Callophyllum inophyllum L., Clusiaceae

INCI: CALOPHYLLUM INOPHYLLUM SEED OIL i CALOPHYLLUM TACAMAHACA SEED OIL

Namjena: protuupalno, antivirusno ulje, kozmetika za intenzivnu regeneraciju kože, protuupalno djelovanje

Cijena: skupo ulje

Tajna ljekovitosti: linolna kiseline, kumarini (kalanolidi)

Moja opaska: nezamjenjivo kod herpes virusa, HPV-a i upalnih bolesti kože. Odlično i u “anti age” kozmetici.

Oralna uporaba: rijetko, kako zbog cijene tako i zbog gorkog okusa. Ipak, zna se koristiti kao venetonik i kod ispucalih kapilara. Vremenom su ga “prestigle” druge biljke i ekstrakti, kao list vinove loze i hamamelis.

Postoje stvari na koje je čovjek ponosan. Jedna od tih jest da sam uspio kroz edukacije potaknuti ljude u Hrvatskoj da koriste ovo iznimno ljekovito ulje. Ako prvi puta sada čujete za njega, rukujte se sada s njim, jer će vam tamanu sigurno postati dobar prijatelj. Ono što je za nas kantarion, kod naroda u indijskom i pacifičkom bazenu je tamanu, gdje je samonikla biljka. Prvo idemo malo istražiti botaniku. Naći ćete ga pod raznim nazivima:

• tamanu, što je riječ koja se koristi u Francuskoj Polineziji. Većina distributera koristi ovaj naziv, a od proizvođača Pacifique Sud koristi ovaj naziv.
• nyamplung je naziv koji se koristi u Indoneziji. Francuska tvrtka Soliance prodaje ga pod tim nazivom.
• foraha ponekad koriste neki proizvođači i distributeri, a ime nam dolazi s Madagaskara.

Tamanu nije jedna vrsta. Ulje vrlo sličnog sastava dobiva se iz dviju vrsta:

• Calophyllum inophyllum L.
• Calophyllum tacamahaca Willd.

Obje vrste na različitim jezicima imaju ista imena (najčešće tamanu), osim u francuskom jeziku koji razlikuje dvije vrste. C. inophyllum daleko je češća vrsta i na francuskom se naziva takamaka bord de mer (“priobalni” tamanu). C. tacamahaca endemična je vrsta unutrašnjosti otoka Réunion i Mauricijusa i nazivaju ga takamaka des Hauts (“planinski” tamanu). To je da razumijete zašto postoje dva INCI naziva za biljno ulje koje mi doživljavamo kao da je od jedne vrste.

Iz plodova se dobiva masna pasta koja se vjekovima koristila za zacjeljivanje rana, kod bolova, infekcija kože i opekotina. Tiještenjem se dobiva ulje duboke zelene boje, vrlo često mutno ili zamućeno. Ono je ugodne, orašaste arome i vrlo gorkog okusa, daleko gorčeg od maslinovog ulja. “Otkrili” su ga Francuzi u doba kolonijalne ekspanzije i prenijeli u Europu gdje je ubrzo postalo popularno, no i dosta brzo zaboravljeno. Iz zaboravljenih riznica prirode izvukli su ga, po tko zna koji put, aromaterapeuti francuske škole aromaterapije sredinom XX. stoljeća.

Ne znam odakle da počnem priču o njegovom djelovanju. Već je legendarna kombinacija ulja tamanua s eteričnim uljem ravintsare (ravensare) protiv herpesa na usnici. Ulje je jako protuupalno i stoga djelotvorno kod nekih upalnih stanja kože poput seboroičnog dermatitisa. Zbog sadržaja kumarina stavlja se u ulja i kreme protiv proširenih vena i ispucalih kapilara. Premda neke ljude zna zasmetati njegov miris, većina shvati da njegova primjena pomaže koži bez obzira koliko se sviđa našem nosu. Tamanu ulje pod komercijalnim nazivom nyamplung tvrtka Soliance prodaje kao anti-age ulje jer stimulira sintezu kolagena, što je na tragu pradavnog korištenja u regeneraciji kože.

Ulje je viskozno i relativno se polagano upija. Čisto ulje tamanua zna smetati vrlo osjetljivoj koži u svakodnevnoj kozmetici, pa ga je u uljnim proizvodima pametno koristiti u koncentracijama 10-50%, zajedno s uljima s kojima želimo postići sinergijsko djelovanje. U balzamima za regeneraciju pametno ga je također koristiti u kombinaciji npr. s maceratom gotu kole. U emulzijskim sustavima obično nema neki limit (većina ih ionako sadrži 10-30% uljne faze).

Mala nezgoda tamanua je njegova cijena, no ulje je izdašno i njegova djelotvornost opravdava trošak. Ulje tamanua zna se iznimno razlikovati u svojim organoleptičkim svojstvima. Obično je mutno, s vidljivim bijelim do sivim talogom, a ponekad je pastozno, pogotovo u zimi. Boja mu varira od žuto zelene, preko zelene, do zeleno sive ili čak samo duboko sive boje. Najčešće je žuto zelene boje. Miris mu podsjeća na gorke orahe. Sastav masnih kiselina mu nije spektakularan. U njemu dominira oleinska kiselina, potom linolna, a samo ulje sadrži relativno visoke razine zasićenih masnih kiselina, palmitinske i stearinske. Zbog toga ono često i ima talog ili je pastozne konzistencije jer te masne kiseline ugušćuju. Najljekovitiji su spojevi otopljeni u trigliceridima iz klase kumarina. Zanimljivo, neki članovi ove klase ispitivani su u kliničkim istraživanjima kao inhibitori HIV reverzne transkpritaze, odnosno kao jedan od lijekova protiv HIV infekcije. Dvije su glavne klase, klasa inofilum i klasa kalanolida.

Nama srećom ova klasa u kozmetici koristi u daleko benignije ciljeve. Iz klase vitamina E tamanu sadrži relativno rijetki δ-tokotrienol (oko 230 mg/kg). Još jedino anato sadrži veću razinu ovog rijetkog tokotrienola koji pokazuje proutupalno djelovanje. Vjerojatno je i on jedan od aktivnih spojeva. Od sterola sadrži stigmasterol (35.8-45.1%)i β-sitosterol (41.1-43.1%).

Zahtjev za kvalitetom*