Što vam je potrebno od pribora?

Za spravljanje tonika doista ne treba poseban pribor. Ipak, kako biste odvojili svoj kulinarski pribor od kozmetičkog, bit će vam potrebna čaša od kemijskog stakla, za tonike je najbolja čaša od 250mL. To doista nije velika investicija, bez obzira što dok dođe do vas iz Kine prođe gomilu marži posrednika. Čaša od kemijskog stakla je vrlo inertna (ne reagira s otopinama i tvarima), a istovremeno je vrlo otporna na zagrijavanje te promjene temperature. Kemijske čaše imaju i grubo označene volumene, ali imajte na umu da čaše nisu mjerni uređaji. Danas vidim da su oznake volumena na čašama sve nepreciznije i netočnije, cinici kažu da je to zbog toga što su menadžeri otpustili posljednju osobu koja je to znala raditi i isplatili sebi bonus.

Bit će vam potrebna i vaga. Ovo je već skuplja investicija, ali preko interneta, pa čak i u Hrvatskoj, mogu se nabaviti jeftinije školske vage. Njena preciznost odvage mora biti najmanje 1g, ali toplu sugeriram, pogotovo ako ćete raditi i emulzijske sustave (kreme i mlijeka), da vam bude preciznosti odvage 0,1g. Svaka veća preciznost je dobro došla, ali cijena raste gotovo geometrijski.

Bit će vam potrebna improvizirana vodena kupelj. To može biti obična zdjelica s vodom na električnom štednjaku. Štednjak treba staviti na onu jačinu da se voda polako zagrijava ispod vrenja, poželjno cca 70 – 80 °C. Ako baš imate viška novaca, možete kupiti pravu vodenu kupelj u tvrtkama koje distribuiraju laboratorijsku opremu, ali mislim da to neće biti slučaj. Za improviziranu vodenu kupelj najbolja su indukcijska kuhala kojima se može namjestiti temperatura i ona više i nisu toliko skupa.

Prema potrebi, možda će vam zatrebati i menzure za određivanje volumena, ali ako imate vagu to vam je manje bitan materijal.

Bit će vam potreban i vrlo jednostavan pribor za miješanjem. To mogu biti obične žličice od nehrđajućeg čelika. Možete kupiti i relativno jeftine staklene štapiće, odmah ćete izgledati profesionalnije.

Ambalaža

Za tonike je najbolja obična i jeftina bočica od 100mL s uskim grlom te sprejalica koja se navija na tu bočicu. Bočice su obično čiste, ali znaju imati nataloženu finu prašinu, pa ih operite i sterilizirajte na 100-150 °C. Sprejalice prije točenja hidrolata obrišite 70% etanolom iz ljekarne. No, kao ambalaža dolaze u obzir i posudice u kojima su pakirani hidrolati.

Osim staklenih, danas su vrlo popularne alu bočice koje su iznutra silikonizirane, od 100mL sa sprejalicom. One su i nešto skuplja varijanta. Isperite ih s malo etanola i osušite na 100 °C.

Opća pravila pripreme

Pravila čistoće

Kako niste farmaceutska industrija da imate posebno kontrolirane prostore, radit ćete u okolišu kakav jest. Ipak, pazite da kozmetiku ne radite u podrumu punom spora plijesni. Nemojte raditi uz otvoren prozor koji donosi čestice prašine, te nemojte raditi tako da klima uređaj ili ventilator upuhuju takve čestice na radnu površinu.

Čaše i pribor za miješanje moraju biti čisti bez masnoće, dobro isprane. Po potrebi ih sterilizirajte ako ih niste duže koristili. Moguće ih je i obrisati sa 70% etanolom i osušiti na zraku, pokriveni da prašina i spore plijesni što manje padaju po njima. Ruke vam moraju biti čiste, to se podrazumijeva.

Ovo su sve načini da što efikasnije smanjite broj mikroorganizama u vašem proizvodu, premda je jasno da nećete dobiti sterilan proizvod, to nam nije niti cilj.

Pravila vaganja

Tvari važite prema dva pravila.

Prvo je pravilo da se najprije važu tvari kojih se najmanje dodaje. Primjerice, ako važete samo glicerol (2g), aloe veru 10:1 (10g) i hidrolat (88g), tada, najprije važete glicerol, potom aloe veru pa zadnje hidrolat. Pazite u vaganju da budete precizni i pažljivi, jer je logično da ako dobro odvažete glicerol, a aloe vere vam “izleti” više, da nećete vraćati ovu smjesu u bočicu s aloe verom. Ipak, oprostite si manje pogreške. Ovo je ipak kućna kozmetika. 9 ili 12 g aloe vere vas sigurno neće ubiti, ali zbog svoje vježbe vježbajte preciznost: trebat će vam kasnije za druge pripravke gdje jedan gram znači puno i može vam takva greška upropastiti proizvod.

Drugo je pravilo da se najprije važu tvari koje su najkompliciranije za vaganje. Primjer kod tonika je dekspantenol.  Važete li dekspantenol, koji je ljepljiva i žitka masa, morat ćete to naučiti. Kako? Kada biste probali sa žličice staviti dekspantenol u čašu, imali biste veliki problem upravo zbog ljepljivosti, čak i kad biste probali drugom žličicom pogurati dekspantenol u čašu – ostao bi zalijepljen na drugoj žličici. Stoga, slijedite sljedeće upute. Na vagu stavite čašu u kojoj ćete spravljati tonik te žličicu. Stisnite funkciju tara na vagi – to znači da će vaga podesiti masu žličice i čaše na nulu. Potom uzmite žličicu, vaga će pokazivati negativnu masu (minus) što je logično jer ste od onog što je vaga uzela kao nulu, još maknuli masu. Potom zagrabite dekspantenol. Vratite cijelu žličicu na vagu u čašu, bez da se trudite maknuti dekspantenol sa žličice. Ako je masa premala od one koje želite staviti, uzmite još malo dekspantenola sa istom žličicom i tako uzimajte sve dok niste uzeli željenu masu. Ako ste uzeli previše, uz pomoć druge, čiste žličice maknite jedan dio dekspantenola. I tako sve dok ne dobijete željenu masu. Sav višak dekspantenola s druge žličice, koliko možete zbog ljepljivosti, vratite u posudu s dekspantenolo, ali isključivo pod uvjetom da je žličica čista i da niste u čaši imali neku drugu supstanciju. Primjerice, ako ste odvagali glicerol, pa tek onda išli vagati dekspantenol, niste dobro napravili. Vraćajući nazad eventualni višak dekspantenola, kontaminirali biste dekspantenol glicerolom, a kako su slične (prozirne) kasnije to nećete zamijetiti. Stoga se držite jednog od pravila vaganja – odvažite ono što je najkompliciranije! Nakon vaganja dekspantenola, pazite kako važete ostale tvari. Ako odvažete previše glicerola, on će već biti pomiješan, kontaminiran dekspantenolom, pa čak i kad biste micali višak glicerola da ga bacite, uzeli biste time i dio dekspantenola i ne biste bili precizni.

Pravila miješanja i grijanja

Glicerol se vrlo dobro topi u vodi (hidrolatu) i bez grijanja, baš kao i natrijev-PCA i azeloglicin. Stoga se takvi tonici spravljaju u nekoliko minuta. Alantoin i niacinamid se tope polako, no otopit će se tijekom vremena. Njihovo otapanje ubrzat će zagrijavanje. No, dekspantenol, premda dobro, vrlo se polako topi u vodi pa ćete sve ovo morati raditi na vodenoj kupelji na temperaturi od oko 60-70 °C. Toplina će iznimno ubrzati proces otapanja, što uključuje i alantoin i niacinamid.

Ako ste tonik radili uz proces zagrijavanja, ulijte ga odmah, još toplog u bočicu i zatvorite.

Želite li biti iznimno korektni, možete držati već zatvoreni tonik na temperaturi od 60-70 °C kroz dvadesetak minuta u procesu kućne pasterizacije. Potom izvadite i ohladite. Generalno, ovaj proces nije potreban, ali to ostavljam vama na slobodu. Ovaj proces nije potreban ako stavljate neki od prirodnih konzervansa.

Pravila označavanja

Držite se osnovnih pravila označavanja. Kada vas uhvati višednevni kreativni zanos, lako napravite nekoliko kombinacija. Otprilike po bočicama možete znati sljedećih nekoliko dana što je u njima, ali nakon tjedan-dva ćete sve zaboraviti.

Napišite na naljepnicu naziv proizvoda, točan sastav, te obavezno datum priprave. Ako u kupaoni nagomilate deset bočica bez datuma, nećete biti sigurni što ste i kada napravili i čemu je istekao rok valjanosti.

Ako je potrebno, vodite svoj mali laboratorijski dnevnik. Tako ćete same sebe spriječiti da ponavljate neke loše pokušaje iznova, a da možete ponoviti točnu recepturu nečeg što vam se jako dopalo.