Svijet kojeg pamtim je umro. Na komentaru ispod spota pjesme „Let the river run“ jedna je žena iskreno napisala kako je gledati Blizance New Yorka „haunting“. Svijet osamdesetih umro je kao i svijet devedesetih, kao i svijet šezdesetih moje majke i kao i svijet tridesetih moje bake. Vulnus, vulneris na latinskom znači rana, ozljeda; ne treba uvijek na ljutu ranu ljuta trava. Ponekad može biti mekana, najfinija što može biti, rekli bi stari Grci ἄνθος, cvijet, ανθυλλιον, mali cvijet s dlačicama ispod njega. Rođen je Dioskoridov rod Anthyllis, ranjenik.

Rod ranjenika relativno je botanički jednostavan. Vrste mogu biti grmovi ili mala stabla ili malene zeljaste biljke tek rijetko odrvenjenih stabljika pri bazi. Cvatovi zeljastih vrsta su obično u obliku malih „loptica“, no taj je oblik čest u obitelji Fabaceae – sjetimo se rodova Dorycnium, bjeloglavica, ili Trifolium, djetelina.

Kod zeljastih vrsta uvijek pogledajmo čašku cvijeta. Ako je napuhana, sužena na vrhu, gotovo sigurno se radi o vrsti Anthyllis vulneraria, pravi ranjenik. Pravi ranjenik je vrlo zabavna vrsta više jasno različitih podvrsta. Ilirski ranjenik, Anthyllis vulneraria L. ssp. praepropera (A. Kern.) Bornm. ima jasno uočljiv crven vjenčić i čest je u primorskim krajevima. Uhvaćen je u Istri kako uživa na suncu. Anthyllis vulneraria L. ssp. pulchella (Vis.) Bornm. ima bjelkaste vjenčiće, ali je čaška crvenkasta u gornjoj polovini ili u tek pri samom vrhu, a našao sam je u blizini Liča na starom putu prema Bribiru.

Određivanje podvrsta kod nekih vrsta je zahtjevno, ali ranjenici su posebno ljupki i jednostavni. U narodu, pravi ranjenik koristio se za zacjeljivanje manjih ozljeda kože.

Postoje i ranjenici čije čaške cvijeta nisu napuhane. Premda sliče na pravog ranjenika, lako ih razlikujemo po listovima. Kod brdskog ranjenika, Anthyllis montana L., liske listova su fascinantno jednake veličine i vrlo su brojne, za razliku od pravog ranjenika. Postoje dvije podvrste koje se razlikuju bojom. Ružičasti cvjetovi su češća podvrsta Anthyllis montana L. ssp. jacquinii (A. Kern.) Hayek koju možete vidjeti na slici, a Anthyllis montana L. ssp. atropurpurea (Vuk.) Pignatti ima tamno ljubičaste cvjetove. Fotografirana je u zaleđu Novog Vinodolskog na putu za mjesto Breze.

Sviđa mi se ponekad što desetljeća umiru, vječno gladna budućnost ždere sadašnjost, iza nje ostaje probavljena prošlost, “Let the river run”, ostaju ne samo rane već i ranjenik; bura iznad Novog Vinodolskog pokušala je otpuhati ranjenik u more, ali nije uspjela, lakše bi slomila čvrst hrast od elegantnog brdskog ranjenika.