Emulzije kao osjećaj profesionalnosti u kozmetici
U svom životu puno sam ljudi educirao kako spraviti prirodnu kozmetiku. Prvi dan bi obično imali sve što smo do sada opisali, mahom ulja za kožu, tonike i gelove. Ipak, tek kada počnemo raditi “kreme”, odnosno emulzijske sustave, stječem dojam da su polaznici dobili osjećaj “to je to”. Ulja izgledaju banalno, premda iza tih ulja stoji cijela mala znanost, tonici su također silno jednostavno, a balzami i maslaci – a to je samo ulje u krutom obliku. Ali kreme, to je već druga priča.
Savladati spravljanje emulzija je doista veliki zalogaj i podvig i na neki način je potvrda stvarnog znanja o spravljanju kozmetike. Emulzije su najomiljeniji kozmetički oblik, ma kako da ja ili drugi trubili oko korisnosti primjene ulja na kožu. Nije to samo iz neke tržišnog pomodarstva. U kremama, kao emulzijama, možemo objediniti ljekovitost dviju nepomirljivih faza – uljne i vodene. Zamislite proizvod u kojem možete zbrojiti djelovanje svega ono što smo naučili poglavljima o uljima i svega što smo naučili u tonicima. Nije li to prekrasno? Ipak, da bismo savladali spravljanje emulzija, morat ćemo se dobro pomučiti, steći iskustvo, ali isto tako i puno toga teoretski naučiti.
Na samom početku knjige sam rekao kako su neki bili identificirali kozmetiku s uzimanjem gotovih, tvornički spravljenih emulzijskih baza u koje bi dodali malo biljnih i eteričnih ulja. Spraviti emulziju iz nule, od ulja, emulgatora i vodenih otopina, to je već veći zadatak, ali se trud oko toga višestruko isplati. Ljudi vas sasvim drugačije promatraju kada znate spravljati kreme. Uzmite si vremena i strpljenja. Uvijek sam se znao iznova iznenaditi ljudima koji bi me nazvali i zamolili da im preko telefona kažem kako spraviti kremu. Zar je to uopće moguće preko telefona? Stoga uživajte i učite na stranicama koje slijede.
Prednosti emulzija
Već smo rekli da u emulzijama zbrajate ljekovitost dviju faza, vodene i uljne. Emulzije su i spretnije za nanošenje – kremasta konzistencija ulja i mlijeka za kožu nedvojbeni je pobjednik u odnosu na ulja koja kapaju ili tonika koji se cijede niz kožu. Uglavnom ne ostavljaju masni film kao ulja, premda je to sve relativno i silno ovisi o recepturi i korištenim sastojcima. Čak i masnije emulzije su vlažne i hidratantne, pa su silno ugodne za kožu.
Kreme su i estetski dopadljive, premda nitko ne zna točan razlog. Tko zna, možda jer silno sliče na kreme iz kulinarstva. A možda volimo emulzije jer smo i sami samo jedan veliki gel emulzijski sustav. Koža na svojoj površini ima veliki emulzijski sloj i zato nam većina krema odgovara jer na neki način oponašaju taj prirodni sloj na koži.
Kako bilo, sreća se osmjehnula emulzijama u tisućama godina evolucije kozmetike i izašle su kao veliki modni hit u zadnjem stoljeću, a otkrivanje novih emulgatora uvelike je potaknulo smještanje na tron kozmetike modernog doba.
Nedostaci emulzija
Relativno malo toga možemo zamjeriti emulzijama ako razmišljamo samo o djelovanju na kožu. Ovisno o preferencijama, neke emulzije vam mogu biti odveć masne, neke premalo masne (“suhe”), neke mogu biti odveć “teške”, ali na koncu, zbog obilja sastojaka koje imate na odabir, naći ćete svoju omiljenu kombinaciju. Naravno, pod uvjetom da koristimo što prirodnije i što manje škodljive sastojke!
Problem emulzija skriva se u njihovoj složenosti – potrebno vam je više znanja i iskustva. Kada neka kozmetička industrija lansira novu kremu, znajte da iza proizvoda, osim gomile marketinga i preplaćenih glumica i manekenki, pa čak i nogometaša, stoji cijela vojska znanstvenika formulatora koji ispituju optimalne omjere sastojaka i testiraju sam proizvod. To je veliki posao i premda iskusan stručnjak relativno brzo može stvoriti kremu, ponekad za to trebaju godine. Radeći u farmaceutskoj industriji, susreo sam se s tim problemom i ogromnim trudom koji je potrebno investirati u izradi proizvoda.
Nedostatak emulzija skriven je u njihovoj samoj biti. Radi se o smjesi dva svijeta, masnog i vodenog, a svi sukobi ta dva svijeta upravo mogu isplivati na površinu kod emulzija. Dva svijeta koji se ne vole žele se raspasti, baš kao i loša ljubavna veza.
Stoga, ako sama emulzija nije dobro dizajnirana ima se tendenciju raspasti, odnosno razdvojiti na te dvije faze. Vidim da na internetu ima podosta receptura za kreme, ali pazite. Neke su isprobano netočne i konačna emulzija neće služiti za kozmetiku već za ispitivanje vaših frustracija. Takve loše recepture možemo naći čak i na profesionalnim stranicama posvećenim kozmetici u kućnoj izradi. Ne jednom sam čuo jadikovke nekih manje educiranih domaćih proizvođača kozmetike koji su lakovjerno uzeli recepturu s interneta i zakuhali cijeli kotao kreme. I potom gledali tisuće kuna kako se raspadaju. Potom bi dodavali sve i svašta da spase proizvod. Ne bi vjerovali, takve improvizacije i dan danas još možete kupiti na policama trgovina u nas. Stoga treba uvijek probati u manjoj količini!
Sudar dvaju svjetova dobar je kada se zbrajaju njihove ljekovitosti ali je užasan kada se zbrajaju i njihove loše strane. Ulja rado užegnu (oksidiraju), ali se gotovo nikada mikrobiološki ne kvare, jer nisu dobra podloga za rast mikroorganizama. Vodene otopine rado se mikrobiološki kvare ali rijetko oksidiraju. E, pa sada imate dvostruk problem – voda ubrzava proces kvarenja ulja, a ulja olakšavaju rast mikroorganizama jer povećavaju hranjivost.
Krema od smilja i ulja sjemenki nara nakon mjesec dana ima prekrasan miris po jajima pečenim na užeglom maslinovom ulju s dodatkom svježih cvjetova smilja. Kao kad radite kolače – biskvit sasvim dobro stoji danima na stolu, a kremasti kolač, osim ako se ne pojede brzinom munje, mora se dobro čuvati u hladnjaku, a i tamo će možda upljesniviti. Tako je i s emulzijama u kozmetici, u stvarnosti vi radite hranjivu podlogu za mikroorganizme, pogotovo plijesni! Stoga ćete i kreme bez konzervansa brižljivo čuvati na hladnom, a za trajniji proizvod morat ćete posegnuti za konzervansima i to oba tipa, i one koji sprečavaju oksidaciju ulja i one koji sprečavaju rast mikroorganizama.
Kreme sadrže emulgatore, o kojima ćemo malo kasnije vrlo detaljno učiti. Oni mogu smetati koži čak i ako su prirodni jer mijenjaju svojstva sastojaka u fazi. Primjerice, čak i ako koristite ulja koja se brzo upijaju, poput makadamije ili kukuija, neki emulgator će dati kremu koja će se polagano upijati u kožu i ostavljati masni film koji ne volite. Vrijedi i suprotno, pa neko ulje koje je inače vrlo hranjivo i polako se upija, s određenim emulgatorima učas pretvorite u emulziju koja se vrlo brzo upija i kožu čak možemo ostaviti s osjećajem suhoće. Stoga ionako individualnoj igri upijanja ulja dodajemo novi faktor X, iliti nepoznanicu, čija svojstva morate dobro procijeniti.
Emulzije generalno brže prodiru u kožu, pa mogu pojačati iritativnost nekih sastojaka, poput eteričnih ulja. Brižljiv odabir sastojaka svesti će taj rizik na minimum, ali imajte na umu ovo upozorenje. I dok kod biljnih ulja, koncentracija eteričnog ulja od 5% doista nije problem ako se radi o ulju sigurnom za kozmetičku upotrebu, 5% eteričnog ulja u emulziji nije nešto što biste trebali koristiti, osim u iznimnim slučajevima, a i tada više ne govorimo o kozmetici, već medicinskoj primjeni eteričnih ulja. Stoga, oprez! To ćete uostalom i naučiti.