Dopao mi se jedan naziv. Čovjek je holobiont, zajednica koja je više od čovjekovih gena, niz vrsta i toliko komuniciramo s drugim bićima okoliša da smo neodvojivi od ukupnog života Zemlje. Treba se na često podsjetiti, a grupa spojeva koja nas dobro poučava tome su lignani.

Prvo trebamo riješiti malu igru samoglasnika, lignan i lignin. Lignin je velika molekula koja nastaje aminokiseline alanina igrom biokemije. Povezuju se malene jedinice u vrlo velike polimere koji se nalaze u strukturu stanične stijenke i drveta. Lignani su pak spojevi koji nisu toliko velike molekule i nastaju posebnim povezivanjem fenil-propanske strukture s tzv. 8-8′ vezom. Postoje i neolignani koji se povezuju na druge načine, te norlignani i oligomerni lignani. Ne treba puno komplicirati jer je to zadaća ljudi koji razumiju kemijske strukture.

Premda su lignani vrlo široka skupina spojeva, postoje neke molekule koje su vrlo učestali predstavnici u biljnoj hrani koju jedemo. Ime najučestalijeg lignana u prehrani kemičari su smislili kako bi se osvetili studentima i ukupnoj javnosti – sekoizolaricirezinol. To vam je derivat laricirezinola, drugog poznatog lignana, a ostali su matairezinol, pinorezinol, mediorezinol, siringarezinol te konačno jedan koji ima ime za lako izgovaranje i pamćenje – sezamin.

Tko je rekorder u sadržaju lignana? To su sjemenke lana. Lan sadrži vrlo velike razine lignana, preko 300mg na 100g. Lan uglavnom percipiramo kao izvor ulja bogatog omega-3 kiselinama, kao izvor sluzi koje zamijetimo čim lan potopimo u vodu, ali rijetko kada smo svjesni treće, jednako važne skupine spojeva, lignana. U lanu ima najviše sekoizolaricirezinola.

Druga namirnica rekorder je sezam no razina lignana u njemu je niža, oko 40 mg na 100g. Od pojedinih lignana u sezamu nalazimo najviše laricirezinola i pinorezinola. Šparoge isto odskaču visokim sadržajem lignana, sekoizolaricirezinola i pinorezinola ima najviše. Žitarice su bogate lignanima, a među njima najviše ih sadrži raž, a profil pojedinih lignana u žitaricama je drugačiji od lana – mediorezinola siringarezinola ima daleko više nego u lanu i sezamu. U voću najviše ga ima u marelicama i šljivama, suhim i svježim. Kupusnjače nisu ekstremno bogate lignanima ali predstavljaju nutritivni izvor. Špinat je relativno bogat lignanima.

Što će biti glavni izvor lignana ovisi o načinu prehrane. Nekome će to biti žitarice, nekom povrće i voće, a namirnice poput lana nisu svima u redovnoj prehrani. Ovo je i podsjetnik da katkad obogatimo naš meni lanom i sezamom.

No čemu ta cijela priča? Lignani su naizgled ksenobiotici, tvari koje su strane našem organizmu, unosimo ih hranom ali nemaju energetsku, gradivnu ili vitaminsku funkciju poput masti, šećera, proteina i vitamina. Zbog toga smo ih u XX. stoljeću ignorirali u fiziološkom smislu. Potom se desio preokret.

Prvo su nas naši mikroorganizmi naučili čemu služe u našem tijelu. Mikroorganizmi su se uvelike adaptirali da pomognu našem tijelu u biokemijskoj obradi niza tvari. Japanci u svojoj flori imaju učestalije bakterije koje razgrađuju spojeve iz soje do onih spojeva koji su organizmu najkorisniji. Moderni ljudi imaju dosta bifidobakterija jer se one hrane vlaknima i raznim šećernim spojevima koje unosimo hranom. Mikroorganizmi isto tako metaboliziraju lignane i u tome su pravi majstori. Konačni produkt metabolizma je enterolakton te njegov prekursor, enterodiol. Svi nabrojani lignani metabolizirat će se u mikrobiomu. To će se desiti kroz neko vrijeme, kroz 6-8 sati i tada ulaze u krvotok.

Metabolizam lignana ne događa se u jednom koraku i bakterije igraju pravu košarkašku utakmicu s lignanima. Do sada je pronađeno preko dvadeset vrsta koje transformiraju lignane i poneke imaju sasvim specifične funkcije. Na primjer, neki članova roda Bifidobacterium maknut će šećere ako su povezani s lignanima, u tome je taj poznati rod vrlo vješt i s drugih molekula. Butyribacterium methylotrophicum i Ruminococcus productus odcijepiti će jedan ugljikov atom, metilnu skupinu. Rod Peptostreptococcus dat će konačni produkt, enterolakton. U toj mreži mikroorganizama koje se igraju s lignanima ima i dirljive ljepote. Ta cijela skupina bakterija pobrinula se da metabolizmom iz hrane stvore nama što manje štetne i što više koriste tvari i to je biokemijska koevolucija u punom svojem sjaju.

Sad kad smo naučili kako većinu klasičnih lignana naše tijelo apsorbira kao enterolakton, što nam to uopće znači? Da li je to tek usputni spoj kojeg će naše tijelo izbaciti urinom, neiskorištenu tvar za razliku od ulja ili proteina? Ne. Na scenu stupa interakcija ljudskog tijela i okoliša o kojoj smo ovisni.

Prvo će se ljudi prepasti lignana. Lan je fitoestrogen, zar ne? Kao i svi fitoestrogeni to su estrogeni, zar ne? Stoga će lan biti opasan za žene koje su imaju ili su preboljele hormon ovisne tumore dojke i jajnika, zar ne? Nije da ovakve objave ne nalazite na internetu, čak i povremenim preporukama. Istina ja sasvim suprotna. Ovu pojavu sam jednom nazvao „estrogeno-like-fobija“ odnosno strah od tvari sličnih estrogenu. Takav model je netočan sa svih aspekata ali ima izvorište u prvim objavljenim rezultatima kako se enterolakton i enterodiol doista vežu za receptore za estrogen u tijelu. U tom svojstvu vezanja sasvim su drugačiji od spojeva iz soje i crvene djeteline i doista, samo naizgled, sliče na djelovanje klasičnog estrogena. No to prestaje zajednička priča. Prvo smo u cijelom nizu studija u ljudima uočili kako postoji smanjen rizik pojave karcinoma dojke kod žena koje jedu više lignana u prehrani. Premda se pojedine studije razlikuju u rezultatu, definitivno nije nikada uočen povećan rizik. Isto tako, uočen je mogući smanjen rizik recidiva (povratka) hormon ovisnih tumora kod žena koje u prehrani koriste više lignana. No, zašto?

Enterolakton i enterodiol se vežu za iste receptore kao i glavni estrogeni, ali djeluju na drugačiji način na molekularnoj razini. Detalja ima puno i kompleksni su, ali ukratko, neće se aktivirati isti „set“ gena. No, postoji još jedan razlog. Lignani mogu usmjeriti metabolizam estrogena. Postoji nekoliko puteva metabolizma estrogena. Radi jednostavnosti, nazvat ćemo ih 2, 4 i 16, prema položaju na molekuli. Ako nastaje puno 16-ice, to nije dobro jer nastali produkt povećava rizik nastanka hormon ovisnih tumora. Ako nastaje više dvojke, to je dobro jer on djeluje suprotno i smanjuje rizik. U dramatskom obratu, shvatili smo kako lignani povećavaju nastanak dobrog metabolita, dvojke, a smanjuju nastanak zločestog, 16-ice. Time smo barem djelomično objasnili zašto biljke poput lana ne povećavaju rizike i zašto ga žene s povijesti hormon ovisnih tumora smiju jesti bez strahova. U zadnjih godinu dana, objašnjenja smanjenja rizika prošireno i na područje imunologije, jer se čini kako lignani smanjuju tihu kroničnu upalu, a koji su sve mehanizmi ključni, tek će pokazati vrijeme.

Lignani koje smo naučili djeluju povoljno i na zdravlje krvožilnog sustava, no za glavnu proučavanu namirnicu, lan, gotovo je nemoguće odvojiti utjecaj drugih hranjivih tvari koje lan sadrži, a ne samo lignana. Predloženi su razni mehanizmi a već spomenuti utjecaj preko estrogenskih receptora te utjecaj na upalu mogu biti bitni. Lignani tim mehanizmima smanjuje rizik nastanka karcinoma debelog crijeva. Jedno je bitno zapamtiti, smanjenje rizika NIJE garancija i mnogi drugi mehanizmi mogu voditi u proces bolesti i zdravlja. Bitno je zapamtiti kako je prevencija jedna riječ a liječenje druga riječ. Ipak, jesti namirnice s lignanima je sasvim ukusno, nije li tako? Kulinarstvo nije nastalo iz straha od bolesti niti u njemu treba imati temelje, već je nastalo iz gušta i ljubavi prema raznolikosti.

Priča o lignanima ne staje samo na čestim nutritivnim lignanima. Biljke poput podofila (Podophyllum sp.) sadrže lignane ali oni su daleko sumorniji. Oni su toksični i sprječavaju diobu stanica a nekima je ovaj rod poznat u liječenju kondiloma, bolesti izazvane humanim papiloma virusom.

U skupinu lignana ulazi i svima poznata biljka sikavica. Flavanolignani su glavni aktivni spojevi u sikavici poznatiji pod imenom „silimarin“.

Lignani su jedan od lijepih primjera koja nam objašnjava pojam čovjeka kao holobionta, zajednice više bića u jednom biću. Iz naizgled nepotrebnih spojeva jestivih biljaka ljudski mikrobiom stvorit će molekule koje nam omogućuju održavanje zdravlja uz sve druge hranjive tvari. Kada sljedeći put dodate lan u svoj obrok ili pojedete šparoge, sjetite se svojih mikrobnih prijatelja. I oni se tom obroku raduju.