Lamiaceae | PLANTAGEA

Rod gorskih metvica – Calamintha

PG — Mon, 01 Nov 2021 23:40:00 +0000

Neobičan je rod gorskih metvica (Calamintha). Zabune započinjemo imenom; sinonim ovog roda je marulja, kako se naziva i rod Marrubium, a ime „gorska metvica“ podsjeća na rod metvica, Mentha. Brojne vrste su ulazile i izlazile iz roda Calamintha, odlazeći u druge rodove poput matičnjaka (Melissa), vrisak (Satureja) i talac (Clinopodium). U Facebook grupama, slike vrsta ovog roda podsjećaju ljude na mravinac, mažuran i razne metvice. Stoga je vrijeme da simpatičnom rodu gorskih metvica damo zasebnost i čast koja im pripada.

U Hrvatskoj, ovaj vrstu možemo podijeliti na tri skupine. U prvoj skupini nalazi se jedna vrsta koju karakterizira vrlo velik cvijet. Čaška je duga 10-16 mm, a vjenčić („cvijet“) je dug i do 4 cm. Listovi su pilastog ruba i nalazimo je u brdskim krajevima gdje često raste u bukovim šumama tijekom ljeta. To velecvjetna gorska metvica, Calamintha grandiflora (L.) Moench. Velecvjetnu gorsku metvicu je najlakše razlikovati od svih drugih vrsta ovog roda. Biljka je iznimno ugodnog, aromatičnog mirisa kojeg čine molekule koje se nalaze u miloduhu (Hyssopus officinalis). Ovisno o mjestu rasta sastav može varirati, pa biljka može sadržavati i nešto mentola, a koktel koji čini eterično ulje je doista predivan. Čaj biljke je ukusan.

Druge dvije skupine su različite, a cvjetovi su znatno manji. Treba pogledati donji zubac čaške koji je kod skupine C. sylvatica agg. dug 2-4 mm i s gustim dlakama (trepevičav), dok je kod skupine C. nepeta agg. zubac dug samo 1-2 mm i nije gusto trepevičav nego samo s par dužih dlačica. C. sylvatica grupu češće srećete u kontinentalnom brdskom području, a C. nepeta grupu češće nalazimo u primorskim krajevima i zaleđu Dalmacije.

U skupini C. sylvatica vrsta C. sylvatica Bromf, šumska gorska metvica ili šumska marulja, ističe se grubo zupčavim ili pilastim rubovima listova, nešto dužeg vjenčića (do 22 mm) i dužim zupcima čaške. Kod slične vrste C. ascendens Jord., crnomanjasta marulja, biljka je nešto sjajnih listova i oni su cjeloviti ili samo plitko pilasti. I ova vrsta je benigne kemije, no čaj nije toliko aromatičan kao kod velecvjetne gorske metvice. Fotografiran je na Žumberku blizu slovenske granice.

U skupini C. nepeta agg., dvije su vrste. C. nepetoides razlikujemo po dužim sekundarnim ograncima cvata pa biljka izgleda više razgranata, a sama biljka nema žljezdastih dlaka. C. glandulosa (Req.) Benth., obična gorska metvica, biljka ima kraće sekundarne ogranke cvata, no najlakše je prepoznate ako povećalom, mobitelom ili makro objektivom uočite „sočne“ žlijezde koje su jasno vidljive i sjajne. Vrsta je ugodno aromatična. Biljka je fotografirana blizu rijeke Čikole u Dalmaciji.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod gorskih metvica – Calamintha first appeared on PLANTAGEA.

Obična metva – Calamintha glandulosa (Req.) Benth.

PG — Mon, 01 Nov 2021 23:50:00 +0000

Kad se čovjek spusti do Čikole nikada ne zna što će naći. Može se dogoditi da neće ljeti naći vode, suše popije previše, sve se skriva ispod našeg pogleda, kao da Čikola pobjegne ispod kamena, kao da ispari i pretvori u kapljice na listu. Rod metva (Calamintha), nazvan i rod gorskih metvica, često će zbuniti ljude. Metva ili gorska metvica osim zajedničke obitelji nemaju veze s rodom Mentha, metvica, sve je kod njih drugačije, diskretnije, ugodnije. Nepravedni smo, toliko čest rod i primorja i kontinenta i brda negdje stoji skrive, diskretan, baš kao Čikola kad se sakrije duboko u vene tla.

Neobični detalji odredit će vrstu roda, botanika nas uči zapletima kao da ih vodi Hercule Poirot. Ima li donji zubac čaške tek nekoliko dugih dlaka? Šanse je da se radi o dvije vrste, Calamintha nepetoides Jord., krugolisna metva ili Calamintha glandulosa (Req.) Benth., obična metva. Pogledat ćemo stapke cvijeta i ako su kraće, mogla bi biti obična metva. Ostajemo li u sumnji jer nismo vidjelu njenu sestru krugolisnu metvu, pogledat ćemo prašnike koji ne vire ili tek jedva vire iz vjenčića cvijeta; ostaju nam kapi rijeke Čikole, rosa koja se sakrila od Sunca, po listovima lako uočljive žlijezde s eteričnim ulje divnog mirisa, čaj svježe biljke za sladokusce, čaja kojeg nema jer se taj okus ne može kupiti.

Za neke stvari novac nema moć nabavke, kupuju se isključivo vremenom koje ste izdvojili. Nikad za tim vremenom nisam požalio.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Obična metva – Calamintha glandulosa (Req.) Benth. first appeared on PLANTAGEA.

Planinska gorska metvica – Acinos alpinus (L.) Moench

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:00:32 +0000

Kiša bubnja po prozorima, Randy Crawford pravi mi društvo, One day I’ll fly away, taman dok se kap kiše kotrlja niz staklo učas je nestala, pala je pod simbolikom životnih alegorija. Ljepota Randyinog glasa nije samo u boji ili rasponu; neke se zvijezde danas muče vrišteći pod pritiskom menadžera, a ljepota je u kontroli, pustiti tek kad treba, koliko treba.

Takve su i biljke, neke će nas dočekati svojom drečavosti i nemam nikakav problem s njihovom napadnosti. One tek palac visoke su poput tihog glasa, prave zvijezde to znaju najbolje. One day I’ll fly away simbolizira botaničko lutanje planinske gorske metvice – najprije je bila Clinopodium alpinum (L.) Kuntze, da bi postala Acinos alpinus (L.) Moench, pa da bi se opet vratila u rod Clinopodium. Čini se da je naša botanička preispitivanja nisu posebno uznemirila. Na Velebitu pred godinu dana kiša je padala na putu za Mali Rajinac, planinska gorska metvica davala je život sumornom kamenu, godinu dana kasnije, na Lubenovcu smiješila se Suncu, dođu kiše, pa prođu, One day I’ll fly away: mi se uglavnom bez razloga živciramo.

Planinska gorska metvica, osim skromnim rastom i predivnom bojom cvjetova, plijeni ugodnim mirisom koju ima samo svježe ubrana biljka; skuhana u čaju prava je delikatesa i privilegija – njen čaj ne može se kupiti. Jednom godišnje pa je već dovoljno, pustiti treba prirodu generacijama koje dolaze. Previše je tuge nastalo na svijetu zbog ljudi koji bi kavijar jeli svaki dan.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Planinska gorska metvica – Acinos alpinus (L.) Moench first appeared on PLANTAGEA.

Rod mrtvica – Lamium

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:10:41 +0000

Rod Lamium (mrtve koprive, mrtvice) broji u Hrvatskoj desetak vrsta. Naziv „kopriva“ može zbuniti, od kopriva (Urtica) prilično je udaljen. Koprive poput žare koprive nalaze se u obitelju Urticaceae, dok su mrtve koprive obitelj Lamiaceae. Kao što im ime govori, ne peku, većina vrsta je i jestiva barem kad su mlade i za nas su potpuno bezopasne.

Jedna od najmanjih vrsta ovog roda, Lamium amplexicaule L. ima niz naziva: medić, ogrlati medić, obuhvatna mrtva kopriva i obuhvatna mrtvica. Medić je vrsta koja nije izbirljiva, snađe se u Slavoniji, spusti se sve do razine mora gdje gleda auspuhe parkiranih turista, a neke malo pobjegnu iz gužve pa ih čovjek nađe kako uživaju na vrhovima Omiške Dinare. Najveće populacije rastu baš u primorskim krajevima. Proljetne su vrste intrigantnih cvjetova koji se lako zamijete. Listovi lijepo obuhvaćaju stabljiku. Tipično vrsta bude velika desetak centimetara, ali uvijek voli pozirati. Isplati se leći i uhvatiti je u kadru.

Nizinska vrsta slične veličine je Lamium purpureum L., crvena (grimizna) mrtva kopriva, cmrkaljka, pijukavac, rumeni medić i crvena mrtvica. Ona preferira kontinent te je možemo naći ne previsoko na brdima poput Samoborskog gorja

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod mrtvica – Lamium first appeared on PLANTAGEA.

Točkasta bresina – Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:20:19 +0000

Na putu prema Kuginoj kući, gdje puca pogled po Velebitu, susrest ćete vrsnu penjačicu po stijenama. Bez konopca i druge opreme pokazala je ljudima kako se vole stijene. U vrućim ljetnim mjesecima srpnja i kolovoza omamit će vas mirisom koji podsjeća na mirisnu metvicu, polajku, Mentha pulegium L. S tom vrstom dijeli sličnost kemijskog sastava eteričnog ulja. Prostor njenog rasta poput prsta proširio se od istočne Slovenije, preko Dinarida i unutrašnjosti Bosna i Hercegovine pa sve preko Crne Gore do Albanije.

Točkasta bresina, Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch, Lamiaceae drugog imena timijanlisni vrisić, pravo je veselje planinara. Najviše je susrećete na srednjem i južnom Velebitu gdje ukrašava stijene i odlično podnosi sušu. Točkasta bresina je fina u manjoj količini u čajevima kojima daje iznimnu aromu, pogotovo ako se čaj spravlja od svježe, nesušene biljke. Kako je biljka osjetljivog staništa, budite etični kod branja. To je čaj kojim se počastim samo u planinama i ne nosim ga kući.

Bresine se lako prepoznaju po čaški. Točkasta bresina ima višesimetričnu čašku (radijalno simetričnu), što možete vidjeti na makro fotografijama, zupci čaške su trokutasti i dugi su koliko i široki. Osim po čaški, lako se prepoznaje po točkastom cvijetu. Na makro fotografijama možete vidjeti i žlijezde koje sadrže eterično ulje.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Točkasta bresina – Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch first appeared on PLANTAGEA.

Rod kadulja – Salvia

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:25:44 +0000

Kad smo mladi i naivni, kadulje izgledaju bezazleno. Najprije ćemo izaći iz okvira jedne vrste za čaj, Salvia officinalis. Polako ćemo širiti obzor i upoznavati nove i nove vrste, a na planetarnom nivou doći do velike dileme. Pred botaničarima je bio veliki izazov. Mogli su razlomiti rod kadulja na desetke manjih rodova novih imena i prouzročiti kaos, a neki kontinenti bi doslovce ostali bez kadulja kao roda. Druga opcija bila je realnija, objediniti rod i dodati mu druge rodove. Upoznajmo nekoliko vrsta kadulja.

Kadulje se mogu razlikovati na razne načine. Jedan je način promatranje prašnika povećalom – konektiv prašnika je u nekih vrsta duži od niti prašnika. No, to nije uvijek neophodno. Kadulje se uglavnom mogu lako razlikovati. Pogledajmo listove. Ako listovi nisu režnjasti ili perasto sastavljen i lagano su klinasti, srebrnasto-zelene boje i ljubičasto-lila boje, to je ljekovita kadulja, Salvia officinalis L. brojnih naziva u narodu: kuš, žalfija ljekovita, šalvija, pitomi pelin (uz puno potencijalne zabune s pelinima), mirisava kadulja. Ljekovita kadulja nije samo primorska vrsta, može se popeti visoko na primorske planine i odande promatrati Jadransko more. U knjigama često se spominje kako se čaj kadulje treba obavezno kuhati otklopljenu, no u realnom životu to doista nije potrebno (no ostavljam vama na volju i želju).

Salvia pratensis L., livadna kadulja ima vrlo tamno ljubičaste cvjetove i narovašene listove ili plitko pilastog ruba i stabljike koja nije gusto dlakava. Ona je kontinentalna biljka koja ne voli rasti previsoko u planinama i preferira livade. Livadna kadulja je manje poznata, no od njenog cvijeta može se može spravljati ukusni čaj s medom za ljetno osvježenje.

Salvia verticillata L., pršljenasta kadulja, zvana još i baburina, sjeruša, bijeli hrastovac i vretenčasta kadulja, popne se više u planine od livadne kadulje. Voli Velebit, ličke planine i Žumberak i lako se prepoznaje po cvjetovima skupljenim u pršljenove.

Najmlađi član obitelji kadulja je Salvia rosmarinus (L.) Spenn., poznatiji kao– ružmarin. Njegova je pripadnost rodu kadulja naizgled recentna, no opisana je u tom rodu još u XIX. stoljeću, samo su naprednije genetske tehnike dokazale staru istinu. Ružmarin ne voli visoka brdska područja i voli topli Mediteran.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod kadulja – Salvia first appeared on PLANTAGEA.

Lopatasti vrisak – Satureja cuneifolia Ten.

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:30:09 +0000

Zapne za oko ka’ ovako nagusto raste, udomaćio se duž rijeke Rude blizu Sinja, voda je hladna a on uživa.

Lopatasti vrisak, Satureja cuneifolia Ten., Lamiaceae je parfumerist među vriscima neobično kompleksnog sastava eteričnog ulja koje gradi miris. Drugi vrisci znaju imati dominantne spojeve, poput karvakrola primorskog vriska, Satureja montana, koji podsjeća na začinski origano. Lopatasti vrisak ima sve pomalo, dvadesetak spojeva, svaki udjela manjeg od 10%, daje čarobnu mirisnu notu, čaj koji se poželi više od razvikanog vriska, poželi jer ga se za kupiti nema.

Učenje botanike nosi gušt nekih vrsta nosom i jezikom, naravno, kada znamo da su sigurne i kada ne uništavamo stanište.

Od drugih vriskova se razlikuje po kratkim donjim pricvjetnim listovima koji su kraći od pršljena cvijeta, a pršljenovi cvijeta su razmaknutiji od Satureja montana i Satureja subspicata.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Lopatasti vrisak – Satureja cuneifolia Ten. first appeared on PLANTAGEA.

Rod grozničnica – Scutellaria

PG — Tue, 02 Nov 2021 23:40:03 +0000

Na Velebitu sam upoznao puno vrsta, a jedna me prilično namučila. Zapazio sam je na Velikom Lomu i odmah uočio njenu predivnu ljubičasto-bijelu boju cvjetova. Tražio sam je dvije godine i, kako to često bude, jednog toplog lipanjskog dana našao sam cijeli špalir poznatih cvjetova uz cestu kod planinarskom doma na Alanu. Izgledalo je kao da je netko plantažno uzgaja. Tako sam zavolio još jedan simpatičan rod, Scutellaria odnosno grozničnica.

Rod grozničnica je ogroman, preko 300 vrsta gura se u taj kozmopolitski rod koji raste od Kine do Kanade. Nije zaobišao ni našu zemlju ostavivši srećom samo šest vrsta za lakše prepoznavanje. Jedna od značajki je vrlo uočljiv cvijet koji sliči na neke znatiželjne glave koje gledaju svijet oko sebe i meni je takva asocijacija pomogla u zapažanju u udaljenijim zemljama kao što je Švedska. Usprkos možda neobičnom imenu grozničnice uglavnom nisu otrovne vrste. Rod je dobio ime prema riječi scutella, zdjelica. Čaška cvijeta nekih vrsta, ali gornja usna, mogu imati oblik zdjelice. Engleski je naziv skullcap, što je kaciga za glavu.

U razlikovanju pomoći će izgled cvijeta, cvata i lista. U Hrvatskoj, samo jedna vrsta ima žuti cvijet. To je Scutellaria orientalis L., žuti šišak ili istočnjačka grozničnica. Listovi su s donje strane sivo pustenasti (dlakavi), duboko narovašeni ili urezani. Fotografirana je na Paklenici na putu za Manitu peć gdje vrlo uspješno odolijeva žarkom Suncu.

Druge vrste u Hrvatskoj imaju ljubičaste, plave, tamno ružičaste ili bijele cvjetove. Scutellaria alpina L., planinska grozničnica, je biljka s početka kratke priče koja gusto raste kod Alana. Cvat joj je četverouglast, cvjetovi su ljubičasto bijeli i vjenčić cvijeta je dosta dug, što se i vidi na fotografiji, obično duži od 18 mm. Listovi planinske grozničnice su tupog vrha, što je bitno za razlikovanje od drugih vrsta.

FOTOGRAFIJA: STRIBOR MARKOVIĆ

The post Rod grozničnica – Scutellaria first appeared on PLANTAGEA.