Jupiter, plinoviti planet. Kovitlac uzburkanih plinova, oblaci različite boje koji nas fasciniraju. Njihovu snagu teško možemo zamisliti, samo jedan oblak progutao bi cijelu našu planetu. Juha vodika i plemenitih plinova poput helija i par čudesa. Amonijak. Miris zapuštenih pisoara, miris Arfa s amonijakom iz djetinjstva, tajni sastojak najfinijih austrougarskih kolača i korčulanskih klašuna. Sumporni spojevi, ugljikov spoj metan, voda. Jupiter je veliki alkemičar, ima smjesu spojeva koji čine nas i tko zna, možda na njemu postoji neki egzotični život iznad granica naše mašte. Štiti nas, kamene planete, od kometa, a promjene njegovog plesa ostavile su posljedice čak i na geologiju Mjeseca i Zemlje.
Mi smo kulturni i fini. Plavetnim nebom vlada gotovo lahor u usporedbi s Jupiterom, čak i kad bura ruši drveće. Jupiterove oblake zarobila je biologija i stavila pod svoju kontrolu. Ugljikovi spojevi su kostur naše biologije, ta ugljikova hobotnica ugrabit će amonijak i kemija će postati bogatija za amine i amide. Bez njih života ne bi bilo, amino-kiseline čine sve proteine u našem tijelu, njih 20 veličanstvenih i jedna skrivena, čije ćemo ime još skrivati. Netko je naslijedio divlji vjetar Jupitera i prenosi amino skupine i pomiče ugljikove skupine, ukrotio ga. Sve do tridesetih godina XX. stoljeća nismo znali tko je to.
Prva polovica XX. stoljeća bila je zlatno doba otkrivanja vitamina. Ipak, „rastaviti“ B kompleks nije bilo jednostavno. Ranih tridesetih godina upoznali smo najprije tiamin, vitamin B1 kao „antineuritički“ faktor. U modelima životinja te na ljudima manjak ovog vitamina uzrokuje, doista, oštećenje živaca. Odmah iza njega je bio riboflavin, vitamin B2. Nakon njih znanstvenici su vrlo pročišćenom prehranom otkrili u štakora posebnu bolest nazvanu „štakorska akrodinija“ u kojoj su štakori obolijevali od kožnih promjena. Prvo smo otkrili kako dio tih promjena možemo izliječiti sasvim novim faktorom kojeg smo odmah povezali s ljudskom bolesti pelagrom. Nazvali smo ga vitamin B3, nikotinamid, „antipelagra“ vitaminom. Odmah se otvorio prostor misterije. Dio kožnih simptoma štakorske akrodinije nismo mogli izliječiti s tim vitaminom. Tom misterijom pozabavio se Rudolf Peters i njegovi kolege. Mukotrpnim igrama dodavanjem prehrani dokazali su kako se te promjene ne mogu izliječiti svim do tada poznatim vitaminima skupine B i taj su faktor inicijalno nazvali vitamin B4. Tek je trebalo naći strukturu i izolirati ga. Tog se velikog posla prihvatio genijalni Paul György. Pronađen je faktor koji djeluje na akrodiniju i to je bio novi član obitelji, vitamin B6. Genijalni György, kao i nekoliko drugih neovisnih grupa, pokazali su kako je vitamin B6 esencijalan ne samo za kožu, već i neophodan za stvaranje crvenih krvnih stanica te je iznimno bitan u fiziologiji živčanog sustava. Bez njega, brojne vrste eksperimentalnih životinja dobivali bi konvulzije, napade slične epilepsiji. 1938. godine Lepkovsky je kristalizirao vitamin B6 i već za godinu dana, Leslie Julius Harris, Karl August Folkers i Richard Kuhn odredili su točne strukture. Nađeni su njegovi oblici i György je dobio čast dati mu ime, piridoksin. Paradigma otkrivanja vitamina B6 bila je bitnija od njega samog jer su te metodologije dovele do otkrića pantotenske kiseline i folne kiseline, ali to bi trebala biti nova priča.
Što to čarobno radi vitamin B6?
Kao u Jupiterovim oblacima, vitamin B6 prenosi amino skupinu. Pretvaranje jedne aminokiseline u drugu ili njihova razgradnja, a sve ovisno o potrebama ljudskog tijela, toga nema bez vitamina B6. Slavni jetreni enzimi koje mjerimo u krvi kako bismo dijagnosticirali tegobe jetre, transaminaze, ovise u vitaminu B6. Bez njega ne bismo se mogli „riješiti“ viška nekih aminokiselina ili stvoriti neke koje nam trebaju. Bez vitamina B6 nema stvaranja „glasnika“ neurotransmitera u živčanom sustavu, serotonina, dopamina, adrenalina i noradrenalina. Sama srž vašeg bića kao intelektualnog sisavca ne bi bila moguća bez vitamina B6. Vitamin B6 je bitan u prvom koraku sinteze hemoglobina, tvari koja prenosi kisik u eritrocitima. „Upetljan“ je i u metabolizam masti i šećera i transport magnezija, stvaranja niacina ali jedne uloge malo ljudi je svjesno. Bez vitamina B6 nema apsorpcije selena. Selen je rijetki ali neophodni mikroelement koji se i u hrani i u većini suplemenata nalazi vezan za aminokiselinu metionin. Vitamin B6 omogućuje njegovo oslobađanje kako bismo ga transformirali i iskoristili u organizmu.
Zahvalni smo zlatnom dobu otkrivanja vitamina, svijest o njegovoj važnosti uvela je vitamin B6 u medicinu i nutricionizam gdje je ostao do današnjeg dana. Zastanite. Osjetite u sebi ukroćeni vjetar Jupitera koji prenosi amino skupine i transformira ugljikove spojeve, te oblake amonijaka, sulfida i ugljikovih spojeva. Koliko se elegancije i snage skriva u biokemiji našeg tijela. Taj divlji vjetar ljepote koja nas nosi, u šarenicama vašeg oka Jupiterovi oblaci nestaju u zalasku sunca.
