Prvo su nestale skoro sve Scrophulariaceae (strupnikovice), da bi ubrzo nestale i Globulariaceae (glavuljače). Nije ih srećom pomelo izumiranje, već taksonomske igre. Proždrljiva obitelj Plantaginaceae (trputaca) pojela je i njih i od tada se rod glavulja, Globularia, pridružio svojoj ogromnoj braći. No, čini se kako reklasifikacije biljaka nimalo ne zabrinjavaju same biljke, sretne da rastu i množe se. Rod Globularia je pristojan, mali rod koji broji dvadesetak članova europskih i sjevernoafričkih vrsta. Vrlo je prilagodljiv rod koji će s konavoskih stijena gledati prema Maroku ili ćete ga sresti po makadamskoj cesti za Tulove grede, poljubiti dok hodate na Ptičji vrh. Njegova karakteristika su cvjetovi skupljeni u glavicu.
Da bismo razlikovali vrste, prvo treba pogledati ogranke koji nose kuglaste cvatove. Rod možemo podijeliti u dvije grupe. U prvoj takvi ogranci imaju jasne, relativno velike listove i primjer je vrsta Globularia punctata Lapeyr., Vilkomova odnosno točkasta glavulja. Listovi su jasno vidljivi na cvjetnim ograncima, a vrstu karakteriziraju jasno vidljive žile na gornjoj strani lista. Fotografirana je na usponu za Ptičji vrh gdje uživa u rastu iz mravinjaka.
U drugoj skupini ogranci koji nose cvat nemaju listove ili su ti listovi vrlo maleni i tipično ih nalazimo tri. Druga se skupina dijeli u zeljaste biljke i drvenaste biljke, no postoji maleni problem – kod nekih su drvenasti ogranci prilegli uz tlo i biljka može izgledati vrlo zeljasto. Takva je vrsta Globularia cordifolia L., srcolika glavulja, koja sama ima dvije podvrste koje se razlikuju u vrhu lista. Slikana je na relativno sličnom tlu sitno razmrvljenog kamenja u ličkom Pustom polju.
