Šest gelova aloe vere
Iz didaktičkih razloga, iliti igranja, spravit ćemo čak šest različitih gelova aloe vere, faktički s istim temeljnim sirovinama, ali u različitim gel sustavima. Na taj način ćete upoznati kako sve mogu izgledati proizvodi istog imena – gel aloe vere. Ovo će nam biti bitno za mnoga poglavlja kasnije, od pilinga, šampona do emulzijskih sustava. Zbog identičnosti receptura i namjena, odabrao sam aloe veru 10:1 ekstrakt, a kao vodenu fazu sam odlučio uzeti različite hidrolate, kako biste dobili ideju za igranje sa sastojcima. No, poanta tih gelova je praktično savladati sve gel sustave, koje ćete kasnije primjenjivati u bezbroj drugih kombinacija, a kasnije i za gel emulzijske sustave. Recepture će biti podešene na 100g ukupnog proizvoda.
Recept 1: Aloe vera gel od škrobnog gela
Ovo je stari, klasičan tip gela koji nastaje bubrenjem pšeničnog škroba u vodi i glicerolu., slično kao što i bubri škrob u običnom pudingu Neznatno sam modificirao recepturu, kako bi bio što lakši za kožu. Princip spravljanja bazira na bubrenju škroba na temperaturi preko 100 °C.
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Pšenični škrob (farmaceutski) | 7 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Hidrolat hamamelisa | 24 |
| Glicerol | 79 |
Rastrljajte u tarioniku ili nekoj posudi koja izdrži grijanje (kemijska čaša ili obična zdjela – lakše su za baratanje nego tarionik!) pšenični škrob i hidrolat hamamelisa. Ostavite 10-15 minuta, kako bi škrob počeo bubriti.
Dok škrob bubri, pripremite vodenu kupelj, no za razliku od one opisane kod vodene kupelji, pustite da voda proključa (temperatura vodene kupelji na 90-100 °C).
Odvažite glicerol i kemijsku čašu te je stavite na nekoliko minuta u kipuću vodenu kupelj. Temperatura glicerola bi trebala biti oko 90 °C, možete to i provjeriti termometrom, ako ga imate. Ulijte cijelu masu vrućeg glicerola u već nabubreni škor u hidrolatu. Dobro izmiješajte.
Stavite potom posudu direktno na štednjak i marljivo miješajte. Pazite da nije prevruće – glicerol će početi kipiti i sve bi moglo početi smrdjeti. Temperatura bi trebala biti 120-130 °C. Kako dostiže tu temperaturu, odjednom će iz bijele mutne mase nastati gusti, skoro providan gel. To je skoro siguran znak da je dostigao kritičnu temperaturu bubrenja. Razvija se i karakterističan miris koji malo podsjeća na kreme. Odmah maknite sa grijače ploče! Dobro izmiješajte i pustite da se ohladi.
Dodajte u mlaki gel aloe vera 10:1. Gel je gotov, punite ga u posudice ili tube.
Pazite, škrobni gel je vrlo hranjiva podloga za mikroorganizme svih tipova, stoga je njegov rok trajanja kratak. Držite ga na hladnom. U emulzijskim sustavima pročitajte o upotrebi konzervansa, poput Geogarda (dovoljno će biti 0,5%). Doadejet li konzervans, dodajte ga na samom kraju i dbro miješajte nekoliko minuta. Škrobni gel, osim kvarljivosti, ima i nedostatak da je pomalo ljepljiv za kožu, kako zbog škroba, tako i zbog relativno visoke koncentracije glicerola. Koristili smo hidrolat hamamelisa, klasik za poticanje regeneracije kože, koji će sinergijski s aloe verom pomoći obnovi kože.
Recept 2: Aloe vera gel od crvenih algi
Već smo naučili kako je ovo potpuno prirodan gel, vrlo ugodan i sam po sebi ljekovit za kožu. Gel algi dolazi već kao gotova masa spremna za upotrebu, gustine meda, no relativno se lako lijeva iz posude, ili se važe uzimanjem sa žličicom. Naučit ćemo dvije varijante – gušći i rjeđi gel. To ne radimo samo zbog igre s viskoznosti, već i učimo o balansu dva sastojka – glicerola i gela algi. Gel algi izaziva stezanje kože, a glicerol omekšava kožu i poništava taj učinak. Ipak, dodate li previše glicerola, gel će izazivati ljepljiv osjećaj na koži čak i kad se upije (osuši). Dat ću vam dvije sugestije omjera, no vi si možete podesiti upravo svoju kombinaciju, odnosno omjere glicerola i gela algi. Zapamtite, ako steže, povećati glicerol, ako je ljepljivo, smanjite glicerol. Obično i vrijedi pravilo – više gela algi (jače stezanje) znači i više glicerola. Bitno je i da gel algi izbubrimo bez aloe, jer dodatak aloe prije bubrenja izaziva nastajanje malih grudica koje nisu estetski poželjne.
Pretpostavljam da ćete ovaj gel najčešće raditi jer je vrlo jednostavan, brzo se priprema i nema koraka bubrenja gela. Nadalje, sama vaga preciznosti vaganja od 1 gram dovoljno je dobra za vaganje sastojaka.
Varijanta 1 – rjeđi gel
Trebat će vam:
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Glicerol | 5 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Gel crvenih algi | 40 |
| Hidrolat arnike (brđanke) | 45 |
Odvažite u čašu za miješanje gel crvenih algi, glicerol i hidrolat brđanke. Sačekajte i ne stavljajte još aloe veru! Dobro izmiješajte dok ne nastane homogeni gel. Tada dodajte aloe vera 10:1. Dobro izmiješajte.
Ovaj gel je rjeđe konzistencije, ali vrlo ugodan za kožu. Izaziva tek vrlo blagi osjećaj zatezanja kože. Najčešće se puni u tube.
Gel algi je sam konzerviran prirodnim konzervansom pa se i teže kvari. Svejedno, držite ga na hladnom.
Varijanta 2 – gušći gel
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Hidrolat arnike (brđanke) | 5 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Glicerol | 20 |
| Gel crvenih algi | 65 |
Spravite gel na identičan način kao kod varijante 1. Zbog veće koncentracije glicerola, ovaj gel je i prozirniji, a zbog većeg udjela gela algi (s 40% na 65%), on je i gušći (viskozniji).
Oba gela imaju odlično djelovanje na kožu – glicerol vlaži kožu, gel algi i hidrolat brđanke potiče njenu regeneraciju, a aloe vera dobro obavlja oba posla. Uživajte u oba.
Recept 3: Ksantanski aloe vera gel
Ksantan je prethodno već detaljno opisan, stoga je ovdje samo podsjetnik da se radi o prirodnom gelu kojeg se dodaje vrlo malo! To je i mali problem, jer je potrebna precizna vaga. Moguće je improvizirati i bez precizne vage, ali ćete morati imati malu kemijsku odmjernu žličicu i paziti da, kada jednom spravite dobru konzistenciju (viskoznost), uvijek stavljate tu količinu. No, za najveće zadovoljstvo, budite precizni. Sam princip se bazira na rastrljavanju suhog ksantana u glicerolu, a tek tada se dodaje voda/hidrolat. Kad biste dodali ksantanski gel direktno u vodu, desit će se nastajanje velikih grudica koje jako teško bubre. Voda/hidrolat se mogu i ugrijati, što će pospješiti bubrenje, no svejedno ćete biti malo strpljivi i dati ksantanskom gelu, uz povremeno miješanje, nekoliko sati da dobro izbubri kako bi nestale sve grudice. Proizvod će biti kvalitetniji i ugodniji za kožu. Danas na tržištu imate i granulirani ksantan koji se vrlo brzo topi te daje iznimno prozirne gelove i vrlo lako se topi, no još uvijek dominira klasičan ksantan, s kojim ćemo i mi raditi. Ovisno o viskoznosti koju želite, dao sam raspon koncentracija ksantana od 0,5-0,8%, pa probajte i vidite što vam se sviđa. Svi su upotrebljivi i ljekoviti, a sam ksantanski gel je vrlo lagan za kožu. Ako osjećate da vas više zateže, baš kao i kod gela algi, povećajte glicerol s 5% na više (do 10%), ali pazite da gel ne postane preljepljiv.
Trebat će vam:
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Ksantan | 0,5 - 0,8 |
| Glicerol | 5 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Hidrolat prave lavande | 84,2 - 84,5 |
Odvažite ksantan i glicerol. Dobro istrljajte – ksantanski gel se neće topiti u glicerolu, već ćete samo vidjeti kako se grudice ksantana razbijaju u prah raspršen u glicerolu. Ovo je vrlo važan korak.
Dodajte hidrolat i počnite miješati. Opcija: hidrolat možete ugrijati na 60-70 °C, što može ubrzati bubrenje. Pazite da ne miješate kao da želite raditi šlag – pjenjenje ruši estetsku kvalitetu proizvoda. Nakon nekoliko minuta, gel postaje sve gušći. Miješajte još nekoliko minuta. Moguće je miješati i mikserom za kreme i tada ćete nešto brže dobiti ugodan jednoličan gel. No, uvijek sugeriram ostaviti jedan do dva sata uz povremeno miješanje kako bi grudice ksantana se potpuno otopile, a gel postao homogen. To vidite lako i svojim očima. Ako nikako nista zadovoljni, ostavite u frižideru preko noći da izbubri do kraja.
Tek tada dodajte aloe veru. Dobro izmiješajte.
Ksantanski gel je stabilniji nego škrobni, ali ga se po potrebi može konzervirati Geogardom. U njemu smo dali već poznatu ljekovitost aloe vere s hidrolatom lavande koji njeguje. Odličan je gel za svakodnevnu njegu kože ili nakon sunčanja.
Zapamtite spravljanje ksantanskog gela – bit će nam potreban za mnoge druge proizvode, od emulzijskih sustava do gelova za tuširanje.
Recept 4: Aloe vera gel s beta gelom
Jest da je sintetski, ali je silno jednostavan, baš kao i gel algi. Kupuje se također kao već spravljen gel koji se samo izmiješa.
Trebat će vam:
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Beta-gel | 30 |
| Hidrolat ružmarin verbenon | 60 |
Odvažite beta gel. On je jako viskozan i ljepljiv – trebat će vam dvije žličice, jedna s kojom ćete uzimati sam gel, a druga koja će vam pomoći da s njom skidate gel sa žličice u čašicu. Možete se koristiti metodom tariranja žličice – vidi opis kod vaganja dekspantenola u poglavlju o tonicima. Dodajte hidrolat. Dobro miješajte, gel će polako primati u sebe hidrolat sve dok ne nastane potpuno bistar i homogen gel.
Dodajte aloe vera 10:1 i dobro izmiješajte. Punite u tube. Ne treba posebno konzerviranje, jer je već konzerviran, a kako osnovna baza sadrži i glicerol, nismo čak niti njega trebali dodavati.
Gel je vrlo ugodan, nije težak za kožu i fine je gustoće i prozirnosti.
Želite li rjeđi i na koži prozračniji gel, smanjite udio gela na 25%, ali tada morate povećati udio hidrolata s 60 na 65%, kako bi sve ostalo u pravilu 100%.
Recept 5: Aloe vera gel s metil-celulozom
Metil celulozu kao polusintetski gel smo kratko opisali. Nema posebne prednosti, premda se takav gel puno koristi u farmaciji. Upravo ga zato i opisujem, jer ga farmaceuti znaju imati dostupnog kao sirovinu, a nalazi im se često u ljekarničkim propisima. S edukativnog stanovišta, ovaj je gel zanimljiv zbog svojeg svojstva da se ponaša obrnuto od ksantana – ne topi se u vrućoj vodi, ali se dobro topi u hladnijoj vodi. To nam omogućuje i da ga dobro raspršimo u kipućoj vodi, a hlađenjem sam gel postaje viskozan (gust).
Trebat će vam:
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Metil-celuloza | 4 |
| Glicerol | 10 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| Hidrolat različka | 76 |
Odvažite metil celulozu u potpuno suhu kemijsku čašu. Pripremite vodenu kupelj, u kojoj voda može čak i kipjeti. U drugu čašu odvažite hidrolat i glicerol i izmiješajte da se glicerol otopi. Ugrijte hidrolat i glicerol na temperaturu od 80 °C i brzo prelijte preko metil celuloze. Netom prije preljevanja možete kratko ugrijati i čašu u kojoj se nalazi suha metil celuloza da ne bi došlo do hlađenja otopine. Odmah počnite miješati kako bi se metil celuloza raspršila bez nastajanja grudica. Ako je hidrolat/voda prehladna, nastat će grudice koje neće dugo vremena nabubriti. Miješajući ohladite. Desi li se da su grudice nastale, naknadno zagrijavanje neće pomoći pa je najbolje da gel ostavite nekoliko sati ili preko noći u hladnjaku.
Dodajte glicerol i aloe vera 10:1. Dobro izmiješajte i po potrebi konzervirajte Geogardom. Punite u tube i držite na hladnom.
Gel metil celuloze je ugodan, premda teži na kožu od ksantana i beta gela, no nekima se može i dopasti. Kombinacija različka i ale vere čini ga podesnim za njegu mješovite kože. Ima tendenciju da se blago odljušćuje, ali to ovisi i o debljini namazanog sloja.
Recept 6: Aloe vera karbopolni gel
Od svih koje smo do sada naučili, ovo je najkompliciraniji gel. Spravljanje uključuje nekoliko koraka:
- otapanje gela karbopola u vodi i nastajanje slabo viskoznog gela
- spravljanje otopine natrijeve lužine za neutralizaciju
- neutralizacija gela i nastanak jako viskoznog gela
- dodavanje aloe vera 10:1
- provjera gela i punjenje
Ponovit ćemo glavne korisne karakteristike ovog sintetskog gela: ugodna tekstura, lako se razmazuje i ne odljušćuje se s kože te ne izaziva osjećaj “maske” na licu. To je možda i jedini razlog zašto ga spominjem, jer mu je priprava, premda logična i jasna, dovoljno komplicirana da su ga samo rijetki radili. čak i kada bi imali dostupne sirovine. Zbog novog zakonodavstva, natrijeva lužina nije dostupna u maloprodaji pa vam i to dodatno otežava pripravu ovog gela. Ipak, možda dođete u priliku raditi u malim količinama baš ono što rade proizvođači kozmetike.
Premda su sintetski, koriste se i u prirodnoj kozmetici jer se upotrebljavaju u vrlo niskim koncentracijama (1% ili niža koncentracija). Dapače, 1% su iznimno gusti gelovi, a obično se koriste rjeđi, 0,5% pa i manje. No, nisu kompatibilni s COSMOS standardom.
Naučimo sada što je to “rijetki kiseli gel” te zašto je tim gelovima potrebna neutralizacija. Karbomeri su tzv. polimeri, vrlo velike molekule koje na sebi sadrže veliki broj malih organskih kiselina (-COOH skupina). Otapanjem u vodi nastaju slabo viskozni gelovi koji su kiseli (pH~3). Takav pH nije dobar za kožu – sami gelovi bi iritirali. To je otprilike pH limunske kiseline. Da bi nastali viskozni gelovi ugodne kiselosti, potrebno je neutralizirati te kisele skupine. Kao i svaku kiselinu, neutraliziramo ih lužinom. U industriji, kao lužina najčešće se koristi trietanol-amin (TEA). No, mi ćemo taj spoj izbjegavati, a dodavat ćemo natrijevu lužinu. Slika shematski prikazuje nastajanje gela.
Za potpunu neutralizaciju 1g suhog karbopola potrebno je 0,4 g natrij hidroksida.
Ovo je vrlo bitno da upamtite, jer smanjenjem količine karbopola, automatski morate smanjivati i količinu lužine. Uvijek koristite iste omjere natrijeve lužine i karbopola. Mi ćemo koristiti nešto manju količinu lužine od propisane iz dva razloga. Ukoliko se zabunite i malo pretjerate s količinom lužine, ili ste bili malo neprecizni u vaganju, ostavljam ovime manevarski prostora da ne stvorite jako lužnat gel koji je štetan. I upravo smanjujemo stoga koncentraciju lužine, koja je jaka lužina, za razliku od gela koji je slaba kiselina i time ima manji potencijal da stvara iritaciju. Svejedno, ja vas pozivam da budete iznimno precizni. Drugi je razlog konačna kiselost – ako se držite recepture, gel će biti vrlo blago kiseo i ugodan za kožu (pH između 5 i 6). O natrijevoj lužini čitat ćete još detaljno u opisu i kod izrade sapuna.
Osnova receptura za aloe vera karbopolni gel (1% gel):
| Sastojak | g/% |
|---|---|
| Karbopol 980 | 1 |
| Glicerol | 5 |
| Aloe vera 10:1 | 10 |
| 1,8% otopina natrijeve lužine | 20 |
| Hidrolat timijan linalol | 64 |
1. korak – spravljanje 1,8% natrijeve lužine
Ovo je opasan korak i potreban je veliki oprez! Čuvajte i otopinu i krutinu natrijevog hidroksida van dohvata djece! Stavite gumene rukavice i pazite kad važete da malene kuglice ili ljuskice natrijeve lužine ne padaju daleko. Natrijeva lužina je jako higroskopna (navlači vodu) pa je držite dobro zatvorenu, a odmah po vaganju zatvorite posudu u kojoj se nalazi! Dan prije destiliranu vodu stavite u hladnjak na 2-8 °C.
- odvažite 98,2g ledeno hladne, destilirane vode
- odvažite 1,8g natrij-hidroksida (NaOH) u posve suhu manju čašicu
Oprezno dodajte lužinu u ledeno hladnu vodu, nikako obrnuto. Voda mora biti ledeno hladna jer se otapanjem natrij hidroksida stvara toplina (egzotermna reakcija) pa bi voda mogla zakipiti, ili bi zbog nastajanja topline moglo doći do prskanja lužine. Za razliku od spravljanja otopine za sapune, ovo je vrlo razrijeđena otopina pa je i količina topline relativno mala. Stoga je rizik mali, ali svejedno pazite. Pazite da ne dodirujete ni otopinu niti suhi natrij hidroksid golom kožom jer nastaju opekotine koje ne peku, već izjedaju kožu. Srećom, otopina je nisko koncentrirana, pa i da se nešto desi, imat ćete vremena isprati kožu. Ako dodirnete otopinu prstima, osjetit ćete karakterističan, skliski osjećaj pod prstima. To je znak da ste s njom došli u kontakt, čak i ako toga niste bili svjesni, pa odmah isperite ruku. Spremite otopinu u zatvorenu staklenu bocu, precizno označite i dobro ju zatvorite. Čuvajte van dohvata djece ili neodgovornih odraslih ljudi. Ostavite li ju otvorenu danima, ona će iz zraka navući ugljični dioksid (ugljučnu kiselinu) i promijeniti pH.
Miješajte žlicom dok se lužina ne otopi. Lužina se otopi relativno brzo, no potrebno je između 5 i 10 minuta. Otopina je dugo vremena stabilna.
2 korak: otapanje gela
Odvažite:
- 5 g glicerola
- 1 g karbopola 980
Brzo rastrljajte karbopol u glicerolu. Pazite, za razliku od ksantana, on se počinje topiti u glicerolu i jako gustiti. Odmah dodajte:
- 64 g hidrolata timijana linalol (ako koristite vodu umjesto hidrolata, ona mora biti siromašna mineralima, ili destilirana ili demineralizirana voda)
Otopite karbol u vodi uz miješanje. Otapanje je dosadan postupak jer se karbopol slabo razmućuje u vodi. Probajte ga raspršiti koliko je najbolje moguće, a potom ostavite da bubri nekoliko sati uz povremeno miješanje ili najbolje cijeli dan (ako radite ujutro) ili preko noći (ako radite navečer). Nastaje srednje viskozna, mutno-bjelkasta otopina koja mora biti homogena i bez većih grudica.
3. korak: stvaranje gela i neutralizacija
Nakon što je gel izbubrio, dodajte
- 20 g 1,8%-tne natrijeve lužine.
Miješajte energično, a tijekom miješanja (neutralizacije), od blago viskoznog mutnog gela nastaje iznimno jako viskozan proziran gel. Zbog miješanja dolazi do ugradnje većih mjehurića zraka, koji su posve prihvatljivi za ručnu izradu. Gel je time gotov, potpuno neutraliziran, potpuno proziran i neškodljiv. Od ovog trenutka ne morate se bojati bilo čega iritativnog. S obzirom da je vrlo viskozan kao 1% gel, miješanje je teško, ali ne i problematično.
4. korak: dodavanje aloe vera 10:1
Dodajte nastalom gelu
- 10g aloe vera 10:1
Dobro izmiješajte. Gel postaje manje viskozan i zbog razrjeđivanja, ali i zbog efekta destabilizacije gela pod utjecajem soli iz aloe vera ekstrakta! Zato smo i išli na ovako koncentrirani gel.
5. korak: provjera pH i punjenje
Premda je receptura takva da gel mora ispasti neškodljiv, vrlo je pametno provjeriti pH. U industriji se to radi pH metrima koje prosječno kućanostvo jednostavno nema. Bit će dobre obične kemijske indikatorske trakice za mjerenja pH. Primiite malo gotovog gela i razmažite po indikatoru. Sačekajte da se upije. Razvit će se boja; provjerite pH. On ne bi nikako smio biti viši od 8. Ako jest, pogrešno ste izvagali ili dodali lužinu ili niste dobro izmiješali. Ovakav gel ne smijete koristiti – morat ćete ga baciti.
Ako je sve u redu, punite u tube.
Kako sadrži hidrolat timijana linalola i aloe veru, a sam gel je iznimno lagan za kožu, glavna namjena ovog gela bi bila masna koža sklona aknama. Ima blago antiseptično djelovanje, a aloe vera pomaže u regeneraciji. Prednost mu je i iznimna mazivost po koži.
1% gel je iznimno viskozan. Ponovimo: ukoliko radite niže viskozne gelove morate paziti da proporcionalno smanjite količinu lužine! Primjerice, ako radite 0,75% gel, tada receptura glasi:
- 0,75g karbopola 980
- 15g 1,8% otopine natrij hidroksida
- 5g glicerola
- 69,25 g hidrolata timijana linalol
- 10g aloe vera 10:1
Budući da smo smanjili količinu karbopola s 1g (1%) na 0,75g (0,75%), to znači da smo ga smanjili za jednu četvrtinu. Upravo toliko moramo smanjiti i količinu natrijeve lužine (za jednu četvrtinu). Ovo je bitno jer bi u suprotnom nastao odveć lužnat gel koji bi bio štetan za kožu. Ovdje apeliram ponovo da, ako neznate postotni račun, da se prisjetite. To je gradivo osnovne škole, stoga nikome ne bi trebao biti problem. Proporcionalno, koliko smo smanjili otopine lužine (za 5g) i karbopola (za 0,25g), dodali smo toliko više hidrolata čajevca, kako bi sve ostalo u gabaritima od 100g.
Sve ovo izgleda jako puno truda i muke. Ali se u slučaju karbopola i isplati, pogotovo kad postanete malo vještiji u izradi i vaganju. Ako je netko od vas se igrao sapunima, onda je proizvodnja ovog gela vrlo jednostavna.
