Plantaginaceae | PLANTAGEA

Rod glavulja – Globularia

PG — Fri, 05 Nov 2021 23:01:00 +0000

Prvo su nestale skoro sve Scrophulariaceae (strupnikovice), da bi ubrzo nestale i Globulariaceae (glavuljače). Nije ih srećom pomelo izumiranje, već taksonomske igre. Proždrljiva obitelj Plantaginaceae (trputaca) pojela je i njih i od tada se rod glavulja, Globularia, pridružio svojoj ogromnoj braći. No, čini se kako reklasifikacije biljaka nimalo ne zabrinjavaju same biljke, sretne da rastu i množe se. Rod Globularia je pristojan, mali rod koji broji dvadesetak članova europskih i sjevernoafričkih vrsta. Vrlo je prilagodljiv rod koji će s konavoskih stijena gledati prema Maroku ili ćete ga sresti po makadamskoj cesti za Tulove grede, poljubiti dok hodate na Ptičji vrh. Njegova karakteristika su cvjetovi skupljeni u glavicu.

Da bismo razlikovali vrste, prvo treba pogledati ogranke koji nose kuglaste cvatove. Rod možemo podijeliti u dvije grupe. U prvoj takvi ogranci imaju jasne, relativno velike listove i primjer je vrsta Globularia punctata Lapeyr., Vilkomova odnosno točkasta glavulja. Listovi su jasno vidljivi na cvjetnim ograncima, a vrstu karakteriziraju jasno vidljive žile na gornjoj strani lista. Fotografirana je na usponu za Ptičji vrh gdje uživa u rastu iz mravinjaka.

U drugoj skupini ogranci koji nose cvat nemaju listove ili su ti listovi vrlo maleni i tipično ih nalazimo tri. Druga se skupina dijeli u zeljaste biljke i drvenaste biljke, no postoji maleni problem – kod nekih su drvenasti ogranci prilegli uz tlo i biljka može izgledati vrlo zeljasto. Takva je vrsta Globularia cordifolia L., srcolika glavulja, koja sama ima dvije podvrste koje se razlikuju u vrhu lista. Slikana je na relativno sličnom tlu sitno razmrvljenog kamenja u ličkom Pustom polju.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod glavulja – Globularia first appeared on PLANTAGEA.

Ljekovita milica – Gratiola officinalis L.

PG — Fri, 05 Nov 2021 23:05:00 +0000

Grâce de Dieu, milost božja, vjerovalo se kako štiti ljude od prokletstva, pa pohrliše ljudi nazvati je sličnim nazivima u francuskom jeziku, „herbe de Dieu“,, božja trava, ali i „herbe au pauvre homme“, biljka sirotinje. Mi smo bili skromniji i nazvali je milica, odnosno ljekovita milica, premda je u XIX. stoljeću zapisan i naziv božja milost. Bili su ljudi uvijek umreženi i bez interneta. Katkad se provlači ime žabljak što ne bi trebao biti poziv da je pobrkamo s rodom Ranunculus. Logično da je i latinsko ima povezano, Gratiola, gratia, milost. Gratiola officinalis L. pripada obitelji Plantaginaceae, trputaca, no nije bezazlena poput trputaca. Nekoć je biljka bila emetik, tvar za izazivanje povraćanja. Otuda i vjerovanje u magijsko djelovanje – europska medicina je voljela katkad emetike. To je i razumljivo s tadašnjeg aspekta, trovanja hranom i otrovima nisu bila rijetka i emetik je mogao teoretski spasiti život – osim ako nije bilo kasno. Danas znamo da su neki otrovi, poput mrazovca, malo polaganiji.

Milica je skromna biljka, do 60 cm visoka, lancetastih, nasuprotnih listova bez peteljki (sjedeći listovi). Cvjetovi su bijeli ili blijedo ljubičasti i žut u unutrašnjosti, gornja usna je jasno dlakava. Ovdje je fotografirana uz Tribaljsko jezero gdje voli rasti na malim plažama. Usprkos sugestibilnim nazivima, milica je otrovna biljka koja sadrži kardiotonične glikozide slične naprstcima (digitalisima) s kojima je pravo umijeće naći razliku otrovne i ljekovite doze, pa je Francuzi i prozvaše „petite digitale“, maleni digitalis.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Ljekovita milica – Gratiola officinalis L. first appeared on PLANTAGEA.

Rod lanilista (klobučac) – Linaria

PG — Fri, 05 Nov 2021 23:10:32 +0000

Rod lanilista (klobučac; Linaria) je rod kojeg čini preko 150 vrsta. Srećom, u našoj zemlji broj vrsta lanilista je malen i mogu se lako razlikovati. Rod se nekoć nalazio u obitelji Scrophulariaceae (strupnikovice, zijevalice), no premješten je sada u ogromnu obitelj trputaca (Plantaginaceae) s najbližim srodnim rodovima Cymbalaria i Antirrhinum. Karakteristični dio cvijeta predstavlja mali „rog“ odnosno ostruga.

Odabrao sam tri vrste lanilista s vrlo različitih staništa. Linaria alpina (L.) Mill., planinski lanilist (planinski klobučac) voli visoke predjele. U našoj zemlji možete je naći na južnom Velebitu i Gorskom Kotaru. Ovdje na fotografijama fotografirana je na Julijskim Alpama na preko 2000 metara nadmorske visine gdje ukrašava inače puste stijene u lipnju nakon topljenja zadnjih područja prekrivenih snijegom. Od drugih vrsta se razlikuje stasom (malena je biljka), izrazito ljubičastih cvjetova ukrašenih još ljepšom narančastom bojom, ostruga je duža od ostatka vjenčića i po njoj se lako razlikuje od vrste Linaria arvensis (L.) Desf., poljski lanilist, kod koje je ostruga kraća i koja ne raste toliko visoko. Listovi su maleni i zadebljani.

Linaria genistifolia (L.) Mill., kopljastolistni ili trokutnolisni lanilist odabire malo niža staništa. Kao prilagodljiva vrsta osvojio je suhe Đurđevečke peske gdje dolazi u prekrasnom kontrastu na pijescima nanesenim davnih stoljeća kao uspomena na jake vjetrove ledenog doba Europe kada su vladali mamuti. Stabljika nosi listove cijelom dužinom sve do cvata, a cvijet je žut. Podvrsta genistifolia karakteristična je po dužim listovima.

Linaria microsepala A. Kern., blijedoljubičasti lanilist ima boju točno kako mu ime govori– bijela s blijedim ljubičastim linijama vrhunske estetike. Ona je dalmatinska endemska biljka koja se od vrlo slične vrste Linaria repens (L.) Mill., puzavi lanilist, razlikuje po kraćim stapkama cvijeta i po kraćoj ostrugi, dok je sama boja cvijeta, pa i visina, jednaka između dvije vrste. Slikana je na Kozjaku iznad Splita.

Vrste ovog roda nisu jestive, a nije niti medicinski razvikan rod. Od nekih vrsta lanilista spravljale su se masti za kožu.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod lanilista (klobučac) – Linaria first appeared on PLANTAGEA.

Cjevasti trputac – Plantago holosteum Scop.

PG — Sat, 06 Nov 2021 23:00:35 +0000

Obitelj trputaca, Plantaginaceae, prilično se udebljala. Nekoć su samo tri roda bili u toj obitelji: Bougueria, Littorella i Plantago. Brojne izbjeglice došle su pod njeno okrilje, pogotovo iz obitelji Scrophulariaceae. Moderne analize nisu davale druge mogućnosti. Rod čestoslavica (Veronica) i naprstaka (Digitalis) su samo jedni od najpoznatijih prebjega u obitelj trputaca.

Obitelj se udebljala, istina je, ali neke vrste roda Plantago, trputac, ostale su i dalje vrlo vitke i elegantne. Rod trputaca ima brojne vrste u Hrvatskoj i svakako nije samo sastavljen od uskolisnog i širokolisnog trputca. Upoznajmo jednu predivnu vrstu, Plantago holosteum Scop., Plantaginaceae, cjevasti trputac. Identifikacija vrsta kod trputaca je složena, a ovu vrstu razlikujemo po rozeti listova, listovi su vrlo uski, trokutastog prereza pri vrhu listova i podanku iz koje niče više nadzemnih dijelova što se lijepo može vidjeti na fotografijama.

Slikano na Pustom Polju, Lika, na krasnom tlu usitnjenog vapnenca.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Cjevasti trputac – Plantago holosteum Scop. first appeared on PLANTAGEA.

Rod čestoslavica – Veronica

PG — Sat, 06 Nov 2021 23:10:00 +0000

Rod čestoslavica (Veronica) je lako prepoznatljiv po cvjetovima koji kao da imaju oči, zbog čega su i nazvani „verum icon“, prava slika. Rod je botanički kompleksan i determinacija zahtijeva određenu pažnju. Srećom, mnoge vrste se relativno lako određuju čak i bez klasičnih uputa ključeva. Rod čestoslavica je siguran, neotrovan, neke biljne vrste se koriste čak i za jelo, dok se neke koriste za čajeve. Nekoć je rod Veronica bio dio obitelji Scrophulariaceae, danas pripada obitelji Plantaginaceae.

Rod kod nas možemo podijeliti na dvije velike skupine. U prvoj skupini su cvjetovi u cvatu, a grozdasti cvatovi izlaze iz pazuha; odnosno „sa strane“ stabljike. Ponekad treba imati i iskusno oko da nas biljka ne zavara kao što ćemo vidjeti na jednom primjeru. U drugoj skupini su biljke s pojedinačnim cvjetovima; ako su u cvatu cvjetovi su vršni grozdovi. Proučit ćemo par primjera.

Veronica austriaca L. ssp. jacquinii (Baumg.) Eb. Fisch., tankolisna čestoslavica je tipična vrsta prve skupine: iz jednog pazuha rastu dva cvjetna ogranka. Ovu čestoslavicu prepoznajemo po duboko razdijeljenim središnjim listovima. Fotografirana je na polju kod Liča, Gorski Kotar.

Veronica chamaedrys L., dvorednodlakava čestoslavica ima tamnozelene listove, u gornjem dijelu je stabljika jednoliko dlakava, a dio stabljike je četvrtasta i bridovi budu dlakavi. I ona ima cvatove koji izlaze iz pazušnih ogranaka. Dvorednodlakava čestoslavica je najčešća vrsta s kojom se ljudi zabune i misle da je ljekovita čestoslavica (Veronica officinalis). Raste posvuda, pa i u urbanim središtima i nizinama. Zabune srećom nisu opasne jer čestoslavice nisu otrovne vrste. Fotografirana je u blizini spilje Tounjčice.

Veronica officinalis L., ljekovita čestoslavica, je brdska biljka koja voli rasti na svjetlijim područjima šuma ili uz rubove šuma. Ima karakteristične jajaste listove koji su dlakavi. To je i biljka koja se koristi kod kašlja. Fotografirana je na Velebitu i Medvednici.

Iz druge skupine upoznajmo biljku s pojedinačnim cvijetom. To je Veronica cymbalaria Bodard, zidna čestoslavica. Doista i voli rasti po zidovima i stijenama, bijelog je cvijeta i dlakavih listova koji su režnjasti. Fotografirana je na Kozjaku.

U drugoj skupini se nalazi i prelijepa bijela čestoslavica, Veronica serpyillifolia L., koja je divnog bijelog cvijeta s ljubičastim linijama. Bijela čestoslavica ima cvjetove u vršnom grozdu. Fotografirana je na putu za Bijele stijene te na Žumberku. Zanimljivo, bijelu čestoslavicu sam našao i na Himalaji na 2000 metara nadmorske visine.

Rod Veronica je potencijalno dobio ime i po svetoj Veroniki što simbolizira neotrovnost tog roda.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod čestoslavica – Veronica first appeared on PLANTAGEA.