Pripravci u aromaterapiji | PLANTAGEA

Pripravci u aromaterapiji

PG — Wed, 06 Mar 2019 13:57:25 +0000

Eterično ulje je dobro za ovo i ono. Hm, da, ali u kojoj dozi i u kojem obliku? Previše sam se nagledao sprženih ždrijela zbog uzimanja ulja origana na žličicu. Kao i u fitoterapiji, jedna je dimenzija pojam indikacije, a druga jednako bitna dimenzija je količina aktivnih tvari i na koji ih način primijeniti. Znanje o ljekovitim oblicima eteričnih ulja čini profesionalnu aromaterapiju.

Zašto se spravljaju pripravci (formulacije)?

Brojne tvari u prirodi su ljekovite, no njihov put od biljke do primjene u čovjeka dug je put. Prvi dio tog puta je dobra ekstrakcija biljnih tvari, u slučaju eteričnih ulja destilacija ili tiještenje.

Drugi dio tog puta je stručan odabir eteričnog ulja za pojedinu tegobu (indikaciju), odabir doze, vremena tretmana, te pripravak (formulaciju) koja će se propisati. Što znači odabir formulacije? Prilikom odabira formulacije, moramo biti svjesni:

koja doza će se primijeniti
gdje će biti mjesto primjene (koža, urogenitalna sluznica, sluznica nosa, rodnica, rektum, pluća inhalacijom, oralnim putem)
koliko je očekivano vrijeme terapije, radi priprave dovoljne količine pripravka

Ispravna formulacija je jednako važna, ako ne i jedan od najvažnijih procesa u aromaterapiji. Naime, osim ova prva tri početna koraka, u formulaciji su vrlo bitni ekscipijensi (pomoćne tvari), koji će činiti primjenu eteričnih ulja sigurnom i učinkovitom.

Upravo je dobra formulacija granica koja definira profesionalnu aromaterapiju od svaštarenja. Nema sumnje da postoji niz knjiga o aromaterapiji i eteričnim uljima, baš kao što ima puno škola koje ju podučavaju. Moje je iskustvo da svi budu izluđeni kada se pročitaju ili čuju: “eterično ulje ružmarina koristi se kod dišnih infekcija, u kozmetici i kod reume”. Na stranu kemotipska nepreciznost, ali svi bi me pitali: “a KAKO da ga koristim? Da popijem bočicu? Nakapam na zglob ili u nos?”. U tome se vidi razlika prodavača magle i profesionalne aromaterapije.

Idemo uzeti primjer već poznate paprene metvice. U knjizi pretencioznog naziva The Directory of Essential Oils autorice Wande Sellar, paprena metvica djeluje kao: “analgetik, antidontalgik, antigalaktagog, antiflogistik, antiseptik, spazmolitik, adstringent, karminativ, cefalik, kolagog, kardiotonik, dekongestant, emenagog, ekspektorans, antipiretik, hepatik, smirujuće, stimulans, stomahik, dijaforetik, vazokonstriktor, antihelmintik”. Ne može se reći da znatan dio ovih djelovanja nije točan. Naime, paprena metvica jest analgetik (smanjuje bol), prije svega zbog sadržaja mentola. Ona je karminativ (smanjuje nadutost u probavnom sustavu), vjerojatno zato jer je spazmolitik (opušta glatko mišićje u probavnom sustavu). Mogao bih analizirati svako od djelovanja, no ponovo se postavlja pitanje: “kako to primijeniti?”.

Gledajući striktno formulacije, kao stomahik se koristi u dozi od 0,02-0,08 mL (1-4 kapi), do tri puta dnevno (ESCOP), kao emulziju u vodi, na šećeru, ili u oleokapsulama. Kao spazmolitik i karminativ u probavnom sustavu, pogotovo kod iritabilnog kolona, koristi se u dozi od 0,2-0,4 mL tri puta dnevno, ali u enteričkim kapsulama koje se tope nakon prolaska kroz kiseli sadržaj želuca. To je poznati lijek Colpermin grupe Johnson & Johnson. Kao dekongestant (nosna sluznica) i ekspektorans koristi se u inhalacijama u dozi od 0,06-0,08 mL. Lijek Locabiotal tvrtke Servier sadrži 0,25 g eteričnog ulja paprene metvice u 100mL u bočici za raspršivanje u nos i usta, s dozom od 0,25mg eteričnog ulja/nosnici i 0,5 mg eteričnog ulja paprene metvice u usnu šupljinu četiri puta dnevno.

Paprena metvica odlično ilustrira koliko je potrebno znanje i o dozi i o formulaciji. Upravo ova dva faktora čine aromaterapiju sigurnom. Prije nekoliko godina na internetu je bio pravi boom članaka o origanu, s uobičajenim tendencijama senzacionalizmu. Sajtovi su objavljivali kako treba nakapati u vodu i popiti, drugi kako treba staviti na šećer i popiti, neki da treba uzeti cijelu žličicu (!) tri puta dnevno… Posljedice su bile predvidljive. Jedna osoba koja je uzimala ulje nakapano na šećer dobila je oštećenje jednjaka. Druga je imala oteknute usnice cijeli dan jer je nakapala ulje u čašu vode i popila. Naime, eterična ulje se ne tope u vodi, stoga traže prvu lipidnu “masnu” sredinu. A to su naša koža i sluznica. Osoba koja je nakapala na šećer, uspjela je spriječiti duži kontakt s ustima, ali se eterično ulje prolaskom kroz jednjak vrlo brzo oslobađalo iz otopljenog šećera u sluznicu. Osoba koja je nakapala u čašu vode mogla je zamijetiti kako to ulje pliva točno po površini vode te je ulje odmah “krenulo” u pravcu usnica i apsorbiralo se u njih. I tako odlično antibakterijsko ulje postaje odličan iritans. Zato se ulje mravinca (origana) formulira u oleokapsule. Biljno ulje u formulaciji razrijedi eterično ulje i smanjuje mu iritativnost, te usporava prebrzu apsorpciju, dok sama stijenka kapsule sprečava oslobađanje eteričnog ulja u usnoj šupljini i jednjaku.

Pogledajte:

The post Pripravci u aromaterapiji first appeared on PLANTAGEA.

Dermalni pripravci

PG — Wed, 06 Mar 2019 14:05:39 +0000

Vrlo mali broj ulja može se koristiti nerazrijeđen na koži. U većini slučajeva razrijedit će se u biljnim uljima, od njih napraviti kreme i gelove, čak i pudere. Zanat i umjetnost kojem treba pristupiti studiozno i s puno ljubavi, a sve u svrhu kako ulja ne bi bila škodljiva i kako bi primjena ulja bila ugodna i jednostavna.

Dermalni pripravci

Dermalni pripravci su formulacije namijene upotrebi na koži, te ponekad sluznici urogenitalnog sustava. Premda se dermalna upotreba uglavnom vezuje za postizanje ljekovitih efekata na koži, stalno treba imati na umu da molekule eteričnih ulja vrlo lako prolaze kroz kožu u krvotok. Zbog toga se postiže učinak na željeni organski sustav ili cijelo tijelo. U prodaji gotovo potpuno dominiraju pripravci s eteričnim uljima koja djeluju na druge organe osim kože – antireumatski gelovi, ulje paprene metvice kod migrene, ulja i gelovi za bolju cirkulaciju, gelovi s eukaliptus globulusom i sličnim uljima koja pomažu kod infekcija dišnog sustava – samo su neki primjeri ovakve upotrebe.

Čista eterična ulja

Mali broj eteričnih ulja može se nanositi direktno na manju površinu kože. Najčešće su to blaga ulja koja ne iritiraju kožu, poput prave lavande, čajevca i ravensare. Treba izbjegavati osjetljivija područja kože poput vrata, lica, genitalija, blizine očiju te kože u blizini sluznice općenito. Tipična i vrlo česta pogreška u primjeni koju sam susretao u praksi je primjena čistog eteričnog ulja čajevca po cijelom licu zbog akni. Na internetu se lako nađe podatak kako se čisto eterično ulje čajevca smije nanositi na akne. To je samo uvjetno točno, jer se može koristiti lokalno na mjestu upale, i to kroz kraće vrijeme. Nanošenje na cijelu površinu izaziva u početku blaže crvenilo, a nakon ponavljanih primjena crvenilo se intenzivira uz pojavu izražene suhoće kože.

Nešto je opravdanija upotreba čistog eteričnog ulja čajevca kod gljivičnih infekcija stopala. I nju treba prihvatiti cum grano salis. Naime, neki ljudi mogu biti osjetljiviji na ponavljanu primjenu čistih eteričnih ulja uz pojavu kseroze (suhe kože), eritema (crvenila), te kasnije čak i alergijskih reakcija. Stoga je čak i za primjer čajevca bolje koristiti formulacije koje ne moraju biti komplicirane. Primjerice, za gljivičnu infekciju stopala jednostavna formulacija od 50% čajevca i 50% ulja ricinusa sasvim je dovoljna da smanji moguće neželjene efekte, te čak djeluje bolje nego čisti čajevac zbog protugljivičnog djelovanja biljnog ulja ricinusa. Još složenija formulacija uključivat će pudere ili gelove.

Čista eterična ulja znaju se koristiti kod onihomikoza, odnosno gljivičnih bolesti noktiju, budući da biljna ulja tešku ulaze u strukturu nokte.

U aromaterapijskoj praksi postoje primjeri primjene nekih eteričnih ulja, poput ravensare, u vrlo velikim dozama (50mL i više), direktno na veliku površinu kože. To neovisno opisuju Dominique Baudoux i dr. Daniel Pénoël za slučajeve teških infekcija. No, to je rezervirano isključivo za profesionalce i ni u kojem slučaju se eterična ulja ne smiju primjenjivati na ovaj način bez medicinske kontrole.

Eterična ulja u biljnim uljima

Kako bi se izbjegla iritacija kože, eterična ulja se uglavnom otapaju (razblažuju) u biljnim uljima. Najčešće se koriste ulja koja relativno lako prodiru u kožu, poput makadamije, kukui ulja, marelice, lješnjaka i badema.

Koncentracije eteričnih ulja variraju od 1-50%. Iznimno rijetko se koriste i u višim koncentracijama 90%, primjerice kod onihomikoze. No, koliko eteričnih ulja se koriste za pojedinačne tipove aplikacija? To će ovisiti o kemijskom sastavu ulja, jer iritativna eterična ulja se, logično, nanose u nižoj koncentraciji, te će ovisiti o površini aplikacije. Površina aplikacije ovisi o tome zbog čega primjenjujemo eterično ulje. Lokalni tretman zglobova šake kod reumatoidnog artritisa primjer je relativno male površine tijela. Apliciranje na leđa i prsa kod dišnih tegoba već predstavlja veću površinu, dok masaža cijelog tijela je najveća površina na koju se nanose eterična ulja.

Za tretman (masažu) cijelog tijela koncentracija bude obično do 5% eteričnih ulja. Ovo općenito pravilo osigurava da se i relativno iritativna ulja mogu dobro podnijeti. Srećom, znatan broj iritativnih eteričnih ulja poput mravinca, klinčićevca i sličnih i nemaju posebno ugodan miris u kontekstu masaže i nisu za nju niti podesna, jer je u njoj svakako bitna olfaktorna komponenta. No, neka iritativna eterična ulja mogu biti olfaktorno dopadljiva, poput limunske trave i kore cimetovca. U tom slučaju profesionalni maser mora dobro znati rizik primjene pojedinih eteričnih ulja. Srećom, ono što zaustavlja aromamasere u Hrvatskoj od upotrebe velikih koncentracija eteričnih ulja je svakako njihova cijena. Neka eterična ulja svakako nisu dobra za nanošenje na veću površinu tijela, poput zimzelena bogatog metil salicilatom i za kojeg je opisana sistemska toksičnost u dermalnoj upotrebi.
Za lokalno nanošenje na malu površinu koncentracija može dosegnuti i do 50%, ali je potrebno i dublje znanje o uljima. Obično se koristi 10-20%, ovisno o tipu tegobe. Kao primjer ćemo uzeti eterično ulje paprene metvice. ESCOP navodi da maksimalna koncentracija mentola i eteričnog ulja paprene metvice ne smije prijeći 16% (w/w, odnosno maseni postotak) za liječenje boli u zglobovima. Ako aproksimiramo da eterično i biljno ulje imaju sličnu gustoću, te da u lotu eteričnog ulja paprene metvice ima 50% mentola, tada će konačni pripravak moći imati do 32% eteričnog ulja paprene metvice. Iritativna ulja bogata fenolima i aldehidima, poput timijana kemotip timol, mravinca, kore cimetovca i sličnih ulja, koncentracija i za lokalnu upotrebu rijetko prelazi 5%. Za spravljanje veće koncentracije, potrebno vam je dublje znanje iz aromaterapije.
Za svakodnevnu njegu kože lica, koncentracija bude najčešće ispod 2,5%, rijetko i do 5%.

Što znači postotak i kako se računa? Svi ovdje navedeni postoci odnose se na volumne postotke. Stoga bi pripravke trebalo raditi volumetrijski, odnosno upotrebom pipeta ili menzura. No, to nije uvijek spretno, stoga u pravoj profesionalnoj praksi je najbolje raditi gravimetrijski, odnosno odvagivanje. Masa se izračuna iz jednostavne formule:

masa=gustoća (g/dm3) x volumen (dm3)

Odnosno masa eteričnog ulja potrebnog za dobivanje točno određenog volumnog postotka eteričnog ulja je:

masa=gustoća (g/dm3) x volumni postotak x željeni ukupni volumen (dm3)/100

Naravno, postoje i aproksimativne formule za svakodnevnu praksu kao što je aromamasaža. Aproksimacija je da 1mL eteričnog ulja čini 20 kapi. Ta formula glasi ovako:

postotak eteričnog ulja [%] = 5x (broj kapi eteričnog ulja) / (mililitri biljnog ulja)

To znači da ako sam stavio 20 kapi eteričnog ulja u 20 mililitara biljnog ulja, dobio sam 5% mješavinu. U obrnutom primjeru, ako želim spraviti 30 mL 5% eteričnog ulja, koristit ću sljedeću formulu:

broj kapi eteričnog ulja = (posotak eteričnog ulja) x (mililitri biljnog ulja) / 5

Ne treba naglašavati kako je ova formula vrlo aproksimativna jer veličina kapi, a time i volumen, ovisi i o samim kapalicama i viskozitetu ulja.

Anhidrični kruti/pastozni sustavi

Iza ovog kompliciranog naziva skrivaju se balzami i melemi, jedni od prvih kozmetičkih formulacija koji se vjerojatno koriste više tisuća godina. Oni sliče na kreme, ali to nisu, jer sadrže jednu fazu, uljnu. Najjednostavniji balzam odnosno melem dobije se otapanjem voska u biljnom ulju, uz dodatak eteričnog ulja ovisno o namjeni. Najčešće se koristi nepročišćeni ili pročišćeni pčelinji vosak, ali i cijeli drugi niz voskova, poput karnaube, kandelile, voska riže i sličnih. Nakon hlađenja, vosak u smjesi povisuje temperaturu tališta cijele otopine, te sam sustav poprima krutu ili pastoznu konzistenciju.

Ovisno o lokalnim preferencijama, balzami su polagano nestali jer su ih zamijenili emulzijski sustavi, no još uvijek imaju popularnost u njezi suhe kože ruku i stopala, te zaštiti usnica. Vosak u balzamima nije samo sredstvo za ugušćivanje, već je istovremeno i okluzivno sredstvo, što znači da tvori nepropusni film na koži koji štiti kožu od daljnjeg isušivanja.

Gelovi

Gelove grade tvari koje se ne tope u vodi već bubre do velikih volumnih dimenzija i svojim molekulama čine umrežen sustav. Postoji razni tipovi gelova o kojima možete pročitati u prirodnoj kozmetici, a ovdje prije svega mislimo na vodene gelove. Gelovi su popularni jer za razliku od uljnih smjesa ne ostavljaju masni film na koži i odmah se upijaju. Najčešće se koriste se ili sintetski gelovi poput karbopolnih gelova i beta gela koji su u Hrvatskoj dostupni kao već gotove gel baze, polusintetski gelovi derivati celuloze te prirodni gelovi poput gela crvenih algi. Koncentracija ulja bude uglavnom do 5%. Ovako niska koncentracija je bitna jer za razliku od biljnih ulja, koja znatno usporavaju apsorpciju eteričnih ulja kroz kožu, gelovi su vodeni mediji te molekule eteričnih ulja žele što prije “pobjeći” u lipidnu strukturu kože. Veće koncentracije eteričnih ulja time bi bile odveć iritativne.

Gelovi mogu biti formulirani u obliku pseudoemulzija, gdje je eterično ulje raspršeno u vodi, a koalescencija (spajanje kapljica) i izdvajanje eteričnog ulja na površinu gela, spriječeno je samom viskoznosti gela. Drugi način formulacije je dodavanje emulgatora te nastajanje pravih emulzijskih gel sustava.

Emulzijski sustavi

Emulzijski sustavi su vrlo šarolika grupa pripravaka koja se razlikuju prema omjerima masne i vodene faze. Oni mogu biti ulje-u-vodi (U-V), gdje je više vodene a manje masne faze, te voda u ulju, V-U, gdje dominira uljna faza.

Naravno, moderne formulacije stvorile su daleko kreativnije oblike emulzija koji mogu biti sastavljeni od više faza, primjerice, emulzija može biti V-U-V, gdje je najprije voda emulgirana u masnoj fazi, a potom je cijeli sustav emulgiran u vodenoj fazi. Daleko više o emulzijama možete pročitati u dijelu stranice posvećenom kozmetici. Osnovna emulzija sastoji se od emulgatora, molekula koje imaju dio strukture koji više “voli” vodu (hidrofilan), tio dio koji više “voli” ulje (lipofilan). Takva molekula ugrađuje se na granici faza vode i ulja te time stabilizira emulziju, tj. sprječava do dođe do pojave odvajanja dviju faza.

Emulzije su popularni načini primjene eteričnih ulja i dominiraju i u kozmetici i u ljekovitim pripravcima za kožu. Osim što se bolje apsorbiraju od ulja, općenito emulzijski sustavi bolje održavaju hidrolipidni balans kože, odnosno daju koži i dodatnu vlažnost. Naravno, istinitost ove izjave uvelike ovisi i odabiru sirovina te samoj formulaciji. Prednost emulzijskih sustava je i mogućnost da se istovremeno koriste ljekovite molekule topive u vodi i topive u uljima. Primjerice, emulzijski sustav može sadržavati dekspantenol, provitamin topiv u vodi, sok aloe vere koji je sam po sebi vodena otopina, ali i ulje noćurka, te eterično ulje kamilice koje je topivo samo u uljima. Na taj način se postiže bolje djelovanje, odnosno sinergija različitih ljekovitih sastojaka.

Emulzijski sustavi mogu biti različite konzistencije odnosno viskoznosti, a to ovisi o odabiru emulgatora i drugih tvari koje stabiliziraju emulziju. Mogu biti kreme, mlijeka, tekuće emulzije ili imati formu gel emulzijskog sustava sustava. Koncentracija eteričnih ulja na ukupnu masu kreme bude obično niža, 0,1-3%.

Odabir emulgatora vrlo je bitan jer o njemu ovisi kakav će biti tip emulzije. Isto tako, u prirodnoj kozmetici koriste se emulgatori koji su u skladu s COSMOS direktivama o prirodnim (eko) emulgatorima.

Puderi

Puderi su simpatični pripravci s eteričnim uljima, kod nas gotovo nepostojeći. Danas pudere poistovjećujemo mahom s dekorativnom ili camouflage kozmetikom. No, koriste se i u medicinske svrhe za tretiranje površinskih problema kože, poput gljivica, znojenja i problema koji se javljaju zbog znojenja, njegu beba, te za tzv. suhe masaže u kojima se koristi puder umjesto biljnih ulja. Spravljaju se premašćivanjem talka, škroba riže, kaolina i drugih glina s eteričnim uljima, i počivaju na svojstvu adsorpcije eteričnih ulja na površinu čestica. Nanošenjem na kožu, eterična ulja se deadsorbiraju (oslobađaju) i prelaze u kožu. Osim sredstava za apsorpciju, puderi sadrže niz drugih pomoćnih tvari, poput magnezij stearata koji poboljšava prianjanje pudera za kožu, ili visokodisperzivnog silicij dioksida koji poboljšava adsorpciju eteričnih ulja i puderima poboljšava tzv. reološka svojstva (svojstva curenja). Moć adsorpcije talka i sličnih tvari nije bezgranična, stoga ukupni sadržaj eteričnih ulja bude 1-3%.

Esencijalne vode

Potpuno su novi ljekoviti oblik eteričnih ulja koji se uglavnom koristi u kozmetici. Nastaju mehaničkim postupkom raspršivanja eteričnih ulja u čistoj vodi bez pomoći emulgatora, solubilizatora i surfaktanata prilikom čega nastaju mikroemulzije bez emulgatora stabilizirane električnim nabojima čestica, a ne emulgatorom. Do sada su se otopine eteričnih ulja uglavnom radile uz pomoć emulgatora, poput polisorbata, ili solubilizatora poput etoksiliranog ricinusovog ulja (kremofor EL) i labrasola. Esencijalne vode mogu sadržavati od 0,1-10% eteričnih ulja, ali najčešće bude od 1% naniže. Koriste se kao ugodni tonici za lice, kao vodene faze krema, ali se teoretski mogu koristiti i u oralnoj primjeni eteričnih ulja.

The post Dermalni pripravci first appeared on PLANTAGEA.

Oralni pripravci

PG — Wed, 06 Mar 2019 14:19:54 +0000

Nekoć se u Hrvatskoj od oralnih pripravaka eteričnih ulja bježalo kao vrag od tamjana. Danas je već sve drugačije. Shvatili smo kako već desetljećima postoje oralni lijekovi i dodaci prehrani s eteričnim uljima. Doza, optimalni omjer djelotvornosti i dobrog podnošenja i smanjena mogućnost iritacije probavnog sustava, sve su to odlike kvalitetnog oralnog pripravka. Neki pripravci su jednostavni, kao melati, ali su rezervirani za sigurna i neiritativna eterična ulja. Origano nikada u melat, bar ne u većoj dozi, ali u kapsuli – da.

Oralni pripravci

Oralni pripravci su domena potpuno profesionalne aromaterapije, budući da oralnom primjenom raste i mogućnost neželjenih efekata, nuspojava. Kod nas nekoć bauk, danas je ovaj način znatno više u primjeni. Oralna primjena eteričnih ulja je često ona koja čini razliku između anglosaske i francuske škole aromaterapije. Oralni pripravci variraju u jednostavnosti pripreme od relativno nezahtjevnih formulacija (poput melata) do vrlo zahtjevnih (poput kapsula). I ovdje vrijedi upozorenje: Ne uzimajte eterična ulja oralno bez da posjedujete dovoljno znanja o njima!

Eterična ulja “na šećeru”

Eterična ulja se, slično tinkturama propolisa, mogu piti i uz pomoć šećera. Dvije do četiri kapi eteričnih ulja nakapaju se na malo (smeđeg) šećera ili fruktoze, stave na jezik i potom se popiju uz čašu vode. Ovaj najjednostavniji način limitiran je na ulja koja ne iritiraju sluznicu usta, a ugodnog su okusa. Ova dva uvjeta stvaraju relativno uski set eteričnih ulja: komorač, anis, kim, paprena metvica, usplođe naranče, limuna i mandarine, đumbir i slična ulja. Eterična ulja na šećeru NE štite sluznicu usta i jednjaka od djelovanja eteričnog ulja, stoga ovaj način primjene apsolutno nije prikladan za neka vrlo korisna eterična ulja poput mravinca ili klinčićevca.

Melati

Ljekoviti medovi imaju i kod nas i u cijeloj Europi veliku tradiciju, no njihova najkorisnija primjena je djelovanje kod infekcija gornjeg dišnog sustava. Naime, sam med oblaže sluznicu, djeluje kao “osmotski šok” za bakterije te im kroz kraće vrijeme smanjuje broj. Dobivaju se snažnim miješanjem eteričnih ulja s medom. Ona se rasprše u sitne kapljice (eterična ulja se ne tope u medu), a sama viskoznost meda sprečava odvajanje faza. Med je zbog slatkog okusa podesan za spravljanje oralnih pripravaka, ali samo onih ulja koja su sigurna za oralnu upotrebu, te onih koja nemaju agresivan ili vrlo neugodan okus baš kao u slučaju eteričnih ulja “na šećeru”.

Uobičajena doza iznosi dvije kapi eteričnog ulja po žličici, a to znači da se dodaje 2 kapi na 10-12g meda. Neki med promatraju u kontekstu melata kao nosač koji omogućuje ljekovito djelovanje eteričnog ulja, a oni koji bolje poznaju različite vrste meda, mogu iskoristiti sinergijsko djelovanje. Primjerice, med od ružmarina će biti podesniji za melate za probavni sustav, dok će med od kadulje biti podesniji za melate koji se koriste kod tegoba dišnog sustava.

Osim s medom, melati se spravljaju i sa sladovima žitarica.

Alkoholne otopine eteričnih ulja

Sva eterična ulja odlično se tope u 90% etanolu. Danas je ovaj način primjene polako postao dio povijesti farmacije i aromaterapije, u doba prije formuliranja oleokapsula. Jedan od najpoznatijih magistralnih pripravaka bila je alkoholna otopina eteričnog ulja anisa. Napravila bi se 10% otopina anisa u 90% etanolu. Potom bi se 20-30 kapi nakapalo u čašu mlake vode i odmah promiješalo. Nastala bi relativno nestabilna suspenzija eteričnog ulja u vodi koja se popila. Ova otopina služila je za liječenje probavnih tegoba poput nadutosti.

No, iznimno mali broj eteričnih ulja se može primjenjivati na ovaj način, stoga su oleokapsule bolje rješenje od ovakvih arhaičnih formulacija.

Vodene emulzije

Budući da se eterična ulja ne tope u vodi, postoji nekoliko načina kako se ulja mogu otopiti u vodi, najčešće uz pomoć emulgatora. Ovi emulgatori moraju biti odobreni za oralnu upotrebu, te se klasični kozmetički emulgatori ne koriste. U Francuskoj su prije dosta desetljeća razvijene emulzijske baze za oralnu upotrebu trgovačkog naziva Disper i Solubol, a bazirane na prehrambenom emulgatoru lecitinu. Disper sadrži lecitin, etanol, ekstrakt slatkog badema, oleinski kiselinu te vitamin E i C. Solubol je nealkoholni tip emulzijske baze i sadrži, uz lecitin, i glicerin, kokosovu mast, maltodekstrin, te gel akacije. Način upotrebe je relativno jednostavan. 2 kapi eteričnog ulja pomiješaju se s 8 kapi Solubola, izmiješaju se s 20mL vode i popiju.

Vodene emulzije manje su nadražujuće od uzimanja eteričnih ulja “na šećer” ili u melatima, jer su eterična ulja emulgirana i manje se apsorbiraju u ustima i jednjaku. Ipak, nisu dobre za uzimanje većih količina ulja (preko 2-3 kapi) ili za iritativna ulja.

Kapsule

Kapsule su najprofesionalniji oblik oralnih formulacija eteričnih ulja, podesni za veće doze, iritativna ulja i ulja neugodnog okusa. Kapsule, su poznate iz klasične medicine; to su mali šuplji cilindrični ljekoviti oblici u koje stane određena količina ljekovitih tvari. Kapsule mogu biti želatinske i u farmaciji one su najčešće i najjeftinije. U dodacima prehrani i lijekovima, zbog vegana ili zbog religijskih skupina koje ne koriste svinjsku želatinu, stvorene su:

Celulozne kapsule, odnosno od hidroksipropil-metil celuloze, tzv. HPMC kapsule. Planetarno najpoznatiji tip takve kapsule je Vcaps HPMC kapsula tvrtke Capsugel. One imaju posebne utore u obliku slova V koji omogućuju bolje zatvaranje kapsula i manji prodor kisika u kapsulu. Imaju veganski certifikat, te Kosher i Halal certifikat. Najčešće dolaze u dvije boje, prozirne bez pigmenata, te bijele obojene titan-dioksidom, premda postoji cijeli panel boja na zahtjev kupaca. Velika je prednost celuloznih kapsula što ne reagiraju s aldehidima za razliku od želatinskih kapsula, što nam je u aromaterapiji bitno zbog aldehida pristunih u nekim eteričnim uljima. Na sljedećim linkovima možete naći brošure za Vcaps i Vcaps Plus kapsule.
Pululanske kapsule nisu građene od derivata celuloze, već isključivo od fermentiranog škroba, tapioke. Tapioka se dobiva iz biljke manioka (Manihot esculenta) i tradicionalna je prehrambena biljka Južne Amerike. Imaju prednost zbog većeg sjaja, te iznimno “zelenog” načina dobivanja bez upotrebe nepotrebne kemije.
OceanCaps nisu veganske kapsule jer su to kapsule napravljene iz riblje želatine. Estetski su vrlo prihvatljive, iznimno transparentne te ih neki proizvođači koriste za dodatke prehrani.

Prema tipu nosača, ekscipijensa (pomoćne tvari) koji veže eterična ulja, kapsule mogu biti formulirane kao:

Kapsule s praškastim nosačima koje spravljaju trituracijom (miješanjem) praškastog nosača i eteričnog ulja. Eterično ulje se adsorbira na praškasti nosač te se smjesa puni u kapsule. Vcaps i pululanske su idealne za punjenje ovakvim tipom nosača. Najčešći nosači su dibazični kalcijev fosfat, sorbitol, ali mogu biti i gline poput kaolina, te zeolit. U kapsule se često dodaje i visokodisperzivni silicijev dioksid (aerosil), radi boljih reoloških svojstava (svojstava curenja), te kao tvar koja štiti od vlage. Kod odabira nosača treba paziti na inkompatibilnosti, odnosno mogućnosti da eterično ulje reagira sa nosačem. Primjer za to je eterično ulje anisa i komorača bogata trans-anetolom, koji reagiraju s zeolitima.
Oleokapsule, gdje su eterična ulja otopljena u biljnom ulju čime im se smanjuje iritativnost. Biljna ulja su raznolika, ponekad su samo nosač bez veće ljekovite vrijednosti, poput ulja repice, a mogu i biti ljekovita biljna ulja poput crnog kima, noćurka ili boražine. Biljna ulja smanjuju iritativnost eteričnih ulja te je ovo idealna formulacija. Oleokapsule rade se kao obične “soft” želatinske kapsule, ili u danas sve popularnijim LiCaps kapsulama. LiCaps su kapsule od želatine, ali spravljene u klasičnom obliku tvrdih kapsula koje se tale i time se sprječava izlazak sadržaja van kapsula.

Nakon same proizvodnje, kapsule mogu biti i enterički obložene. To znači da su presvučene filmom od ovojnice poput hipromeloze ftalata ili šelakom, koji se ne tope u kiselom okolišu želuca, već se počinju topiti nakon duodenuma. Najpoznatija takva formulacija je eterično ulje paprene metvice koje se koristi kod iritabilnog kolona. No, kapsule ne moraju biti enterički obložene poslije proizvodnje. Neke dolaze na tržište već gotove. Primjer su HPMC DR kapsule tvrtke Capsugel koje su meni vrlo drage – znatno smanjuju “efekt podrigivanja”, a odlične su kod ljudi s osjetljivim želucem. To je bitno kod primjene eteričnih ulja bogatim fenolima (klinčićevac, mravinac).

Uobičajena doza eteričnog ulja po kapsuli bude od 50 do 100 mg, katkad i veća ovisno o namjeni ulja.

The post Oralni pripravci first appeared on PLANTAGEA.

Kapi za nos, oči i uho

PG — Wed, 06 Mar 2019 14:24:40 +0000

Stara njemačka škola nas uči o kapima za nos u biljnom ulju. Još uvijek korišteni, ali vremenom smo se okrenuli malo drugačijim kapima koji u sebi sadrže hidrolate. Odlični omjer djelotvornosti i neškodljivosti. Polako su takve kapi iz improvizacije došle i na police ljekarni i na moje ugodno iznenađenje popularnost im raste.

Kapi za nos, oči i uši

Eterična ulja se ni u kom slučaju ne smiju kapati u nos i ušni kanal ušni kanal nerazblažena jer će snažno iritirati sluznicu. Eterična ulja ne primjenjuju se ni u kojem slučaju u oči.

Uljne otopine

Kapi za nos su se nekoć spravljale 1-3% otopinama eteričnih ulja u biljnim uljima, a preporuku za ovakvu formulaciju, primjerice, nalazimo u monografijama Komisije E za eterično ulje niaulija. Danas se izbjegava upotreba biljnih ulja u nosnoj šupljini jer ne djeluju dobro na stanice sluznice nosa i ometa njihovu normalnu funkciju. Stoga se danas uvijek koriste vodene, vodeno-gel otopine s eventualno emulgiranim ili raspršenim eteričnim uljima.

Kapi za uši se još uvijek spravljaju s biljnim i eteričnim uljima, a eterična ulja se mogu koristiti u koncentracijama do 10%, ukoliko nisu jako iritativna. Apliciraju se opreznim kapanjem ili aplikacijom natopljenim štapićem za uho. Ovakav način primjene, poznat odvajkada u narodnoj medicini i aromaterapiji, na žalost je postao zaboravljen. Na tržištu postoje kapi za uho s biljnim uljima koja služe za otapanje viška cerumena, ali je puni potencijal lokalne aplikacije eteričnih ulja posve neiskorišten.

Kapi od hidrolata

Kapi za nos, i eventualno oči, uglavnom se spravljaju od hidrolata (cvjetnih vodica). Hidrolati kao vodene otopine nastale tijekom destilacije eteričnih ulja su vrlo blagi i neiritativni. Ipak, i ona se moraju formulirati na ispravan način.

U mnogim, čak uglednim knjigama, pročitat ćete kako se hidrolati mogu direktno kapati u nos ili oči. To nije istina. Da biste koristili hidrolate oni se moraju izotonizirati: koncentracija soli se mora podesiti da bude ista kao i u krvi i okolišu ljudskih stanica. Izotonizacija se radi obično podešavanjem da otopina sadrži 9 g natrij-klorida po litri. Kada biste koristili čisti hidrolat, tada bi stanice patile zbog manjka soli u svojem okolišu i došlo bi do tzv. osmotskog šoka. Posljedice nisu dramatične, ali može doći do oteknuća sluznice ili veće iritacije. Osim izotonizacije, ponekad se mora podesiti i kiselost (pH) kapi puferskim sustavima kako ne bi došlo iritacije sluznice. Podešavanje pH radi se obično s fosfatnim puferom, zajedno s natrij-kloridom. Kapi se zbog sterilnosti moraju i sterilno filtrirati, što je apsolutno pravilo pogotovo ako se koriste za oči. Kao i hidrolati najčešće se steriliziraju kroz posebne, 200 nm filtere. Uglavnom, ma kako kapi izgledali jednostavni, spravljanje ovakvih pripravaka zahtijeva znanje, umješnost i valjani prostor za pripravu.

Na tržištu postoji niz kapi za nos na bazi hidrolata te eventualno i eteričnih ulja raspršenih u vodenoj otopini i njihova popularnost polako raste. Ovakvi pripravci znaju još i sadržavati vodotopive frakcije propolisa te ekstrakte biljaka. Prije desetak godina hipertonične kapi su bile bauk, a danas su na moje zadovoljstvo široko prisutne na tržištu. Hipertonične otopine sadrže obično 18g/L natrij klorida ili čak i više, a cilj im je da bolje izvuku nagomilanu sluz, baš kao što se mnogima “pročisti” nos nakon skoka u more.

Upotreba kapi za nos nije samo vezana za stanja bolesti. Još su u Indiji prije puno stoljeća počeli koristiti poseban rog za ispiranje nosa, danas također široko korišten i kod nas, kao dio svakodnevne higijene. Ponekad zaboravljamo da je nos uspješan filtar za čestice u zraku, te da je higijena nosa potrebna baš kao i higijena usne šupljine. Kod nas ovakva svijest se još nije rodila, dok primjerice, Aquamaris JGL-a duguje svoj veliki komercijalni uspjeh u Rusiji upravo zbog navike higijene nosne šupljine.

Kapi za oči s hidrolatima danas se gotovo uopće ne koriste, prije svega zbog skupe proizvodnje u sterilnim uvjetima, te se danas hidrolati obično koriste kao oblozi na blazinicama.

The post Kapi za nos, oči i uho first appeared on PLANTAGEA.

Inhalacije

PG — Wed, 06 Mar 2019 14:30:03 +0000

Inhalacije su jedan od simbola primjene eteričnih ulja. Treba ipak znati da ćemo ih izbjegavati kod ljudi sklonih spazmima bronha, kao što je kod astme, a poneka ćemo radije pribjeći oralnim pripravcima u slučaju akutnih simptoma kako ne bi dodatno iritirali sluznicu. Primjena je jednostavna i zlatno pravilo glasi: ne odjednom velika doza. Moderni uređaji s fiziološkom otopinom su odlični, ali proizvođači uglavnom upozoravaju da eterična ulja mogu loše djelovati na materijal od kojeg je spravljen inhalator.

Inhalacije su najjednostavniji način upotrebe eteričnih ulja koji mnogi primjenjuju za samoliječenje. Najčešće se primjenjuju ulja bogata oksidima i alkoholima, poput eukaliptusa globulusa i radiate, kajeputa, niauli kemotip cineol, čajevca ili ravensare koji olakšavaju iskašljavanje i djeluju antivirusno. Ipak, potreban je oprez kod bolesti kao što su astma, kronična opstruktuvna plućna bolest te kod vrlo snažnih akutnih upala. Kod ovakvih bolesti i stanja, može doći do nepredviđenog iritativnog djelovanja, bronhokonstrikcije (stezanja bronha) ili povećanja produkcije sluzi, stoga imhalacije u tim slučajevima trebaju biti pod medicinskim nadzorom.

Korištenje u aromalampicama i difuzerima

Ovo je najjednostavniji i popularan način korištenja eteričnih ulja. Višestruki su razlozi korištenja eteričnih ulja difuzijom u prostoru.

eterična ulja djeluju na patogene viruse i bakterije u samom zraku, te se koriste u doba sezonskih dišnih infekcija. Za to se najčešće koriste eterična ulja bogata alkoholima i oksidima koja su već pobrojena gore, ali se i koriste eterična ulja koja poboljšavaju olfaktorne osobine te djeluju sinergijski, poput eteričnih ulja usplođa limuna ili grejpa.
eterična ulja djeluju putem čula mirisa i vomeronazalnog organa na naše raspoloženje. Stoga se koriste radi lakšeg sna, smirujućeg djelovanja, ili iz čiste ugode, što nije ništa manje važan motiv. Statistički, preferiraju se ulja citrusa (usplođe slatke i gorke naranče, limuna, grejpa i drugih), te eterična ulja floralnog mirisa poput geranija, ylang ylanga i lavande. Naravno, da li je neko ulje ugodno ili ne vrlo je subjektivan pojam, stoga ljudi i traže cijeli niz drugih eteričnih ulja sukladno vlastitom ukusu.

Postavlja se pitanje, da li koristiti aromalampicu ili difuzer? Aromalampica je većini simpatična jer je gotovo estetski dio prostora. Ma kakav da bio njen dizajn, ona se uvijek sastoji od spremnika za vodu te mjesta za bezdimnu svjećicu ispod spremnika, koja će zagrijavati vodu. Dizajneri aromalampica moraju paziti na dva detalja:

da svjećica nije ni preblizu niti predaleko od spremnika vode. Ako je preblizu, doći do vrenja vode i ubrzanog isparavanja, te postoji rizik da će voda ispariti prije nego svjećica dogori. Ne jednom sam vidio i upotrebljavao takve lampice, a ostavi li se takva aromalampica bez pažnje, doći će do izgaranja eteričnog ulja uz pojavu dima neugodnog mirisa. Ako je pak spremnik odveć udaljen od plamena svjećice, voda se neće dovoljno zagrijati te će hlapljenje eteričnih ulja biti vrlo slabo i samim time će intenzitet miris biti slabašan.
da je spremnik s vodom optimalnog volumena. Ako je volumen premali, doći će opet do toga da će sva voda ishlapiti. Ako je iznimno velik, voda se neće moći zagrijati do dovoljno visoke temperature.

Kako je danas svaštarenje vrlo često, u izradu aromalampica se danas upuštaju pojedinci i tvrtke koji o takvim parametrima jednostavno ne vode računa. Aromalampica jest i proizvod estetike, može biti čak i umjetničko djelo, ali jednostavne fizikalne zakonitosti se uvijek moraju ispitati na prototipovima, a sama svojstva provođenja topline direktno će ovisiti o materijalima koji se koriste u izradi aromalampica.

Nakapajte u vodu u lampici do 12 kapi eteričnih ulja. Bolje ne miješajte više od tri različite vrste ulja jer može nastati “kakofonija” mirisa. Ipak, to ne znači da ne bi trebali eksperimentirati mirisima, čak i ako konačni miris ne bude ugodan. Za nalaženje dobrih mirisnih varijanti uvijek vrijedi pravilo pokušaja i pogreške. U doba kad smo se zasitili sintetskim mirisima, moja je sugestija da najprije upoznate miris jedne biljke, a kasnije krenete u malo istraživanje. Ulja možete koristiti ciljano za neku svrhu ili ih slobodno miješati prema osobnom ukusu.

Koji su nedostaci aromalampice? Premda aromalampica djelomično oponaša proces destilacije vodenom parom, treba biti svjestan da se ona ne odvija na istim uvjetima temperature i tlaka. Stoga dolazi do frakcijske destilacije – najprije će ispariti tvari niže temperature vrelišta. Stoga obično prvo izlaze laganije i slatkastije mirisne frakcije, a kasnije se miris mijenja u dublje note. To nije nikakva prepreka i ova je činjenica i te kako poznata u parfumeristici, ipak, treba je se biti svjestan.

Treba isto znati da su neka eterična ulja vrlo viskozna (pačuli, vetiver, sandal), te se kapljica slabo širi po površini tekućine. Nadalje neka eterična ulja su teža od vode, poput njemačke kamilice, pa potonu na dno i slabo hlape. U tom slučaju uvijek treba posegnuti za smjesama eteričnih ulja, gdje će druga eterična ulja smanjiti njihovu viskoznost i gustoću.

Drugi nedostatak su kemijske reakcije. Topla voda izaziva kemijske reakcije molekula. Neka eterična ulja oksidiraju, no to nije toliko veliki nedostatak jer same oksidirane molekula, poput onih iz ulja bora, ostvaruju blagotvoran učinak. Druga česta kemijska reakcija je polimerizacija, gdje se molekule poput monoterpenskih ugljikovodika međusobno spajaju u smolaste, nehlapive tvari. Ovo nije zdravstveno štetno, ali na aromalampicama ostavlja sloj smolaste tvari koja se teško pere. Redovno pranje aromalampica običnim deterdžentom ili koncentriranim alkoholom elegantno rješava i ovaj problem.

Kod upotrebe difuzera ulja se ne griju već se hladna i nepromijenjena raspršuju u prostor bez pojave frakcijske destilacije. Druga je prednost difuzera što mogu postići veće koncentracije eteričnih ulja u prostoru. Dapače, upotrebom nekih difuzera točno se može regulirati koncentracija eteričnog ulja u kubnom metru prostora u jedinici vremena. Primjerice, ako imamo prostoriju 5x7x2,5, ukupni volumen iznosi 87,5 m³. Ako u sat i pol difuzijom oslobodimo 0,5g eteričnog ulja, koncentracija eteričnog ulja iznosit će 5,7mg/m³. To čini difuzere superiornijima u odnosu na aromalampice, te se smatraju profesionalnijim načinom koji je podesan i za ustanove te medicinsku primjenu. Difuzeri ne služe za inhalaciju, premda naravno ta ulja inhaliramo samim boravkom u prostoriji.

Postoji nekoliko tipova difuzera i grubo ih možemo podijeliti na difuzere koji:

raspršuju samo eterična ulja
raspršuju i vodu i eterično ulje.

Uređaji koji raspršuju samo eterična ulja bazirani su uglavnom na prastarom principu raspršivanja u struji zraka (“puhalice”). Uređaj ima mali kompresor ili peristaltičku pumpu, koja kroz kapilaru upuhuje struju zraka. Prislonjena na tu kapilaru je druga kapilara s eteričnim ulje, kojeg struja zraka istiskuje zbog stvaranja podtlaka, te se eterično ulje rasprši u zrak. Postoje razne izvedbe ovih uređaja, pa neki imaju i mogućnost kontrole brzine struje zraka kako bi se podesila i količina eteričnog ulja koja u jedinici vremena izlazi u prostor. Neki tipovi ovakvih difuzera imaju i takav dizajn izlazne posudice da samo najsitnije kapljice izlaze u prostor. Naime, u struji zraka nastaju kapljice nejednake veličine, pa bi odveć velike kapljice prilikom izlaska jednostavno pale na površnu u blizini difuzera. Velika je prednost difuzera koji raspršuju samo eterično ulje to što se ona uopće ne miješaju vodom i kemijski ne reagiraju s njom, a uz to veća količina eteričnog ulja se može izbaciti u manjoj jedinici vremena, pa će se željena koncentracija eteričnih ulja brže postići u prostoru. Zanimljivo, ovakvi tipovi difuzera su često i jeftiniji od ultrazvučnih.

Uređaji koji raspršuju i vodu i eterično ulje obično su ultrazvučni. U njima se nalazi uređaj koji stvara ultrazvučne valove u spremniku s vodom. U spremnik se ukapaju eterična ulja, te ultrazvuk izaziva raspršivanje vode i eteričnih ulja u sitne kapljice koje izlaze iz uređaja. Ovakvi uređaji su dopadljivi jer su vrlo tihi, gotovo bešumni, a i sama voda osvježava i vlaži zrak, što je poželjno u zimskim danima kada je zrak u stanovima uglavnom suh. Općenito ovakvi difuzeri rasprše manju količinu u odnosu na tipove koji raspršuju samo eterična ulja, ali je ta količina uglavnom dovoljna. I kod ovakvih uređaja postoji cijeli niz razrade tehničke složenosti i estetike, pa postoje uređaji s programiranim vremenom, muzikom, pa čak i istovremeni ionizatori zraka. Ovisno o izvedbi cijene ovakvih uređaja znaju biti dosta visoke, no neki uređaji imaju cijenu prihvatljivu za svaki prosječan budžet. Voda koja se koristi obično nije destilirana, stoga je spremni s vodom potrebno povremeno oprati blagim deterdžentom kako bi se uklonio ostatak eteričnih ulja, a potom ih napuniti otopinom limunske kiseline da se ukloni kamenac.

Inhalacija eteričnim uljima vodenom parom

Ovo je arhaični ali sasvim djelotvoran način inhalacije u kojoj za razliku od difuzije u prostor, postižemo veću koncentraciju eteričnog ulja koja se direktno inhalira. Posuda s cca. 500mL vode se zagrije do vrenja, te se potom:

Dodaje se jedna do dvije kapi eteričnog ulja, inhalira se jednu minutu.
Ponovo se dodaje 1-2 kapi i opet inhalira jednu minutu.
Ukupno na taj način (1-2 kapi, jedna minuta inhalacije) 5-15 kapi, inhalacije ne duže od deset minuta).

Kod ovakve inhalacije upravo treba paziti na postepeno dodavanje eteričnih ulja. Stavimo li odmah cijelu količinu, naglo će se osloboditi velika količina eteričnog ulja te može izazvati suzenje očiju i učiniti inhalaciju neugodnom. Nema potrebe prekrivati glavu ručnikom – tako su se nekoć radile inhalacije kuhanjem aromatičnog bilja koje bi oslobađale eterična ulja. Zato i koristimo već destilirana eterična ulja kako bi izbjegli ovakav nespretni način. Već desetljećima na našem tržištu postoje mali inhalatori sa spremnikom za vruću vodu i anatomskim nastavkom za nos i usta, što inhalaciju čini ugodnijom i jednostavnijom.

Inhalacija nebulizatorima (inhalatorima) s fiziološkom otopinom

Postoji cijeli niz komercijalnih inhalatora koji se koriste u medicinskoj upotrebi i služe za inhalaciju fiziološke otopine i ljekovitih tvari. Najčešći su kompresorski tip, koji analogno difuzerima sa strujom zraka raspršuju kapljice eteričnih ulja i fiziološke otopine. Drugi tip, baš poput drugog tipa difuzera raspršuje kapljice pomoću ultrazvuka. Time se sluznica i vlaži i ispire, a istovremeno eterična ulja mogu ljekovito djelovati. U spremnik s fiziološkom otopinom kapne se jedna do tri kapi eteričnog ulja, te se inhalira kroz 5-10 minuta, 2-3x dnevno.

I ovdje postoje različite izvedbe. Većina takvih inhalatora koristi ima posebne nastavke za nos ili usta, ovisno da li se inhalacija koristi za tegobe gornjeg ili donjeg dišnog sustava. Nadalje, neki inhalatori imaju mogućnost podešavanja uređaja za inhalaciju nosa ili pluća: ako se koristi za nos, uređaj stvara krupnije kapljice, a ako se koristi za pluća, uređaj stvara sitnije kapljice koje se ne filtriraju u gornjim dišnim putevima već direktno ulaze u pluća.

Ono što je nezgodno je što većina proizvođača navodi kako se u njihovim uređajima ne smiju koristiti eterična ulja koja mogu djelovati korozivno na materijale od kojih su izrađeni (plastika i silikon). Ne samo u vlastitom iskustvu, već i u iskustvu brojnih drugih ljudi nisam susreta ovakav praktičan problem čak niti nakon godina upotrebe, pogotovo ako bi se dijelovi odmah nakon inhalacije oprali blagim deterdžentom i vodom. No, treba poštivati jasno izraženu opasku proizvođača u kontekstu garancije uređaja.

The post Inhalacije first appeared on PLANTAGEA.

Vagitoriji i supozitoriji

PG — Wed, 06 Mar 2019 14:38:01 +0000

Korištenje supozitorija u Hrvatskoj je područje nelagode, a u Italiji se za njih otimaju. Svaka zemlja ima svoje navike. Čepići s eukaliptus globulusom desetljećima su bili zlatni standard u zapadnoj Europi kod dišnih infekcija, danas su već zaboravljeni. Još su jedino supozitoriji ostali vrlo popularni za liječenje hemoroida. Poplava HPV-a dovela je pak eterična ulja u vagitorijima u orbitu na nebu i otvorila i nova poglavlja odnosa liječnika prema prirodnoj medicini. Na tome smo im zahvalni.

Vagitoriji se spravljaju kako bi se eterična ulja aplicirala kod infekcija grlića maternice ili rodnice. Ovakva primjena eteričnih ulja ima dugi historijat. Za primjenu na vaginalnoj i rektalnoj sluznici, eterična ulja se moraju uklopiti u prikladan nosač koji bude krut na sobnoj temperaturi, a topi se na temperaturi ljudskog organizma. Nekoć se kao takav nosač koristio kakao maslac, a danas se koriste polusintetski nosači komercijalnog naziva Witepsol i Suppocire koji su spretniji za spravljanje i boljih su svojstava od kakao maslaca. Postoje različite verzije nosača Witepsol ili Suppocire, koje se razlikuju u temperaturi taljenja i HLB vrijednosti (hidrofilno-lipofilni balans). U aromaterapiji se obično koriste oni koji imaju nižu HLB vrijednost (eterična i biljna ulja su lipofilen tvari i vole tvari niže HLB vrijednosti), te oni koji imaju višu temperaturu taljenja, budući da eterična i biljna ulja smanjuju temperaturu taljenja osnovne baze. Primjer takvog nosača je Witepsol E75. Temperatura taljenja je kritična; ako je previsoka vagitorij se neće otopiti; ako je preniska otapanje će biti prebrzo i aktivna tvar neće dugo djelovati. Stoga se ona i modificira, najčešće se povisuje s pročišćenim pčelinjim voskom. U vagitorije s eteričnim uljima obično se ne dodaje emulgator zbog iritacije sluznice.

Primjena eteričnih ulja u rodnicu ima ponekad niz improvizacija u samoliječenju. Tako bi se eterična ulja znala kapati direktno na tampon i koristiti. Ovo je opasno i pogrešno, jer čista eterična ulja iritiraju sluznicu. Nešto bolja je improvizacija da se tampon namoči u 10% smjesu biljnog ulja poput macerata kantariona, jer se time sprečava ovakva iritacija. Ipak, najbolji način ovakve primjene je bio i ostao vagitorij kao pravi ljekoviti oblik.

Supozitoriji su nekoć bili daleko korišteniji farmaceutski pripravci. Danas se koriste daleko rjeđe, uglavnom za analgetike i antipiretike, npr. “čepići” s paracetamolom za liječenje povišene temperature u djece. Tako je i u aromaterapiji, gdje su francuski liječnici desetljećima koristili eterična ulja za liječenje dišnih infekcija. Velika tajna uspjeha supozitorija je u specifičnom načinu apsorpcije. Dvije trećine doze lijeka apsorbira se kroz srednju i donju rektalnu venu koja odvodi krv direktno u sistemsku cirkulaciju zaobilazeći portalni krvotok (krvotok koji dovodi krv u jetru iz probavnog sustava). Zaobilaženjem portalnog krvotoka zaobilazi se i metabolizam aktivnih tvari u jetri, odnosno sprečava se inaktivacija lijeka. Zbog toga aktivna tvar dostiže veću koncentraciju u krvi i višu vršnu koncentraciju (Cmax) u većini slučajeva. Kako se molekule eteričnih ulja relativno brzo metaboliziraju u jetri, nije niti čudo da su nekoć liječnici koji si koristili eterična ulja zamijetili kako supozitoriji djeluju bolje i brže od oralnih oblika.

Ipak, danas je ovo rijetkost što je prava šteta. U Europskoj uniji registrirani su supozitoriji s eteričnim ulje eukaliptus globulusa, a lijek Ozopulmin gotovo je nestao s tržišta, na moju veliku žalost. Supozitoriji s eteričnim uljima, osim za dišni sustav, koriste se još i za lokalni tretman unutrašnjih hemoroida.

Sam način priprave je identičan kao kod vagitorija, osim što su oblici drugačiji. Kod vagitorija koriste se okrugliji, “ovula tip” kalupi, dok se kod supozitorija koriste “torpedo tip”, koji omogućuje da se spontanom kontrakcijom anusa supozitorij lako unese u rektum. S eteričnim uljima koriste se isti tipovi pomoćnih tvari (Witepsol E75), ali se u slučaju supozitorija katkad dodaju i emulgatori poput polisorbata ili lecitina koji olakšavaju apsorpciju.

The post Vagitoriji i supozitoriji first appeared on PLANTAGEA.