Na Velebitu sam upoznao puno vrsta, a jedna me prilično namučila. Zapazio sam je na Velikom Lomu i odmah uočio njenu predivnu ljubičasto-bijelu boju cvjetova. Tražio sam je dvije godine i, kako to često bude, jednog toplog lipanjskog dana našao sam cijeli špalir poznatih cvjetova uz cestu kod planinarskom doma na Alanu. Izgledalo je kao da je netko plantažno uzgaja. Tako sam zavolio još jedan simpatičan rod, Scutellaria odnosno grozničnica.
Rod grozničnica je ogroman, preko 300 vrsta gura se u taj kozmopolitski rod koji raste od Kine do Kanade. Nije zaobišao ni našu zemlju ostavivši srećom samo šest vrsta za lakše prepoznavanje. Jedna od značajki je vrlo uočljiv cvijet koji sliči na neke znatiželjne glave koje gledaju svijet oko sebe i meni je takva asocijacija pomogla u zapažanju u udaljenijim zemljama kao što je Švedska. Usprkos možda neobičnom imenu grozničnice uglavnom nisu otrovne vrste. Rod je dobio ime prema riječi scutella, zdjelica. Čaška cvijeta nekih vrsta, ali gornja usna, mogu imati oblik zdjelice. Engleski je naziv skullcap, što je kaciga za glavu.
U razlikovanju pomoći će izgled cvijeta, cvata i lista. U Hrvatskoj, samo jedna vrsta ima žuti cvijet. To je Scutellaria orientalis L., žuti šišak ili istočnjačka grozničnica. Listovi su s donje strane sivo pustenasti (dlakavi), duboko narovašeni ili urezani. Fotografirana je na Paklenici na putu za Manitu peć gdje vrlo uspješno odolijeva žarkom Suncu.
Druge vrste u Hrvatskoj imaju ljubičaste, plave, tamno ružičaste ili bijele cvjetove. Scutellaria alpina L., planinska grozničnica, je biljka s početka kratke priče koja gusto raste kod Alana. Cvat joj je četverouglast, cvjetovi su ljubičasto bijeli i vjenčić cvijeta je dosta dug, što se i vidi na fotografiji, obično duži od 18 mm. Listovi planinske grozničnice su tupog vrha, što je bitno za razlikovanje od drugih vrsta.