Biljke su tihe, ne glasaju se kao ljudi ili svrake, ti bučni sisavci ili gmazovi. Ponekad ćemo čuti šuštanje i pucanje grana i ništa više. Ima u toj tišini dostojanstvenosti i skrivene muzike.
Bio je jedan lipanj u Sloveniji, mjesec u kojem je proljeće tek pošteno zagrizlo stijene i snijeg. Na visokoj stijeni Julijskih Alpa puhao je vjetar i kamen je postao živ. Plesao je. Biće kamene oskudice, biće koje preživi paklenu zimu i suho ljeto, kontrapunkt kao u Mahlerovim simfonijama. Gustav Mahler je započeo svoj muzički život u Ljubljani- ostalo je zapisano kako je bio ne samo vrstan dirigent nego su opere pod njegovim vodstvom bile posebno snažne i dramatične. Mahlera dugo nema, ali njegov kontrapunkt našao sam živog tog proljetnog dana u Sloveniji. Aposlutna nježna ljepota nasuprot surovoj klimatološkoj stvarnosti. Ne kao Alfred Schnittke čija je muzika bila jedina okrutnija od okrutne ruske stvarnosti, okrutnost kao cadenza visuale četvrtog koncerta za violinu.
Zvonca plešu na vjetru, polako, tog lipanjskog dana, polagano kao adagietto Mahlerove pete simfonije. Campanula zoysii Wulfen., Campanulaceae, Zojsijev zvončić.
