Uočiti detalje jedno je od izvorišta sreće. To vrijedi i u botanici. Neke vrste nisu grandiozne, kad se sagnemo vidjet ćemo koliko su lijepe i raznolike. Francuski botaničar Bénigne Le Gouz de Gerland rođen 1695. godine u Dijonu i umro je u 1774. u istom gradu. Bio je široko obrazovan čovjek, zaljubljenik u prirodne znanosti, ali i umjetnost. Njegova dvostruka ljubav prepoznaje se u njegovoj ostavštini. U svom rodnom gradu osnovao je botanički vrt tri godine prije smrti, a zaslužan je i za stvaranje umjetničke škole. Dobio je čast da se njemu u čast nazove jedan maleni rod Legousia. Rod nema puno vrsta, u nas rastu tri. Ima romantični i smiješni naziv na našem jeziku. Romantični naziv, zrcalica, dolazi od imena jedne od europskih vrsta, a narodni naziv roda je – kokošinja jetrica.

Najpoznatija vrsta roda je Legousia speculum-veneris (L.) Chaix, venerina zrcalica ili ljubidrag. U nekoliko europskih jezika ljepota cvijeta uspoređuje se s Venerinom ljepotom koju zrcali. Od druge vrste, križane zrcalice Legousia hybrida (L.) Delarbre, razlikuje se po režnjevima vjenčića koji su duži od lapova i listovima koji su u bazi utanjeni, što možete lako vidjeti na slikama. U križane zrcalice listovi nisu utanjeni i režnjevi vjenčića su kraći od lapova. Obje biljke su malene, premda se lako uoče zbog ljubičaste boje cvijeta koji se lako uoči na sivoj podlozi stijena. Obje vrste naći ćete u primorskim krajevima, a venerinu zrcalicu nađemo i na kontinentu.

Na ovim slikama, venerina zrcalica je fotografirana na Kozjaku, a hibridna zrcalica u okolici Peručkog jezera.

Vrste pripadaju obitelji zvončica, Campanulaceae.