Biljni ekstrakti | PLANTAGEA

Ekstrakti i integralni oblici biljaka

PG — Mon, 25 Feb 2019 18:52:16 +0000

Odavno smo svjesni kako jedan dio biljke ni nije nešto posebno koristan za nas, a drugi dio njene kemije jest. Razvoj fitoterapije uvelike prati odvajanje ova dva dijela, Dapače, to je skrivena opsesija fitoterapije koje je rijetko tko svjestan i njen razvoj dobiva nove obrise tek u XXI. stoljeću.

Budući da su biljke živi organizmi s brojnim biokemijskim spojevima, jasno je da su neke grupe tvari tek balastna tvar koja ne doprinosi djelovanju. To najčešće budu celulozna vlakna iz stijenki biljnih stanica.

Tako je vjerojatno još davno, u doba kada su ljudi počeli pripremati kuhanu hranu, nastala ideja da se iz biljke izvuku (iscrpe, ekstrahiraju) aktivne tvari koje su ljekovite, a uklone one koje to nisu. Svima je jasno da bi jedenje cijele suhe koprive bio mučan proces, dok je čaj (infuz) koprive daleko lakši za primjenu.

Treba imati na umu kako uklanjanje balastnih materijala poput celuloze povećava i bioraspoloživost ljekovitih tvari. Ipak, još uvijek se neke biljne vrste biljke uzimaju i u integralnom obliku. Stoga se u fitoterapiji koriste dvije glavne grupe pripravaka:

integralni (cjeloviti) oblici
ekstrakti

Dugo vremena integralni oblici biljaka često su se koristili u fitoterapiji. U doba moderne tehnologije, ekstrakti su gotovo u potpunosti preuzeli primat. Upoznat ćemo stoga primjere gdje se biljke koriste u integralnom obliku te cijeli niz primjera tehnologije ekstrakcije i tipova ekstrakata.

Pogledajte:

The post Ekstrakti i integralni oblici biljaka first appeared on PLANTAGEA.

Integralni (cjeloviti) oblici biljaka

PG — Mon, 25 Feb 2019 19:07:00 +0000

Najstarija fitoterapija sigurno je bila prožvakana boba ili list. U doba tableta i kapsula treba biti svjestan kako je ovaj drevni način valjan i dan danas za neke biljne vrste. Za neke nije. Znanje fitoterapije počiva i na razlučivanju ove dvije jednostavne rečenice.

Integralni ljekoviti oblici biljaka podrazumijevaju korištenje cjelokupne biljke ili biljnog organa ili produkta (npr. korijena, cvijeta, oleorezine…), sušenog ili svježeg, bez ikakvog postupka ekstrakcije u kojem bi došlo do odvajanja spojeva ili biljnih fragmenata.

Najčešći oblici su pulvisi (praškovi) suhih biljaka, dobiveni sušenjem, mljevenjem i prosijavanjem, kako bi se olakšalo njihovo oralno uzimanje. Praškovi biljaka ponekad se znaju aplicirati u kapsulama te su i dan danas prisutni na tržištu. Nekoć su se jednostavno koristili miješanjem u vodi, mlijeku, sokovima, ili maskirani u slatkim plodovima poput smokve ukoliko bi prašci bili gorki ili ljuti.

Drugi oblik su potpuno svježe biljke ili biljni organi i produkti, primjerice, uzimanje svježih listova peršina za smanjenje zadaha iz usta ili kao oblog kod mastitisa. Svjež limun, skupa sa “koricom” (usplođem) bio je prvi lijek za skorbut.

Primjena integralnih oblika bila je nekoć dominantna u fitoterapiji. Danas većinom koristimo upravo ekstrakte. Neki herbalisti i naturopati smatraju da su integralni oblici jedini pravi ljekoviti oblici, jer se ekstrakcijom gubi ljekovitost, ili čak “spiritualna moć” biljke. Moderna fitoterapija potvrdila je korist procesa ekstrakcije, a kod nekih biljaka isključivo ekstrakti djeluju ljekovito.

Ipak, pojedine biljke još se uvijek koriste na taj način, a poznati su primjeri:

lan (sjemenke)
piskavica (sjemenke)
đumbir (podanak)
neem (listovi)
povratić (Tanacetum parthenium) kao pulvis zeleni biljke

Sam postupak se se razlikuje. Kod nekih integralnih oblika biljaka sam probavni sustav se ponaša kao “ekstraktor”, odnosno, ljekovite tvari iz biljaka otapaju se u probavnim sokovima. To je najviše izraženo kod onih oblika koji se direktno uzimaju oralnim putem. Uzmimo za primjer biljni lijek Sinupret koji se koristi kod akutnog i kroničnog rinosinuitisa. On sadrži pulvise (praškove) biljaka u tableti koju popijemo.

Kod nekih postupaka dolazi do djelomične esktrakcije i prije oralnog uzimanja. Uzmimo primjer lana. Mljevene sjemenke lana obično nabubrimo u vodi. Prilikom toga dolazi do ekstrakcije sluzi iz lana, no biljku uzimamo u integralnom obliku jer popijemo odnosno pojedemo i onaj ne-ekstrahirani dio.

Ako pak sjemenke lana namočimo u vodi, a potom odvojimo cijeđenjem dio koji se nije otopio, NE govorimo onda o integralnom obliku, već vodenom ekstraktu. Skuhamo li svježi korijen peršina i popijemo vodu i pojedemo korijen (prepoznajete da se radi o juhi) radi se opet o uzimanju integralne biljke. Bacimo li korijen, radi se o uzimanju vodenog ekstrakta svježeg korijena peršina, što obično rade pubertetlije u juhi kada s gađenjem izbjegavaju povrće iz juhice. Mama je tako integralna, a dijete je ekstrakt.

Danas popularna i pohvalna prehrana usitnjenim povrćem i voćem u blenderima također je konzumacija integralnih biljaka.

Katkad je granica mutna. Primjer za to je podanak đumbira koji se nariba, te se iscijedi, a grubi vlaknasti materijal se uklanja. Neki bi to nazvali ekstraktom (dobivenim cijeđenjem biljke), a neki bi nazvali integralnim sokom biljke.

The post Integralni (cjeloviti) oblici biljaka first appeared on PLANTAGEA.

Ekstrakti (iscrpine) biljaka

PG — Mon, 25 Feb 2019 19:26:39 +0000

Ekstrakte biljaka počeli smo raditi davno prije prvih pisanih tragova. I u tom smo napredovali ravojem znanosti i znamo, relativno dobro, što nas to iz biljke zanima. A to nije jedan spoj, već cijeli niza aktivnih tvari. Za neke vrste, znamo što NE želimo iz njih jer nam može škoditi. Iza svake rečenice ovog poglavlja stoji vojska anonimnih marljivih znanstvenika. Hvala im.

Već smo naučili kako je smisao ekstrakcije ukoncentriravanje biološki aktivnih tvari i razdvajanje od onih koje smatramo balastnima ili manje bitnim za djelovanje. Ekstrakte može akademski i praktično podijeliti na razne načine:

prema adekvatnosti za uporabu – da li se koriste kao intermedijeri (međukorak), kao sirovina za konačni ljekoviti oblik ili kao finalni ekstrakt spreman za korištenje
prema tipu otapala koje koristimo
prema tehnologiji (postupku) ekstrakcije

Kakvi god da bili ekstrakti, svi imaju jednu zajedniču karakteristiku. Biljke se podvrgnu kontaktu s odabranim ekstrakcijskim sredstvom u kojem se otapaju željene ljekovite tvari. Balastne tvari ostaju kao neotopljen biljni materijal koji se uklanja. Takav bazični proces zbiva se običnim “kuhanjem čaja”, prilikom čega tvari koje se tope u vodi prelaze u “čaj”, a cijeđenjem uklanjamo balastni materijal.

Ekstrakti s obzirom na adekvatnost uporabe

S obzirom na konačnu namjenu, postoje tri grupe ekstrakata.

Ekstrakti koji su finalni ljekoviti oblici biljke pogodni za korištenje odmah nakon priprave, poput infuza, dekokta, tinktura, glicerolnih ekstrakata, SIPF i uljnih macerata. Kod takvih ekstrakata dozvoljena su samo netoksična otapala – voda, etanol, glicerol te biljne ili životinjske masnoće (lipidi). Njihova glavna prednost je osjećaj “prirodnijeg” ekstrakta, budući da neki ljudi imaju averziju prema kapsulama i tabletama kao ljekovitom obliku. Mana im je prisustvo otapala: davati tinkture alkoholičarima i nije pametna ideja, primjerice. Neki im zamjeraju i okus, poput gorkog, ovisno o biljci iz koje se dobivaju.

Ekstrakti koji su međuproizvod iz kojih se kasnije dobivaju drugi tipovi ekstrakata, najčešće suhi ekstrakti. To mogu biti vodeni i vodeno-etanolni ekstrakti, ali i oni dobiveni otapalima koji nisu dozvoljeni za dobivanje finalnih ekstrakata, poput metanola, etil-acetata, acetona i sličnih otapala.

Otapala poput metanola i acetona su opasna (toksična) i zbog toga se samo intermedijeri (međuproizvod) u dobivanju konačnog, obično suhog ekstrakta. Možda biste se pitali zašto bismo uopće koristili potencijalno škodljiva otapala. Razlog tome je veća efikasnost ekstrakcije aktivnih tvari no što možemo to postići u neškodljivim otapalima poput etanola i vode. Štogod da odabrali kao otapalo za konačno dobivanje suhih ekstrakata, oni se ispituju na prisutnost rezidualnih (ostatnih) otapala sukladno zahtjevu raznih farmakopeja. Potpuno jasno, postoje različiti limiti za dopuštene razine ostatnih otapala: toksičnija otapala toleriraju se samo u manjim količinama koje se smatraju neškodljivim za čovjeka. Europska farmakopeja ih razvrstava u tri kategorije.

prva kategorija su ona koja se po mogućnosti potpuno izbjegavaju. To su obično tzv. aromatska otapala poput benzena ili halogenirana otapala poput tetraklormetana. Ako se iz nekog razloga ona moraju koristiti, tada su dopuštene razine vrlo niske. Za benzen, to je 2 ppm-a (dijelova na milijun), a za tetraklormetan 4 ppm-a u konalnom ekstraktu. Za biljne proizvode, danas se ova otapala gotovo uopće ne koriste.
druga kategorija su otapala koja su toksična i svako ima svoj limit. Primjerice, metanol, otrovni alkohol, je limitiran na dva načina. Prvi je da u ukupnoj dnevnoj dozi konačnog ekstrakta čovjek ne uzima više od 30mg na dan. Drugi je da u ekstraktu ne smije biti više od 3000 ppm-a (dijelova na milijun) metanola. Ovi dvostruki kriteriji limiti su vrlo bitni. Naime, ekstrakt može biti sukladan zahtjevu da ne bude više od 3000 ppm-a metanola, ali ako se ekstrakt koristi u većoj dozi (količini) može se desiti da ukupna dnevna količina otapala prijeđe 30 mg. Stoga moramo poštivati oba limita. Svako otapalo ove kategorije ima svoj limit kako u dnevnoj dozi tako i u udjelu.
treća kategorija su otapala s niskim toksičnim potencijalom. Njihovi limiti su obično veći, primjerice za etanol ono iznosi čak 0,5% (5000 ppm-a).
četvrtu kategoriju čine otapalu za koje ne postoje određeni limiti temeljem toksikoloških studija. Takva otapala u praksi gotovo i ne susrećemo kod proizvodnje biljnih ekstrakata, a njihov primjer je 2,2-dimetoksipropan.

Ekstrakti koji su pogodni za uzimanje, ali se moraju formulirati u određeni ljekoviti proizvod poput tablete ili kapsule. Primjer za to su upravo suhi ekstrakti koji bi se teoretski mogli uzimati “na žličicu”, ali tada ne bismo bili sigurni u preciznu dozu. Ako se sikavica koristi u dozi od 400mg grupe aktivnih tvari silimarina dnevno, na koji način biste uzimali takav suhi ekstrakt bez precizne vage? Veliki problem bi predstavljao i okus mnogih biljnih ekstrakata.

Odabir otapala ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima aktivnih tvari, prije svega o topivosti ljekovitih tvari u vodi i drugim otapalima, a topivost diktira polarnost, kako molekule tako i otapala. U većini slučajeva, odabire se voda, te vodeno-etanolne smjese, no ponekad će biti potrebna ekstrakcija drugačijim otapalima.

Tip otapala

Otapala se među sobom razlikuju po svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima. Nama je kod ekstrakcije najzamimljivije svojstvo sposobnosti otapanja pojedinih tvari. Sjetite se eksperimenta još iz osnovne škole kada ste dobili u zadatak da šećer otopite u vodi i ulju. U vodi se u potpunosti otapa, dok se u ulju uopće ne otapa. Šećer zahtijeva tzv. polarno otapalo odnosno vodu. Ulje je nepolarno otapalo i ne može otopiti šećer. Polarnost otapala postaje tako kritično svojstvo. Beta karoten iz korijena mrkve je nepolarna molekula. Stoga se ne topi u vodi, a odlično se topi u ulju. To je razlog zašto radite macerat korijena mrkve u ulju. Otapala se odabiru prema eluotropnoj seriji otapala koju je predložio W. Trappe 1940. godine. Ona su poredana prema rastućoj polarnosti (1-jako polarno, 7-slabo polarno):

Voda
Etanol
Metanol
Aceton
Etil-acetat
Biljna ulja
n-heksan

Ako je ljekovita tvar koju želimo ekstrahirati iz biljke izrazito polarna, odabrat će se otapalo koje je također polarno, poput vode ili etanola. Primjer je cvijet sljeza, koji sadrži dvije klase tvari, sluzi i antocijane, koji se iznimno dobro tope u vodi, te od ove biljke spravljamo vodene ekstrakte (infuze). Ako je tvar nepolarna, koristit će se nepolarna otapala. Poznati primjer je cvijet nevena, koji je između ostalog bogat karotenoidima i od kojeg spravljamo uljne macerate kao i od već spomenutog korijena mrkve.

Poznavanje topivosti aktivnih tvari od presudnog je značenja u odabiru otapala. I tu počinju brojni problemi. Odabir otapala, nakon dosta eksperimenata, nešto je lakši u slučaju kada iz jedne biljke želimo ekstrahirati jedan kemijski spoj. To je u slučaju kada biljku koristimo kao kemijsku “tvornicu” za dobivanje lijeka, sjetimo se atropina iz velebilja. No, što u slučaju kada postoji cijeli niz aktivnih tvari u biljci? Te tvari različito se tope u različitim otapalima. Sveti gral ekstrakcije kod takvih biljaka je naći optimalni način ekstrakcije koji će najbolje odgovarati totumu biljke, odnosno svih tvari u biljci osim balastnih materijala poput celuloze. Kada radimo klasičnu tinkturu uvijek odabiremo samo jedan tip otapala, primjerice 45% etanol. Logično, ne tope se sve ljekovite tvari iz biljke jednakom efikasnošću. Sve do tehnologije SIPF i kasnije EPS stoljećima nas je mučio ovaj problem. Vidjet ćemo upravo kod EPS ekstrakata kako je konačno riješen znatan dio ovog problema.

Tehnološke izvedbe ekstrakcije

Najstariji način je klasična maceracija gdje se biljni materijal jednostavno ostavi u otapalu uz povremeno miješanje i eventualno grijanje.Grije li se otapalo tijekom obične ekstrakcije, dobivaju se digesti. Tako spravljamo “čajeve”, ali i tinkture i uljne macerate. No, način ekstrakcije može ovisiti o karakteristikama droge. Za tzv. organizirane droge (list, korijen, cvijet), koristi se ekstrakcija s punim volumenom otapala, te se nakon procesa ekstrakcije droga iscijedi prešanjem. Kod neorganiziranih droga (rezine poput mire), maceracija se vrši s otprilike 4/5 otapala. Nakon procesa maceriranja, iscprljena droga se samo cijedi bez prešanja, a ispire se s ostatkom 1/5 otapala kako bi se isprao ostatak ekstrakta s droge.

Razvitkom tehnologije dobili smo različite načine ekstrakcije. U slučaju cirkulirajuće ekstrakcije, vrši se klasična maceracija, ali se ekstrakt skuplja na dnu posude, pumpa i prelijeva preko droge. Postupak samo je naizgled sličan perkolaciji opisanoj kasnije. Njegov cilj je brži proces ekstrahiranja zbog efekta kolanja ekstrakta.

Kontinuirana ekstrakcija vrši se u posebnim ekstraktorima u kojima biljna droga ulazi s jednog kraja ekstrakcijskog tunela, a otapalo s drugog kraja. Postoji gradijent: svježa droga s najviše ljekovitih tvari ekstrahira se s već skoro zasićenim ekstraktom, te ekstrahira maksimalnu količinu ljekovitih tvari. Na kraju, već skoro iscrpljena droga s ostacima aktivnih tvari, susreće se s posve svježim otapalom koje ekstrahira te preostale ljekovite tvari. Smjerovi gibanja otapala i sirovine su dakle suprotni. Kontinuirana ekstrakcija danas se vrlo intenzivno koristi u industriji.

Druga često korištena strategija u industriji je perkolacija. Kod perkolacije biljka se stavi iznad posude s otapalom, a iznad biljnog materijala postavi se hladilo. Otapalo se tada grije na temperaturu vrenja otapala, pa otapalo isparava, hladi se u hladilu i kapa po biljnom materijalu vršeći na taj način ekstrakciju. Otapalo s ljekovitim tvarima iz biljke tada pada nazad u zagrijanu posudu s otapalom. Budući da otapalo vrije, neprestano se ponavlja ciklus u kojem otapalo kondenzira i kapa na biljni materijal i otopljene tvari se skupljaju u posudu ispod biljnog materijala. Na taj način se mogu ukoncentrirati aktivne tvari s malim količinama otapala. Perkolacija daje visok prinos ekstrahiranih ekstrakata uz uštedu otapala.

Pogledajte:

The post Ekstrakti (iscrpine) biljaka first appeared on PLANTAGEA.

Vodeni ekstrakti

PG — Mon, 25 Feb 2019 19:49:14 +0000

Nedvojbeno najstariji ekstrakti nastali su u vodi. Bar je ona bila uvijek dostupna. I danas iznenađuju svojom jednostavnošću premda ih ljudi ne vole – u užurbanom tempu ne želimo naći vremena za “kuhanje čaja”. Vodeni ekstrakti su i socijalna kategorija fitoterapije. Jeftini su i lako dostupni. Opet, neke biljke poput ginka ili sikavice i nisu djelotvorne u mjeri kao drugi tipovi ekstrakata. Obično mekše dijelove biljaka poput lista i cvijeta prelijemo vrućom vodom (infuz), a tvrđe kuhamo (dekokt). Izuzetaka ima, od preslice spravljamo dekokt, a od korijena zečjeg trna infuz. Ukoliko su ljekovte tvari biljke osjetljive na povišenu temperaturu, spravljamo ih maceriranjem u mlakoj vodi.

Ekstrakti u vodi su najjednostavniji tipovi ekstrakata koji se vjerojatno najduže povijesno i koriste jer je proces sličan spravljanju hrane. Svi “čajevi” koje pijemo vodeni su ekstrakti, pa su stoga postali i dio kulture i najprimjenjivaniji su način ekstrakcije u samoliječenju.

Premda postoji dosta biljnih vrsta čiji se aktivni spojevi otapaju u vodi, postoji niz biljaka čije se aktivne tvari ne mogu dovoljno efikasno ekstrahirati u vodu. Znatan dio aktivnih spojeva iz biljaka u biti slabo se topi u vodi.

Što onda spašava vodenu ekstrakciju i čajeve? Volumen. Svojstvo topivosti znači da se određena količina tvari (u gramima ili molima) topi u određenom volumenu vode. Stoga, čak i ako se slabo tope, volumen vode koju koristimo pri spravljanju je relativno velik i tome osiguravamo dovoljan unos aktivnih tvari.

Ipak, postoje biljke iz kojih u čajevima ne možemo dobiti dovoljno aktivnih tvari. Poznati primjeri su plod sikavice i list ginka. Ove biljke se stoga koriste obično u suhim ekstraktima, za čije dobivanje su korištena sasvim drugačija otapala od vode.

Infuzi

Ljudima poznatiji kao “čaj”, ovo je klasičan način koji svi koriste. Infuz se spravlja prelijevanjem sušenog (katkad i svježeg) biljnog materijala kipućom vodom. Kipuća voda daleko bolje otapa ljekovite tvari od hladne vode. Posuda se potom pokrije pet do dvadeset minuta, ocijedi i pije svježe. Naglašena je riječ svježe, jer su tvari koje se otapaju u infuzu tijekom vremena često podložne raspadu u vodi. To se prepoznaje po tome što infuzi mnogih biljaka, kada stoje nekoliko sati, promijene boju, okus i miris. Infuzi su prikladni za ekstrakciju mekanih dijelova biljaka koji se lako vlaže u vrućoj vodi, poput listova i cvjetova. Ponekad se i od tvrđih dijelova biljaka rade infuzi kao što je u slučaju korijena zečjeg trna (Ononis spinosa).

Macerati

Biljka se potapa u mlaku vodu i ostavlja prikladno vrijeme, od 30 minuta do dva sata. To je uobičajen način za biljke koje sadrže tvari lako topive u vodi, a kojima bi povišena temperatura naškodila.

Korijen bijelog sljeza, lijek za infekcije grla, pluća i nosa je najtipičniji primjer. On sadrži sluzi koje se lako otapaju u vodi, a koje se raspadaju na povišenoj temperaturi. Zato se on nikada ne spravlja u vrućoj vodi. Ovaj način je nekoć bio daleko korišteniji nego danas, tako da ćete naći u knjigama kako se maceriranjem u hladnoj vodi spravljaju biljke koje se danas mahom obrađuju vrućom vodom, poput poljske preslice i medvjetke. Maceriranje je postalo nepopularno i zbog mogućeg razvoja bakterija i plijesni u mlakoj vodi. Stoga Europska farmakopeja propisuje drugačije kriterije za mikrobiološku čistoću za one biljne vrste od kojih se spravljaju vodeni macerati.

Dekokti

Spravljaju se kuhanjem biljke u ključaloj vodi. Vrijeme kuhanja je obično 5-15 minuta. Na taj način se spravljaju pripravci tvrdih biljnih dijelova, poput korijena i kore, te mekih dijelova onih biljaka kojima je potreban “žešći” tretman kako bi se iz njih izvukle ljekovite tvari, poput poljske preslice.

The post Vodeni ekstrakti first appeared on PLANTAGEA.

Glicerolni ekstrakti

PG — Mon, 25 Feb 2019 20:00:43 +0000

Glicerolni ekstrakti, osim u kozmetici, relativna su rijetkost u fitoterapiji. No zato su temelj gemoterapije, “fitoterapije pupoljaka”. Relativno složenog postupka s tri različita otapala jedno je drugačije lice fitoterapije koje Hrvatska tek treba upoznati.

Glicerol je alkohol kao i etanol, ali drugačijih svojstava. Viskozan je i gušći od etanola, nije toliko iritativan za kožu i sluznicu i slatkog je okusa. Za razliku od etanola kojeg moramo enzimski obraditi kako ne bi bio škodljiv, glicerol je molekula koja je potpuno neškodljiva. Danas se glicerolni ekstrakti relativno rijetko upotrebljavaju u fitoterapiji, ali se zato zadržao u gemoterapijskim pripravcima, tj. ekstraktima mladih izbojaka biljaka (pupovi, mladice). Raison d’être glicerinskih ekstrakata je vjerovanje kako je glicerol manje destruktivan po biljni materijal od etanola. To je točno u kontekstu proteina i aminokiselina koji budu stabilniji u glicerolu nego u etanolu i smjesama etanola i vode, no nije u potpunosti točno u kontekstu drugih spojeva. Sama filozofija gemoterapije počiva na ideji kako mladica, odnosno meristemsko tkivo biljke čije se stanice intenzivno dijele, sadrži ljekovitu “informaciju” cijele biljke. Primjerice, vjeruju kako mladica sadrži ljekovitost lista, cvijeta i ploda neke biljke. Za tu tezu postoji relativno malo uporišta u znanosti, ali to ne umanjuje popularnost gemoterapije u zemljama njenog nastanka, Italiji i Francuskoj. Glicerinski macerati uglavnom se spravljaju prema propisima Francuske farmakopeje. No, postoje dva propisa:

“klasičan”, gdje se pupovi/mladice maceriraju u smjesi etanola i glicerola, a kasnije, nakon maceracije, deset puta razrjeđuju u smjesi etanola, vode i glicerola
“moderni”, “koncentrirani”, gdje se pupovi/mladice direktno maceriraju u smjesi etanol, vode i glicerola bez kasnijeg razrjeđivanja.

Klasični macerati

Prvi korak: branje bilja i priprema materijala

Pupovi/mladice se ubiru pazeći na mjesto branja i pazeći da ne uništimo biljke i njihova staništa. Mladice se dobro očiste od stranog materijala te eventualno grančica i drugih dijelova biljaka. Od ubranih dijelova biljke isti dan se moraju raditi macerati i materijal se NE suši. Dio biljnog materijala odvoji se za analizu sadržaja vode. Prema farmakopeji, uzima se manja količina biljnog materijala (1 gram) ali obično kod kuće nemate analitičke vage. Stoga će trebati uzeti oko 20-50g (što je improvizacija osnovne tehnike). Odmah se ta masa stavi u pećnicu u široku staklenu ili porculansku posudicu. Posudicu obavezno odvažite i napišite točnu masu. Odvažite u nju točno 20g biljnog materijala i stavite suđiti na 100 ºC (ne više) i težina posudice i biljnog materijala bit će masa uzorka. Trebat će sušiti oko 3 sata ili više dok materijal nije u potpunosti suh. Odvažite tada ponovo i to će biti masa uzorka nakon sušenja. Izračunajte gubitak sušenjem (T):

T=((masa uzorka – masa uzorka nakon sušenja) /(masa uzorka – masa posudice)) x 100

Drugi korak: prva maceracija

Pripremite 50 maseno postotni glicerol u etanolu. Primjerice, odvaže se 500g etanola (koncentriranog), 500g glicerola i promiješa dok ne nastane bistra otopina. Čim dođete doma nakon branja, a nakon čišćenja biljnog materijala, stavite macerirati jedan maseni dio biljke s 3 masena dijela 50 pototnog glicerola u etanolu i poklopite. U međuvremenu odredite gubitak sušenjem kako je opisano u prvom koraku.

Kada ste izračunali gubitak sušenjem, trebat ćete dodati još otapala kako bi konačni maseni omjer suhog materijala i otapala bio 1:20. Evo konkretnog primjera.

Ubrali ste pupove crnog ribiza. Odvojili ste 20g za određivanje gubitka sušenjem, a ostalo vam je 100g svježih očićenih pupoljaka.
100g svježih pupoljaka prelijete s 300g 50 maseno% etanola (3 masena dijela). Ovo ćemo napraviti kako materijal ne bi stajao i gubio ljekovita svojstva dok mi 3 sata određujemo gubitak sušenjem.
Odredili ste kako je masa uzorka bila 420g (masa svježe biljke i posudice), a masa nakon sušenja bila je 408g (masa suhe tvari i posudice). Masa posudice je 400g. Izračunajte gubitak sušenjem T.

T=(420-408)/(420-400) x 100 = 60%

Iz toga ćete izračunati koliku masu (A) 50 maseno% glicerola ćete dodati na masu svježih pupova (M)

A = (20 x m x (100-T)/100 – masa već dodanog etanola

A=(20 x 100g x 40)/100 – 300g = 500g

Ovdje vidite važnost računa mase otapala na temelju suhe mase biljke. Da je omjer svježih pupoljaka u odnosu na otapalo bio 1:20, macerirali bismo 100g svježih pupoljaka u 2kg otapala. Ovako, kada znamo da je pupopljak izgubio 60% svoje mase sušenjem, te da je suha masa tih 100g samo 40g, ukupno dodajemo 800g otapala, od čega smo odmah u prvom koraku dodali 300g otapala kako bi stavili macerirati što svježiji biljni materijal.

Nakon što ste dodali ispravnu količinu otapala, macerirajte na sobnoj temperaturi i zaštićeno od direktnog sunčevog svjetla kroz tri tjedna. Svaki dan promiješajte izvrtanjem.

Treći korak: odvajanje i razrijeđivanje

Nakon maceriranja, ocijedite nastali macerat. Ostatak biljnog materijala stavite u presu (primjerice u presu za “čvarke”) i iznimno snažno istisnite tekućinu. Dodajte ovu iscijeđenu tekućinu u procijeđeni macerat. Izmiješajte dobro i ostavite da odleži dva dana na sobnoj temperaturi. Potom filtrirajte kroz gazu.

U ovom klasičnom postupku sada slijedi decimalno razrijeđivanje. Razrijedit ćete s otopinom od 16 masenih postotaka vode, 34 mas% etanola i 50 mas% glicerola. Razrijeđuje se 1:10, ovog puta volumno, što znači da ćemo uzeti 100 mL macerata i do litre nadopuniti s pripremljenom otopine vode, etanola i glicerola, tj. pomiješat ćemo 900mL ovog otapala i 100mL macerata. Dobro izmiješamo. Držimo u tamnim bocama.

Prosječna doza zna iznositi do čak 300 kapi dnevno (uobičajeno: 20-30 kapi u vodi 3x dnevno), ovisno o biljnoj vrsti. Neki autori sugeriraju klasični posologiju od 1 kapi/kg/dan što znači da osoba od 75 kg uzima dozu od 75 kapi dnevno u vodi. Velik broj kapi je i jedna od velikih zamjerki “klasičnim” gemoterapijskim 1D maceratima. Stoga je predložen novi način spravljanja.

Koncentrirani gemoterapijski ekstrakti

Koncentrirani gemoterapijski ekstrakti daleko su jednostavniji za spravljanje, ali i korištenje. Princip se bazira na maceriranju u otapalu koji je već smjesa vode, alkohola i glicerola (po 1/3 mase svakog). Omjer suhe mase i otapala, kao i u prvom slučaju, iznosi 1:20. U ovom postupku nema koraka 1D razrijeđivanja. Pogledajmo primjer koji smo već naučili s pupoljcima crnog ribiza (pogledajte gore).

Ako smo uzeli 100g pupoljaka čiji gubitak sušenjem iznosi 60%, onda ćemo macerirati svježe pupoljke u 800g otapala. 800g otapala možemo spraviti na dva načina.

Imamo li 96vol% etanol (koncentrirani) spravit ćemo ga od po 266,67g vode, koncentriranog etanola i glicerola koje ćemo odvagati i promiješati.

Imamo li 70vol% etanol morat ćemo modificirati račun. Odvagat ćemo točno 50,14% 70vol% etanola, 16,53% vode i 33,33% glicerola. U našem primjeru, odvagat ćemo 401,1g 70vol% etanola, 132,3g vode i 266,7g glicerola.

Nakon točno 20 dana maceriranja nastali macerat se ocijedi. Biljni materijal se kao i u klasičnom postpupku istisne, ali daleko nježnije, a nastala iscijeđene tekućina spoji se s maceratom i pomiješa. Nakon dva dana se filtirira kroz gazu.

Dnavna doza ovog macerata iznosi do 30 kapi dnevno, uobičajeno 2-5 kapi 3x dnevno. Neki autori preporučuju dozu od 1 kapi na 10kg/dan kod djece. Glavna prednost ovog tipa ekstrakta je jednostavnost ne samo tijekom proizvodnje, već i korištenjem.

The post Glicerolni ekstrakti first appeared on PLANTAGEA.

Suhi (standardizirani) ekstrakti

PG — Tue, 26 Feb 2019 08:19:56 +0000

Prednost suhih ekstrakata je što se na taj način mogu procesirati ekstrakti nastali otapalima koje se ne smiju direktno konzumirati, poput metanola, acetona, etil-acetata i drugih. U njima se nalaze baš one molekule iz biljke koje nas najviše zanimaju. Suhi ekstrakti ulaze u sastav tableta i kapsula, popularnih zbog jednostavnosti korištenja i zasigurno su popularniji od tinktura ili čajeva. Njih voli i industrija. Ipak, doza i kvaliteta ekstrakta vrlo su bitni. Iza olakih riječi “kapsule sikavice” ili “kapsule brusnice” skriva se daleko zamršenija priča. Ako ste se pitali zašto su neki proizvodi očito djelotvorni a neki ne, odgovor treba uvijek potražiti ne samo u dozi ekstrakta već i njegovoj kvaliteti. Svaka biljka je priča za sebe.

Tehnologija suhih ekstrakata

Povijesno gledano, suhi ekstrakti su najmlađi oblik ekstrakta, uz SIPF i EPS. Dobivaju se uparavanjem i sušenjem ekstrakata biljaka. Najčešća danas primjenjivanja tehnologija je “spray drying“, odnosno sušenje u posebnim uređajima gdje se tekući ekstrakt raspršuje u sitne kapljice, a one se u stupu vrućeg zraka osuše u male čestice suhog ekstrakta. Ti ekstrakti mogu biti vodeni, vodeno etanolni (kao kada biste osušili tinkturu). EPS ekstrakti također su suhi ekstrakti po svojoj definiciji, bez obzira da li se kasnije otope u glicerolu.

Primarni nastali ekstrakti su obično pastozni, poput ljepljive “smole”. Kako bi dobili praškasti oblik izgleda i dodira grubljeg ili finijeg “pudera”, u suhe ekstrakte se dodaju i posebna punila (najčešće maltodekstrin). Maltodekstrin je jedan od najčešćih. Maltodekstrin je oligosaharid/polisaharid i dobiva se djelomičnom razgradnjom škroba i tipično se satoji od 3-17 međusobno povezanih jedinica glukoze. On ekstraktima poboljšava tzv. reološke osobine (osobie “curenje” suhog praška, smanjenje higroskopnosti i ljepljivosti).

Suhi versus tekući ekstrakti

Danas vas s polica ljekarni i specijaliziranih trgovina “gledaju” tisuće takvih proizvoda. Simpatični su jer danas većina ljudi (na žalost) ne voli kuhati “čajeve” nego više voli progutati tabletu ili kapsulu.

Nadalje, čajevi ili tekući ekstrakti znaju ljudima imati toliko neugodan okus da objektivno ne mogu uzimati propisanu terapiju. Podsjetimo se samo medvjetke: nije čudo da je danas popularan oralni lijek Cystinol umjesto čaja medvjetke. No osim ovog momenta kojeg nazivamo “poboljšana suradljivost pacijenta”, suhi standardizirani ekstrakti postoje i važniji momenti. Primjerice, gotovo je nemoguće dobiti dovoljnu dozu aktivne tvari silimarina iz sikavice u čaju. Stoga za takve biljke preferiramo koristiti suhe standardizirane ekstrakte. To ne znači da su svi čajevi zastarjeli: sjetimo se kako od mnogih biljaka možemo dobiti dovoljno aktivnih tvari i u čaju, a za tegobe dišnog i mokraćnog sustava povećan unos vode je također jedan od faktora koji poboljšava stanje (olakšanje iskašljavanja; irigacija odnosno ispiranje mokraćnog sustava).

Odabir suhih versus tekućih ekstrakata katkad je i kulturološko pitanje. U Italiji Francuskoj su tekući ekstrakti daleko popularniji nego kod nas, a popularni su i kod ljudi koji ne vole tablete ili kapsule kao ljekoviti oblik.

Jedna je od velikih zabluda kupaca razmatranje branda. Gotovo svi brandovi koje odabirete NE vrše ekstrakciju biljne tvari, osim rijetkih primjera EPS/fitostandard s patentiranom tehnologijom. Većina ih kupuje suhe ekstrakte od velikih proizvođača (Naturex, Indena, Martin Bauer…) i potom ih tabletira ili kapsulira. Nema tu ništa loše, svaka tvrtka ima svoju specijalnost, a stručnjaci samog branda odlučuju kakav će tip ekstrakata odabrati od pojedinog dobavljača i koliko će tog ekstrakta staviti u finalni proizvod. Ipak, razbijte neke nepotrebne iluzije.

Standardizacija

Na oznakama ekstrakata najčešće nađete izraz da su standardizirani. Raznim analitičkim metodama ispituje se koliko točno karakterističnih ljekovitih tvari ima u suhom ekstraktu što time govori o kvaliteti i djelotvornosti. Standardizacija je bitna jer je puno kliničkih istraživanja vezano uspravo uz standardizirani ekstrakt točno određene doze aktivnih tvari. Evo nekoliko primjera:

divlji kesten (Aesculus hippocastanum), poznati biljni lijek za proširene vene, standardizira se na escin
sikavica (Sylibum marianum), biljni lijek za jetru, standadizira se na kompleks flavanolignana nazvanog silimarin

Katkad suhi ekstrakti nisu standardizirani na aktivne tvari već samo na omjer suhe biljke i ekstrakta. Primjer, suhi ekstrakt biljke maca (Lepidium meyenii) zna biti standardiziran omjerom 5:1 (suha biljka/ekstrakt – w/w), što znači da jedan gram ekstrakta odgovara 5 grama suhe biljke.

Pitanje standardizacije je sve samo ne jednostavno. Prisutnost i udio aktivnih tvari prije svega ovisi o načinu ekstrakcije. Katkad u ekstraktima znaju nedostajati ključne aktivne tvari ili njihov udio zna biti nezadovoljavajući i to smo jasno upoznali kod teoretskih razloga nastanka EPS/fitostandard ekstrakata. Upoznat ćemo to na četiri primjera.

Primjer 1: ginko

Ekstrakt biljke Gingko biloba koristi se kod niza bolesti povezanih uglavnom s cirkulacijom u središnjem živčanom sustavu. Na svjetskom tržištu možete naći razne ekstrakte:

standardiziran na 3% ginkoflavonoida
standardiziran na 24% ginkoflavonoida, 6% terpenolaktona
standardiziran na 24% ginkoflavonoida, 6% terpenolaktona i manje od 5 ppm ginkolične kiseline

U lijekovima koristi se upravo treći ekstrakt. Prema zahtjevu Europske farmakopeje, potreban je takav limit štetne ginkolične kiseline zbog sigurnosti kod dugoročnog korištenja. Ovdje sada sve ovisi o etici onih koji odabiru ekstrakt ginka – ekstrakt pod stavkom 2 je dostupan ali ne garantira niski sadržaj ginkolične kiseline. Kod ekstrakta pod 1 ne možemo govoriti o djelotvornosti jer je klinički ispitan u većini studija upravo ekstrakt 3. Kada kupujete preparat ginka, koji točno od ekstrakata je u pripravku?

Primjer 2: sikavica

Sikavica (Silybum marianum) svima je poznata biljka regeneracije jetre. Skupina aktivnih tvari, flavanolignana, naziva se zajedničkim imenom silimarin i on je bitan za ljekoviti učinak. No, nije svejedno kojom metodom određujete razinu silimarina.

ako određujemo metodom prema staroj monografiji DAB (Njemačkoj farmakopeji), UV spektroskopijom, tada je dnevna doza 200-420 mg silimarina
ako određujemo novijom HPLC metodom prema Europskoj farmakopeji, tada je dnevna doza 154-324 mg silimarina dnevno.

Zašto postoji takva razlika? Zbog činjenice što stara UV spektroskoska metoda daje lažno veće razine silimarina (oko 30%), što je posljedica same metode. Kada kupujete sikavicu, kojom metodom je određeno i koja je dnevna doza?

Primjer 3: brusnica

Brusnica je jedna od najčešće prodavanih biljnih vrsta u prevenciji urinarnih infekcija. Ali, koje su to aktivne tvari? Danas znamo da su to oligomerni procijanidini. Znatan broj brusnica na tržištu nije standardiziran, u što se i sami možete uvjeriti. No čak i kad je standardiziran, kao i kod sikavice postavlja se pitanje kojim metodama. Glavne metode su:

HPLC USDA metoda
Ph. Eur. metode preuzeta iz monografije za glog
Bate-Smith metoda
BL-DMAC metoda

BL-DMAC metoda (punim imenom Brunswick Laboratories 4-dimetilamino-cinamaldehid metoda) daje najtočnije rezultate i produkt je suradnje stručnjaka više država (Francuska, SAD, Kina). Više o njoj možete pronaći na sljedećem linku. I dok kod sikavice dvije metode odstupaju oko 30%, ovdje nailazimo na drastičan primjer odstupanja. Ph. Eur. metoda može dati do čak deset puta lažno veće vrijednosti. Minimalna efikasna doza brusnice mora sadržavati 36mg oligomernih procijanidina. No, što ako su oni određeni Ph. Eur. metodom? To znači da ćemo možda uzimati samo 3,6mg oligomernih procijanidina i to neće biti dovoljno. Čak i jedan ESCOP još nije revidirao svoju monografiju i nije uključio takav zahtjev za standardizaciju. Kada kupujete preparate brusnice da li su standardizirani i kojom metodom?

Primjer 4: ružičasti žednjak

Rodiola odnosno ružičasti žednjak (Rhodiola rosea) je zvijezda moderne fitoterapije u usponu. Na moram naglašavati kako postoje dva ekstrakta:

standardiziran na rozavin
standardiziran na rozavin i salidrozid

Ekstrakt standariziran samo na rozavin nema garanciju sadržaja salidrozida, a obje tvari moraju biti prisutne kako bi biljni ekstrakt bio djelotvoran.

The post Suhi (standardizirani) ekstrakti first appeared on PLANTAGEA.

Tinkture

PG — Tue, 26 Feb 2019 08:44:15 +0000

Od kad smo doznali za čarobni produkt fermentacije kvasnica, alkohol etanol, ostali smo zadivljeni njegovim moćima da iz ljekovitih biljaka “izvuče” aktivne tvari koje se inače ne tope lako u vodi. Daleko su jednostavnije za uzimanje razrjeđivanjem u vodi, ali je njihovo spravljanje kompleksnije od čajeva. Prisustvo etanola je i prednost i mana.

Već stoljećima su tinkture vrlo popularan ljekoviti oblik biljaka. Kao ekstrakcijsko sredstvo koristi se alkohol (etanol). Danas se uglavnom koristi pročišćeni etanol, a nekoć su se puno koristile rakije i vina. Temeljni princip je potapanje točno određene količine droge u točnu količinu alkohola određenog postotka.

Prema tipu biljnog materijala, tinkture mogu biti spravljene od suhe biljke, što je najčešći slučaj na hrvatskom tržištu, dok se na zapadnoeuropskom tržištu često koriste tinkture svježih biljaka, nazvane i majčinske tinkture (tinctura madre, mother tincture, teinture mère), i koje se koriste, osim u fitoterapiji, i u homeopatiji. No, treba imati na umu kako i neke tinkture suhih biljaka nazivamo majčinske tinkture, ovisno o načinu spravljanja.

Tinkture su uvijek definirane s:

količinom biljnog materijala (u gramima i kilogramima)
volumenom etanola točnog volumnog ili masenog postotka, koji se nalazi u rasponu od 25%-96%, ovisno o biljnoj vrsti koja se ekstrahira

Tinkture mogu biti definirane i nekim drugim parametrima, primjerice količinom suhog ostatka (nehlapivim sadržajem tinkture) što je iznimno bitno kod tinkture svježih biljaka, te prisustvom aktivnih tvari.

Primjerice, tinktura arnike prema Europskoj farmakopeji (01/2008:1809 corr 6.3) mora sadržavati najmanje 0,04% seskviterpenskih laktona izraženih kao dihidrohelenalin tiglat.

Prednost alkohola pred vodom je to što se u manjem volumenu može otopiti veća količina farmakološki aktivnih tvari. Mnoge ljekovite tvari poput flavonoida, kumarina i drugih, lakše se otapaju u alkoholu, nego u vodi. Nedostatak tinkture je kao i kod ostalih ekstrakcija selektivna ekstrakcija tvari. Odabiremo fiksni volumni postotak etanola i u tom postotku neke aktivne tvari se tope bolje, a neke slabije. Taj problem je riješen tek u SIPF i EPS tehnologiji.

Kod tinktura iznimno je bitno poznavati razrjeđivanje etanola i zato je tome posvećeno zasebno poglavlje. Jednostavne, “narodne” tinkture obično se rade u rakiji. Naravno, tada smo limitirani uglavnom na uobičajen postotak etanola u rakijama i nismo precizni i ima onih koji na to gledaju s neodobravanjem, a neki s odobravanjem. Postupak spravljanja u rakiji možemo smatrati improvizacijom. Prava tinktura, izrađena za tržište, mora biti spravljena s jasnim udjelima etanola i vode.

Pogledajte:

The post Tinkture first appeared on PLANTAGEA.

Razrjeđivanje etanola

PG — Tue, 26 Feb 2019 09:08:02 +0000

Stari recepti bili su jednostavni – potopi bilje u rakiju. Tradicija se poštiva, ali postoje i precizniji propisi jer se sve biljne vrste ne ekstrahiraju etanolom istog postotka. A onda dolazimo do male matematičke noćne more razrijeđivanja etanola. Srećom, bez obzira na naizgled čudovišne formule, to je sve matematika osnovne škole.

Kako bi se aktivne tvari iz biljke efikasno ekstrahirale, postoje propisi koja biljna vrsta se ekstrahira s kojim razrjeđenjem etanola. I tu nastaju problemi jer se treba dobro poznavati postupci razrjeđivanja etanola. Naučimo najprije osnovne definicije.

Maseni i volumni udjeli (postoci)

Postotni račun smo svi učili u osnovnoj školi, stoga mislim da na to ne treba trošiti vrijeme. No, što znače udjeli?

Udio neke tvari može biti maseni. 70 maseno postotni etanol sadrži u 1 kg ukupne smjese 700 g čistog etanola i 300 g vode.

Udio može biti i volumni. U 70 volumno postotnom etanolu (onom kojeg kupujete u ljekarni), u 1 litri tekućine ima 700 mL (0,7 L) etanola i 300 mL (0,3 L) vode.

Problem nastaje u prvoj činjenici: maseni i volumni postoci nisu jedno te isto. Zašto? Zato jer etanol i voda nemaju jednaku gustoću! Primjerice, 70 volumno postotni etanol je 62 maseno postotni etanol.

Drugi problem je čisto praktične prirode i zbiva se zbog promjene volumena razrjeđivanjem. Htjeli biste spraviti 70 volumno postotni etanol? Jednostavna logika bi nalagala da izmjerimo 700mL čistog, 100% etanola, i 300 mL vode.

Međutim, logika je pogrešna. Tijekom miješanja ovih dviju tekućina dolazi do promjene volumena i to više nije 70 volumno postotni etanol; odnosno 300 mL vode i 700 mL etanole NE daje 1 litru.

Kako je očito da je volumen promjenjiva kategorija, moramo se uhvatiti za ono što je konstantno. Osim u nuklearnim reakcijama, u “običnim” zbivanjima kao što je miješanje tekućina masa je konstanta odnosno masa se ne mijenja jer ne može nestati. Stoga svaki put kada razrjeđujemo etanol, moramo izračunati maseni udio (koji je konstantan). Stoga moramo uvijek pretvoriti volumni postotak u maseni. Za to ćemo koristiti posebne tablice. Sam račun ćemo opisati klasičnim jednadžbama. Ne bi vjerovali ali matematika je najkompliciraniji dio izrade tinktura.

Formule za pripravu etanola različitih volumnih postotaka

Sada ćemo praktično upoznati kako ispravno izračunati razrjeđivanje etanola. Postoji više mogućnosti. U prva tri primjera učimo kako izračunati razrjeđivanje koncentriranijeg etanola vodom da bi dobili etanol nižeg postotka etanola. U sljedeća tri učimo kako iz dva etanola, jednog koncentriranije i jednog razrjeđenijeg, dobijemo etanol čiji je postotak između ta dva. Najčešći slučaj će biti onaj pod 2), koliko trebamo odvagati vode i etanola da bismo dobili određeni volumen etanola.

Da bismo mogli napraviti izračun, rekli smo kako ne možemo raditi s volumenima i volumnim postocima. Stoga ćemo uvijek morati pretvoriti volumne postotke (V%) u masene postotke (maseni%). Za to će nam poslužiti tablice etanola gdje lako nađemo koliki maseni postotak odgovara volumnom postotku na stranici 5. U slučaju da moramo računati volumen iz mase, morat ćemo u istim tablicama naći kolika je gustoća (ρ) određenog volumno postotnog etanola na stranici 1.

Vrlo je bitno da sve radimo na sobnoj temperaturi (oko 20 °C), jer se gustoće etanola na drugim temperaturama razlikuju od onih na sobnoj temperaturi.

Kolika masa vode, a kolika masa koncentriranog etanola poznatog vol% dodati, da se dobije određena masa vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5 maseni postotak od volumnog postotka.

Zadatak: koliku masu 70vol% etanola a koliku vode trebam odvagati da spravim 1 kg 45vol% etanola.

m(konc.et.)=(37,80/62,39)x1kg=0,6059 kg

m(vode)=1kg-0,6059=0,3941 kg

Kolika masa vode, a kolika masa koncentriranog etanola poznatog vol% dodati, da se dobije određeni volumen vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5. maseni postotak od volumnog postotka te gustoću razrijeđenog etanola u tablici na stranici 1. Ovo je najčešći slučaj koji se sreće jer su brojne tinkture definirane omjerom mase biljke i volumena etanola.

Zadatak: koliku masu 70vol% etanola, a koliku vode treba odvagati da se dobije 1 litra 45vol% etanola.

m(konc.et.)=(37,80 x 1 L x 939,54 g/L)/62,39=569,24 g

m(vode)=939,54 – 569,24=370,30 g

Koliki volumen vode, a koliki volumen koncentriranog etanola poznatog vol% dodati, da se dobije određeni volumen vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5 maseni postotak od volumnog postotka, te gustoću koncentriranog i razrijeđenog (željenog) etanola u na stranici 1. Korištenje volumena je moguće, no za mjerenje volumena moramo imati menzure.

Zadatak: koliki volumen 70vol% etanola, a koliki vode odvagati da se dobije 1 litra 45vol% etanola. Masu vode ćemo izračunati prema formuli 2.

V(konc.et.)=37,80 x 1 L x 939,54 g/L)/(62,39 x 885,56 g/L)=0,643 L

V(vode)=370,30g/1000 g/L=0,370 L vode

Koliku masu koncentriranijeg etanola, a koliku razrjeđenijeg etanola odvagati i pomiješati, da se dobije određena masa željenog vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5 maseni postotak od volumnog postotka. Ovo je slučaj koji ćete vrlo rijetko sretati, ali se zna desiti ukoliko već imate pripremljen, primjerice, 25vol% etanol a niste ga utrošili.

Zadatak: Koliko 70vol% a koliko 25vol% etanola odvagati da se dobije 1 kg 45vol% etanola?

m(konc.et.)=((37,80 – 20,38)/(62,39-20,38)) x 1kg=414,66 g

m(razrijeđ.et.)=1000 g-414,66 g=585,34 g

Kolika masa koncentriranijeg etanola, a kolika masa razrjeđenijeg etanola pomiješati, da se dobije određeni volumen željenog vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5 maseni postotak od volumnog postotka te gustoću etanola određenog vol% iz tablice na stranici 1.

Zadatak: Koliko 70vol% a koliko 25vol% etanola odvagati da se dobije 1 litra 45vol% etanola?

m(konc.et.)=((37,80 – 20,38)/(62,39-20,38)) x 1L x 939,54 g/L=389,59 g

m(razrjeđenijeg et.)=1 L x 939,54 g/L – 389,59=549,95 g

Koliki volumen koncentriranijeg etanola, a koliki volumen razrjeđenijeg etanola poznatih vol% dodati, da se dobije određeni volumen vol% etanola. Pronaći u tablici na stranici 5 maseni postotak od volumnog postotka te gustoću etanola određenog vol% iz tablice na stranici 1.

Zadatak: Koliki volumen 70vol% a koliki 25vol% etanola treba odmjeriti da se dobije 1 litra 45vol% etanola?

m(konc.et.)=((37,80 – 20,38))x1Lx939,54 g/L)/((62,39-20,38)x 885,56g/L)=0,4399 L

V(razrjeđenijeg et.)=(1 L x 939,54 g/L – 0,4399 x 885,56g/L)/968,10g/L=0,5681 L

The post Razrjeđivanje etanola first appeared on PLANTAGEA.

Tinkture suhih biljaka

PG — Tue, 26 Feb 2019 09:56:36 +0000

Nešto je lakše spravljati tinkture suhih biljaka. Trebamo samo znati koliko biljnog materijala, a koliko etanola određenog postotka. Nakon što smo upoznali zakonitosti razrijeđivanja etanola, to je doista jednostavno.

Klasična izrada tinktura iz suhih biljaka

Izrada tinktura suhih biljaka je uglavnom jednostavnija od izrade tinkture svježih biljaka gdje moramo voditi računa o više parametara poput vlage u biljci. Proučimo primjer tinkture korijena maslačka. Tablica je interaktivna i možete ju pretražiti po ključnim riječima i presložiti po abecednom redu, rastućem ili padajućem.

Tinctura taraxaci radix 1:5 (w/v, weight/volume), 25 vol% etanol

To znači da je korijen maslačka potopljen kao 1 maseni dio (1kg) u 5 volumnihdijelova (5 litara) 25 volumnih postotaka etanola. U većini slučajeva omjer suhe biljke (u kilogramima) i otapala (u litrama) iznosi do 1:5 do 1:10.

Relativno rijetko je omjer veći od 1:10. Suha biljka mora biti usitnjena, ali uglavnom ne treba biti mljevena na vrlo sitne čestice. Klasični čajevi koji se prodaju obično su dovoljno usitnjeni za spravljanje tinktura.

Sam način zrade uglavnom je tip maceriranja uz povremeno miješanje. Smjesa se ostavlja 2-3 tjedna kako bi se u etanol izvukle (iscrple) aktivne tvari. Biljni materijal se preša i cijedi, a tinktura se filtrira.

Među hrvatskim travarima nevjerojatno je proširena potpuno pogrešna metoda spravljanja tinkutre. Greška je u tome što biljku potapaju u koncentrirani, 96 vol% etanol, ostavljaju macerirati, cijede biljni materijal te potom razrjeđuju vodom kako bi dobili 70 vol% etanol. To je pogrešno iz tri razloga:

Zbog promjene polarnosti (razrjeđivanjem vodom raste polarnost otapala), dolazi do precipitacije (taloženja). Taloženje nije poželjan proces jer dolazi do nepravilne raspodjele aktivnih tvari među dozama. Kod biljaka jakog djelovanja ova precipitacija je i potencijalno opasna.
Ekstrakcija 96 vol% etanolom omogućuje se ekstrakcija tvari koje ponekad želimo izbjeći, primjerice oleorezina. Samo neke biljke, poput mire, ekstrahiraju se ovako visokim koncentracijama etanola.
Razrijeđivanje vodom razrjeđuju se aktivne tvari u tinkturi i ona više nema nominalni omjer droge i otapala. Ako se 1kg lista koprive stavlja u 5L 96% etanola, dodavanjem vode da se dobije 60 ili 70% etanol tinktura više nije 1:5.

Izrada majčinskih tinktura iz suhih biljaka

Izrada majčinskih tinktura iz suhih biljaka nešto je drugačiji proces i odvija se sukladno Homöopathischen Arzneibuch (HAB), 4a i Europskoj farmakopeji (01/2011:2371; 1.1.8).

Najprije se odabire razrjeđenje etanola ovisno o monografiji pojedine biljke. Koriste se:

94 maseni % (96 volumni %)
86 maseni % (90 volumni %)
73 maseni % (80 volumni %)
62 maseni % (70 volumni %)
43 maseni % (50 volumni %)
30 maseni % (36 volumni %)
15 maseni % (18 volumni %)

Macerira se jedan maseni dio biljke s 10 masenih dijelova odabranog otapala. Moguće je raditi izvedbu maceracijom ili perkolacijom. Maceracija obično traje deset dana ili više, ovisno o propisu za pojedinu biljnu vrstu. Nakon maceracije ili perkolacije, biljni materijal se ocijedi, cijedi prešanjem, a nastala tinktura se filtrira.

Sam postupak je do ovog trena relativno sličan klasičnoj proizvodnji tinkture. No, nakon ovog koraka određuje se suhi ostatak u tinkturi. Monografije pojedinih biljaka točno zahtijevaju određeni sadržaj suhog ostatka (N₀). U filtriranoj tinkturi odredi se stvarni sadržaj suhog ostatka (Nx) i ukupna masa filtrirane tinkture (m). Suhi ostatak određuje se sušenjem na povišenoj temperaturi kako bi isparilo svo otapalo (etanol i voda).

Masa otapala (A1) koja se dodaje za razrjeđivanje računa na sljedeći način:

A1= m(Nx -N₀)/N₀

Nakon razrjeđivanja, tinktura se drži najmanje pet dana na temperaturama do 20 ºC. Potom se po potrebi filtrira.

Tablica prema ESCOP-u

Ovdje možete naći tablicu s nekim od najčešćih biljnih vrsta prema ESCOP-u (The European Scientific Cooperative on Phytotherapy) s propisima omjera biljnog materijala i vol% etanola, doze i indikacije.

Vrsta	Tinktura	Doza	Namjena
Breza ( Betula sp.), list	1 :10 w/v 36 vol% etanol*	2mL 3x dnevno	Irigacija urinarnog sustava kod infekcija i kod kamenaca u mokraćnom sustavu
Češnjak ( Allium sativum ), bulbus	1 :5 w/v 45 vol% etanol, svjež*	2-4mL 3x	Profilaksa ateroskleroze, tretman povećanih lipida kada promjena prehrane nije dovoljna
Crni ribiz ( Ribes nigrum ), list	1 :5 w/v 45vol% etanol**	5mL 2x dnevno	Osteoartritis
Crnoglavac ( Ballota nigra ), zelen	1 :5 45 w/v vol% etanol*	2,5-10mL dnevno	Nervoza, nesanica, spazmičke tegobe probavnog sustava
Dimnjača ( Fumaria officinalis ), zelen	1 :5 45 w/v vol% etanol*	2,5-5mL	Tegobe rada žuči, žučni kamenci, osjećaj težine u trbuhu
Divlja maćuhica ( Viola tricolor ), zelen	1 :5 w/v 25 vol% etanol*	4mL 3x dnevno	Ekcem, akne, seboreja, impetigo
Ehinacea korijen ( Echinacea purpurea )	1 :5 v/v 55vol% etanol*	3x60 kapi	Prevencija dišnih infekcija
Gavez ( Symphytum officinale ), korijen	1 :5 60 w/v vol% etanol*	35% ekstrakt izvana	Zacijeljivanje manjih ozljeda kože, bol nakon udarca, tendinitis, osteoartritis
Glog ( Crataegus sp.), cvijet i list	1 :5 45 w/v vol% etanol*	2mL 3x dnevno	Nervoza (srčana)
Gospina trava ( Hypericum perforatum ), zelen	1 :5 w/v 60 vol% etanol*	3-4,5 mL dnevno	Laka do srednje teška depresija
Gotu kola ( Centella asiatica ), list	1 :5 65 w/v vol% etanol *	2,5-5mL dnevno	Venska insuficijencija, limfotonik
Hmelj ( Humuls lupulus )	1 :5 w/v 60 vol% etanol*	1-2mL 3x dnevno	Nervoza, nesanice, menopauzalne tegobe
Kadulja ( Salvia officinalis ), list	1 :10 w/v 55% etanol*	75 kapi dnevno	Grgljanje kod upala ždrijela i usta. Pretjerano znojenje.
Kičica ( Centaurium erythrea ), zelen	1 :5 w/v 70 vol% etanol*	2mL 3x dnevno	Manjak apetita, dispeptičke tegobe (otežana probava)
Konopljika ( Vitex agnus castus ), plod	1 :5 w/v 70 vol% etanol*	20 kapi 2-3x dnevno	PMS, polimenoreja, oligomenoreja, amenoreja
Kopriva ( Urtica sp.), korijen	1 :5 w/v 45vol% etanol*	5mL 3x dnevno	Benigna hiperplazija prostate
Kopriva ( Urtica sp.), list	1 :5 w/v 25vol% etanol*	2-6mL 3x dnevno	Diuretik, adjuvantna terapija reumatskih stanja i osteoartritisa
Kurkuma ( Curcuma longa ), podanak	1 :5 w/v 60vol% etanol**	2mL 3x dnevno	Dispepsija (otežana probava), tegobe lučenja žuči
Lan ( Linum usitatissium ), plod	1 :5 w/v 90 vol% etanol*	1 mL 2-3x dnevno	Menopauzalne tegobe
Lavanda ( Lavandula officinalis ), cvijet	1 :5 50 w/v vol% etanol*	20 kapi 3x dnevno	Promjene raspoloženja kao nemir, nesanica i uzmenirenost
Maslačak ( Taraxacum officinale ), list	1 :5 w/v 25vol% etanol*	2-5mL 3x dnevno	Povećanje diureze kod reumatizma i kamenaca u mokraćnom mjehuru
Maslačak ( Taraxacum officinale ), list	1 :5 w/v 25vol% etanol*	5-10mL 3x dnevno	Disfunkcija žuči, dispepsija (otežana probava), gubitak apetita
Matičnjak ( Melissa officinalis ), list	1 :5 w/v 45 vol% etanol*	2-6mL 3x dnevno	Nervoza, nemor, iritabilnost, manji spazmi probavnog sustava
Neven ( Calendula officinalis ), cvijet	1 :5 w/v 90vol% etanol*	1 :3 razrijeđena izvana	Zacijeljivanje kože
Njemačka kamilica ( Matricaria recutita )	1 :5 w/v 50 vol% etanol*	1-2mL 3x dnevno	Manji spazmi probavnog sustava, nadutost
Odoljen ( Valeriana officinalis ), korijen	1 :5 w/v 70 vol% etanol*	20 kapi 3x dnevno	Nervozna tenzija, manji problemi nesanice
Paprena metvica ( Mentha x piperita ), list	1 :5 w/v 45vol% etanol*	2-3 mL 3x dnevno	Dispepsija (loša probava), nadutost, gastritis
Pasiflora ( Passiflora incarnata ), zelen	1 :8 w/v 45vol% etanol**	1-4mL 3x dnevno	Napetost, nervoza, tjeskoba, nesanica
Pirika ( Agropyron repens ), podanak	1 :5 40 w/v vol% etanol*	5mL 3x dnevno	Iritabilni mokraćni mjehur, irigacija urinarnog sustava kod infekcija i prevencije infekcija
Rosopas ( Chelidonium majus ), zelen	1 :10 w/v 70vol% etanol	Izvana nerazrijeđeno	Virusne bradavice
Sladić ( Glycyrrhiza glabra ), korijen	1 :5 w/v 65 vol% etanol*	1-2mL 2x dnevno	Gastritis (oprez kod visokog krvnog tlaka), kašalj
Srčanik ( Gentiana lutea ), korijen	1 :5 w/v 45 vol% etanol*	1mL 3x dnevno	Manjak apetita, dispeptičke tegobe (otežana probava)
Stolisnik ( Achillea millefolium ), zelen	1 :5 45 w/v vol% etanol*	2-4mL 2-3x dnevno	Gubitak apetita, dispeptičke tegobe (otežana probava), manje spazmičke tegobe abdomena
Timijan ( Thymus vulgaris ), list	200g glicerola; 320g etanol 96%; 1160g voda***	2mL 3x dnevno	Kašalj
Turica ( Agrimonia eupatoria ), zelen	1 :5 45 w/v vol% etanol*	5-10mL dnevno	Upale ždrijela, proljev, razrijeđena za zacjeljivanje manjih ozljeda kože

The post Tinkture suhih biljaka first appeared on PLANTAGEA.

Tinkture svježih biljaka

PG — Tue, 26 Feb 2019 10:16:18 +0000

Tinkture svježih biljaka u nas još uvijek su neuobičajene. U Europi one su već klasika. U svježoj biljci sačuvani su spojevi koje se inače raspadaju sušenjem. Njihovo spravljanje je sve samo ne jednostavno i temelje se na više propisa. Najvažniji korak je određivanje sadržaja vode u biljci kako bi znali koliko etanola trebamo dodati.

Proces spravljanja tinkture svježih biljaka je naizgled jednostavan u kojem umjesto suhe biljke koristimo svježu. Ipak, postupak je složeniji.

Postoji više grupa propisa uključujući i Francusku farmakopeju, no najčešće se majčinske tinkture spravljaju sukladno homeopatskoj farmakopeji Homöopathischen Arzneibuch (HAB). Europska farmakopeja je preuzela ovaj sustav (01/2011:2371).

Prema HAB i Ph. Eur., imam četiri različite mogućnosti izrade.

prema propisu 1, ako biljka sadrži više od 70% soka svježe biljke koji se može mehanički istisnuti, a sama biljka ne sadrži eterična ulja, sluzi i rezine
prema propisu 2, ako biljka sadrži manje od 70% soka, više od 60% vlage (odnosno dolazi do gubitka sušenjem većim od 60%), a biljka ne sadrži eterična ulja i rezine
prema propisu 3, ako biljka sadrži eterična ulja ili rezine, te manje od 60% vlage
propis 4 odnosi se na homeopatske tinkture spravljene od suhih biljaka i opisan je u tinkturama dobivenim iz suhe biljke

Maceracija se odvija uglavnom tijekom deset dana, no u pojedinim slučajevima koristi se maceracija do 60 dana ili vrlo prolongirana maceracija, 180 i više dana.

Propis 1

Kod propisa 1, postoje dva slučaja:

ako se tinktura radi od soka
ako se tinktura radi od svježeg lateksa biljke

Slučaj 1: (HAB 1a, Ph. Eur. 1.1.1)

Biljka sadrži više od 70% soka koji se može istisnuti. Sok se istisne mehaničkim postupcima i odmah se pomiješa s 86% etanolom (maseni postotak; odgovara 90% volumnom postotku etanola). Posuda se zatvori, drži se pet dana na temperaturi koja ne prelazi 20 ºC. Potom se nastala tinktura filtrira i ona sadrži 43% etanola (maseni postotak, odgovara 50 volumnih %). Potom slijedi razrjeđivanje. Monografije pojedinih biljaka točno zahtijevaju određeni sadržaj suhog ostatka (N₀). U filtriranoj tinkturi odredi se stvarni sadržaj suhog ostatka (Nx) i ukupna masa filtrirane tinkture (m). Suhi ostatak određuje se sušenjem na povišenoj temperaturi kako bi isparilo svo otapalo (etanol i voda). Razrjeđuje se s 43 masenim % etanolom.

Masa otapala (A1) koja se dodaje za razrjeđivanje računa na sljedeći način:

A1= m(Nx -N₀)/N₀

Slučaj 2: (HAB 1b, Ph. Eur. 1.1.2)

Biljka sadrži lateks koji se ekstrahira. U ovom slučaju 1 maseni dio lateksa macerira se u 2 masena dijela 30 maseno postotnog etanola (36 volumno postotnog) uz miješanje. Nakon maceracije, nastala tinktura se filtrira. Ako monografija biljke koja se spravlja na taj način zahtijeva točno određeni suhi ostatak, tada se priostupa razrjeđivanju kao u slučaju HAB 1a. Razrjeđuje se s 30 masenim postotnim etanolom.

Propis 2

Kod propisa 2, kao što smo rekli, biljka sadrži manje od 70% soka, više od 60% vlage (odnosno dolazi do gubitka sušenjem većim od 60%), a biljka ne sadrži eterična ulja i rezine. Postoje dva različita slučaja, ovisno o postotku etanolu s kojim se vrši ekstrakcija. Koji postotak se koristi, ovisi o propisu za pojedinu biljku.

slučaj 1 (HAB 2a, Ph. Eur. 1.1.3), gdje se svježa biljka macerira s 86 masenim postotnim etanolom (90 volumni %), a finalni ekstrakt (tinktura) sadrži oko 43 masena % etanola (50 volumni %)
slučaj 2 (HAB 2b, Ph. Eur. 1.1.4), gdje se biljka macerira s 62 masenim postotnim etanolom (70 volumni %), a finalni ekstrakt (tinktura) sadrži oko 30 masena % etanola (36 volumni %).

U ovom slučaju, postupak je pomalo kompliciraniji. Treba odrediti sadržaj vode u biljci. To se provodi sušenjem na 105 ºC kroz 2 sata na 2,00-5,00 g svježeg biljnog materijala. I prije no se odredi ovaj sadržaj, svjež biljni materijal se usitni/samelje, te stavi macerirati u ne manje od pola mase etanola (jedne od dviju navedenih, 86 maseni % ili 62 maseni %). Posuda se zatvori i drži na temperaturama ne većim od 20 ºC.

Određivanje sadržaja vode je neophodno kako bi se uvijek zadržao isti omjer etanola i vode, a sam sadržaj vode u biljci, naravno oscilira od berbe do berbe. Kada eksperimentalno odredimo sadržaj vode u svježoj biljci koju smo stavili macerirati, moramo izračunati masu etanola (86 maseni % ili 62 maseni %), A2. To se računa na sljedeći način:

A2 = (m x T)/100 – masa već dodanog etanola

m je masa svježe biljke

T je gubitak sušenjem izražen u postotku

Kako izračunati gubitak sušenjem?

Dio biljnog materijala odvoji se za analizu sadržaja vode. Prema farmakopeji, uzima se manja količina biljnog materijala (1 gram) ali obično kod kuće nemate analitičke vage. Stoga će trebati uzeti oko 20-50g (što je improvizacija osnovne tehnike). Odmah se ta masa stavi u pećnicu u široku staklenu ili porculansku posudicu. Posudicu obavezno odvažite i napišite točnu masu. Odvažite u nju točno 20g biljnog materijala i stavite suđiti na 100 ºC (ne više) i težina posudice i biljnog materijala bit će masa uzorka. Trebat će sušiti oko 3 sata ili više dok materijal nije u potpunosti suh. Odvažite tada ponovo i to će biti masa uzorka nakon sušenja. Izračunajte gubitak sušenjem (T):

T=((masa uzorka – masa uzorka nakon sušenja) /(masa uzorka – masa posudice)) x 100

Izračunata masa etanola željenog postotka dodaje se, posuda se zatvara i uz povremeno miješanje vrši se postupak maceriranja od najmanje mjesec dana, uz uvjet da temperatura maceracije ne prelazi 20 ºC.

Kada je maceracija gotova, vrši se cijeđenje i filtracija.

Potom se, kao i u propisu 1, vrši određivanje suhog ostatka u tintkuri. Ako je potrebno, vrši se razrjeđivanje. U slučaju 1, HAB 2a, Ph. Eur. 1.1.3 s 43 masenim % etanolom (50 volumni %); u slučaju 2, HAB 2b, Ph. Eur. 1.1.4 s 30 masenim % etanolom (36 volumni %). Kao i u propisu 1, suhi ostatak definiran je monografijama. Kako bismo dobili konačnu tinkturu, ponovno ćemo opisati račun.

Određeni sadržaj suhog ostatka je N₀. U filtriranoj tinkturi odredi se stvarni sadržaj suhog ostatka (Nx) i ukupna masa filtrirane tinkture (m). Suhi ostatak određuje se sušenjem na povišenoj temperaturi kako bi isparilo svo otapalo (etanol i voda).

Masa otapala (A1) koja se dodaje za razrjeđivanje računa na sljedeći način:

A1= m(Nx -N₀)/N₀

Propis 3

Propis 3 se koristi kada svježa biljka sadrži eterična ulja ili rezine, te manje od 60% vlage koji se određuje sušenjem biljnog materijala. Vrlo velik broj biljaka se spravlja na ovaj način, jer je znatan broj ljekovitih biljaka sadrži rezine ili eterična ulja.

U propisu 3 postoje tri različita slučaja, ovisno o postotku etanolu s kojim se vrši ekstrakcija. Koji postotak se koristi, ovisi o propisu za pojedinu biljku.

slučaj 1 (HAB 3a, Ph. Eur. 1.1.5), gdje se svježa biljka macerira s 86 masenim postotnim etanolom (90 volumni %), a finalni ekstrakt (tinktura) sadrži oko 60 masena % etanola (68 volumni %)
slučaj 2 (HAB 3b, Ph. Eur. 1.1.6), gdje se biljka macerira s 73 masenim postotnim etanolom (80 volumni %), a finalni ekstrakt (tinktura) sadrži oko 43 masena % etanola (50 volumni %).
slučaj 3 (HAB 3c, Ph. Eur. 1.1.7), gdje se biljka macerira s 43 masenim postotnim etanolom (50 volumni %), a finalni ekstrakt (tinktura) sadrži oko 30 masena % etanola (36 volumni %).

Praktični postupak je sličan Propisu 2. Biljnom materijalu odredi se udio vode (vlage) određivanjem gubitkom mase sušenjem. Biljna masa se usitni i odmah prelije s ne manje od pola mase odabranog razrjeđenja etanola. Spremnik se zatvori i drži na temperaturi ne višoj od 20 ºC.

Kaoš to smo upoznali u Propisu 2, nakon određivanja vlage, određuje se koliko će se dodati etanola odabranog razrjeđenja (A3). No, ovog puta se koristi dupla količina od propisa 2.

A3 = (2 x m x T)/100 – masa već dodanog etanola

m je masa svježe biljke

T je gubitak sušenjem izražen u postotku

Kao u Propisu 1 i 2, tinkturi se određuje sadržaj suhe tvari i na isti način se računa razrjeđenje. Treba samo voditi računa kako se razrjeđivanje vrši s sljedećim razrjeđenjima etanola:

slučaj 1 (HAB 3a, Ph. Eur. 1.1.5), s 62 masena % etanola (70 volumni %)
slučaj 2 (HAB 3b, Ph. Eur. 1.1.6) s 43 masena % etanola (50 volumni %).
slučaj 3 (HAB 3c, Ph. Eur. 1.1.7) s 30 masena % etanola (36 volumni %).

Kako pojednostavniti?

Ako ste se pomalo izgubili u formulama i propisima, niste jedini. Ipak, ako ste pravi “tinkturaš” ovo biste trebali znati i kad vas probude u 3 ujutro. Glavni je problem što većini vas nisu dostupne farmakopejske norme i teško je naći koji je suhi ostatak propisan, nadalje ot uključuje i dodatni eksperiment sušenja tinktura. Dugo sam razmišljao kako pojednostavniti posao bar malo. nastale tinkture bit će aproksimativne ali dobre. Pogledate li ispod tablicu koji propis vrijedi za koju vrstu, uočit ćete kako se većina biljaka spravlja po propisu HAB 2A 43 i HAB 3A 62. Najbitnije je odrediti gubitak sušenjem – ponovite to kod propisa 2. Krenimo korak po korak i uzet ćemo dva primjera, medvjeđi luk (izrađuje se prema HAB 2A 43) i gospinu travu (HAB 3A 62).

Korak 1: Odabir spravljanja i obrada biljke

Potražit na koji način se spravlja biljka u tablici na kraju poglavlja. Ako se biljka spravlja prema propisu 4, postupšite prema propisima za tinkture suhe biljke. Biljku kad uberete dobro očistite od zemlje, dijelova koji nisu dio biljke i drugih stranih čestica. Jedan dio biljke obavezno odvojite za određivanje gubitka sušenjem (vidi pod Propis 2). Biljni materijal obavezno dobro usitnite na male dijelove, primjerice rezanjem nožem. Ovaj je korak bitan kako bi otapalo što brže ušlo u biljku.

Na našim primjerima, odvojili ste 1kg svježeg lista medvjeđeg luka i cvijeta gospine trave.

I jednu i drugu biljku ste, podsjećamo, dobro usitnili i prelit ćete s 0,55 kg 90% etanola.

Korak 2: Otapanje u koncentriranijem alkoholu

Postupite prema propisu za pojedinu biljku. Napravite potrebno razrjeđenje etanola. Pazite – trebat ćete spraviti koncentriraniji i razrjeđeniji etanol. Nakon što ste odredili gubitak sušenjem izračunajte koliko treba još dodati koncentriranijeg etanola.

Odredili ste kako je gubitak sušenjem za medvjeđi luk 65%, a za gospinu travu 60%.

Za medvjeđi luk, podsjetimo se, dodat ćemo prema formuli:

A2 = (m x T)/100 – masa već dodanog etanola

A2 = (1kg x 65)/100 – 0,55 = 0,65 kg – 0,55kg = 0,1 kg

Za gospinu travu formula je drugačija:

A3 = (2 x m x T)/100 – masa već dodanog etanola

A3 = (2 x 1kg x 60)/100 – 0,55 = 1,2kg – 0,55kg = 0,65kg

Dodajte etanol, dobro izmiješajte i odmah krenite na korak 3.

Korak 3: Dodavanje razrjeđenijeg etanola

Ovo je glavni korak aproksimacije. Naime, umjesto da kasnije određujemo suhi ostatak, jednostavno ćemo dodati toliko otapala da je omjer suhog dijela biljke i ukupnog otapala 1:5 (w/w).

Za medvjeđi luk:

Gubitak sušnjem je 65%. To znači kako je masa suhe biljke 35%, a za kilogram svježeg materijala to je 0,35kg. Ukupno smo dodali 0,65g otapala i tome ćemo pribrojiti i 0,65g vode iz biljke (voda iz biljke ubraja se u otapalo). Ukupno imamo 1,3kg otapala.

Ukupna masa otapala biti će 0,35 x 5 = 1,75kg. Mi imamo već 1,3kg otapala, pa ćemo dodati 0,45kg etanola, ali razrijeđenijeg: 50 vol%.

Za gospinu travu:

Gubitak sušenjem je 60%. To znači da imamo 40% suhe tvari. 1kg svježe biljke koje smo uzeli sadrži 0,4kg suhe biljke. Za 0,4kg trebat će ukupno 2kg otapala.

Mi smo dodali 1,2kg koncentriranije etanola, a biljka sadrži 0,6kg vode, što znači da imamo 1,8kg otapala. Trebat će nam 0,2 kg razrjeđenijeg, 70vol% etanola.

Korak 4: Maceracija

Dobro poklopite i ostavite stajati dva tjedna, a svakodnevno ih promiješajte. Potom dobro ocijedite. Po potrebi i filtrirajte.

Tablica propisa

Za svaku vrstu postoji predviđeni temljem kojeg propisa se spravljaju tinkture. Pronađite u tablici biljnu vrstu koja vas zanima (ima ih oko stotinu vrsta) te koji se propis primjenjuje.

Vrsta	Dio biljke	Propis
Anđelika (Angelica archangelica)	korijen	HAB 4A 62
Anis (Pimpinella anisum)	plod	HAB 4A 86
Artičoka (Cynara scolymus)	list	HAB 3A 62
Bazga (Sambucus nigra)	cvijet	HAB 3A 62
Betonika (Betonica officinalis)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Bijela mrtva kopriva (Lamium album)	zelen	HAB 2A 43
Borovica (Juniperus communis)	pseudoplod	HAB 3A 62
Borovnica (Vaccinium myrtillus)	list	HAB 3A 62
Bosiljak (Ocimum basilicum)	list	HAB 3A 62
Breza (Betula sp.)	list	HAB 3C 30
Bršljan (Hedera helix)	list	HAB 3A 62
Čempres (Cupressus sempervirens)	češer	HAB 3A 62
Čičak (Arctium lappa)	korijen	HAB 2A 43
Cimet (Cinnamomum verum)	kora	HAB 4A 62
Crni ribiz (Ribes nigrum)	list	HAB 3A 62
Crni sljez (Malva sylvestris)	list i cvijet	HAB 3A 62
Čuvarkuća (Sempervivum tinctorium)	list	HAB 2A 43
Dimnjača (Fumaria officinalis)	zelen	HAB 2A 43
Divizma (Verbascum sp.)	cvijet	HAB 2A 43
Divlja maćuhica (Viola tricolor)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Ehinacea (Echinacea sp.)	korijen; zelen	HAB 3A 62
Europska zdravičica (Sanicula europea)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Glog (Crataegus sp.)	list	HAB 3A 62
Glog (Crataegus sp.)	cvijet	HAB 2A 43
Gorka ognjica (Iberis amara)	zelen	HAB 4A 62
Gorki pelin (Artemisia absythium)	zelen	HAB 3A 62
Gospina trava (Hypericum perforatum)	cvijet	HAB 3A 62
Gotu kola (Centella asiatica)	list	HAB 4A 62
Grah (Phaseolus vulgaris)	komušine	HAB 3A 62
Hmelj (Humulus lupulus)	strobili	HAB 3A 62
Iđirot (Acorus calamus)	podanak	HAB 4A 62
Islandski lišaj (Cetriaria sp.)	talus	HAB 4A 62
Jaglac (Primula sp.)	korijen	HAB 3A 62
Kadulja ljekovita (Salvia officinalis)	list	HAB 3A 62
Kamilica (Chamomilla recutita)	cvijet	HAB 3A 62
Kesten (Aesculus hippocastanum)	plod	HAB 3A 62
Kičica (Cenataurium erythraea)	zelen	HAB 3A 62
Kim (Carum carvi)	plod	HAB 4A 86
Komorač (Foeniculum vulgare)	plod	HAB 4A 86
Konopljika (Vitex agnus-castus)	plod	HAB 4A 62
Konopljuša (Eupatorium cannabinum)	zelen	HAB 3A 62
Kopar (Anethum graveolens)	zelen	HAB 3A 62
Kopriva (Urtica sp.)	korijen, list	HAB 2A 43
Korijandar (Coriandrum sativum)	plod	HAB 4A 86
Krkavina (Frangula alnus)	kora	HAB 3A 62
Kupina (Rubus sp.)	list	HAB 3A 62
Kurkuma (Curcuma longa)	podanak	HAB 4A 62
Lavanda (Lavandula officinalis)	cvijet	HAB 3A 62
Ljekovita čestoslavica (Veronica officinalis)	zelen s cvijetom	HAB 2A 43
Ljekoviti orlovac (Galega officinalis)	zelen	HAB 3A 62
Ljupčac (Levisiticum officinale)	korijen	HAB 3A 62
Lucerna (Medicago sativa)	zelen	HAB 2A 43
Mala runjika (Hieracium pilosella)	zelen s cvijetom	HAB 2A 43
Malina (Rubus idaeus)	list	HAB 3A 62
Maslačak (Taraxacum officinale)	korijen, list	HAB 2A 43
Maslina (Olea europea)	list	HAB 3A 62
Matičnjak (Melissa officinalis)	list	HAB 3A 62
Mažuran (Origanum majorana)	list	HAB 3A 62
Medvjeđi luk (Allium ursinum)	list	HAB 2A 43
Medvjetka (Arctostaphylos uva ursi)	list	HAB 2A 43
Miloduh (Hyssopus officinalis)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Mirisna lazarkinja (Galium odoratum)	zelen	HAB 3A 62
Neven (Calendulla officinalis)	cvijet	HAB 3A 62
Obični pelin (Artemisia vulgaris)	zelen	HAB 3A 62
Odoljen (Valeriana officinalis)	korijen	HAB 4A 62
Oman (Inula helenium)	korijen	HAB 3A 62
Orah (Juglans regia)	list	HAB 3A 62
Paprena metvica (Mentha x piperita)	list	HAB 3A 62
Pasiflora (Passiflora incarnata)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Pastirska iglica (Geranium robertianum)	zelen	HAB 2A 43
Peršin (Petroselinum crispum)	korijen; zelen	HAB 3A 62
Petoprsta (Potentilla sp.)	podanak	HAB 3A 62
Piskavica (Trigonella foenum-graecum)	plod	HAB 4A 86
Plućnjak (Pulmonaria officinalis)	zelen s cvijetom	HAB 2A 43
Poljski mak (Papaver rhoeas)	cvijet	HAB 2A 43
Preslica	zelen	HAB 2A 43
Rimska kamilica (Anthemis nobilis)	cvijet	HAB 3A 62
Rosopas (Chelidonium majus)	zelen	HAB 3A 62
Rusomača (Capsella bursa pastoris)	zelen	HAB 2A 43
Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea)	korijen	HAB 4A 62
Ružmarin (Rosmarinus officinalis)	list	HAB 3A 62
Sladić (Glycyrrhiza glabra)	korijen	HAB 4A 62
Sporiš (Verbena officinalis)	zelen s cvijetom	HAB 2A 43
Srčanik (Gentiana lutea)	korijen	HAB 3A 62
Srčenica, srdačica (Leonurus cardiaca)	zelen	HAB 3B 43
Stolisnik (Achillea millefolium)	zelen; cvijet	HAB 3A 62
Suručica (Filipendula ulmaria)	zelen; cvijet	HAB 3A 62
Timijan (Thymus vulgaris)	list	HAB 3A 62
Tratinčica (Bellis perrenis)	zelen	HAB 2A 43
Tuja (Thuya occidentalis)	list	HAB 3A 62
Turica (Agrimonia eupatoria)	zelen	HAB 3A 62
Uskolisni trputac (Plantago lanceolata)	list	HAB 2A 43
Vinova loza (Vitis vinifera)	list	HAB 2A 43
Vrba (Salix sp.)	kora	HAB 3A 62
Vrbovica (Epilobium sp.)	zelen	HAB 2A 43
Vrkuta (Alchemilla vulgaris)	zelen	HAB 2A 43
Zečji trn (Ononis spinosa)	korijen	HAB 3A 62
Zlatnica (Solidago virgaurea)	zelen s cvijetom	HAB 3A 62
Žuti kokotac (Melilotus officinalis)	zelen	HAB 3A 62

The post Tinkture svježih biljaka first appeared on PLANTAGEA.

SIPF ekstrakti

PG — Tue, 26 Feb 2019 10:40:32 +0000

SIPF tehnologija je prvi uspješni tehnološki postupak svetog grala fitoterapije – kako dobiti u jednom ekstraktu vrlo raznoliki “buket” aktivnih spojeva koji se ne mogu olako dobiti u tinkturi gdje biramo samo jedan postotak etanola. Premda SIPF tehnologija ima svojeg naprednijeg nasljednika, SIPF ekstrakti ostali su na stepenici iznad tinktura i u Hrvatskoj su poznati već skoro desetljeće.

Već je rečeno kako se tinkture mogu spravljati od sušenih i svježih biljaka. U nekim biljkama se ljekovite tvari sušenjem raspadaju, te se njihova ljekovitost ili smanjuje, ili potpuno nestaje. Najpoznatiji primjer za to su ehinacea i artičoka, čiji se pripravci striktno moraju spravljati od svježe biljke. I druge biljke su djelotvornije kada se spravlja pripravak od svježe biljke, poput čička, odoljena, maslačka, lista koprive, pasiflore i drugih. Razlog? Dio aktivnih tvari gubi se tijekom sušenja.

Druga noćna mora ekstrakcije je selektivna ekstrakcija tvari. Čak i kad radimo ekstrakciju aktivnih tvari za suhe ekstrakte uvijek moramo odabrati određeno otapalo. Svaka grupa aktivnih tvari ima svoje omiljeno otapalo.

Zboga toga je grupa francuskih znanstvenika došla na ideju da modificira klasičan način spravljanja tinktura svježih biljaka. Biljni materijal sačuva dubokim zamrzavanjem (ispod -100 °C). Materijal se potom melje na niskoj temperaturi (krio-usitnjavanje) na veličinu od 0,05-0,4 mm i ekstrahira 30vol% etanolom. Nakon maceracije, vrši se centrifugiranje kojim se odvaja se supernatant. Nastali se talog preša u ultramolekularnoj preši kojom se cijedi svježi sok biljke i zaostali ekstrakt, te se udružuje sa supernatantom. Na taj način bude sačuvan svježi sok biljke s aktivnim tvarima koje se nisu macerirale u 30vol% etanolu, a istovremeno se u pripravak ekstrahiraju i tvari slabo topive u vodi, baš kao i kod tinktura. Nastala smjesa ekstrakta tekućine dobivene ultramolekulskim prešanjem obično je suspenzija jer sadrži dio tvari koji je topiv u 30vol% etanolu, te dio tvari koji nije topiv. Konačni proizvod može se stabilizirati gelom ksantanom koji svojom viskoznošću sprečava taloženje tvari koje nisu topive u 30vol% etanolu. Pogledajmo shemu proizvodnje SIPF ekstrakata.

Nazvani su SIPF, od francuskog naziva suspension intégrale des plantes fraîches, što znači integralna suspenzija svježeg bilja. SIPF pripravci sadrže (obično) manje etanola klasičnih tinktura (oko 30 %) pa su i pogodniji za upotrebu, a uz to sadrže daleko veći broj ljekovitih spojeva od klasičnih tinktura. Tehnologija SIPF je bio prvi uspješni pokušaj zaobilaženja glavnog nedostatka tinktura, a to je selektivna ekstrakcija aktivnih tvari u jednoj koncentraciji etanola kao ekstrakcijskog sredstva.

Nedostatak SIPF-a je kao i kod tinktura prisustvo etanola koje može smetati ili škoditi nekim ljudima, premda to ne očekujemo u uobičajenim dozama. Drugi nedostatak jest optimalna ekstrakcija tvari koje se ekstrahiraju tek u etanolu većeg volumnog postotka, što je riješeno tek u EPS ekstraktima. Treći nedostatak, u odnosu na EPS ekstrakte, je odsustvo standardizacije na karakteristične aktivne tvari pa je određivanje doze uglavnom empirijsko (5-20 mL za većinu SIPF-ova).

The post SIPF ekstrakti first appeared on PLANTAGEA.

EPS/fitostandard ekstrakti

PG — Tue, 26 Feb 2019 10:48:29 +0000

Lako me je razveseliti ali teško me zadiviti. Tehnologija EPS/fitostandard me zadivila ne samo tehnološkom kompleksnošću već i djelotvornošću i doista mogu reći kako je to prava fitoterapija XXI. stoljeća. Ista tehnologija i tri različita oblika 55 vrsta biljaka – tekući, tablete i kapsule, za različite ukuse. Prava francuska elegancija.

SIPF-ovi su bili, kao što je rečeno, prvi uspješni pokušaj ekstrakcije ljekovitih molekula različitog profila topivosti. EPS-ovi su sljedeća revolucionarna generacija biljnih ekstrakata u kojima se pokušava izvući maksimum ljekovitih tvari iz biljaka. Ista grupa znanstvenika stvorila je SIPF i EPS ekstrakte. EPS, na francuskom extraits de plantes fraîches standardisées, standardizirani ekstrakti ljekovitih biljaka, dobivaju se postupkom liksivijacije, odnosno progresivnog iscrpljivanja aktivnih tvari u rastućim koncentracijama etanola. Koji su koraci tijekom ekstrakcije? Pogledajmo najprije shematski.

Korak 1: Sve je biljka

U ovom koraku fokus je biljka. Često zaboravljamo kako je uzgoj biljke vrlo važan faktor. Tako postoje posebni kultivari crnog ribiza i artičoke, primjerice, koji uopće nisu namijenjeni uzgoju za prehranu (plodovi ribiza ili cvijet artičoke), nego su selektirani da sadrži najveću razinu aktivnih tvari u listu. Isto tako treba razmišljati o mjestu uzgoja koje klimatski mora biti najbolje za odabranu biljnu vrstu, što može biti veliki logistički napor.

Koraci 2 i 3: Zamrzavanje i kriomljevenje

Kao i u SIPF tehnologiji, biljka se brzo zamrzava i u hladnom lancu prevozi do mjesta gdje će biljni materijal biti samljeven u tekućem dušiku postupkom kriomljevenja. Ovaj inicijalni korak zamrzavanja je bitan jer se sprječava enzimska degradacija (razgradnja) aktivnih ljekovitih tvari. Kriomljevenjem dolazi do pucanja celulozne stanične stijenke a sve u cilju što bolje ekstracije biljnog materijala.

Korak 4: Liksivijacija

Samljeveni biljni materijal progresivno se ekstrahira u rastućim koncentracijama 20vol% do 70vol% etanola. To omogućuje još bolju odnosno gotovo potpunu ekstrakciju ljekovitih tvari. Zašto to radimo? Uzmimo primjer gloga. Oligomerni procijanidini iz gloga najbolje su topivi su u 30% etanolu, flavonoidi u 45% etanolu, a triterpenske kiseline u 70% etanolu. Ako radimo tinkturu, a koju bismo to koncentraciju etanola uzeli? Doista, na tržištu postoje različiti ekstrakti gloga, jedni standardizirani na oligomerne procijanidine a jedni na flavonoide. Kako su sve tri skupine spojeva biološki aktivne i njihovo istovremeno prisustvo omogućuje najbolje djelovanje. Taj problem riješili smo tek u EPS tehnologiji.

Razliku u efikasnosti ekstrakcije na primjeru gloga možemo vidjeti u HPLC analizi (high performance liquid chromatography). U toj analizi smjesa molekula iz ekstrakta razdvaja se na koloni u uređaju, a ti spojevi se detektiraju. Pogledajte vizualnu razliku između HPLC kromatograma tinkture cvijeta gloga u 30 vol% etanolu, 65 vol% i EPS ekstrakta. Ono što se može vidjeti je daleko veći broj vršaka (“pikova”), od koji svaki predstavlja jedan aktivni spoj, te veću površinu pod vrškovima (AUC – area under curve) što govori o većoj efikasnosti ekstrakcije.

Sličan je primjer i ehinacee. Polisaharidi se otapaju u 20% etanolu, cikorična kiselina u cca 30% etanolu, a alkilamidi u cca 50% etanolu, a sve tri grupe tvari pokazuju imunomodulatorno djelovanje zbog kojeg se ehinacea i koristi.

Guilobt et al. istraživali su dalje EPS način ekstrakcije i tinktura na primjeru artičoke (Cynara scolymus), kalifornijskog žutog maka (Eschscholtzia californica), dezmodija (Desmodium adscendens), ginsenga (Panax ginseng) i matičnjaka (Melissa officinalis). EPS matičnjaka sadrži 14x veću koncentraciju ružmarinske kiseline i 3x veću koncentraciju ukupnih polifenola od ekstrakta, a EPS lista artičoke sadrži 14x veću koncentraciju klorogeninske kiseline i 3x veću koncentraciju ukupnih polifenola od tinkture svježe biljke.

Autori su dali i vrlo ilustrativni dijagram razlike efikasnosti ekstrakcije EPS i tinktura.

Slika lijevo predstavlja omjer broja vršaka u HPLC analizi između EPS i tinkture. Omjer za artičoku je 2, što znači da je EPS ekstrakcija “izvukla” iz biljke 100% veći broj raznolikih aktivnih molekula iz biljke u odnosu na tinkturu. Najmanji efekt vidi se kod dezmodija (11% veći broj molekula) i matičnjaka (16%). Na desnoj slici pak vidimo efikasnost ekstrakcije mjerene prema AUC vrijednosti. U slučaju matičnjaka, ukupna efikasnost ekstrakcije je 3,64 (preko 300%!) veća nego kod tinktura. Autori su dobro zapazili kako se prednost EPS ekstrakcije najviše vidi kod biljaka koje sadrže relativno hidrofilnije aktivne tvari, dok kod lipofilnijih nema toliko izraženo značenje (primjer dezmodija i ginsenga).

Koraci 5 i 6: Sakupljanje frakcija i sušenje

Procesom liksivijacije nastaje relativno velika količina ekstrakta, a sam omjer ukupnog otapala i biljaka nije 5:1 kao kod klasičnih tinktura, već je daleko veći. Aktivne tvari u nativnom ekstraktu liksivijacije bile bi jako razrijeđene. Zbog tog razloga vrši se uklanjanje otapala na hladnom u vakuumu kako ne bi došlo do toplinske razgradnje aktivnih tvari, te nastaje suhi koncentrirani ekstrakt. Ovaj je korak relativno sličan klasičnoj tehnologiji samo što klasično sušenje u spreju (spray drying) uglavnom nije na hladnom.

Korak 7: Standardizacija i izrada ljekovitih oblika

Nakon procesa dobivanja suhog ekstrakta on se standardizira na karakteristične aktivne tvari i potom se od uvijek određena količina ekstrakta spravljaju ljekoviti oblici koji mogu biti suhi i tekući.

Tekući oralni oblik

Otapanjem u oko 80% glicerolu dobiva se tekući ekstrakt koji pomalo sliči “sirupu”. To je “tekući EPS ekstrakt”. Bez obzira što se radi o finalnom obliku u glicerolu, potpuno je pogrešno nazvati ovaj oblik “glicerolnim ekstraktom”. Ovdje je glicerol samo ekscipijens, pomoćna tvar, u konačnom ljekovitom obliku. Glicerol je potpuno neškodljiv alkohol (za razliku od etanola), sam po sebi je konzervans kada je koncentriran. Slatkog je okusa što mu je druga velika prednost, pogotovo u pedijatriji. Obično se puni u boce od 90 mL, 500 mL i 2 litre. Određeni, manji broj tekućih ekstrakata nalazi se u slobodnoj prodaji kao tzv. OTC proizvodi od 90mL. Punjenja od 500mL i 2 litre su galenski proizvodi koji služe za izradu vrlo jednostavnih magistralnih proizvoda u ljekarnama.

Svaki dolazi s certifikatom, što je i zakonski neophodno. Pogledajmo primjer certifikata za EPS divljeg kestena. Certifikat sadrži podatke o mikrobiološkoj čistoći proizvoda sukladno Europskoj farmakopeji. Osim fizikalno-kemijskih analiza poput određivanja gustoće, sadržaja vode gustoće i organoleptičkim karakteristikama, imamo podatak kako ovaj lot sadrži 16,84 mg/mL skupine aktivnih spojeva koju nazivamo escin. Zahtijev za kvalitetu jasno govori kako svaki lot EPS divljeg kestena mora imati 10-17mg/mL escina. Kako znamo koju ćemo dozu primijeniti? U ESCOP-u možemo naći podatak kako dnevna doza escina iznosi 50-150mg. Ako znamo da ovaj lot sadrži 16,84mg/mL, to znači da dnevna doza iznosi 3-9mL dnevno. Za većinu vrsta možemo na taj način odrediti potrebnu dozu ekstrakta. To je doza koja odgovara cca 2 kapsule dnevno (vidi dalje tekst).

Suhi oralni oblici

Suhi oralni oblici dolaze u dva oblika:

kao tablete, kombinacija dvije biljke sinergijskog djelovanja
kao kapsule – monodroge, odnosno EPS ekstrakt jedne biljke u celuloznim kapsulama

Odnosi doza tekućih i suhih oralnih oblika

Odnosi doza vrlo su jednostavni i vrijedi ova “formula”:

5mL tekućeg ekstrakta = 2 kapsule = 1 tableta

što znači da 2 kapsule sadrže istu količinu ljekovitih tvari kao i 5mL ekstrakta. Primjerice, kombinaciju dviju biljaka jetre i žuči, crne rotkve i artičoke možemo uzeti na čak tri načina:

kao smjesu tekućih EPS-ova crne rotke i artičoke; 50mL svakog ekstrakta pomiješaju se u boci i uzima se točno 5mL 2x dnevno prije obroka ili
po jednu kapsulu artičoke i crne rotkve (svaka odgovara 2,5mL tekućeg ekstrakta), i tako dva puta dnevno
jednu tabletu koja sadrži već gotovu kombinaciju artičoke i rotkve, 2x dnevno.

Jedini izuzetak od tog pravila su tablete koje sadrže kombinaciju čempresa i ehinacee, a kod kojih dvije tablete odgovoraju 5mL tekućeg ekstrakta.

Važnost EPS ekstrakata

EPS ekstrakti su po mom mišljenju jedan od najvećih uspjeha početka XXI stoljeća. Trenutno imamo dostupno 55 biljnih vrsta što daje veliku mogućnost u individualiziranoj fitoterapiji. Ovakav tip ekstrakata vrlo je drag medicinskim djelatnicima kako u Francuskoj tako i u Hrvatskoj upravo zbog jasne definicije doze i prisustva svih važnijih grupa spojeva iz jedne biljke. Njihovom pojavom i u Francuskoj i u Hrvatskoj fitoterapija dobila je dodatni kredibilitet i jednostavnost kako u javnosti, tako i među medicinskim djelatnicima. Mene je osobno najviše doimala djelotvornost i jednostavnost uporabe.

Kod nekih EPS ekstrakata još ostaju dvojbe. Primjerice, u EPS ekstraktu sikavice udio flavanolignana silimarina je prilično niži od klasičnih ekstrakata na tržištu (oko 20% versus 70-80%), ali zato sadrži flavnoide poput taksifolina koji su inače odsutni u ekstraktima. Premda empirijska uporaba pokazuje dobar hepatoprotektivni učinak, tek očekujemo ozbiljnije usporedne studije ove dvije “filozofije” ekstrakcije.

The post EPS/fitostandard ekstrakti first appeared on PLANTAGEA.