Dezinficijensi i dezinfekcija

Dezinficijensi su tvari koje služe za smanjenje broja mikroorganizama s površina. Te površine mogu biti predmeti, radne površine, ali i površine ljudskog tijela. Oni mogu smanjiti rizik infekcije doticanjem površina ili dijelova tijela kojim prenosimo infekciju, najčešće rukama. Na tim površinama oni mogu završiti tjelesnim izlučevinama (urin, feces), te kapljicama iz dišnog sustava koje padnu na tu površinu. Naučimo, ili ponovimo, neke važnije dezinficijense.

U svjetlu SARS-CoV-2 virusa ponovimo činjenicu kako on pripada grupi virusa s ovojnicom. Takvi virusi mogu biti osjetljiviji na dezinficijense – što je dobra vijest. Loša je vijest što on preživljava na površinama nekoliko dana, što unosi potrebu za njihovim čišćenjem. Ponovimo nešto bitno – korištenje dezinficijensa smanjujemo rizik prijenosa ali ne može onemogućiti kapljični prijenos. Stoga ostaju preporuke nadležnih službi koje redovno čujete preko medija, uključujući i striktne mjere samoizolacije ako su propisane.

Najbitnije poruke za vas koji ne volite čitati veće članke:

  1. Deterdženti (gelovi za pranje ruku tijela, šamponi, sindeti i sapuni) su obavezni. Pročitajte ispod kako se peru ruke. Taj dio higijene smanjuje rizike.
  2. Postoji niz dezinficijensa. Već je i običan 70% etanol („alkohol“ iz ljekarni) sasvim dobar. Postoje i druge varijante koje uz alkohol etanol ili umjesto njega sadrže druge dezinficijense. Pročitajte u tekstu kakvi sve postoje.
  3. Dezinficirati dijelove odjeće i obuće koji dolaze u kontakt – đonovi cipela, rukavi jakne, kao i površine (poput hodnika) za što na raspolaganju imamo razna sredstva koja možete pročitati dalje i tekstu.

Deterdženti

Krenimo najprije s nečim banalnim. Sredstva za čišćenje koja se pjene. Namjerno izbjegavam naziv „sapun“. Sapuni su kalijeva ili natrijeva sol masnih kiselina koji se dobiju kemijskom reakcijom natrijeve ili kalijeve lužine s mastima i uljima. No, većina sredstava za higijenu nisu sapuni, pogotovo tekuća sredstva i šamponi. Velika većina njih sadrži natrij lauret sulfat, te u manjoj mjeri natrij lauril sulfat i to nisu sapuni po kemijskoj definiciji. Svi ulaze u skupinu tenzida, tvari koje smanjuju površinsku napetost vode. Ono emulgiraju masne čestice i tako čiste. Zato ih i koristimo za osobnu higijenu. Virusi s ovojnicom su prilično osjetljivi na takva sredstva, primjerice, natrij lauret sulfat može „ubiti“ virus gripe. To radi jer je ovojnica takvih virusa osjetljiva na deterdžent – doslovce ih takva sredstva razore. Dio virusa jednostavno „ode“ samim efektom čišćenja. Imamo sreće jer za razliku od virusa mnoge bakterije mogu biti otporne na deterdžente.

Nedavno se dijelila lažna vijest kako samo pravi sapuni to rade no to nije jednostavno istina. Dapače, više su ispitani sulfatni tenzidi (deterdženti) poput već spomenutog natrij lauret sulfata. Stoga, koristite njih. Vrlo važna opaska: ako koristite „organske“ šampone ili tekuće sapune koji nemaju sulfatne deterdžente (tenzide) sada nije vrijeme za njihovo korištenje. To vrijedi i za šampone. Organski deterdženti su najčešće tzv. lipoamidni i oni su daleko blaži. Ovog puta – to im je mana. Vratite se u ovom slučaju starim varijantama (koje su, usput, i jeftinije). Deterdženti za suđe ih sadrže čak i u višem postotku, pa su takvi deterdženti sasvim dobri za pranje i ruku, ako je potrebno. Što bolje pjeni, tim bolje. Nađite na relevantnim stranicama kako pravilno prati ruke – ovo je bitnije od samog odabira.

Pranje ruku štiti vas od prijenosa virusa rukama na lice i dišni sustav. Perete li ruke u javnim prostorima, najbolji način brisanja su tip ručnika koji izlaze beskontaktno (senzorom). Takvih je malo. Izbjegavajte one koji suše. Nosite svoj rupčić za brisanje ili sušite ruke na zraku, pazeći pritom da ne dotaknete kvake i vrata koje dotiču ljudi. Sugeriram dobro razgibavanje laktova i razne akrobatske improvizacije.

Vrijedi spomenuti – čišćenje ovakvim sredstvima pojačava efikasnost drugih dezinficijensa pa će primjena standardnih dezinficijensa za ruke biti djelotvornija. Na primjer, oprali ste u WC-u na benzinskoj stanici ruke, morali otvoriti rukama kvaku, dezinficirajte ruke (vidite dalje u tekstu) i to je to. To je uobičajen postupak u medicinskim institucijama i farmaceutskoj proizvodnji.

Pranje robe deterdžentima za pranje veša i suđa također ubijaju ovakve viruse. To je bitno jer se ljudi često pitaju kako ubiti virus na robi ako je ne iskuhavamo. Na internetu je kolala informacija kako drugi dezinficijensi neće djelovati ako ne operete prije ruke. To nije istina. Dezinficijensi i jesu kreirani da, kada ne možete oprati ruke, pomognu smanjenju broja mikroorganizama na rukama i za to su i ispitani (ovdje ne govorimo o ozbiljnosti pranja ruku u kirurgiji). Naravno, kada imate priliku oprati ruke, učinite to.

Generalna pravila i podaci

Pravi dezinficijensi su kao lijekovi ili medicinski proizvodi. Moraju se ispitati. Primjerice, znamo da je dezinficijens klorheksidin vrlo djelotvoran, no svaka tvrtka koja kreira proizvod s njim mora ispitati proizvod koji stavlja na tržište prema striktnim pravilima. Ne može se oslanjati na literaturu. Protiv virusa ispituje se prema normi EN 14476. Takvi proizvodi su registrirani i navode vam se na uputama na koji su način ispitani. Na žalost, dio dezinficijensa koje znamo susretati na tržištu oslanjaju se na literaturne podatke, a ne na vlastita ispitivanja. Obično ih prepoznajemo po odsustvu uputa i detalja primjene, te se ne navode prema kojoj su normi ispitani. U manjku registriranih, mogu poslužiti i takvi dezinficijensi. Registracija se odnosi i na tzv. dezinfekcijske maramice, samo ih je mali broj registriran za tu namjenu.

Svaki proizvođač navodi svoje podatke koliko dugo trebaju djelovati. Za dezinficijense za ruke koji se nanose na ruke, to može biti 30 sekundi, a navodi se i najmanja količina koja se primjenjuje (npr. 3 mililitra za obje šake). Iznimno je bitno ne raditi to površno – svaki dio šake, prostor između prstiju i iza palca (koji se često zapostave) moraju se dobro dezinficirati.

Za dezinficijense kojima se ruke peru, to može biti, primjerice, jedna minuta pranja s točno navedenim najmanjim volumenom. Kada perete, i dalje se pridržavate uputa o pranja ruku koje su vam već dani kod deterdžentima.

Dezinficirati možete i obuću a djelomice i odjeću.

U ovom malom članku navodite ćemo nazive dezinfekcijskih sredstava po kemikalijama i uz neke komercijalne primjere. To nikako ne znači da ih reklamiram ili da su jedini efikasni, već vam može pomoći u pretraživanju na internetu kao primjere registriranih dezinficijensa. Pitajte stručnu osobu za druge mogućnosti sličnog sastava. Pročitajte na uputama svakog proizvoda od čega se sastoje ili pitajte stručnu osobu – najčešće ćete pitati farmaceute i farmaceutske tehničare.

Bolnice i farmaceutska proizvodnja poznaje pojam rotacije dezinficijensa odnosno izmjene kako ne bi došlo do rezistencije. U vašoj svakodnevnoj kućnoj praksi ignorirat ćemo rotaciju, samo budite svjesni da o tome u zdravstvu i proizvodnji razmišljamo.

Alkoholi

70 volumno postotni etanol („alkohol“, „70% alkohol“) je svima najpoznatiji i sasvim djelotvoran dezinficijens za uobičajenu upotrebu. On se već kupuje gotov u ljekarnama.

Što znači da je volumno postotni? To znači da se litra tog alkohola sastoji od 700 mililitara alkohola etanola i 300 mililitara vode. Ovo nemojte spravljati sami kod kuće, jer se on zbog tzv. kontrakcije volumena ne spravlja miješanjem 700 mL etanola i 300 mL vode. Račun je kompleksniji. Često ljudi znaju pitati zašto 70vol% etanol? Nije li efikasniji 96% ili čak 100%. Ne. Ovo je opaženo još davno i pravilo nije nastalo slučajno.
Postoje tri razloga. Koncentrirani alkohol denaturira (hajdemo reći jednostavno „uništi“) proteine a takvi denaturirani proteini na površini bakterije mogu stvoriti barijeru prodora alkohola u, primjerice, bakterijsku stanicu i time je, paradoksalno, može zaštititi. Voda uspori ovaj proces i omogućuje bolji prodor u bakteriju. Drugi je razlog što 70% etanol nešto sporije hlapi i time duže djeluje. Treći i bitni razlog je tzv. osmotski pritisak. Osmotski pritisak može ubiti mikroorganizme, a za njega je potrebno više – vode.

Prednost etanola je što hlapi i ne ostavlja tragove (rezidue), ne izaziva alergije i uvijek je dostupan i nije skup. Ne izaziva oštećenje predmeta. Može isušiti ruke, ali to je u kontekstu epidemija manje bitno. Etanol je zapaljiv, no u domaćinstvu to ne bi trebao biti problem. Ako ništa druge nemate 70% etanol je sasvim u redu. Ubija viruse poput virusa gripe i uobičajene viruse koji napadaju dišni sustav.

Rakija i votka nisu dobri dezinficijensi jer ne sadrže dovoljno etanola.
Neki dezinficijensi na bazi alkohola etanola sadrže i alkohol izopropanol npr. Plivasept lucid. Ima niz komercijalnih dezinficijensa koji su smjesa etanola, vode i izopropanola i koji imaju karakterističan miris ovog alkohola. Treba naglasiti kako čisti alkohol izopropanol nije efikasnij od etanola, već sinergijski koristi u smjesi s etanolom i vodom.

Neki komercijalni dezinficijensi takvog tipa sadrže katkad miris ili manje količine alkohola glicerola kako bi se smanjilo isušivanje kože. Alkohol glicerol nije dobar dezinficijens, pa imajte to na umu jer je on dostupan na tržištu, a njegove koncentrirane otopine su nezgodne za primjenu – vrlo je ljepljiv i neugodan.

Postoje i vrlo efikasne kombinacije alkohol izopropanola i butandiola, npr. Manorapid. Njihova je prednost odlična efikasnost i protiv virusa bez ovojnice. Šteta što nisu više dostupni, no u kontekstu SARS-CoV-2 nisu nužni.

Dezinfekcija tkanina je kompliciranija no što ljudi misle. Kako neku robu ne možete stalno prati (npr. jakne), alkoholni dezinficijensi koji se špricaju po tkanini mogu biti mjera s određenom efikasnosti za kućnu improvizaciju.

Dodatkom raznih sintetskih gelova u 70% etanol ili smjese etanola, vode i izopropanola dobiju se viskozniji („gušći“ je fizikalno krivi izraz ali se mahom koristi u govoru) koji se lakše apliciraju na ruke. Ne sugeriram da ih sami spravljate jer vam uobičajene gelirajuće tvari nisu dostupne. Gelovi, osim spretnosti primjene, nemaju neke posebne prednosti u odnosu na obične otopine poput 70% etanola, odnosno ništa bolje ne „ubijaju“ viruse.

Fenolski dezinficijensi su nekoć bili vrlo popularni, no oslonite se radije na drugačije tipove koji su sigurniji.

Opaska za ovu klasu: vrlo spretna i vjerojatno jedan od prvih odabira. Sasvim djelotvorna i sigurna.

Kvarterni dušikovi spojevi

Iza ovog kompliciranog kemijskog naziva skrivaju se organski spojevi s dušikom koji ima naboj. Oni su vrlo djelotvorni dezinficijensi i naveliko se koriste. U kombinaciji s etanolom mogu djelovati protiv tvrdokornijih virusa koji nemaju ovojnicu, poput rotavirusa. U kontekstu SARS-COV-2 nisu neophodni ili preferirani jer taj virus, kako već rekosmo, sadrži ovojnicu. No, svakako su odlični. Tu pripadaju najčešći cetilpiridin klorida, benzalkonij klorid, cetalkonij klorid, cetrimonij bromid, didecil-dimetil amonij klorid, tetraetil-amonij klorid, benzetonij klorid.

Kvarterni dušikovi spojevi su istovremeno i tenzidi (deterdženti) i jaki antiseptici i to ih čini dobrim za čišćenje. Njih ćete rjeđe susretati od alkohola i bigvanida u uobičajenim dostupnim sredstvima (vidi dalje).
Najpoznatiji komercijalni dezinficijens te klase je Asepsol (eko).

Bigvanidi

Bigvanidi su vrlo česti dezinficijensi. U tu grupu pripadaju poliheksametilen-bigvanid, ali je svakako najpoznatiji klorheksidin i oligomerni bigvanidi (poliheksanid).
Klorheksidin nalazite u sredstvima za higijenu usne šupljine, ali se nalazi i u komercijalnim dezinficijensima (npr. Plivasept blue i Plivasept pjenušavi). Neki od njih služe za pranje ruku, a neki su tzv. „leave on“, odnosno koriste se za direktnu aplikaciju na ruke poput već spomenutih alkohola i bez ispiranja.
Poliheksanid je djelotvoran u nižoj koncentraciji (npr. 0,2%) i ima prednost da ga koža bolje podnosi i nalazi se u dezinficijensima kao što su Dermoguard i Skindes. Poliheksanid je dobar dezinficijens i za površine.

Ovo je jedna od najčešće korištenih klasa antiseptika koju ste masovno i kupovali ovih dana, djelotvorniji su od alkohola, pa ako ih imate dostupne mogu vam biti preferirani dezinficijensi.

Oksidativna sredstva

Natrij hipoklorit („varikina“, „bleach“) je zanimljiv ali katkad i nespretan dezinficijens. U praksu ga je uveo francuski kemičar Marcellin Berthelot. Natrij hipoklorit je svima poznat kao izbjeljivač tkanina, a na isti mehanizam izbjeljivanja djeluje i protiv virusa i bakterija i gljivica. Prodaje se uglavnom kao 5% otopina.

Natrij hipoklorit su u vodenoj otopini raspada na kloridnu kiselinu i jedan kisikov atom (HOCl iz kojeg nastaje HCl i O). Taj jedan kisikov atom je vrlo reaktivan i spaja se s brojnim organskim molekulama. Zato izbjeljuje boje, ali i ubija mikroorganizme koji ne mogu preživjeti takav „kemijski napad“.

Čista „varikina“ ne koristi se nerazrijeđena. Ona se razrjeđuje na 0,05% odnosno na litru vode stavi se 10mL koncentriranog 5% natrij hipoklorita kojeg ste kupili (na 10 litara vode stavi se 1 dcl). To je dovoljno za antiseptički učinak. No, potrebno ju je ostaviti barem 10 minuta na površini. Ako potapate predmete u ovakvu otopinu, moraju ostati u njoj pola sata.
Razrijeđena „varikina“ ima nedostataka. Ne smije doći u dodir s kiselinama (kloridna primjerice, limunska – koje se često koriste za uklanjanje kamenaca) inače nastaje opasan klor. To svakako pripazite jer često kod kuće imate ovakva sredstva za pranje. Drugi je problem što smeće smanjuje njenu antiseptičku moć. Tekućine poput krvi, gnoja, sputuma (iskašljaja, „šlajma“) i fecesa isto smanjuje njenu moć. Ona i oštećuje osjetljive materijale (npr. tkanine koje mijenjaju boju).

Komercijalno, osim varikine postoje i druga sredstva poput svima poznatog Domestosa. Ipak, pazite, postoje dva tipa takvih proizvoda. Jedan je namijenjen skidanju kamenca i on sadrži kloridnu kiselinu. Drugi je namijenjen dezinfekciji i takvi sadrže hipoklorit. Njih možete koristiti za dezinfekciju, najčešće površina poput sanitarija. To može biti korisno jer, primjerice, postoje indicije kako se SARS-CoV-2 može širiti i fekalnim putem („kakicom“) – no potvrdu ili negaciju toga još čekamo.

Hipoklorit se ne preporučuje koristiti za dezinfekciju tijela, doista imamo spretnijih dezinficijensa. Potrebno je provjetriti prostoriju tijekom ili nakon primjene.

U ovu klasu pripada i dikloroizocijanurat dihidrat (Izosan) koji se koristi i za dezinfekciju pitke vode.

Drugi oksidativni dezinficijens je vodikov peroksid koji se koristi kao 3% otopina. Vodikov peroksid isto stvara čisti kisikov atom koji ubija nepoželjne mikroskopske goste. No, nespretan je i relativno nestabilan. Koristi se u industriji zbog djelovanja na spore bakterija no nama u ovom trenu nema veće značenje. Kalij permanganat („hipermangan“) je mnogima poznat za dezinfekciju manjih ozljeda i površina kože, no ostavlja tragove (rezidue) i vrlo je neprikladan za rutinsku primjenu.

Ozon je vrlo popularan u proizvodnji vode za injekcije, no za tako nešto morate imati uređaje koji ga stvaraju (neki od njih na tržištu su prevara), nemaju veze s „ionizatorima“ i svakako ne s bosanskim piramidama koje su se neobično našle u „borbi“ protiv coronavirusa. Ozon je i toksičan u većim (dezinficirajućim) količinama, teško ga je usmjeriti na površine i uz sve potrebno ga je i inaktivirati ako ga je više. Ima daleko spretnijih načina za vas, ali ga spominjem jer se „vrti“ po internetu ovih dana i čak reklamira kao tretman.

Peroksikiseline (primjerice, peroksioctena i kloroperbenzojeva kiselina) se nalaze u nekim sredstvima za dezinfekciju površina.

Opaska za ovu klasu: za površine koje izdrže ovakav „tretman“ poput kupaonice i podova hodnika i, primjerice, potencijalno đonove cipela. Ne za površine ljudskog tijela bez nadzora i potrebe (naprosto postoje sigurnija sredstva).

Aldehidi

Glavna dva aldehida koja se koriste u dezinfekciji su formaldehid (formalin) i glutaraldehid. Antimikrobni učinak se temelji na kemijskoj reakciji između aldehida i slobodnih amino skupina proteina, drugim riječima, oni kemijski modificiraju proteine koji time gube funkciju. Formaldehid se koristi samo kontrolirano od strane profesionalaca i nije za kućnu primjenu. Glutaraldehid se nalazi u nekim dezinficijensima za površinu i ruke no mahom su ih naslijedile druge klase. Glutaraldehid i češće izaziva alergijske reakcije. Ne bih htio detaljnih objašnjavati ovu klasu koja nije prikladna za prosječno kućanstvo.

Jake kiseline, lužine i element

Virusi ne mogu preživjeti ekstreme kiselina i lužina, kao što su kloridna kiselina i natrijeva lužina. No, takva se sredstva ne mogu koristiti olako jer su štetna i ne mogu se koristiti za ljudsko tijelo. Jod u obliku otopine joda i kalij jodida te povidon-jodid (Betadin) je dezinficijens no on nije prikladan za primjenu i rezerviran je za postupke i namjene koje će propisati medicinski djelatnici.

UV lampe

Ultraljubičasto (UV) zračenje ubija viruse uništavanjem njihove DNK ili RNK. Može biti efikasno, ali ima i par mana. Trebate imati dovoljno snažan intenzitet i adekvatnu “lampu” koja ih stvara. Drugo, to košta. Treće, nepažnjom možete vrlo ozbiljno oštetiti kožu i oči. Četvrto, UV lampe mogu smanjiti opterećenje zraka mikroorganizmima, ali ih lako zaustavlja nečistoća i ne mogu djelovati na dijelove koji ostaju u sjeni. Stoga UV zračenje i lampe trenutno zaboravite kao praktičnu mogućnost.

Za kraj

Kod dezinfekcije razmišljajte kako nije pitanje zaštite vas. Ako ne pripadate ugroženijim skupinama, vi ste nositelji virusa i higijenom i dezinfekcijom sebe štitite druge, ugroženije ljude. U bolničkoj praksi i farmaceutskoj proizvodnji to jasno znamo, pa ovim podsjećam na vas kao društveno odgovorne ljude. Ponavljam, drugi put, kako čišćenje i dezinfekcije ne znači da se ne trebate pridržavati uputa koje dobivate od stručnjaka.

Podijeli znanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
Share on print

ONLINE TEČAJEVI

Stribor Marković
Online tečajevi iz mikronutricije, fitoterapije i aromaterapije
Scroll to Top

Ova stranice koristi kolačiće kako bi pružila bolje korisničko iskustvo.