alcohol) organski spoj je iz klase kojoj pripada i benzaldehid (sadržan u Naticidu), i benzoati, koji su poznati konzervansi u zimnicama. Benzilni alkohol je inače široko primjenjivan farmaceutski konzervans koji se čak koristi i u injekcijskim oblicima. Dozvoljen je kao konzervans u eko kozmetici, premda ćete naći konfuzne podatke koje treba znati interpretirati. Primjerice, vidjet ćete u znanstvenim radovima da je “kriv” za smrt više novorođene djece, ali je opasan samo u injekcijskim oblicima. Tako da se ne morate bojati za primjenu kod male djece.

Koristi se obično u koncentracijama 0,3-2%, što je puno, ali je vrlo djelotvoran konzervans. Stoga je uložen trud da se pronađe kombinacija koja će omogućiti smanjenje koncentracije benzilnog alkohola i – nađena je. Kompanija Lonza prodaje konzervans koji je smjesa dehidrooctene kiseline i benzil alkohola. I dehidrooctena kiselina (DHA, ali nemojte to brkati s masnom kiselinom, dokozaheksaenskom kiselinom) je dozvoljena u eko kozmetici premda je petrokemijski dobivena, a komercijalna smjesa Geogard 221 sadrži 8% DHA, 87% benzilnog alkohola i 5% vode. Njen INCI naziv je Dehydroacetic Acid (and) Benzyl Alcohol (and) Water. Koristi se u koncentracijama od 0,3-0,8% i odličan je konzervans, jedan od rijetkih koji bez problema stoji uz bok parabenima i fenoksietanolu po djelotvornosti. Djeluje na pH od 2-7.

U tako malim koncentracijama, uglavnom ne predstavlja nikakav teret za metabolizam, čak i kad se primjenjuje na djeci i na relativno velikoj površini tijela. Dapače, benzilni alkohol ima sposobnost smanjuje svrbež kože, što može biti korisno kod kožnih tegoba praćenih njime. Usprkos svemu, kao i na sve molekule, opisani su slučajevi alergija na ove proizvode, pa to ponekad treba imati na umu. Po mom iskustvu dobro djeluje već i kod 0,3% kada relativno rijetko utječe na miris emulzija. Ipak, za komercijalne proizvode uobičajeno se koristi 0,6%. On je sukladan COSMOS regulativi, bolje rečeno iznimno dozvoljen.

Postoje razne izvedenice Geogard serije konzervansa. Geogard 111 A (INCI: Dehydroacetic Acid ) i Geogard 111 S (INCI: Sodium Dehydroacetate) kao što se vidi sadrže samo dehidrooctenu kiselinu kao aktivnu tvar. Koristi se u koncentracijama do 0,6%, no ima jednu manu: spektar antimikrobnog djelovanja uglavnom se tiče gljivica i plijesni a ne bakterija. Geogard Ultra (INCI: Gluconolactone, Sodium Benzoate) je najmlađi član serije konzervansa, odlične učinkovitosti. Organskog je podrijetla, sadrži 74% glukonolaktona, laktona glukuronske kiseline, te 25% natrij benzoata i 1% kalcij glukonata. Kao i Geogard 221 ima široki antimikrobni spektar. Malo se diči jednom eko prednošću: dok je Geogard 221 “COSMOS permitted”, Geogard Ultra je “COSMOS accepted” kao eko sastojak a ne izvanredno dopušteni spoj.

Benzojeva kiselina (benzoati) su već spomenut kao jedan od sastojaka geogard Ultra gdje sinergizira s glukonolaktonom a najčešće se koristi u obliku natrij-benzoata (INCI: Sodium Benzoate). Odlično se tope u vodi, dobro konzerviraju i koriste se u vrlo malim koncentracijama od 0,1-0,2%. Često se miješa s drugim poznatim konzervansom, kalijevim sorbatom. Kalijev sorbat je sol sorbinske kiseline. Premda prisutna u prirodi, dobiva se uglavnom sintetskim putem. Sorbati su vrlo djelotvorni, ali im treba “pomoć” drugih konzervansa poput benzojeve kiseline. Obično se primjenjuju u koncentracijama od 0,1-0,3%, a ne smiju se koristiti u koncentracijama većim od 0,5%. Treba paziti i na pH, jer sorbati postaju neaktivni na pH većim od 6. Zato se često zamjenjuje s benzilnim alkoholom koje je manje osjetljiv na pH.





Salicilna kiselina davno je izolirana iz vrbove kore i poznata je farmaceutska supstancija. Čak ju i stručnjaci rijetko vezuju uz svojstvo konzerviranja, ali ona doista jest dobar konzervans, već u količini od 0,1-0,5% i kod pH od 4-6. Ipak, ona ima i jedno nezgodno svojstvo, a to je keratolitičko djelovanje, odnosno svojstvo da odljušćuje gornji sloj kože. Zbog toga treba biti oprezan s njom kod osoba sa suhom i stanjenom kožom, ali je odličan konzervans za proizvode namijenjene osobama s masnom kožom i aknama. Klasičan tonik sa salicilnom kiselinom i dan danas se koristi za liječenje akni. Zanimljivo, odobren je za upotrebu u eko kozmetici, uglavnom u sinergiji s drugim antimikrobnim tvarima.

Etanol je svima poznati alkohol. Premda je najveća antibakterijska moć alkohola kada je 70vol%, u kremama i tonicima zna doći u koncentraciji od 15-20% u konačnom proizvodu. Neki se proizvođači znaju hvaliti kako dodaju etanol u nekim proizvodima kao konzervans, ali osobno mislim da to i nije za potpunu pohvalu, već je samo kompromis, baš kao i u slučaju drugih konzervansa. Ovisno o tipu proizvoda, ova koncentracija etanola sasvim je dovoljna da naruši hidrolipidni balans kože. Ostavljam to i vašim iskustvima, stoga vam i dajem koliko etanola koristiti ukoliko se želite igrati. Etanol u toj koncentraciji mijenja i miris emulzijskih sustava. Alkohol glicerol je konzervans tek u vrlo visokim koncentracijama koje nisu prikladne za konačni kozmetički proizvod.

Koji su moji omiljeni konzervansi za emulzijske sustave od onih koji su vam dostupni? Odgovor je jednostavan: na prvom mjestu je Geogard 221, a potom Silverion 2400 i Leucidal. Najdjelotvorniji je Geogard 221.