Voskovi

Vrijeme je da upoznamo voskove, ovaj zanimljiv skup prirodnih tvari koji su već definirani u uvodu o biljnim uljima i lipidima. Ponovit ću i ovdje, voskovi su kemijski gledano esteri masnih kiseline i dugolančanih alkohola. Pogledajmo to na primjeru jedne molekule voska koju sadrži pčelinji vosak. To je triakontil palmitat, ester dugolančanog alkohola triakontola i palmitinske kiseline.

triakontil palmitat
Oni mogu sadržavati i druge tvari osim estera u užem smislu – to mogu biti i dugolančani ugljikovodici, steroli, masne kiseline i trigliceridi. Kandelila vosak je primjer voska koji sadrži puno ugljikovodika, a vosak jojobe, opisan među biljnim uljima, sadrži dosta triglicerida. Osim tih spojeva, sadrži niz organskih spojeva koji mogu davati boju, miris, čak i konzistenciju. Svi voskovi su zaštitni, a prve su ih otkrile bakterije. Uzročnik tuberkuloze, Mycobacterium tuberculosis, u svojoj ovojnici sadrži voskove koji štite bakteriju od isušivanja. Mnoge biljne vrste stvaraju voskove i to je i razlog zašto je većina listova lijepo sjajna kao da je ispolirana. Neke biljne vrste stvaraju vrlo velike količine voskova i to se vrste iskorištavaju za njihovu proizvodnju, a kao i bakterije, štite ih od isušivanja i oštećivanja. Zanimljivo – upravo za tu namjenu ih i mi koristimo.

Iz opće kulture, ali i iz znanja o kozmetici, naučit ćemo i dva primjera iz životinjskog svijeta. Dugo je godina glavata ulješura (Physeter macrocephalus) bila izlovljavana upravo iz kozmetičkih razloga. Naime, u svojoj velikoj glavi, koja zauzima i do trećine tijela, nalazi se vrlo velika masa koja je po svojem kemijskom sastavu vosak. On ima mnoge funkcije. Glavata ulješura zaranja iznimno duboko, do tri kilometra dubine u potrazi za gigantskim lignjama s kojima se hrane. Hladna voda izaziva snažno stezanje voskova, koji time povećavaju gustoću i služe poput balasta koji omogućuje duboke zarone. Kada je potrebno izroniti, toplina tijela glavate ulješure topi vosak, smanjujemo mu time gustoću i omogućuje brzi izron. Vosak ima još jednu funkciju, a to je provođenje zvuka za eholokaciju s kojim ulješura dobiva jasnu sliku tamnog okoliša bez svjetla. Taj zvuk, najglasniji od svih koje ijedna životinja ispušta, možda čak i služi za omamljivanje velikog plijena. A sve – zahvaljujući vosku. Cetaceum se nakon ulova vadio, čistio te je završavao u svoj kozmetici, od krema do ruževa za usne i sapuna. Zabranom i ograničavanje izlova kitova, nađeni su, Bogu hvala, daleko humaniji izvori. U zaštitnoj funkciji se zamijenio s uljem jojobe, a kao uguščivač i ubrzivač apsorpcije, zamijenio ga je polusintetski cetil-palmitat i danas poznat pod nazivom cetaceum. Neka ulješura, posljednja od tri vrste nekoć evolucijski uspješne obitelji i dalje roni po našim oceanima.

Drugi primjer vam je daleko poznatiji. To je pčela i saće koje gradi upravo od voskova. Voskovi u saću sprečavaju isušivanje jajašaca i larvi, a smatra se da neki ljekoviti spojevi u pčelinjem vosku sprečavaju i razvoj potencijalno opasnih mikroorganizama. Pčela je majka svih balzama, ali možda i cijele kozmetike uopće, jer su se ljudi odavno susreli s pčelama i medom. Vidjeli su davno da i saće, premda nisu osobito hranjive, mogu zaštiti kožu od loših vanjskih utjecaja. Iz zahvalnosti prema pčelama, naš jezik odao im je zanimljiv hommage – pčela je jedina vrsta uz čovjeka za koju kažemo da umire. Sve ostale, čak i najbolji prijatelj pas, ugibaju.

Podijeli znanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
Share on print

PRIČE IZ ŠUME STRIBOROVE

Dr. Stribor Marković
Kupnjom knjige pomažete održavanju stranice Plantagea