Varijabilnost sastava eteričnih ulja | PLANTAGEA

Varijabilnost sastava eteričnih ulja

PG — Thu, 28 Feb 2019 13:53:37 +0000

Eterična ulja su prirodni spojevi, odnosno dobivaju se iz živog organizma. Na njihov sastav utječe više faktora i nemoguće je dobiti svake godine, čak s iste plantaže i iz genetski identičnih biljaka, ulje potpuno identičnog sastava. Na temelju više desetljeća proučavanja postavljene su norme, odnosno rasponi koji definiraju koliko pojedinih glavnih ili karakterističnih spojeva neko ulje treba sadržavati. Za razliku od klasičnih lijekova, gdje postoji daleko stroži zahtjev, odnosno uža definicija sadržaja aktivne tvari, kod eteričnog ulja ovi rasponi su dovoljno veliki da poštuju varijacije ovisno o mjestu rasta, kultivaru, godišnjim uvijetima rasta i drugim faktorima koji definiraju njegov kemijski sastav. Primjer na kojem to možemo vidjeti je farmakopejska norma za eterično ulje paprene metvice, Ph. Eur. 07/2012:0405 Menthae piperitae aetheroleum.

Spoj	Raspon sadržaja	Spoj	Raspon sadržaja
limonen	1,0-3,5%	mentil-acetat	2,8-10,0%
1,8-cineol	3,5-8,0%	izopulegol	max 0,2%
menton	14,0-32,0%	mentol	30,0-55,0%
mentofuran	1,0-8,0%	pulegon	max 3,0%
izomenton	1,5-10,0%	karvon	max 1,0%

U tablici se vidi kako ulje paprene metvice može sadržavati 30-55% dominantnog spoja mentola, što je razlika od gotovo 100%. Vrlo rijetko gdje se uvažavaju ovako relativno velike razlike u sadržaju, kao što je to slučaj kod eteričnih ulja.

Zbog čega se ove varijabilnosti javljaju i koji to točno faktori utječu na sastav eteričnih ulja? Na primjeru paprene metvice i drugih eteričnih ulja vidjet ćemo njihov utjecaj.

Pogledajte:

The post Varijabilnost sastava eteričnih ulja first appeared on PLANTAGEA.

Vegetativni ciklus i vanjski utjecaji

PG — Thu, 28 Feb 2019 14:04:18 +0000

Biljka u kišnoj i sunčanoj godini ne može dati ulja istog sastava. Uvijek postoje varijacije. Premda izgledaju velike u odnosu na standardizirane kemijske reakcije, one su u biti relativno skromne. Nikada se neće desiti da paprena metvica zaboravi sintetizirati mentol. Ipak, ako vam s istog polja nos prepozna razlike ovisne o godine, uživajte u razlici. Baš slično vinima.

Utjecaj vegetativnog ciklusa

Tijekom rasta i razvoja biljke mijenja se i sastav eteričnog ulja. Kao prvi primjer možemo navesti eterično ulje kadulje. Arraiza et al. objavljuju kako sezonski dolazi do promjene u sastavu eteričnog ulja kadulje. Tijekom vegetativnog razdoblja sadržaj kamfora je najniži, a raste kroz doba rane cvatnje, pune cvatnje i nakon cvatnje. S druge strane, sadržaj α-tujona je najviši tijekom cvatnje, a pada nakon cvatnje i u vegetativnom razdoblju. Za niz biljaka su objavljeni rezultati koji potvrđuju da je potrebna pozornost kada se ubire biljka za destilaciju eteričnog ulja. 1988. godine Maurray et al. u knjizi Flavors and Fragrances: A World Percpective (Elsevier, 189-210), objavljuju zanimljive podatke o promjeni sastava eteričnog ulja metvice ovisno o vegetacijskom ciklusu. Nekoliko karakterističnih spojeva prikazano je u sljedećoj tablici:

Spoj	Mlada biljka (5cm)	Nezrela biljka	Pred cvatnju	Cvatnja	Poslije cvatnje	Pred uvenuće
1,8-cineol	3,5%	6,1-6,9%	5,4-7,6%	5,9%	4,7-6,1%	1,9-4,0%
menton	30,6%	16,3-37,2%	14,0-20,8%	21,8%	13,0-15,1%	3,3-6,1%
mentil-acetat	4,7%	3,9-13,1%	6,5-10,9%	3,4%	5,5-12,1%	18,8-27,8%
mentol	40,7%	30,3-39,3%	36,8-43,1%	36,8%	43,4-48,2%	47,4-49,0%
pulegon	0,6%	0,7-1,0%	0,6-1,4%	2,8%	0,7-1,3%	1.3-1,9%

Premda su kasniji radovi pokazali da ovakva promjena može ovisiti o kultivaru, ipak ova tablica potvrđuje pravilo da se paprena metvica ubire pred cvatnju. Tijekom same cvatnje raste sadržaj toksičnog pulegona: destilacija samo cvjetnih glavica paprene metvice može dati eterično ulje s više od 13% pulegona! Pred uvenuće, premda raste sadržaj mentola, pada sadržaj mentona (dolazi do redukcije mentona u mentol).

Ne pokazuju sve biljke veliku varijaciju kemijskog sastava. Primjerice, Marzouki et. al. objavljuju kako kroz godinu ne postoji veća varijacija u sastavu eteričnog ulja lista lovora. Stoga svaku vrstu treba proučavati kao zaseban slučaj.

Period dana kada se biljka skuplja također je bitan. Lavanda se ubire po toplom dijelu dana (najčešće iza 11h), a nikako ranu ujutro, kako cvjetovi ne bi bili vlažni. Tada je i sadržaj eteričnog ulja u žlijezdama najviši. Nasuprot njoj, ruža se bere vrlo rano ujutro, prije dnevne žege, kada se dobiva najkvalitetnije ulje.

Vanjski utjecaji

Među eksterne utjecaje pripada cijeli niz faktora. Trenutni klimatski utjecaji su bitni za neke vrste. U slučaju paprene metvice, topli i dugi dani te blage noći dovode do porasta mentofurana. Hladne noći dovode do porasta mentola. Gosztola et al. su pratili varijabilnost sadržaja eteričnog ulja iste sorte njemačke kamilice kroz tri godine. Uvidjeli su da sadržaj α-bisabolola najviše ovisi o vremenskim utjecajima te njegov udio raste u vlažnoj i toploj godini. Insolacija (osunčanost) utječe na sadržaj eteričnog ulja kod lovora – listovi okrenuti jugu sadrže više eteričnog ulja od onih okrenutih sjeveru. Postoji dosta radova koji uspoređuju tipove gnojiva i tla na sadržaj i sastav eteričnog ulja, no nemoguće je izvući općenit zaključak. Nekoliko grupa autora je potvrdila da povećano dodavanje dušika u tlo tijekom uzgoja paprene metvice dovodi do smanjenja sadržaja mentola, a povećan sadržaj mentona i mentil-acetata.

The post Vegetativni ciklus i vanjski utjecaji first appeared on PLANTAGEA.

Postupak destilacije i obrada

PG — Thu, 28 Feb 2019 14:13:49 +0000

Već jednom rekoh, nemojte banalizirati bilo koju ljudsku profesiju. Pogotovo ne destilaciju eteričnih ulja. Ponekad razlika između “savršenog” i “ok” ulja ne nastaje na polju već tijekom destilacije. U to sam se uvjerio stotine puta ne jednom. Učite taj zanat od iskusnih, a uz sve učit ćete sami.

Obrada biljke

Odvajanje stabljike od listova ponekad je bitno za kvalitetu eteričnog ulja. U primjeru paprene metvice, veća količina stabljika daju i viši sadržaj mentofurana. Odabir hoće li se destilirati svježa ili suha biljka također doprinosi do promjene sastava. Paprena metvica destilira se uglavnom od djelomično sasušene biljke. Lavanda i ruža se moraju destilirati odmah, odnosno u najkraćem mogućem roku nakon branja i to vrijedi za veliku većinu biljaka iz kojih se dobiva eterično ulje. Ružino drvo obično odleži nekoliko mjeseci prije same destilacije, najčešće iz čisto praktičnih razloga transporta u pogone za destilaciju, što ne smanjuje već uvećava kvalitetu eteričnog ulja.

Poseban je slučaj vanilije. Premda se od nje ne dobiva eterično ulje već mirisni ekstrakti, onda je dobar primjer aromatične biljke koja mora nakon branja proći proces fermentacije kako bi uopće nastala aromatična molekula vanilin.

Postupak destilacije

Postupak destilacije je samo naizgled jednostavan proces. Na konačni sastav eteričnog ulja uvjeti destilacije imaju vrlo bitan utjecaj. U aromaterapiji često preferiramo eterična ulja dobivena prolongiranom (dužom) destilacijom.

Većina mase eteričnog ulja nastaje u prvom dijelu procesa destilacije i čine ga lakše hlapivi spojevi. Kasnijom destilacijom destilira tek manji dio ulja, ali on katkad sadrži karakteristične mirisne ili ljekovite spojeve, obično veće molekulske mase (15 ugljikovih atoma i više), čiju prisutnost i želimo u eteričnom ulju. Ipak, ovo uopćavanje je često na klimavim nogama, a ovisi i o samoj namjeni eteričnog ulja.

Odviše produžena destilacija može ulje obogatiti oksidiranim spojevima ili spojevima veće molekulske mase koji umanjuju mirisnu kvalitetu eteričnog ulja ili čak mogu povećati njegovu iritativnost. Stoga svaku vrstu treba razmatrati kao zaseban slučaj.

Renedo et al. u radu Huile essentielle d’Eucalyptus globulus L. de Cantabrie (Espagne). Variation au cours de la distillation. (Plantes Médicinales et Phytothérapie, 1990 Vol. 24 No. 1 pp. 31-35) objavljuju kako tijekom prolongirane destilacije eukaliptus globulusa pada udio 1,8-cineola u eteričnom ulju, ali raste udio alkohola poput terpineol-4. To je korisno ako želimo povećani udio alkohola za primjenu kod dišnih infekcija (sinergija alkohola i 1,8-cineola u djelovanju protiv virusa i bakterija), ali nije korisno želimo li 1,8-cineol bogato ulje za primjenu, primjerice, u reumatologiji.

Utjecaj tlaka i temperature također je bitan faktor. Kiran G.D. Babu et al. objavljuju kako je eterično ulje ruže destilirano pod povećanjem pritiska i temperature raste sadržaj visokomolekularnih spojeva poput stearoptena, te alkohola, ali pada sadržaj estera koji daju floralni buket mirisu ruže. Autori zaključuju kako ulje dobiveno pod većim pritiskom i temperaturom nije dobre kvalitete.

Najpoznatiji slučaj gdje je destilacija ta koja stvara eterična ulja različite kvalitete je ylang ylang. Ylang ylang se destilira prolongiranom destilacijom, no tijekom samog procesa destilacije vrši se frakcioniranje – pojedine frakcije se tijekom procesa destilacije odvajaju u zasebne spremnike te nastaju redom sljedeće frakcije:

ekstra superior
superior
I
II
III

Prva frakcija (ekstra superior) je najslađeg cvjetnog mirisa, a slatkoća i intenzitet mirisa pada prema nižim frakcijama. Razlog tome je promjena kemijskog sastava. U sljedećoj tablici, pojednostavljenoj iz francuske AFNOR norme Huile essentielle d’ylang-ylang [Cananga odorata (Lam.) Hook. f. et Thomson forma genuina], vidi se promjena kemijskog sastava nekih karakterističnih molekula:

Spoj	Ekstra superior	Superior	I	II	III
p-krezil-metil eter	7-13%	5-16%	3-10%	1-5%	0,1-1,4%
linalol	8-13%	7-24%	3-19%	2-9,5%	0,1-4%
benzil-acetat	14-20%	5,5-17,5%	6-14%	0,5-8,8%	0,1-3%
metil-benzoat	4,5-8%	4-9%	1,5-5%	1-3,5%	0,1-0,9%

Većina ovih spojeva daje floralno-slatkastu notu eteričnom ulju, stoga ta nota i opada u intenzitetu u nižim (kasnijim) frakcijama. U kasnijim frakcijama zato raste udio većih molekula β-kariofilena i D-germakrena koji daju “zagasitiju” mirisnu notu kasnijim frakcijama. Koja je posljedica? Ekstra superior i superior frakcije su obično skuplje na tržištu i više cijenjene u parfumeristici i kozmetici (naravno, ovisno o namjeni). Medicinski gledano, eterično ulje ylang ylanga nije jedno od najvažnijih ulja. Njegova glavna namjena, a to su opuštajuće kupke i masaže, direktno ovise o većem sadržaju estera kojima su bogatije prve frakcije. Stoga odabir frakcija direktno ovisi o namjeni: za ugodne smirujuće masaže i floralne parfeme koristit će se prve frakcije (ekstra superior i superior), a za specifične oarfemske kombinacije, sapune, pa i maske za kosu, koristit će se posljednje frakcije gdje i odgovara takva nota eteričnog ulja.

Postupak s eteričnim uljem nakon destilacije

Vrlo je bitno nakon procesa destilacije vodenom parom dobro odvojiti vodu (hidrolat). Voda u eteričnom ulju može biti pogubna po stabilnost, olfaktorne osobine pa i sigurnost eteričnog ulja. Već samo odvajanje vode nije jednostavno. Kod nekih ulja to je relativno jednostavno (lavanda, ružmarin…), ali i tada će trebati odvojiti vodu raspršenu u eteričnom ulju centrifugiranjem, posebnim filterima ili sušenjem na bezvodnom natrijevom sulfatu. Ipak, sušenje nekih ulja je pravi problem. Ulje vetivera je vrlo viskozno i tijekom destilacije nastaje emulzija eteričnog ulja i vode. Zbog toga se nakon destilacije ova smjesa isoljava običnom kuhinjskom soli. Ispoljavanje dramatično smanjuje topivost eteričnog ulja u vodi, te dolazi do odvajanja i bistrenja sloja vode i eteričnog ulja. To uveliko povećava kvalitetu i trajnost eteričnog ulja.

Vjerojatno najbitniji faktor je pravilno skladištenje. Neka su eterična ulja poput limuna olfaktorno najbolja nakon samog procesa proizvodnje. Druga, pak, moraju odležati, poput kvalitetnog vina ili parfema. Danas sve rjeđe i sve skuplje ulje drva sandala (Santalum album) mora odležati najmanje 6 mjeseci nakon destilacije, kako bi se razvio specifični “buket” mirisa. Čak i ulje paprene metvice mora odležati da bi dobilo aromu koja je daleko ugodnija od svježe destiliranog eteričnog ulja. Wong. W. dokazao je još 1972. godine u svojoj doktorskog disertaciji The changes that occur in peppermint during aging zbog čega pravilno skladišteno ulje paprene metvice (bez prisustva vlage i kisika) ima daleko ugodniju aromu od loše skladištenog ulja (uz vlagu i kisik). Izrazio je to omjerima nekoliko ključnih spojeva koji su ovdje prikazani tabelarno:

Omjeri spojeva	Pravilno skladišteno	Loše skladišteno
mentol/menton	1,9	2,0
mentol/piperiton	52,6	72,3
menton/piperiton	28,0	36,1
neomentol/piperiton	4,5	5,9

Wong je time definirao kako loše skladišteno ulje paprene metvice ima nižu olfaktornu kvalitetu zbog većeg omjera mentola u odnosu na piperiton i mentona u odnosu na piperiton.

Wong je i definirao koji su to točno spojevi odgovorni za olfaktornu kvalitetu odležanog eteričnog ulja paprene metvice. Svježe ulje je djelomično bogatije 1,8-cineolom, mentonom, mentofuranom, mentil-acetatom, 4-terpineolom i pulegonom, a odležalo ulje je bogatije izovaleraldehidom, p-cimenom, izomentonom, piperitonom i mentolom. Ove razlike su vrlo suptilne (od 0,1%-4%) i nastaju polaganim ravnotežnim reakcijama među molekulama u eteričnom ulju tijekom skladištenja.

The post Postupak destilacije i obrada first appeared on PLANTAGEA.

Vrsta, podvrsta, varijetet i forma

PG — Thu, 28 Feb 2019 14:36:24 +0000

U botaničkoj klasifikacija postoje određene zone nejasnoće. Vrste su relativno jasno definirane svojim morfološkim karakteristikama (izgledom) i genetskim sličnostima, no i u samoj vrsti mogu se naći razlike koje nisu tolike da bi se neka skupina biljaka izdvojila kao zasebna vrsta, nego su klasificiraju u nižem rangu klasifikacije: podvrsti, varijetetu i formi.

Ove podjele su ponekad nejasno korištene, a zna se desiti da tijekom vremena neka podvrsta dobije status nove vrste, ali i vice versa, da određena vrsta postane podvrsta druge biljke.

Kako nastaju ovakve razlike? Evolucijski nastaju najčešće geografskim odvajanjem. Izolirana zajednica biljne vrste bude u drugačijem okolišu od druge zajednice iste vrste te putem mutacija gena dolazi do razvoja drugačijih karakteristika koje omogućuju lakše preživljavanje u staništu. Ovaj proces može trajati dugo, kroz više tisuća godina. Ponekad biljne zajednice dviju podvrsta ili varijeteta nisu u izoliranim područjima (premda mogu biti), već znaju imati kontaktnu ili čak preklapajuću zonu.

Što točno definira da neka biljna zajednica postane podvrsta, varijetet ili forma unutar jedne vrste?

Tod F. Stuessy u knjizi Plant Taxonomy: The Systematic Evaluation of Comparative Data navodi neke od kriterija koji su prikazani u tablici.

	Karakteristike
Kategorija	Morfološke razlike	Geografska razdioba	Genetska raznolikost	Mogućnost hibridizacije	Plodnost hibrida
podvrsta	nekoliko jasnih razlika	odvojeni, ponekad s kontaktnim zonama	izrazita (različiti geni)	moguća uz kontaktne zone	izrazito smanjena
varijetet	jedna do nekoliko jasnih razlika	odvojeni, s preklapajućim zonama	različiti geni ili različita kontrola gena	moguća u preklapajućem području	smanjena
forma		sporadično	kontrola gena (često jednog)	uvijek	potpuna

Ovakvi kriteriji često nisu jednoznačni. Genetske studije različitosti gena danas su jedan od korisnih metoda koje se koriste u definiranju točne pripadnost pojedine biljne zajednice.

Rod i vrsta

Potpuno je logično da različite biljne vrste imaju različite genetske osobine, a time i različite metaboličke puteve u sintezi spojeva. Stoga uvijek treba dobro definirati botaničke karakteristike biljnog materijala iz kojeg se dobiva eterično ulje. Dan danas se zna prodavati ulje “metvice”, “eukaliptusa” ili “lavande”. To je potpuno neprecizan naziv. Postoji preko 700 različitih vrsta eukaliptusa, od kojih su komercijalno dostupna eterična ulja preko dvadesetak vrsta. Ona su, logično, različitog kemijskog sastava. U rodu lavandi ima preko 40 vrsta te se komercijalno mogu nabaviti eterična ulja oko desetak različitih vrsta.

Evo dva vrlo životna primjera važnosti botaničke definiranosti eteričnog ulja.

Prije desetak godina jedna mala tvrtka koja je prodavala eterična ulja dobila je na ponudu eterično ulje lavande po povoljnoj cijeni. Vlasnica tvrtke je pitala kolegicu je li pametno iskoristiti takvu priliku. Kolegica je odgovorila potvrdno, ali je vlasnica postavila podpitanje: “a neće li smetati što lavanda označena kao stečas?”. Kolegica isprva nije shvatila što vlasnica želi reći, a onda je vidjela deklaraciju. Radilo se o vrsti Lavandula stoechas (čita se: “lavandula stehas”), na hrvatskom jeziku – španjolska lavanda. Sva sreća da je rekla opasku “stečas”, jer je ulje španjolske lavande iznimno bogato spojevima ketonima (fenhon, kamfor) i postoje velike restrikcije u njenoj upotrebi zbog potencijalne toksičnosti, za razliku od eteričnog ulja prave lavande u kojem dominiraju esteri i alkoholi i sigurno je za upotrebu.

Prije četiri godine dobio sam maloprodajni uzorak eteričnog ulja metvice hrvatskog proizvođača. Na bočici je bilo lijepo označen naziv na hrvatskom, čak i latinskom jeziku (Mentha x piperita, Lamiaceae). No, kada sam otvorio bočicu, miris niti približno nije odgovarao mirisu paprene metvice. Imao je tipičan miris spoja piperiton-oksida (i još vjerojatno piperitenon-oksida). Tada mi je bilo jasno da je proizvođač sakupljao najvjerojatnije dugolisnu metvicu (Mentha longifolia) koja ove spojeve sadrži u većoj količini. Za njega je to sve bila “menta”. Proizvođač je inače vrlo marljiv i odgovaran čovjek, no ipak je trebao potražiti savjet radi određivanja točne vrste. Eterično ulje je završilo na maloprodaji na moru, a sama zamjena vrsta je u ovom slučaju vrlo riskantna. Paprena metvica je tipično ulje koje se uzima i oralnim putem, dok se ulje dugolisne metvice nikako ne smije uzimati oralnim putem. Čak i ako kupac neće koristiti ovo ulje oralnim putem, ulje neće pomoći lokalnom aplikacijom kod tegoba poput migrene ili bolnih zglobova, gdje se ulje paprene metvice puno koristi.

Da sve još bude pomalo kompliciranije (ili jednostavnije), više različitih vrsta istog roda može dati eterična ulja gotovo identičnog sastava.

U primjeru čajevca, Europska farmakopeja jasno precizira u monografiji čajevca (Ph. Eur. 01/2008:1837 corr. 7.0) da se eteričnim ulje čajevca – Melaleucae aetheroleum – mogu nazivati eterična ulja više vrsta:

Melaleuca alternifolia (Maiden & Betch) Cheel
Melaleuca linariifolia Smith
Melaleuca dissitiflora F. Mueller

Tehnički, to znači da uljem čajevca možemo nazivati eterična ulja i tih biljnih vrsta, no na oznaci na latinskom treba točno precizirati vrstu.

Sličan je slučaj i s eukaliptusom. Norma Europske farmakopeje 07/2010:0390 dopušta da se Eucalypti aetheroleum (eterično ulje eukaliptusa) nazivaju eterična ulja dobivena iz tri vrste ovo roda, pod uvjetom da su iznimno bogata 1,8-cineolom:

Eucalyptus globulus Labill.
Eucalyptus polybractea R.T. Baker
Eucalytpus smithii R.T. Baker

uz poštivanje pravila navođenja točnog naziva na latinskom jeziku. No, i tu treba biti vrlo precizan: Eucalyptus polybractea ima dva kemotipa, kemotip cineol i kemotip kripton. Eucalyptus polybractea kemotip kripton ne sadrži 1,8-cineol kao dominantni spoj i njegovo eterično ulje ne može se nazivati Eucalypti aetheroleum.

Podvrsta

Biljni svijet je taksonomski vrlo kompliciran. Ponekad nije dovoljno definirati samo točnu vrstu, nego i podvrstu (lat. subspecies, skraćenica ssp.). O tome moramo razmišljati i za vrste koje smatramo “homogenima”, odnosno ne smatramo da je bitno identificirati podvrstu kako bi bili sigurni u željeno djelovanje eteričnog ulja. Navedimo promjer primorskog vriska (Satureja monatana). Ulje primorskog vriska poznato je kao fenolno ulje snažnog antibakterijskog učinka. Očito da od ove vrste očekujemo i takav sastav i takvo djelovanje. Ipak, Slavkovska et. al. su objavili kako sastav eteričnog ulja primorskog vriska ovisi o podvrsti. S. montana ssp. pisidica doista i sadrži znatniji udio fenola karvakrola u eteričnom ulju (26,2-70,5%), dok S. montana ssp. montana sadrži manje fenola, a dominantno sadrži alkohole linalol, borneol, trans-sabinen hidrat, i p-cimen-8-ol. Stoga je prije nego se razmišlja o skupljanju samoniklog bilja radi proizvodnje eteričnog ulja uvijek potrebno provesti ispitivanje terena radi botaničke i kemijske klasifikacije, kako bismo bili sigurni u sastav eteričnog ulja.

Varijetet

Kod nekih biljaka potrebno je poznavanje ne samo podvrste već i varijeteta (lat. varietas, skraćenica var.). Najpoznatiji primjer je komorač. Postoje dva komercijalno dostupna komorača i njihova eterična ulja:

Foeniculum vulgare ssp. vulgare var. vulgare Miller, Apiaceae – gorki komorač
Foeniculum vulgare ssp. vulgare var. dulce Miller, Apiaceae – slatki komorač

Kako se eterično ulje komorača koristi i oralnim putem, bitno je da se koristi eterično ulje slatkog komorača, koje sadrži manje količine ketona i sigurnije je za uporabu.

Drugi poznati primjer je miloduh. U eteričnom ulju pravog miloduha (Hyssopus officinalis) prevladavaju u sastavu neurotoksični pinokamfon i izopinokamfon te se danas iznimno rijetko koristi u aromaterapiji. Eterično ulje puzajućeg miloduha (Hyssopus officinalis var. decumbens) sadrži netoksične okside i oni se koriste s većom sigurnosti.

Forma

Puno rjeđe se forma neke biljke pojavljuje kao važan kriterij odabira biljnog materijala za destilaciju. No, najpoznatiji primjer je ylang ylang. Postoje dvije glavne forme ylang ylanga:

Cananga odorata (Lam.) Hook f. et Thomson forma genuina, pravi ylang ylang
Cananga odorata (Lam.) Hook f. et Thomson forma macrophylla, kananga

Eterično ulje ylang ylang je slađeg, cvjetnog mirisa, dok je ulje kanange dubljeg i manje slatkog mirisa. To je posljedica različitog kemijskog sastava. Kananga sadrži manju količinu estera koji daju cvjetno slatkasti karakter mirisa te veću količinu β-kariofilena (daje dublji karakter mirisa i ima ga 30-40%), dok pravi ylang ylang sadrži veću količinu estera i manju količinu β-kariofilena (do 19%).

Vrlo često ulje kanange završi u maloprodaji pod nazivom ylang ylang, odnosno eterično ulje ylang ylanga patvori se kanangom.

The post Vrsta, podvrsta, varijetet i forma first appeared on PLANTAGEA.

Biljni organ

PG — Thu, 28 Feb 2019 18:05:52 +0000

Svaki organ biljke treba svoj set životne kemije. Zbog toga se i eterična ulja iz različitih organa biljke znatno razlikuju. Do te mjere da ih početnici u istraživanju eteričnih ulja teško i identificiraju kao istu vrstu, pogotovo ako ih nazovemo neroli i petit grain.

Reći “eterično ulje naranče” potpuno je neprecizan termin. Jedan je razlog botanički. Postoje slatka i gorka naranča, stoga taj naziv krši pravilo botaničke klasifikacije. No to nije jedino pravilo koje se krši.

Neke biljne vrste proizvode eterična ulja u različitim organima. Najpoznatiji primjer je gorka naranča, Citrus aurantium L. ssp. amara Engl. Ona proizvodi eterična ulja u:

usplođu (“kora” ploda)
cvijetu
listu

To znači da jedna biljka, gorka naranča, daje tri eterična ulja koja su komercijalno dostupna. Sastav i mirisne osobine ovih ulja potpuno su različite. U tablici su prikazani udjeli dominantnih molekula eteričnog ulja:

List (petit grain)/AFNOR FA048078	Cvijet (neroli)/ Ph. Eur. 01/2008:1175	*Usplođe/Verzera et. al. Flavour and Fragrance Journal* 19 (6): 544–548.**
linalil acetat 40,0-60,0%	linalol 28,0-44,0%	d-limonen 91,4-97,0%
linalol 15,0-30,0%>	limonen 9,0-18,0%	β-mircen 0,03-4,3%
α-terpineol 3,2-6,8%	β-pinen 7,0-17,0%	α-pinen 0,0-1,4%
geranil-acetat 2,0-5,0%	linalil-acetat 2,0-15,0%	linalol 0,3-0,8%

Ova karakteristika citrusa, da daju tri različita eterična ulja, ušla je i u nazivlje. Tako se ulja citrusa dobivena destilacijom nazivaju petit grain.

To je bitno jer se ponekad misli kako se naziv petit grain odnosi samo na listove gorke naranče. Međutim, komercijalno su dostupna ulja petit grain mandarine, limuna, bergamota, kombave i drugih citrusa. Petit grain (fr. mali plod) tradicionalno se dobivao destilacijom grančica s malim, nezrelim plodovima. Dominantni sadržaj petit grain ulja ipak dolazi iz listova. Isto tako, neroli se kao naziv odnosi na eterična ulja dobivena destilacijom cvjetova roda citrus. Naravno, najpoznatiji je neroli gorke naranče kojeg znamo samo nazivati “neroli”.

Komercijalno su dostupna eterična ulja različitih organa čitavog niza biljaka, ponekad i za vrste o kojima ne razmišljamo da bi mogla davati raznolika eterična ulja. Primjeri su smriča (Juniperus oxycedrus) od koje su dostupna ulja grančica, plodova i drveta; ljupčaca – korijena i zeleni (nadzemnog dijela biljke); cimetovca – kore i lista. Točan odabir i poznavanje kemijskog sastava potrebno je za svaki individualni slučaj. Evo jednog životnog primjera: domaći distributer je prije dosta godina poslao narudžbu za veće količine “eteričnog ulja cimetovca”. Kada je pošiljka stigla, neugodno su se iznenadili mirisom ulja koje je bilo intenzivnog mirisa po klinčićevcu, a ne po cimetu. Poslali su reklamaciju, no bilo im je odgovoreno da su dobili točno to što su tražili. Kako se to desilo? Distributer, naime, nije precizirao naručuju li eterično ulje kore ili lista cimetovca. Znači, glavni dobavljač je napravio sve po pravilima, ali distributer jednostavno nije bio točan u svojem traženju. Kemijski sastav ova dva ulja potpuno je različit. Kora cimetovca sadrži trans-cinamaldehid kao dominantni spoj (55-75%) te manje količine eugenola (do 7,5%). Nasuprot njemu, eterično ulje lista cimetovca sadrži do 3% cinamaldehida, a čak 70-85% eugenola. Eugenol je i dominantni spoj klinčićevca pa je ovo ulje, logično, i imalo takav miris. Zanimljivo, eterično ulje lista cimetovca može vrlo raznolikog mirisa: može imati miris klinčićevca, ali može i imati ugodan miris cimetovca ako sadrži nešto veće količine trans-cinamaldehida. Trans-cinamaldehid je vrlo dominantnog mirisa i “prekrije” miris eugenola, čak i ako ga je samo nekoliko posto. Ovo je i način patvorenja relativno skupog ulja kore cimetovca: u jeftino ulje lista cimetovca dodavao se sintetski trans-cinamaldehid. Ne tako davno ovo su u Hrvatskoj prodavali kao eterično ulje cimeta.

Eterična ulja se mogu stvarati u raznim biljnim organima, a kod nekih biljaka dobivaju se i destilacijom eksudata biljaka, oleorezina i oleogomorezina (smola). U sljedećoj tablici dani su primjeri iz kojih organa ili eksudata se dobivaju eterična ulja i mirisni ekstrakti.

Organ/produkt	Primjer vrste	Organ/produkt	Primjer vrste
list (folium)	eukaliptus globulus	cvijet i cvjetni organi (flos, inflorescentia, summitas cum floribus, capitula)	lavanda
zelen (herba)	paprena metvica	usplođe (pericarpium)	naranča
zelen u cvatu (herba cum floribus)	timijan	drvo (lignum)	ružino drvo
korijen (radix)	ljupčac	plod (fructus, pseudofructus)	komorač
podanak (rhizoma)	đumbir	sjeme (semen)	muškatni orah
kora (cortex)	cimetovac<	oleorezina (oleoresina)	tamjanovac
talus (thalus)	hrastov lišaj	oleogomorezina (gummiresina)	mira

The post Biljni organ first appeared on PLANTAGEA.

Kemotip

PG — Thu, 28 Feb 2019 18:15:28 +0000

Neke vrste postojane su kao stijena, lavanda po cijelom svijetu stvara relativno definiranu smjesu molekula bez velikih odstupanja. Mnoge vrste ovisno o staništu mijenjaju kemijski sastav. Ružmarin iz Afrike, Španjolske i Dalmacije nije isti. Razlikuje se čak i od otoka do otoka. Logično, ako je drugačijeg sastava drugačijeg je i djelovanja.

Pojam kemotipa je vrlo bitan ne samo u aromaterapiji, već i u fitoterapiji. U širokom smislu kemotip označava različitost kemijskog sastava biljaka iste vrste u izdvojenim zajednicama, a koji ne možemo objasniti pripadnošću drugačijim podvrstama, varijetetima i formama. Najpoznatiji primjeri su ružmarin i timijan. Postoje tri komercijalno dostupna kemotipa ružmarina: kemotip verbenon/bornil-acetat, kemotip cineol i kemotip kamfor. Ružmarin kemotip cineol raste u sjevernoj Africi, ružmarin kemotip kamfor u Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji i Francuskoj (kopno), a ružmarin kemotip verbenon/bornil-acetat na Korzici i u Južnoj Africi.

Česta je predrasuda kako “kemotip kamfor” znači da ulje nema cineola, a “kemotip cineol” znači da nema kamfora. Oba ulja sadrže kamfor i cineol, ali u različitim količinama. Farmakopejska norma za eterično ulje ružmarina Ph. Eur. 01/2008:1846 Rosmarini aetheroleum navodi dva glavna komercijalna kemotipa koji moraju sadržavati:

	Kemotip
Spoj	kamfor	cineol
1,8-cineol	16,0-25,0%	38,0-55,0%
kamfor	13,0-21,0%	5,0-15,0%
α-pinen	18,0-26,0%	9,0-14%
verbenon	0,7-2,5%	0,4%

Veći sadržaj 1,8 cineola daje bolje djelovanje na dišni sustav, a veći sadržaj kamfora daje bolje analgetsko djelovanje.

Ponekad je pojam kemotipa takav da se samo jedan kemotip koristi u medicinske svrhe. Najpoznatiji takav primjer je čajevac (Melaleuca alternifolia). Postoji tri glavna kemotipa čajevca:

kemotip terpinen-4-ol
kemotip 1,8-cineol
kemotip terpinolen

s time što se kemotip 1,8-cineol dijeli još na tri subkemotipa s različitim sadržajima terpinen-4-ol-a i terpineolena pa se u znanstvenoj literaturi striktno nalazi podatak o šest kemotipova čajevca. Isključivo se kemotip terpinen-4-ol koristi u medicinske svrhe i nalazi se na tržištu. Zašto? Zbog optimalnog kemijskog sastava. Odveć veliki sadržaj 1,8-cineola u eteričnom ulju čajevca povećava njegovu iritativnost. Stoga i farmakopejska norma za eterično ulje čajevca Ph. Eur. 01/2008:1837 corr. 7.0 Melaleucae aetheroleum navodi kako ulje mora sadržavati najmanje 30,0% terpinen-4-ol-a i najviše 15,0% 1,8-cineola.

Zbog čega dolazi do ova raznolikosti? Već sama činjenica da geografsko podrijetlo, odnosno lokalitet, leži u temelju kemotipske raznolikosti govori da se radi o zajednicama koje su se morale prilagoditi svojem okolišu, ali nije došlo do takve genetske raznolikosti da bi nastala nova vrsta, podrvsta ili varijetet. Uglavnom se smatra kako različita ekspresija gena, odnosno enzimska aktivnost enzima koji sudjeluju u sintezi molekula eteričnog ulja, mijenja i sadržaj eteričnog ulja.

Upoznajmo to na primjeru već spomenutog čajevca. Keszei et al. su 2010. godine objavili kako smatraju da su kemotipovi čajevca definirani razinom aktivnosti samo tri enzima: sabinen-hidrat sintaze (važna za sintezu terpinen-4-ol-a), terpinolen-sintaze (sinteza terpinolena) i 1,8-cineol sintaze (sinteza 1,8-cineola). Ovisno o aktivnostima ovih enzima, dolazi do preferencijalne akumulacije jednog od tri karakteristična spoja u eteričnom ulju čajevca. Primjerice, ako je razina aktivnosti 1,8-cineol sintaze visoka, biljka će stvarati više 1,8-cineola, te će eterično ulje čajevca biti kemotip 1,8-cineol. Ovo je bio važan korak u shvaćanju kemotipa čajevca, jer se do tada smatralo kako na to utječe lokalna klima, tlo i drugi faktori. Ovi faktori doista i utječu, ali na taj način da se biljka adaptira(la) na okoliš regulacijom ovih ključnih enzima u sintezi karakterističnih molekula eteričnih ulja.

Iz istog razloga ponekad čak i promijenimo ime bilje, odnosno eteričnog ulja, kako bismo naglasili kemotipsku važnost. Tu je najpoznatiji primjer ravensare (ravintsare). U XIX. stoljeću je kamforovac (Cinnamomum camphora) presađen iz Azije na Madagaskar. Da bi se adaptirao na klimu i tlo, promijenio je biosintetske puteve (aktivnost enzima). Stoga kamforovac u Aziji uglavnom stvara eterično ulje bogato kamforom (kamforovac kemotip kamfor), a kamforovac na Madagaskaru stvara eterično ulje bogato 1,8-cineolom a iznimno siromašno kamforom (kamforovac kemotip cineol). Ta ogromna razlika je i navela, spontano, da se ulje kamforovca kemotip cineol naziva ravintsara (ravensara). Ono je s toksikološkog aspekta daleko sigurnije za uporabu upravo zbog niske razine kamfora.

The post Kemotip first appeared on PLANTAGEA.