Divan žuti začin stoljećima je popularan i stoljećima je nalazio svoje mjesto u fitoterapiji jednako kao i u prehrani. Aktivne tvari u kurkumi, kurkuminoidi, zaintrigirale su znanstvenike. S internetom je krenuo pad prema dolje. Kurkuma koja zamjenjuje 14 lijekova, kurkuma koja, to se podrazumijeva, liječi rak. Tipičan put kako upropastiti jednu biljku, jedino profitiraju reklame sa internet sajtova.

Kod kurkume se desilo nešto neočekivano. Svi su postali farmakokinetičari. Farmakokinetika je zanimljiva ali prilično teška disciplina koja proučava sudbinu molekule lijeka u organizmu, od njene apsorpcije do izlučivanja i prepuna je prilično kompleksnih matematičkih jednadžbi. Kurkuma je dala priliku svima da se pozabave tim područjem. Stavi u med, ne čekaj, otopi u kokosu, otopi u maslinovom ulju, ah da obavezno dodaj i papar… Oprostili bismo medicinskim laicima na površnim znanjima, uostalom ljudi se još uvijek trude vjerovati internet medijima i gotovo svi žele dobro a ne loše drugima. Puno veća zamka su naizgled profesionalci, tvrtke koje kreiraju i prodaju proizvode kurkumina. 10 puta, 20 puta, 30 puta, 185 puta povećana biorasloloživost. Kraja nema. Doista, te tvrdnje potkrijepljene su studijama i tko je jedan laik da govori suprotno? No, studije treba i pročitati i analizirati i tu nastaju problemi i onih koji se nazivaju profesionalcima.

Pandorina kutija je otvorena ali želimo li spasiti kurkumu od sudbine jednog nonija, nema nam druge. Istina koja se skriva tek otvara pravu budućnost kurkume, onu koju smo u znanstvenom smislu tek sada spremni prihvatiti. Bolje i to nego izazvati smrt injektiranjem kurkumina u venu znajući kako mu je bioraspoloživost niska. Otvorimo vrata budućnosti kurkume i kurkumina.

Kratko o kurkumi i kurkuminoidima

Pisati o kurkumi općenito zahtijeva zaseban članak. No, krenimo ukratko. Različite vrste članica roda Curcuma sadrže prilično unikatnu skupinu spojeva – kurkuminoide. Oni daju začinu žutu boju zbog koje je kurkuma postala ne samo začin već i industrijska boja za hranu. Stoljetna fitoterapijska uporaba i epidemiološke studije moguće prevencije nekih bolesti poput Alzhemiera (1) i karcinoma debelog crijeva (2) otvorile su interes proučavanja kurkume i njenih glavnih aktivnih tvari, kurkuminoida.

Kurkuminoidi čine skupinu od tri spoja i u suhoj biljci ih bude 3-5%. Glavni i najpoznatiji je kurkumin (60-70%), te demetoksi-kurkumin (20-27%) i bisdemetoksi-kurkumin (10-15%) (3). Zbog toga postoje i ekstrakti s daleko većim udjelom kurkuminoida, preko 90%.

Kurkumin i kurkuminoidi pokazuju in vitro i in vivo ogromnu raznolikost bioloških učinaka, uključujući protuupalni i protutumorski te djelovanje u cijelom nizu metaboličkih, krvožilnih i neuroloških bolesti te bolesti mišićno-koštanog sustava (4, 5, 6, 7, 8, 9).

Kurkumin pokazuje niz zanimljivih djelovanja in vitro i in vivo. No glavne aktivne tvari vrlo teško mogu doći na ciljno mjesto, osim ako to nije probavni sustav. No je li to problem kurkume i kurkumina ili njegova prednost? To će pokazati budućnost.

Koje su službene indikacije kurkume i kurkuminoida? Prema ESCOP-u, manji digestivni problemi i manja bilijarna disfunkcija u dozi od 1,5-3g droge ili ekvivalentni ekstrakti. Zgodno je zamijetiti kako se ovdje ne radi o visokim dozama kurkuminoida. S druge strane, u Cochrane Database Systemic Review je još 2012. objavljeno kako kurkumin može biti dobra adjuvantna terapija mesalazinu ili sulfasalazinu u održavanju remisije ulceroznog kolitisa u dozi od 2 grama dnevno kurkumina (10).

Lista bolesti gdje je kurkumin pokazao pozitivan učinak je impresivna, bez obzira što kvalitete tih studija nisu ujednačene a neke su i samo pilot studije. Te bolesti su: kardiovaskularne, druge upalne bolesti crijeva, iritabilni kolon, oralni lihen planus, dijabetička nefropatija, psorijaza, gastritis, vitiligo, ateroskleroza, bilijarna diskinezija, idiopatski orbitalni upalni pseudotumor, akutni koronarni sindrom, beta-talasemija, Dejerin-Sottasova bolest, lupus nefritis, kronični bakterijski prostatitis, dijabetes tip II (11).

Dobro educirani profesionalac u zdravstvu uvijek može biti skeptičan i to s pravom. Na ovaj način kurkuma i kurkumin sliče na panaceju, lijek za sve. Da bismo to shvatili treba samo postaviti pitanje: koja je magnituda realnog djelovanja i koji je to mehanizam djelovanja kurkumina da je pokazao pozitivne učinke u tim bolestima? Odgovor, vjerojatno, skriva se u probavnom sustavu.

Upravo u području onkologije (liječenja tumora) naučili smo najviše o kurkuminu. Naime, kako je moguće da jedna molekula s toliko opsežno objavljenim podacima protutumorskog djelovanja u stvarnom životu bude daleko do očekivanja ? Odgovor treba naći upravo u farmakokinetici kurkumina.

Bioraspoloživost kurkumina – ahilova peta čarobnog začina

Jedna je priča kurkumu jesti, druga je priča koristiti kurkumu kao potencijalni lijek. Glavna zapreka u bioraspoloživosti kurkumina. Što je bioraspoloživost? Pojednostavljeno, to je ona frakcija (dio doze) lijeka koja bude doista dostupna za djelovanje na ciljnom mjestu. Primjerice, ako želim protuupalno djelovanje u zglobovima, logično je da se pitam koji dio doze lijeka doista dolazi do zglobova. Prva prepreka svim tvarim u crijevima je ulazak u krvotok – crijevni epitel je snažna prepreka koja „bira“ koje će molekule proći, a uz to ima i impozantnu mašineriju proteina koja aktivna izbacuje tvari nazad u sadržaj crijeva.

U slučaju kurkumina, bioraspoloživost je vrlo mala, ispod 1% što znači da od 2 grama kurkumina apsorbirate manje od 20 miligrama a ostalo odlazi ravno u wc školjku. Premda se studije razlikuju, u gotovo svima je to pravilo. Postoj niz razloga, smatramo da je tome razlog visoka lipofilnost („ljubav“ prema otapanju u masnoći), premda i drugi lijekovi imaju sličan profil. Moguće je da i drugi fatkori, uključujući i relativnu nestabilnost u probavnom sustavu, doprinose tome (12). Niska bioraspoloživost, naizgled i doista, objašnjava zašto postoji tako velika razlika između objavljenih studija djelovanja i realne kliničke primjene.

Kurkumin iz nekih razloga slabo prolazi kroz crijevne stanice u krvotok. Ljudi su probali napraviti niz ljekovitih oblika kako bi pojačali njegov ulazak u krvotok do ciljnog mjesta. No niti jedan pokušaj nije doista uspio jer je nemoguće promijeniti samo svojstvo molekule bez da kemijski mijenjamo molekulu. Ako se i apsorbira, kurkumin čekaju enzimi koji ga vrlo brzo mijenjaju u druge molekule. A te molekule nastale iz kurkumina ne pokazuju isto djelovanje kao kurkumin i mnoge su neaktivne.

Bili smo poučeni klasičnom farmakologijom. Nije kurkumin jedini lijek koji „pati“ od niske bioraspoloživosti. Primjerice, za ciklosporin, lijek koji se koristi u prevenciji odbacivanja transplantiranih organa, morao se razviti poseban sustav koji će mu poboljšati bioraspoloživost (13). Logika je nalagala, krenimo napraviti isto i s kurkuminom. Logika je ipak imala i rupu u logici razmišljanja kod jedne prirodne molekule što ćemo vidjeti kasnije. Kod kurkumina korištene su sljedeće strategije povećanja bioraspoloživosti:

• smanjenje čestica (mikro i nano čestice kurkumina). Kod ove strategije računamo na to da kada su čestice vrlo male, tada je i brzina otapanja i prelaska iz jednog dijela (sadržaj crijeva) u drugi dio (crijevne stanice i krv) ipak brža.
• emulgatori odnosno samoemulgirajući sustavi. Ovo je najčešće korišteni sustav u povećanju bioraspoloživosti. Emulgatori čini micele i povećavaju prolazak ljekovitih tvari kroz crijevne stanice na više načina, uključujući i direktno stapanje sa staničnom membranom te prolazak između stanica crijevnog epitela.
• tvari koje smanjuju metabolizam kurkuminoida (ekstrakt papra) ćemo objasniti odmah u odlomku iza. Piperin iz crnog papra povećava bioraspoloživost na nekoliko mehanizama uključujući i mogućnost da učini privremeno crijeva više propusnima. No najvjerojatniji mehanizam je pitanje utjecaja na metabolizam.
• eterično ulje. Ovo je vrlo inovativan način premda su sami rezultati skromni a bila je pretpostavka kako sastojcu eteričnog ulja kurkume doprinose povećanju bioraspoloživosti putem nepoznatog mehanizma.

Neko vrijeme popularni trend mućkanja kurkume s uljima jer se kurkumin topi u uljima nije rješenje. Poanta je kako emulgirati onda to ulje i kurkumin i to mora napraviti probavni sustav.

Metabolizam kurkumina – skrivena ahilova peta

Puno se priča o bioraspoloživosti kurkumina i u toj komunikaciji ostaje dojam kako, eto, samo treba malo „pogurati“ kurkumin da prođe kroz crijevnu barijeru u krv i riješili smo problem. Međutim, puno veći je problem vrlo intenzivni i vrlo brz metabolizam kurkumina koji započinje već u crijevima i završava u jetri. Postoje dva glavna puta metabolizma kurkumina. Prvi je tzv. reduktivni metabolizam – posebni enzimi reduciraju kurkumin, prvo u dihidrokurkumin, potom u tetrahidrokurkumin, zatim heksahidrokurkumin i naposlijetku heksahidrokurkuminol. Mali dio doze kurkumina se potom iz heksahidrokurkuminola pretvara u feruličnu i dihidroferuličnu kiselinu (vidi sliku). Tetrahidrokurkumin je vjerojatno najbrojniji metabolit ovog puta.

Drugi metabolički put je „ljepljenje“ posebnih molekula, sulfata i glukuronida na molekulu kurkumina. To „ljepljenje“ nazivamo konjugacija. Naš organizam spaja mnoge strane tvari, lijekove i prirodne molekule, s glukuronskom kiselinom i sulfatima. Na taj način pomaže njihovom uklanjanju iz organizma – glukoronid i sulfat obilježi molekulu kako bi ih jetra i bubrezi lakše izlučili iz organizma. Ova, što bi danas medijski rekli, „detoks“ reakcija vrlo je bitna kako ne bi akumulirali strane tvari u organizmu pa bile i one korisne i ljekovite. Konjugacija kurkumina je vrlo brza reakcija baš kao i redukcija, a sami reducirani derivati kurkumina također se vrlo brzo mogu konjugirati (14).

Inhibicija, zaustavljanje ovog procesa u crijevima potencijalno može povećati bioraspoloživost kurkumina, stoga je i nastala ideja crnog papra i njegovog aktivnog spoja piperina. Piperin privremeno zaustavlja glukuronidaciju, premda iskazuje i druge efekte na metabolizam lijekova koji nisu toliko relevantni u kontekstu kurkumina (15). Ipak, time nedaće kurkumina nisu riješene – zaustavimo li glukuronidaciju ne znači da zaustavljamo drugi metablizam – redukciju. To ćemo još detaljnije objasniti kod primjera crnog papra i analizi stduija u ljudima.

Pogledamo li iz ptičje perspektive, treba samo shvatiti kako bioraspoloživost kurkumina smanjuju tri procesa:

• prolazak kroz crijevni epitel (apsorpcija)
• brza redukcija kurkumina (metabolizam)
• brza konjugacija kurkumina (metabolizam)

Brzi metabolizam i niska apsorpcija kurkumina vjerojatno je i razlog enormne sigurnosti – gramske količine kurkumina pokazale su se vrlo sigurne u ljudima.

Koji je glavni problem metabolizma? Metabolizmom kurkumina nastaju molekule koje NE pokazuju željeno djelovanje koje je utvrđeno in vivo i in vitro studijama. Pročitate li kako kurkumin odlično djeluje kod tumora glioblastoma in vitro (16), imajte na umu kako treba proći kroz probavni sustav, jetru, krvotok i krvno-moždanu barijeru i to nepromijenjen. Glukuronidi kurkumina, primjerice, ne pokazuju učinak protiv tumora kada se uspoređuje s kurkuminom (17). Metabolite koji nastaju redukcijom ćemo analizirati kasnije.

Pogledajmo sada kako su komercijalne tvrtke probale riješiti problem bioraspoloživosti. Odabrao sam one koji postoje kod nas u Hrvatskoj i na temelju njih puno toga možemo naučiti. Treba imati na umu kako su tvrtke odabrale različitu strategiju. Neki su direktni proizvođači gotovog proizvoda, no većina su proizvođači sirovine koju potom prodaju proizvođaču finalnog proizvoda. Primjerice, Novasol kurkumin se nalazi na našem tržištu u dva gotova proizvoda.

Novasol kurkumin

Novasol kurkumin je jedan od danas popularnijih suplemenata kojeg su iskoristili niz proizvođača, prisutnih i na hrvatskom tržištu. Novasol je patentirana kombinacija kurkumina i emulgatora polisorbata-80. Na svojoj internet stranici Novasol se hvali sa 185x većom bioraspoloživosti u odnosu na čisti kurkumin. Pogledajmo sada sve dublje – farmakokinetička studija Novasol kurkumina je objavljena (18). 13 žena i 12 muškaraca dobili su po 500mg kurkumina kao čisti ekstrakt, mikronizirani prah i i Novasol tehnologiji. 500mg tog kurkumina bilo je otopljeno u komercijalnom sirupu mirisne bročike. Tijekom analize, uzorci krvi su tretirani s beta-glukuronidazom. To je vrlo bitno što ćemo kasnije vidjeti.

Dobre strane

U radu nema nikakve dvojbe, temeljem analitičkih podataka bioraspoloživost je 185 puta veća kod Novasol kurkumina u odnosu na čisti ekstrakt. Zanimljivo, kod žena je bila 277 puta veća, a kod muškaraca 114 puta. Za detaljne podatke o farmakokinetičkim parametrima sugeriram pročitati rad.

Loše strane

Uzorci su prije analize podvrgnuti djelovanju glukuronidaze. To znači da su u krvi dobrovoljaca mjereni zajednički i neaktivni glukuronidi i kurkumin i mi ne znamo stvarni podatak koliko slobodnog kurkumina ima u krvi. Stoga i ne znamo koliko kurkumina dolazi do perifernih organa.

U studiji je nedvojbeno korišteno 500mg Novasol kurkumina u sirupu broćike. To nije finalni oblik koji se nalazi na tržištu (kapsule). No to je manja zamjerka, puno je veća zamjerka što na Novasol stranici preporučuju korištenje dvije kapsule od 27 miligrama (ukupno 54 mg), premda su u studiji koristili 500mg. Kod formulacija s emulzijskim sustavima ne može se pretpostaviti linearnost i ostaje nejasno zbog čega onda studija nije bila napravljena s 54 mg. Mi NE znamo da li je 185 puta veća bioraspoloživost doista vrijedi za kapsule u komercijalnom obliku.

Nedostatak Novasola je što do dana pisanja ovog članka nije objavljena niti jedna studija, pa i pilot, djelotvornosti u ljudima za bilo koju indikaciju. Studija u Alzheimerovoj bolesti na internet stranici Novasola je u miševa a ne u ljudi (19).

Bioperin (crni papar)

Već smo rekli kako ekstrakt papra djeluje i na apsorpciju ali, što je bitnije, i na metabolizam. Ideja korištenja piperina za povećanje bioraspoloživosti kurkumina stara je dvadesetak godina kada je i objavljena prva farmakokinetička studija (20). U studiji je učestvovalo 10 zdravih dobrovoljaca i nije rađena usporedba s obzirom na spol, svi su bili muškarci. Doza je bila 2 grama kurkumina i 20 miligrama piperina, odjednom. Za razliku od prethodne studije Novasola uzorci nisu podvrgnuti djelovanju beta-glukuronidaze što znači da je mjeren stvarni kurkumin a ne njegovi neaktivni konjugati.

Dobre strane

Izmjerena je povećana bioraspoloživost od 20 puta (2000%) mjereno s kurkuminom a ne metabolitima.

Postoje manje kliničke studije. Bioperin-kurkumin smanjuje lipidnu peroksidaciju u pacijenata s tropskim pankreatitisom (21). Smanjuje oksidativni stres u pacijenata s komplicijama na plućima nakon trovanja iperitom (22) te kod osteoartritisa (23). U ljudi s metaboličkim sindromom smanjuje oksidativni stres i upalu (CRP) (24) te lipidni profil (non-HDL kolesterol) (25).

Loše strane

Logično je da karta na koju igra Bioperin-kurkumin metabolizam. Sama farmakokinetička studija je neutralna u svojem opisu. No u svojem promotivno-znanstvenom letku (26) navode kako su konjugati odnosno glukuronidi kurkumina neaktivni, a baš derivati koji nastaju reduktivnim metabolizmom djelotvorni. Logično, pretpostavka je kako papar smanjuje takve neaktivne metabolite a povećava aktivne metabolite. U svom letku kao studije koje dokazuju djelotvornost reduciranih metabolita uglavnom navode antioksidativne mehanizme. Istina je ipak malo više siva. Prvo, tablica usporedbe bioperina i njegovih konkurenata na tržištu ima netočnosti odnosno lažnih podataka. Drugo, reducirani derivati daleko su manje aktivni in vitro u kontekstu upale i tumora i aktivacije jednog od glavnih učesnika u tim procesima, NF-kappa B (27, 28, 29). Za utjehu ostaje što je tetrahidrokurkumin zanimljiv s aspekta antioksidativnog djelovanja, te u zaštiti živčanog sustava i djelovanja na metabolizam (30).

S obzirom da bioperin-kurkumin proizvođači naglašavaju važnost reduciranih derivata, potpuno je nejasno zašto u farmakokinetičkoj studiji nisu radili analizu tih spojeva u krvi ljudi. Odabir kliničkih studija pomalo sliči na igru mačke oko vruće kaše – više su gledali dodatne markere a ne same kliničke parametre bolesti.

Doza u farmakokinetičkoj studiji ne odgovara preporučenim dozama u ljudima (veća je).

BCM 95

Kod BCM-95 kurkumina odabrano je eterično ulje kurkume kao pojačivač bioraspoloživosti. U studiji je korišteno 2 grama ekstrakta na 11 ljudi u tzv. cross over dizajnu – na istim ljudima je ispitan i BCM-95, i čisti kurkumin i kurkumin-fitosom-piperin kompleks, a nakon perioda ispiranja od 2 tjedna. Time se smanjuju varijacije koji se mogu dobiti zbog velikih individualnih razlika među ljudima (31).

Dobre strane

Uočena je 6,93x veća bioraspoloživost u odnosu na čisti kurkumin.

Loše strane

Vrlo je neobična visoka raspoloživost čistog kurkumina u studiji, daleko iznad prosjeka većine drugih studija. Trebalo bi razmisliti o valjanosti same studije bez obzira na sam dizajn. S druge strane, kurkuma-fitosomi-bioperin kompleks pokazuje neobično nisku bioraspoloživost.

Postoji jedna klinička studija s ukupno 53 pacijenata, no u ovom slučaju je niska doza BCM-95 kombinirana s glukozaminom i kondroitinom. Nemamo podataka o djelotvornosti „čistog“ BCM-95.

Doza u farmakokinetičkoj studiji ne odgovara preporučenim dozama u ljudima (veća je).

Meriva

Meriva je jedna od prvih uspješnih pokušaja povećanja bioraspoloživosti. U ovom slučaju radi se o emulzijskom sustavu kao što su koristili u kasnijoj Novasol tehnologiji, no emulgator je prirodni (lecitin). U studiji na devet zdravih dobrovoljava uspoređen je sa standardnim kurkuminom (32).

Dobre strane

Meriva je pokazala povećanje bioraspoloživosti od cca 30 puta. Autori studije su sasvim neočekivano našli još veće povećanje bioraspoloživosti demetoksi-kurkumina i bisdemetoksi-kurkumina.

Meriva je meni (za sada) najdraži tip kurkumina povećane bioraspoloživosti iz jednog jedinog razloga – veći broj kliničkih studija. U maloj studiji na 50 pacijenata pokazao je povoljan učinak kod aosteoartritisa (33), što se ponovilo i u dugoj, osmomjesečnoj studiji u 100 pacijenata (34). U pilot studiji smanjuje bol u istoj mjeri kao i paracetamol (35). U 25 dijabetičkih pacijenata smanjuje kroz četiri tjedna mikroangiopatiju (36). U pilot studiji u 12 pacijenata poboljšava stanje u korioretinopatiji (37), što je potvrđeno i u 12 mjesečnoj studiji (38). U većoj studiji na 120 pacijenata smanjuje nuspojave kemoterapije i radioterapije (39). Smanjuje stupanj oštećenja mišića u sportaša što je korisna informacija i rijetko koji sportaš/ica razmišlja u kurkuminu (40). Smanjuje gubitak mišićna mase u stariji zdravih ljudi (41) te povoljno djeluje kod osteopenije u 24-tjednoj studiji (premda očekujemo i dužu studiju u tom kontekstu) (42). U pacijenata s psorijazom smanjuje upalni marker interleukin 22 premda očekujemo i pravu studiju efikasnosti (43).

Velika je i prednost što je farmakokinetička studija napravljena točno s onom dozom koja se preporuča – 500mg Meriva sa 100mg kurkuminoida. Preporučeno je 2x dnevno, a u nekim studijama poput psorijaze i boli korištena je doza od 2grama (200mg kurkuminoida) 2x dnevno.

Loše strane

Kao i kod Novasola, tretiranje glukuronidazom znači da su mjereni i neaktivni metaboliti glukuronidi. Nisu mjereni drugi metaboliti.

Kao komercijalnu prednost naglašavaju kako su baš demetoksi i bisdemetoksi-kurkumin glavni biološki aktivni spojevi što je dvojbeno i vjerojatno nije istina (44). Prije bi se reklo da se to desilo slučajno, a potom su htjeli iskoristiti tu prednost.

Što možemo zaključiti?

Svim studijama nedostaje zaista intenzivnije proučavanje metabolita – u nekim slučajevima ne znamo koliko ima kurkumina, koliko njegovih glukuronida koji nisu biološki aktivni, a ne znamo ni koliko je reduciranih metabolita.

Svim studijama nedostaje „repeated dose“ iliti studija s ponavljajućim dozama kako bi se vidjelo kakav je tzv. steady state ili oscilacije u kroničnom davanju kurkumina u krvi. To nam je potpuna nepoznanica.

Osim Merive, većina „bioraspoloživih“ kurkumina ima malo studija djelotvornosti u nekim bolestima, a postojeće studije su male što je tipično za većinu biljnih preparata (razlog: cijena). Neke uopće niti nemaju takve studije.

Najveće područje za istraživanje nije kako se pozabaviti nemogućim – mijenjanju osobina kurkuminu koje je nemoguće promijeniti. Zanimljivo područje kod kurkumina je – do koje mjere njegov utjecaj na imunološki sustav u probavnom sustavu djeluje na niz drugih, najčešće upalnih bolesti. I tome se treba posvetiti sa slavnim zlatnim začinom.

Nijedan dosadašnji pristup nije doista riješio problem kurkume koji je njen inherentni problem. Ako je i povećana apsorpcija, nije smanjen metabolizam. Ako je smanjen metabolizam (možda) u kontekstu konjugacije, ostaje problem da kurkumin brzo prolazi i redukciju. Drugim riječima – sve ono što vidimo u silnim in vitro i in vivo studijama razbija se na činjenici da kurkumin ne dospijeva dovoljno dugo i u dovoljno visokoj dozi doći na svoje mjesto. Neovisno o pristupu. To pogotovo vrijedi za tumore.

Pa kako kurkumin onda djeluje? Kako to da postoje ne samo kliničke studije, ma kako god da neki zamjerili veličinu uzorka, već da ljudi imaju osobnih pozitivnih iskustava? Kako to da neki nemaju?

A što ako kurkumin djeluje samo u probavnom sustavu? Je li ta misao heretična? Igra mikrobioma i imunog sustava u probavnom sustavu jedan je od najvećih „fetiša“ trenutnog istraživanja u području biomedicine. Nije nam to nepoznato u reumatoidnom artritisu (45, 46), pretilosti, dijabetesu tip II i metaboličkom sindromu (47, 48, 49), pa čak i osteoartritisu (50, 51). Možda je bolje da se fokusiramo kod kurkumina kako utjecaj na probavni sustav, vjerojatno protuupalni, može utjecati na ostatak organizma bilo u prevenciji ili u bolesti. Do koje mjere su bioraspoloživi kurkumini zaista poboljšali djelovanje? Da li djelovanje na imunološki sustav unutar probavnog sustava, mjesto gdje kurkumin može zaista i bez dvojbi djelovati, bude poboljšano bioraspoloživim kurkuminima? I do koje mjere se možemo igrati smanjenja doze – sjetimo se 54mg Novasola u odnosu na 2 grama „starog“ kurkumina. Da li takve doze djeluju duž cijelog probavnog sustava? I koji su to optimalni omjeri brojaka bioraspoloživosti u odnosu na dozu kurkumina?

Puno ostaje neodgovorenih pitanja. Osobno mislim, s obzirom na sve što se zna o kinetici, da kurkumin djeluje kroz probavni sustav i imuni sustav u njemu. Mislim da je područje kurkumina dugoročna prevencija i pomoć kod raznih upalnih bolesti, pa i autoimunih. To sve zaslužuje još jedan članak za sve kojima je kurkuma/kurkumin pomogao. I nadam se da kurkumin kroz marketing neće postati novi noni.