<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>PG | PLANTAGEA</title>
	<atom:link href="https://www.plantagea.hr/author/admin-2/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://www.plantagea.hr</link>
	<description>DR. STRIBOR MARKOVIĆ</description>
	<lastBuildDate>Sun, 14 Dec 2025 09:38:27 +0000</lastBuildDate>
	<language>hr</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.0</generator>

<image>
	<url>https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2021/04/cropped-PG-icon-32x32.jpg</url>
	<title>PG | PLANTAGEA</title>
	<link>https://www.plantagea.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Osobna priča fitoterapije</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/osobna-prica-fitoterapije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:00:54 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1</guid>

					<description><![CDATA[<p>Većinom me uz osmjeh prepoznaju: “vi ste onaj s biljkama”. Taj mali osmjeh, bez ikakve patetike, plaća je za svo vrijeme i novac koji sam investirao u fitoterapiju.</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/osobna-prica-fitoterapije/">Osobna priča fitoterapije</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1" class="elementor elementor-1" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-7626138e elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="7626138e" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-1245aeec" data-id="1245aeec" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-33867cb0 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="33867cb0" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote><p>Ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči. (Korinćanima 13.1.)</p><p>I ako imam dar proročanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. (Korinćanima 13.2.)</p></blockquote><p>Vozim se autom i gledam. <em>Verbascum thapsus</em>, <em>Melilotus officinalis</em>, <em>Sedum</em> sp… gledam koliko biljaka mogu prepoznati u vožnji. Na putu kroz Pokuplje naglo kočim i stajem na njivi, jer rijetko se sretne divlji bijeli sljez. Na planinarenju po Velebitu najviše me raduje <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/ruzicasti-zednjak-rodiola-rhodiola-rosea/" target="_blank" rel="noopener">ružičasti žednjak</a>, naš hrvatski ginseng. Divlja lavanda u Francuskoj? Riječi ne izlaze pola sata iz grla, čak i da hoću. Prošao sam u svom životu urnebesne tulume iz mladosti, karijere, hotelske sobe velike kao stan i najskuplje restorane. Zanimljivo, ali što je to u usporedbi sa zadovoljstvom planinskog proplanka u ljeti? Imaju biljke magičnu snagu, jednom kada zakoračite u njihov svijet obgrli vas njihova statičnost i njihova ustrajnost. Priznajem, rijetko ih gledam očima botaničara, često razmišljam: koliko ovdje lijekova ima? Sve što volimo bojimo subjektivno i ponekad sam se plašio da ću upasti u zamku i o biljkama pisati samo panegirike. No, kao što smo doista iskreni prema prijateljima, pa bila ta istina i neugodna, tako i biljke i ono što smo stvorili u interkaciji s njima, fitoterapiju, gledam s vrlo kritičnim očima. Voljeti nešto i slijepo vjerovati dva su suprotna pojma.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-28f5fe9 elementor-widget elementor-widget-image" data-id="28f5fe9" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="image.default">
				<div class="elementor-widget-container">
															<img fetchpriority="high" decoding="async" width="500" height="334" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Stribor-Marković-osobna-priča.jpg" class="attachment-large size-large wp-image-945" alt="Stribor Marković- osobna priča" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Stribor-Marković-osobna-priča.jpg 500w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Stribor-Marković-osobna-priča-300x200.jpg 300w" sizes="(max-width: 500px) 100vw, 500px" />															</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-f377b2e elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="f377b2e" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Kada sam se počeo baviti fitoterapijom i aromaterapijom, strahovao sam da ću postati isključiv i odveć kritičan prema lijekovima. Radeći u istraživanju lijekova, moj posao je bio da nalazim slabe strane ne samo trenutnih lijekova već i lijekova koji će se tek pojaviti u primjeni, a sve u cilju stvaranja drugačijih lijekova gdje će te slabe strane biti manje izražene. No, to me nikada nije napravilo mrziteljem trenutnih lijekova, samo sam objektivno svjestan njihovih dobrih i loših strana. I tako je strah od isključivosti zamijenila ugoda saznanja da se jedno može odlično nadograditi na drugo. To je komplementiranje, nadopunjavanje. Posao u molekularnoj farmakologiji istrenirao me da poput djeteta uvijek postavim pitanje “zašto”. Zašto biljke i eterična ulja djeluju? Koji je to točno mehanizam? Shvaćanje mehanizma dovodi do razumijevanja djelovanja, doze, indikacija (bolesti i tegoba), kontraindikacija i svih drugih pojava koje treba razumijeti i u fitoterapiji. Posao u kontroli kvalitete obogatio me da uvijek dosljedno uvodim zahtjeve za kvalitetom i u biljnim pripravcima. Na transparentnosti kvalitete uvijek inzistiram, jer je neko vrijeme u tome vladao pravi kaos, pogotovo s kvalitetom eteričnih ulja, ali i ekstraktima biljaka i biljnim čajevima gdje (katkad) još nedostaje visoka razina kontrole kvalitete.</p><p>Krenuvši u fitoterapiju i aromaterapiju pitao sam se kako će to percipirati krug ljudi s kojima sam nekoć radio. Ne mogu opisati zadovoljstvo njihovom reakcijom, jer je ona bila bezrezervna podrška. Da nije bilo prvog predavanja u PLIVI o aromaterapiji, kada su ljudi sjedili i po podu kako bi ga mogli slušati, ne bih se ovim dublje niti bavio. To su bili moji kolege, stručnjaci u područjima raznih znanosti o lijekovima. Činjenica da ih je to toliko zanimalo govorilo mi je puno toga. Prvo, da oni nisu nikakvi mrzitelji modernih lijekova, dapače, oni u tome aktivno rade i sudjeluju. Ono što ih zanima, to je drugi put koji se ni po čemu ne kosi s razvijenom medicinom. Već sam rekao o magičnoj snazi biljaka, vjerojatno jer daju jedan humaniji prizvuk i asociraju na ljepši pristup čovjeku. Jedna moja bivša mentorica je rekla: “znanje koje unosiš iz farmaceutske industrije je ono što može učiniti da fitoterapija i aromaterapija budu na još višem nivou.”</p><p>Ne moram naglašavati da sam puno toga sreo baveći se fitoterapijom i aromaterapijom. Samouvjerene travare koji samo što nisu izliječili cijeli svijet. Simpatične stričeke i tete koji o ljekovitim biljkama svojeg kraja znaju bolje no što ću ja ikada znati, te pamte za što su koristili neke biljke njihovi pradjedovi. To je znanje jednako vrijedno kao i čuvanje glazbene baštine, ali smo nekako propustili vlak da to zabilježimo. Liječnike koji na prva dva slova pr.., bez da se dovrši riječ prirodno, zauzimaju pozu afričkog dikobraza i šeretskog balkanskog osmjeha koje grupa Hladno pivo opisuje stihom “imamo stav kad nemamo pojma”. I opet vrhunske liječnike koji će doći po savjet ili propisati biljni lijek s velikim uvažavanjem. Pacijenti koji slijepo vjeruju u biljke i silno gunđaju protiv medicine nisu mi najmiliji. Razumni, čak i pomalo skeptični pacijenti obično najbolje napreduju. Uvijek ima i siva zona onih koji svoju bolest doživljavaju kao još jedan menadžerski projekt, one koji su ljuti što je bolest došla bez najave i van njihove kontrole ili one koji su došli nalaziti što ja ne znam, ali to je pojava o koju se spotiču svi zdravstveni djelatnici. Sretao sam one koji misle da se fitoterapija može naučiti za 6 mjeseci ili godinu dana i silno se ljute ako to nije tako. One koji misle da je vrhunac fitoterapije kuhanje čaja. Ništa čime se bavimo ozbiljno ne uči se brzo. Ipak, to su sve sitnice. Većinom me uz osmjeh prepoznaju: “vi ste onaj s biljkama”. Taj mali osmjeh, bez ikakve patetike, plaća je za svo vrijeme i novac koji sam investirao u fitoterapiju.</p><p>Kad ste s nekim dugo, poprimate karakteristike te osobe. Od biljaka sam naučio biti strpljiv. Sve na kraju dođe točno na svoje, čak i ako stablo treba narasti iz kamena.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/osobna-prica-fitoterapije/">Osobna priča fitoterapije</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Definicija i opseg fitoterapije</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/definicija-i-opseg-fitoterapije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:10:13 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=952</guid>

					<description><![CDATA[<p>Fitoterapija je medicinska disciplina koja  koristi biljke koje imaju funkciju očuvanja zdravlja, prevencije i liječenja bolesti.</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/definicija-i-opseg-fitoterapije/">Definicija i opseg fitoterapije</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="952" class="elementor elementor-952" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-ac5d89f elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="ac5d89f" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-d1f0b27" data-id="d1f0b27" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-242c9b9 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="242c9b9" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>U današnjoj fitoterapiji fokusirali smo se na sigurne biljke, one otrovnije u međuvremenu su postali lijekovi striktne i ograničene doze. Velika je važnost fitoterapije i u prevenciji a ne samo liječenju.</blockquote>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-3476bc0 elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="3476bc0" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Definicija fitoterapije</h3>				</div>
				</div>
				<section class="elementor-section elementor-inner-section elementor-element elementor-element-b493d6d elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="b493d6d" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-inner-column elementor-element elementor-element-19076f2" data-id="19076f2" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-66f409d elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="66f409d" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Fitoterapija je medicinska disciplina koja kao izvor ljekovitih (biološki aktivnih, farmakološki aktivnih) tvari koje utječu na ljudski organizam koristi biljke. Biološki aktivne tvari imaju funkciju očuvanja i održavanja zdravlja, prevencije bolesti i liječenja bolesti.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<div class="elementor-element elementor-element-9e0d39b elementor-widget elementor-widget-image" data-id="9e0d39b" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="image.default">
				<div class="elementor-widget-container">
															<img decoding="async" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/elementor/thumbs/antioxidant-5786933_1280-qk6aptde27fl7bhhnons4nkvwbzh9dinatq52zskjm.jpg" title="Image by Tamanna Rumee from Pixabay" alt="Image by Tamanna Rumee from Pixabay" loading="lazy" />															</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-700fcd3 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="700fcd3" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-6641fff" data-id="6641fff" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-9b766c6 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="9b766c6" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Liječenje bolesti podrazumijeva primjenu farmakološki aktivnih tvari ili nekih drugih postupaka poput fizikalne terapije ili dijetoterapije, a u svrhu ispravljanja patofiziološkog uzroka bolesti. U idealnom slučaju, liječenje traje točno određeno vrijeme, sve dok ne dođe do korekcije uzroka same bolesti. Primjerice, to može biti primjena antimikrobnih tvari kod infekcija.</p><p>Za razliku od liječenja, u prevenciji bolesti uzimaju se farmakološki aktivne tvari ili poduzimaju drugi postupci u svrhu sprečavanja nastanka specifične bolesti ili grupe bolesti. Najpoznatiji primjer je dugotrajno uzimanje ulja bogatih omega-3 masnim kiselinama u svrhu prevencije krvožilnih bolesti.</p><p>Očuvanje/održavanje zdravlja uključuje sve postupke koji omogućuju očuvanje zdravlja općenito, a ne neke konkretne bolesti ili grupa bolesti nekog organskog sustava. Ovakav pristup nije posve tipičan u striktnoj definiciji fitoterapije, jer obično uključuje stil prehrane, tjelovježbu, psihoterapiju i tzv. upravljanje stresom, te uzimanje vitaminsko-mineralnih suplemenata. No, postoje biljni lijekovi, poput oligomernih pro(anto)cijanidina kore bora (trgovačkog naziva Pycnogenol) koje ljudi, zbog višestrukog djelovanja na mnoge organske sustave, znaju uzimati u svrhu općeg poboljšanja zdravlja cijelog tijela.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-49d69bb elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="49d69bb" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Izvori ljekovitih tvari u fitoterapiji</h3>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-ba2646b elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="ba2646b" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Carstvo biljaka nije jedini izvor ljekovitih tvari koji se koristi u fitoterapiji. Prema klasifikaciji života koja je predložena 1990 godine, cijeli život na zemlji dijeli se na tri domene:</p><ol><li>Bacteria</li><li>Archea</li><li>Eukarya</li></ol><p>Domenu Eukarya, životnih oblika s cjelovito formiranom staničnom jezgrom, prema <a href="http://journals.cambridge.org/action/displayAbstract?fromPage=online&amp;aid=685" target="_blank" rel="noopener">modelu pet kraljevstva iz 1998</a> godine čine čak pet različitih kraljevstva:</p><ol><li>Animalia (životinje)</li><li>Plantae (biljke)</li><li>Funghi (gljive)</li><li>Protozoa (praživotinje)</li><li>Chromista (zasebna skupina algi)</li></ol><p>U proširenom smislu, u fitoterapiji se kao izvor ljekovitih tvari koriste čak tri kraljevstva: Plantae, Funghi i Chromista. Poznati su primjeri:</p><ul><li>Plantae – kopriva (<em>Urtica</em> sp.), maslačak (<em>Taraxacum officinale</em>), velebilje (<em>Atropa belladonn</em>a)</li><li>Funghi – beta glukan iz kvasca <em>Saccharomyces</em>, shi-take (<em>Lentinus edodes</em>)</li><li>Chromista – fukus (<em>Fucus vesiculosus</em> i <em>Ascophyllum nodosum</em>)</li></ul>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-866f031 elementor-widget elementor-widget-image" data-id="866f031" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="image.default">
				<div class="elementor-widget-container">
															<img decoding="async" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/leaves-474351_1920.jpg" title="Image by Hans from Pixabay" alt="Image by Hans from Pixabay" loading="lazy" />															</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-3f0e3b1 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="3f0e3b1" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-6f123ee" data-id="6f123ee" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-bea0ccd elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="bea0ccd" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Bez obzira što biljke nisu jedini izvor ljekovitih tvari, nije došlo do promjene povijesnog naziva fitoterapije. Kroz povijest, u fitoterapiji su se koristili i mineralni lijekovi poput raznih anorganskih soli i minerala, a danas se ovaj običaj zadržao u klasičnoj ajurvedi. Upotreba ljekovitih tvari iz životinja tisućama je godina bila korištena kroz fitoterapiju, no danas je gotovo nestala, a u svijetu se još intenzivnije koristi u kineskoj tradicionalnoj medicini te narodnoj medicini raznih plemena. Od životinjskih ekstrakata u modernoj medicini najviše se koriste omega-3 masne kiseline (kao lijekovi i kao dodaci prehrani). Njih sintetiziraju alge, ali se koncentriraju kroz prehrambeni lanac u raznim vrstama riba. Zbog svojeg biljnog izvorišta i ljekovitih efekata, omega-3 preparati postali su uobičajeni i u fitoterapiji.</p><p>Upotreba mikrobioloških lijekova, poput probiotika, nije dio fitoterapije, premda se probiotici uobičajeno koriste u fitoterapijskoj praksi. Upotreba vitamina i minerala nije dio fitoterapije, premda se koriste u ftioterapijskoj praksi jednako kao i u službenoj medicini ili, primjerice, homeopatiji i nutritivnoj medicini, a u striktnom smislu upotreba vitamina i minerala u svrhu liječenja pripada relativno nejasnom području <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Orthomolecular_medicine" target="_blank" rel="noopener">ortomolekularne medicine</a>.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-2439b8d elementor-widget elementor-widget-html" data-id="2439b8d" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="html.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265"
     crossorigin="anonymous"></script>
<ins class="adsbygoogle"
     style="display:block; text-align:center;"
     data-ad-layout="in-article"
     data-ad-format="fluid"
     data-ad-client="ca-pub-9757378454274265"
     data-ad-slot="6654036479"></ins>
<script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-03cab4d elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="03cab4d" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Opseg današnje fitoterapije</h3>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-6d84627 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="6d84627" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Tijekom vremena, došlo je do tektonskih promjena u samom opsegu fitoterapije. Stoljećima je upotreba toksičnih biljaka bila dio fitoterapije. Toksične biljke imaju niski <a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Therapeutic_index" target="_blank" rel="noopener">terapijski indeks</a> (uska terapijska širina), zbog čega je potrebno iznimno precizno definirati ispravnu dozu. Razvojem medicine i farmacije upotreba takvih biljnih lijekova izdvojena iz opsega fitoterapije i u potpunosti je postala integralni dio medicine. Ljekoviti oblici dobiveni iz toksičnih biljaka striktno su definirani dozom, a poznati su primjeri lijekova dobivenih iz biljaka poput:</p><ul><li>velebilja (<em>Atropa belladonna</em>) koje sadrži atropin i koristi se kao lijek u oftamologiji te kao protuotrov kod trovanja organofosfornim bojnim otrovima</li><li>mrazovca (<em>Colchicum automnale</em>), izvor aktivne tvarki kolhicina indiciranog za liječenje gihta i nasljedne obiteljske mediteranske groznice (Reimannov sindrom)</li><li>pacifičke tise (<em>Taxus brevifolia</em>)/simbiotske gljivice <em>Penicillium rastrickii</em>iz koje se dobiva nezamjenjivi lijek paklitaksel, korištenog u onkologiji (liječenje tumora ne-malih stanica pluća, tumora jajnika i dojke, Kaposi sarkom)</li><li>raznih vrsta roda <em>Digitalis</em> koji sadrže kardiotonične glikozide, klasičnih lijekova u kardiologiji</li><li><em>Podophyllum</em> vrsta čija se oleorezina koristi za liječenje kondiloma</li></ul>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-5472331 elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="5472331" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<p class="elementor-heading-title elementor-size-default">Image by Jing from Pixabay</p>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-d70be0e elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="d70be0e" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>U modernoj definiciji fitoterapija koristi biljke i biljne ekstrakte (uz ekstrakte gljivica i algi Chromista) koji imaju relativno veliku terapijsku širinu (slabo toksične biljke), premda ne postoji konsenzus kolika ta širina treba biti.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-ebbb0ad elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="ebbb0ad" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Podjela fitoterapije i fitoterapijske discipline</h3>				</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-9d888de elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="9d888de" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-4a3485b" data-id="4a3485b" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-b9f9c4a elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="b9f9c4a" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Fitoterapija se, nadalje, zna dijeliti prema <strong>izvorištu aktivnih tvari</strong>. Primjerice, u <em>mikoterapiji</em>se koriste ekstrakti ljekovitih gljiva i gljivica, no prema modernoj definiciju mikoterapija je dio fitoterapije. Poznati mikoterpijski preparati su planetarno poznati <em>beta-glukan</em> (iz kvasnica), te <em>lovastatin</em>, lijek za smanjenje povišene razine kolesterola izoliran iz gljivica <em>Asperigillus terreus</em> i <em>Monascus purpureus</em>.</p><p>Osim prema izvorištu, fitoterapija se dijeli i prema <strong>tipu ekstrakta</strong>. Vjerojatno najpoznatiji takav ogranak fitoterapije je <a href="https://www.plantagea.hr/aromaterapija-sadrzaj/" target="_blank" rel="noopener"><strong>aromaterapija</strong></a>, koja kao izvorište aktivnih tvari koristi eterična ulja. U <strong>hidrolaterapiji</strong> koriste se hidrolati (cvjetne vodice), dok se u <strong>oleoterapiji</strong> koriste biljna ulja kao izvor ljekovitih tvari oralnim putem ili u kozmetici. Ovakve discipline nastale su kako bi se naglasio fokus ili razina edukacije osobe: fitoterapija je svakako sveobuhvatnija i teoretski praktično teža od aromaterapije gdje je fokus daleko uži, a teoretsko područje manje zahtjevno.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-db42750 elementor-widget elementor-widget-image" data-id="db42750" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="image.default">
				<div class="elementor-widget-container">
												<figure class="wp-caption">
										<img decoding="async" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/yew-leaves-172459_1280.jpg" title="Image by Jing from Pixabay" alt="Image by Jing from Pixabay" loading="lazy" />											<figcaption class="widget-image-caption wp-caption-text"></figcaption>
										</figure>
									</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/definicija-i-opseg-fitoterapije/">Definicija i opseg fitoterapije</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Tko se bavi fitoterapijom?</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/tko-se-bavi-fitoterapijom/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:20:18 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=971</guid>

					<description><![CDATA[<p>Postoji fitoterapija samoliječenja, laička, savjetodavna, medicinska, klinička... Svatko se bavi fitoterapijom upravo do granica svojeg znanja i iskustva.</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/tko-se-bavi-fitoterapijom/">Tko se bavi fitoterapijom?</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="971" class="elementor elementor-971" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-5a63f67 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="5a63f67" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-45296eb" data-id="45296eb" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-1f60566 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="1f60566" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>Postoji fitoterapija samoliječenja još od naših davnih predaka. Postoji laička, savjetodavna fitoterapija. Postoji fitoterapija vezana uz nutricionizam. Postoji medicinska i klinička fitoterapija. U svemu ima dovoljno prostora, a svatko se bavi fitoterapijom upravo do granica svojeg znanja i iskustva. Unutar istih struka te su granice individualno postavljene. I te granice nije pametno prelaziti iz etičkih razloga.</blockquote>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-67a3278 elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="67a3278" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Prošlost kao temelj budućnosti</h3>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-f6ae3b5 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="f6ae3b5" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/travarica-genbyAI.jpg"><img decoding="async" class="alignleft size-medium wp-image-23999" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/travarica-genbyAI-300x200.jpg" alt="travarica genbyAI" width="300" height="200" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/travarica-genbyAI-300x200.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/travarica-genbyAI.jpg 600w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Kao što je opisano u povijesti fitoterapije, ljudi raznih profesija bavili su se fitoterapijom. U davnoj prošlosti radilo se o ljudima koji su bili zainteresirani koristiti kako ljekovite tako i otrovne biljke. To su mogli biti razni ljudi u starim zajednicama, ali uglavnom se radilo o travarima, vračevima, svećenicima, šamanima i sličnim zanimanjima. Mnogi grčki, rimski i arapski filozofi također su se zanimali za ljekovito bilje, a ne samo liječnici. U doba kada je znanja i znanstvenih podataka bilo manje nego danas, mogli su i postojati takvi univerzalni ljudi (<em>homo universalis</em>), sa znanjima iz različitih disciplina. Od XIX stoljeća uvelike raste znanstveno mišljenje i akumulacija znanja je takva da dolazi do specijalizacija iz pojedinih segmenata. No, tradicija narodne medicine održala se na našim prostora do današnjeg dana, pogotovo u obiteljima koje se generacijama bave sakupljanjem i primjenom ljekovitog bilja. Na travarstvo ne treba gledati kao anakronu i zaostalu aktivnost. Ona i dan danas ima neprocjenjivu vrijednost u etnobotanici, a prema procjenama WHO-a, 80% svjetskog stanovništva koristi savjete i proizvode travara, ma kako se zvali u pojedinim zemljama i regijama. Dobronamjeran savjet iskusne osobe uvijek može pomoći, no treba imati na umu da to ne abolira ne-etičnost pojedinaca kojih ima u svim profilima zanimanja.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-ce8ba2d elementor-widget elementor-widget-heading" data-id="ce8ba2d" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="heading.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<h3 class="elementor-heading-title elementor-size-default">Fitoterapija u današnjem vremenu</h3>				</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-118637d elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="118637d" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Samo poznavanje ljekovitog bilja nije dovoljna kvalifikacija za bavljenje fitoterapijom. Fitoterapija je prije svega medicinska disciplina i danas bez znanja fiziologije, patofiziologije i farmakologije ne možemo govoriti o ozbiljnoj fitoterapiji. Ipak, fitoterapija je specifična disciplina koja uključuje i znanja fitokemije (farmakognozije), stoga nije neobično da je to jedna od omiljenih disciplina farmaceuta.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-53cddd0 elementor-widget elementor-widget-image" data-id="53cddd0" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="image.default">
				<div class="elementor-widget-container">
															<img decoding="async" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/pharmacy-3377670_1280.jpg" title="Image by Tom from Pixabay" alt="Image by Tom from Pixabay" loading="lazy" />															</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-7886000 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="7886000" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-90e9520" data-id="90e9520" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-1946846 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="1946846" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p><strong>Liječnici/liječnice</strong> su zaduženi za propisivanje biljnih lijekova. Da bi se bavili fitoterapijom u punom smislu, liječnici u razvijenim zemljama prolaze posebne edukacije, odnosno usavršavanja. Većina programa medicinskih fakulteta u današnje doba sadrži samo rudimentarne osnove fitokemije, farmakologije prirodnih spojeva, te fitoterapijskog pristupa. To je (naizgled) logično, jer fitoterapija doista i pripada sadržajem u specijalizaciju onih koji pokazuju poseban afinitet za ovu disciplinu i pristup. Ova struka je idealna upravo u kontekstu razvoja <em>integrativne medicine</em>, gdje se uspješno koriste svi pristupi koje medicina nudi. Liječnici/liječnice jedini i smiju, a prema zakonu, <em>liječiti</em> ljude. Naravno, neki su liječnici skloni propisivati biljne pripravke i bez posebnih edukacija i usavršavanja, na temelju vlastitih iskustava i preporuka. U Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu mnogi liječnici s elegancijom propisuju homeopatske i fitoterapijske pripravke/lijekove. Naravno, sve ovisi o profesionalnim stavovima i afinitetima svakog liječnika, ali neopravdano zaziranje medicinske struke u Hrvatskoj prije je refleksija straha od nepoznatog, nego realnog i profesionalnog skepticizma prema djelotvornosti ljekovitih biljaka. Liječnik/liječnica uvijek ima izbor želi li propisivati ljekovito bilje i njegove ekstrakte, te hoće li to biti:</p><p>1. <em>samostalna terapija</em> Ponekad je to <em>zahtjev pacijenta/pacijentice</em>, koji imaju zakonsko pravo na prihvaćanje načina liječenja. Jedna liječnica iz Pule je počela razmišljati o fitoterapiji kada je francuska turistkinja došla u ordinaciju i rekla kako ima cistitis (upalu mokraćnog mjehura). Molila ju je da joj propiše lijek koji<em>nije</em> antibiotik. Turistkinja je ostala neugodno iznenađena kada to liječnica nije znala, rekavši kako je u Francuskoj s lakoćom dobije takav lijek (homeopatski ili fitoterapijski). Ponekad je biljni lijek koristan u području kojeg na engleskom nazivamo  <em>unmet clinical need</em>, područje u kojem trenutno prisutni lijekovi djeluju loše, nedovoljno ili s previše nuspojava. Ima li ijednog lijeka kojeg će liječnik propisati za regeneraciju jetre kod hepatitisa izazvanog Epstein-Barrovim virusom? Nema. Osim <em>ispravnih doza</em> sikavice. Samostalna terapija je ponekad <em>odabir iz nužde</em>. Što dati kod polirezistentnih sojeva bakterija ili gljivica? To je i razlog zašto se medicina tu i tamo vraća biljnim spojevima koji djeluju antimikrobno.</p><p>2. <em>adjuvantna terapija</em> U više studija je pokazano kako neki biljni pripravci, poput ehinacee ili ginsenga, djeluju sinergijski s, primjerice, antibioticima, a u smislu bržeg oporavka pacijenta/ice. Među liječnicima ovaj vid terapije je najpopularniji. Beta-glukan je kod HPV-a, premda nema opsežnije kliničke potvrde, već godinama popularan kao adjuvantna terapija među ginekolozima. Razni urološki čajevi standard su još dan danas uz primjenu antibiotika, bilo tijekom same antibiotske terapije ili nakon nje.</p><p>3. <em>preventivna terapija</em> Danas je preventivna medicina pravi hit, no svaki stručnjak ima svoju ideju što bi to bila preventivna medicina. Medicinski i semantički gledano, i cijepljenje protiv zaraznih bolesti je dio preventivne medicine. U fitoterapijskom svijetu to se često odnosi na primjenu ljekovitih biljaka u kurama “čišćenja organizma”, odnosno biljakama koje djeluju blago diuretički (potiču mokrenje) ili koleretičnim biljkama (biljke koje povećavaju obim lučenja žuči). Nažalost, danas uglavno reagiramo tek kada smo bolesni, ali rjeđe razmišljamo o prevenciji. Ipak, medicina poznaje takvu upotrebu. Najproširenija preventivna mjera u fitoterapiji je uzimanje preparata s omega-3 kiselinama, koje štite od nastanka nekih kardiovaskularnih bolesti. Medicinska struka je samo djelomično svjesna primjene ljekovitih biljaka u preventivne svrhe.</p>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-fadd550 elementor-widget elementor-widget-html" data-id="fadd550" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="html.default">
				<div class="elementor-widget-container">
					<script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265"
     crossorigin="anonymous"></script>
<ins class="adsbygoogle"
     style="display:block; text-align:center;"
     data-ad-layout="in-article"
     data-ad-format="fluid"
     data-ad-client="ca-pub-9757378454274265"
     data-ad-slot="6654036479"></ins>
<script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script>				</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-ea1708f elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="ea1708f" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-7965436" data-id="7965436" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-038dc50 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="038dc50" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p><strong><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/pharmacist-genbyAI.jpg"><img decoding="async" class="alignleft size-medium wp-image-23997" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/pharmacist-genbyAI-297x300.jpg" alt="pharmacist genbyAI" width="297" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/pharmacist-genbyAI-297x300.jpg 297w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/pharmacist-genbyAI.jpg 600w" sizes="(max-width: 297px) 100vw, 297px" /></a>Farmaceuti/farmaceutkinje</strong> su struka koja općenito najviše “voli” fitoterapiju od svih medicinskih struka, vjerojatno i zbog nastavnog sadržaja na fakultetu koji uključuje botaniku i farmakognoziju. Ljekarnici su osobe koje pacijenti uglavnom i pitaju u vezi upotrebe ljekovitih biljaka, pogotovo zbog “šume” raznih proizvoda na policama ljekarni. Naravno, kao i kod svih struka ima farmaceuta koji su više proučavali ovo područje i onih koji imaju rezerve prema biljnim pripravcima. U okviru fitoterapije, farmaceuti su kompetentni i zaduženi za izradu pripravaka s ljekovitim biljem, bilo u industrijskim okvirima, bilo kao magistralnih ili galenskih pripravaka. Isto tako, zaduženi su za savjetovanje pacijenata o upotrebi ljekovitih biljaka.</p><p>Farmaceutska struka je dugo vremena u Hrvatskoj bila “uljuljkana” relativno dobrom prodajom i oslanjala se prije svega na reklame. “Ako niste na televiziji onda neću prodavati vaše biljne pripravke”, bila je legendarna izjava ljekarnice zastupniku biljnih proizvoda. Financijska kriza ipak je ostavila povoljan trag, te danas i farmaceutska struka shvaća potrebu za autoritetom, struci kojoj se većina ljudi upravo i obraća s povjerenjem da će dati savjet neovisan o televizijskim reklamama i drugim osobnim interesima. I taj je savjet od neprocjenjive vrijednosti u doba kada prosječan kupac/pacijent rijetko može izdvojiti velike svote novaca. Posologija (doza), dužina trajanja primjene ljekovite biljke ili pripravka, moguće nuspojave, kontraindikacije, a iznad svega moguće interakcije biljaka i lijekova su teme kojima farmaceut mora suvereno vladati.</p><p><strong>Nutricionisti</strong> su struka koja zadnjih godina dobiva na punoj i primjerenoj važnosti. Pacijenti su nekada znali biti zbunjeni kada bi dobili neodređenu uputu <a href="https://www.plantagea.hr/zbirka-tekstova/prehrana-ili-ortoreksija-gdje-je-granica/" target="_blank" rel="noopener">“dijetetskih mjera”</a> kod liječnika, pa danas sve češće traže mišljenje nutricionista koje su to <em>konkretne </em>dijetetske mjere. Dijetoterapija polako postaje standardni pristup u liječenju mnogih bolesti, pogotovo u metaboličkim bolestima (hiperlipidemije, dijabetes tip II), ali i u kardiovaskularnim bolestima. Statistički gledano, većina pacijenata poseže za dijetoterapijskim mjerama kod raznih bolesti, premda neki vrlo teško i nerado mijenjaju (često krive) prehrambene navike. Stari helenistički, kineski i arapski liječnici, zaslužni za razvoj fitoterapije, vrlo su često naglašavali važnost prehrane u procesu liječenja čovjeka. Nutricionisti, osim propisivanja dijetetskih mjera, često posežu za vitaminskim i mineralnim suplementima ako to smatraju potrebnim, ali znaju s punim pravom propisivati biljke. Uvođenje sjemenki lana i piskavice u prehranu, upotreba svježih sokova prehrambenih i ljekovitih biljaka, primjerice diuretički celer i peršin, korištenje biljaka koje općenito iskazuju povoljan učinak za zdravlje poput açaí bobica, korištenje omega-3 bogatijih ulja poput ulja repice, ili ulja bogatih omega-3 kiselina poput lana ili konoplje, samo su neki od primjera isprepletenih puteva nutricionizma i primjene ljekovitih biljaka. Nutricionist također mora voditi računa o mogućim kontraindikacijama ljekovitih biljaka, te mogućim interakcijama s lijekovima, sam ili u suradnji s drugim stručnjacima.</p><p><strong>Medicinske sestre/tehničari</strong> su također jedna od struka koja sudjeluje u procesu primjene ljekovitih biljaka. U nekim zapadnim državama u hospicijima se redovito koriste eterična ulja, pa je praktična primjena na pacijentima upravo zadaća ove struke. Ipak, kod nas je ovakva primjena još uvijek rijetka i postoji veliki prostor za poboljšanje, naravno sukladno afinitetima i odlukama voditelja ustanova. </p><p><strong>Fizioterapeuti i maseri</strong> su struke koje uglavnom posežu za lokalnim, topičkim pripravcima u svrhu, primjerice, spazmolitičnog, analgetičkog i limfotoničkog djelovanja, najčešće eteričnih ulja.</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter wp-image-23121 size-full" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1.jpg" alt="" width="858" height="853" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1.jpg 858w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1-300x298.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1-150x150.jpg 150w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/lavender-3576132_1280-1-768x764.jpg 768w" sizes="(max-width: 858px) 100vw, 858px" /></a></p><p>U zapadnoj Europi, ali i u SAD-u, Kanadi, Australiji i Južnoafričkoj Republici, postoji niz posebno educiranih ljudi, tzv. laika tj. ljudi bez veće formalne medicinske edukacije, koji se bave ljekovitim biljkama. U nekim državama je sustav obrazovanja takvih osoba iznimno strukturiran i dugotrajan, poput edukacije <em>Naturheilpraktikera </em>u Njemačkoj.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-dd68834 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="dd68834" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-bc2a1a8" data-id="bc2a1a8" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-385af88 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="385af88" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Kakav god da bio taj vid edukacije, posao ovih ljudi je biti <strong>savjetnik/ica</strong> oko upotrebe ljekovitih biljaka. Posao savjetnika kod nas prema zakonu nije spravljanje pripravaka, premda neke regulative u drugim državama dopuštaju izradu određenih pripravaka od strane savjetnika, poput čajnih smjesa i kapsula s pulvisima (prašcima) biljaka, kao što je to u nekim državama SAD-a i u Ujedinjenom Kraljevstvu. U Hrvatskoj, prema zakonu, izrada takvih preparata je u rukama farmaceuta, a takav je slučaj često i u Njemačkoj gdje Naturheilpraktiker savjetuje te upućuje osobu u ljekarnu radi izrade takvih pripravaka. Kod nas, bilo bi mudro redefinirati i precizirati što se smije izrađivati od strane kojih struka i dati mogućnosti izrade jednostavnijih pripravaka poput čajnih smjesa i drugim profesijama. Premda savjetnici prolaze sustav edukacije gdje dobivaju osnovna znanja o anatomiji, fiziologiji i patofiziologiji, savjetnik/ica mora biti svjestan/svjesna svojih limita. On/a ne liječi ljude već savjetuje u dobroj namjeri. Ukoliko se susretne s bolesti/tegobom koju procijenjuje da je iznad njegovog/njezinog znanja, ili osoba uzima lijekove koji bi mogli pokazivati interakcije s biljkama, morao/la bi uputiti osobu drugom stručnjaku. Među savjetnike svakako pripadaju i travari koji su se održali u hrvatskoj tradiciji. Dio njih potječe iz obitelji koje su se generacijama bavile ljekovitim biljem. Među travarima postoji svakojaki ljudi, od potpunih šarlatana do korektnih osoba velikog iskustva. Medicinska struka nije blagonaklona savjetnicima, pogotovo jer se uglavnom klasificiraju u CAM (komplementarna i alternativa medicina). Njihova uloga može biti pozitivna, pogotovo u preventivnoj medicini. Ipak, dan danas me zna zgranuti činjenica da ljekovite biljke propisuju astrolozi ili bioenergetičari samo zbog činjenice što ljekovite biljke pericipiraju kao dio “alternativne” medicine. Srećom, ovakvih slučajeva ima sve manje.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/tko-se-bavi-fitoterapijom/">Tko se bavi fitoterapijom?</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Integrativna medicina</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/integrativna-medicina/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:20:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=977</guid>

					<description><![CDATA[<p>Današnja medicina ima puno lica, sam pristup se uvelike može razlikovati. Komplementarna, alternativna, energetska, integrativna, holistička, konvencionalna...</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/integrativna-medicina/">Integrativna medicina</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="977" class="elementor elementor-977" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-55b2e86 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="55b2e86" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-67d338d" data-id="67d338d" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-cd0c803 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="cd0c803" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote><p>U zadnjih 30 godina dobro smo napredovali u razvoju medicinskih znanja, ali pristup pacijentu nije pratio tu utrku. Dva tabora gledaju se preko imaginarne Maginotove linije. Svi su medicinski djelatnici plaćenici farmaceutske industrije, a svi su “alternativci” prevaranti. Na brisanom prostoru ne stradavaju tabori, već obični ljudi. Vrijeme je promjene i integraciju. Svi u glavi imamo fleksibilnosti za promjene.</p></blockquote><h3>Mnoga lica medicine</h3><p>Današnja medicina ima puno lica. Premda je doživljavamo kao jednu, sam pristup se uvelike može razlikovati. Primjerice, francuski ili njemački liječnici imaju na raspolaganju iste lijekove kao hrvatski, ali se njihov stil i profesionalni pristup može razlikovati: odabir pretraga, korištenje i propisivanje lijekova, način pristupa pacijentu. To je uvjetovano kulturološkim razlikama, ali i razlikama u edukaciji i kasnijem mentorstvu mladih liječnika. To vide svi oni koji odlaze u ustanove izvan Hrvatske. Balkan se na takve izjave zna ljutiti, no činjenica da je nešto drugačije ne znači da je nešto bolje ili gore, jednostavno je <em>drugačije</em>. Kao što postoje različitosti među zemljama, tako postoji i bezbroj varijacija individualnog pristupa pacijentu.</p><p>U kontekstu fitoterapije i aromaterapije, postoje velike kulturološke razlike. U starim fitoterapijskim velesilama kao što su Njemačka ili Francuska, veći postotak liječnika primjenjuje biljne pripravke i lijekove nego u Hrvatskoj. Neki zdravstveni sustavi, ovisno o tipu osiguranja, i refundiraju troškove fitoterapije i homeopatije.</p><p>Naravno, osim tzv. “službene” medicine, postoji i komplementarna i alternativna medicina (CAM). Fitoterapija i aromaterapija imaju i sreću i nesreću što se nalaze u “obje” medicine. Sretna je okolnost jer je time više korištena i popularna je među ljudima. Nesretna je okolnost što ju u medicinskim krugovima percipiraju kao disciplinu za koju ne treba puno profesionalnosti i znanja. Istina je posve suprotna.</p><p>Sve zna zbunjivati gomile nazivlja i terminologije. Komplementarna, alternativna, energetska, integrativna, holistička, konvencionalna, službena… Stoga se postavlja pitanje – kako ih definirati.</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Knjiga-Plantagea.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-24013" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Knjiga-Plantagea.jpg" alt="" width="600" height="551" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Knjiga-Plantagea.jpg 600w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Knjiga-Plantagea-300x276.jpg 300w" sizes="(max-width: 600px) 100vw, 600px" /></a></p><p><a href="https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJM199809173391210" target="_blank" rel="noopener">Marcia Angell i Jerome P. Kassirer</a> objavili su svojedobno zanimljivu izjavu: “Ne mogu postojati dvije vrste medicine – konvencionalna i alternativna. Postoji samo jedna medicina koja je primjereno ispitana i ona koja to nije i medicina koja je djelotvorna i ona koje može i ne mora biti djelotvorna.” Ovakav stav bio je žestoko kritiziran. Sistematskom procjenom Cochrane baze sistemskih preglednih radova o kliničkim intervencijama raznih tipova (mahom lijekovima), <a href="http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11758290" target="_blank" rel="noopener">Ezzo et al.</a> pokazali su kako čak 41,3% svih radova zaključuje kako su kliničke intervencije ili “bez dokaza o djelotvornosti” ili “dokazano bez učinka”. Stoga je sama definicija konvencionalne medicine kao djelotvorne, a alternativne kao nedjelotvorne ili bez dokaza o djelotvornosti – vrlo labava. To bi značilo da je i sama fitoterapija podijeljena – ako koristimo biljku koja je puno klinički ispitana (primjer: gospina trava), tada smo u konvencionalnoj medicini. Ako pak koristimo biljku koja je mahom tradicionalno korištena i nije odveć klinički ispitana (primjer: plućnjak), tada smo u komplementarnoj medicini. Da je doista tako, bili bismo u potpunoj konfuziji.</p><p>Općenito je teško govoriti što je to komplementarna medicina sa zakonskog stanovišta. Osteopatija i kiropraktika su u Hrvatskoj dio komplementarne medicine, a u SAD-u su dio konvencionalne medicine. Tradicionalna kineska medicina i ajurveda su u SAD-u i Hrvatskoj dio komplementarne medicine, a u Kini i Indiji, gdje su nastale, su u potpunosti službene (konvencionalne) medicine. Akupunktura u Hrvatskoj je dio službene medicine zadnjih dvadesetak godina, u Kini je dio konvencionalne medicine najmanje 4000 godina. Refleksologija je u Hrvatskoj uglavnom dio masaže; u Južnoj Africi parlament je 2000. godine prihvatio zakonski pojam zanimanja “refleksoterapeut” kao medicinsku profesiju.</p><p>Postoje i semantičke zavrzlame. U hrvatskom jeziku se preferira naziv “komplementarna” jer označava svojstvo da se slaže ili da je potpora konvencionalnoj medicini, što doista i može biti. Riječ “alternativna” znači da je “alternativa” konvencionalnoj, odnosno implicira određenu razinu netrpeljivosti. Ovakva sam objašenja znao čuti u Hrvatskoj, međutim, semantički to uopće ne mora biti točno i ovisi o subjektivnom mišljenju.</p><p>Očito je da je granica između medicina ponekad vrlo difuzna, a to najviše dolazi do izražaja upravo u fitoterapiji. Postoji puno definicija koje su negativne (komplementarna medicina je ona koja nije konvencionalna) i koje ne zadovoljavaju osnovne logičke norme definicija. Negativne definicije lako postaju i cirkularne (onda je konvencionalna medicina ona koja nije komplementarna) i opet ruše osnovna počela logike. 1995. godine donesena je naizgled provokativna definicija kako je komplementarna medicina “ona koja je izvan intrinzičkog politički dominantnog zdravstvenog sustava određenog društva ili kulture u određenom povijesnom periodu”. Premda je već samo korištenje riječi “politički” pomalo provokativno, ne možemo poreći preciznost ove definicije. U Kini je kineska tradicionalna medicina prva i dominantna konvencionalna medicina jer je podržava zdravstveni sustav i politička elita. Nadalje, grubo bismo mogli reći kako je konvencionalna medicina u Hrvatskoj “sve što ide na teret HZZO” i nećemo biti daleko od istine. A “što ide na teret HZZO” odlučuje zakonodavna i izvršna vlast. Sama politička odluka nije jednostavna. Primjer je prilično liberalna Švicarska. 1999. godine Švicarska je zakonom u osnovno zdravstveno osiguranje uvrstila homeopatiju, fitoterapiju, neuralnu medicinu, antropozofsku medicinu i tradicionalnu kinesku medicinu. Nakon dosta kontroverzi oko pitanja djelotvornosti, postavilo se i pitanje farmakoekonomike jer ova liberalizacija nije smanjila troškove “bivše” konvencionalne medicine, odnosno konvencionalnih lijekova. Stoga je predsjednik konfederacije 2005. godine ukinuo financiranje iz osnovnog zdravstvenog osiguranja svih pet novouvedenih medicinskih pristupa. No, vlada je nakon pritisaka javnosti bila prisiljena provesti referendum 2009. godine, te su od siječnja 2012. godine, na temelju rezultata referenduma, ponovo uvedeni u osnovno zdravstveno osiguranje.</p><h3>Podjela medicine s obzirom na supstrat</h3><p>U šumi definicija, meni je osobno najviše pomagalo kada sam razmišljao o samom supstratu pojedinih medicinskih pristupa. “Supstrat” označava kojim sredstvima se utječe na stanje zdravlja i bolesti u čovjeka.<br /><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><ol><li>Supstrat može biti<strong> supstancija (tvar)</strong> koja ostvaruje fizikalno-kemijsko-biološku interakciju s organizmom. Kompletna moderna konvencionalna medicina, odnosno dio te medicine – farmakoterapija, pripada ovoj grupi. Cjelokupna fitoterapija i aromaterapija također pripadaju toj grupi jer se samo radi o biljnim tvarima, a isto se odnosi i na herbalistiku ajurvede i kineske tradicionalne medicine. U širem smislu, to se odnosi i na probiotike, vitaminsko-mineralne dodatke prehrani, pa čak i na različite dijete, odnosno dijetoterapiju i škole prehrane. Promjena namirnica itekako mijenja biološke procese u našem tijelu. U službenoj medicini je potpuni kaos prema prihvaćanju takvih pristupa. Službeno se i u smjernicama za liječnike govori o dijetetskim mjerama kod dijabetesa ili dislipidemija (npr. povišen kolesterola), ali se nailazi na skepsu kada si prehranom pokušavamo pomoći kod astme ili reumatoidnog artritisa.</li><li><strong>Iznimno razrijeđena supstancija</strong> može također biti supstrat. To vrijedi za homeopatiju, ali i terapiju Bachovima kapima, pa čak i djelomično za hidrolaterapiju, jer su tvari u hidrolatima često razrijeđene da ne očekujemo stvarni farmakološki učinak. Ipak, ovo je prije tip medicine koji ima za supstrat “energiju” ili nematerijalni čimbenik, a ne tvar.</li><li>Supstrat je samo tijelo, odnosno radi se o <strong>fizičkoj manipulativnoj tehnici</strong>. U medicini su to fizikalna terapija, limfna drenaža i slične tehnike, te naravno kraljica medicine – kirurgija. I ovdje je teško naći točnu granicu između konvencionalnog i komplementarnog, jer tu pripadaju razne masaže, osteopatija, jumeiho, kiropraktika i mnoge druge tehnike. Fizička tehnika ne mora samo biti pasivna s gledišta pacijenta/osobe, već može biti i aktivna. To uključuje tjelovježbu, jogu i razne druge fizičke vježbe s ciljem ojačavanja, istezanja i opuštanja mišića u tijelu.</li><li>Supstrat može biti <strong>mjerljiva energija/sila</strong>. Terapija magnetima, ultrazvukom i infracrvenim zračenjem danas su dio ponude nekih privatnih poliklinika. Ovdje pripadaju i krioterapija i balneoterapija kojima je cilj pomoći odvođenjem ili dovođenjem topline. Odlazak u toplice koje plaća i zdravstveni sustav primjer je gdje prihvaćamo ovakve tehnike još od doba Rimskog Carstva, premda sa stanovišta fiziologije ne bismo od njih očekivali neke spektakularnije rezultate. Danas popularna biorezonanca koja mjeri fluktuacije elektromagnetske provodljivosti i zračenja i tretira tijelo s njima, nije prihvaćena u konvencionalnoj medicini.</li><li>Supstrat može biti <strong>nemjerljiva ili nedokazana “energija”</strong>, koju tako nazivamo u nedostatku boljeg izraza. Bioenergija, bioterapija, radiestezija, razne <em>healing</em> terapije, chi gong, reiki i gomile drugih tehnika različitog nazivlja i teoretskih postavki, ali slične srži, apsolutno su neprihvaćene u modernoj medicini jer ne postoji mjerljiva ulazna supstancija. Usprkos tome, iznimno su popularne i statistika njihovog korištenja među pacijentima je začuđujuće visoka. Čista energetska tehnika je i akupunktura koja je pak prihvaćena u službenoj medicini, a prihvaćena je jer naizgled postoji fizički supstrat (igla i tijelo). Ipak, ona je bazirana na energetskim tokovima, meridijanima koje isto tako nazivamo u nedostatku boljeg izraza. Nitko nije dokazao zašto, kako i čime mjerimo meridijane pojedinih organa, a koji su u osnovi akupunkture i akupresure starih više tisuća godina. Pa ipak je službena medicina prihvaća – neke akupunkturne intervencije čak idu na teret HZZO-a. Moje je osobno mišljenje (i ne moram biti u pravu) da je i homeopatija takav pristup, jer gledajući striktnim znanstvenim očima u homeopatskim preparatima ne postoji molekula koja djeluje farmakološki, barem ne ni u približno dovoljnoj koncentraciji. Jedna od teorija homeopatije govori kako sama molekula ostavlja svoj “elektromagnetski otisak” u samom preparatu i na taj način djeluje u organizmu. Možemo to prihvatiti ili ne, ali homeopatski lijekovi dio su Europske farmakopeje. I ovo govori o “zbunjenosti” današnje medicine prema drugačijim načinima terapije od farmakoterapije.</li><li>Supstrat može biti i <strong>odnos psihe (duha, emocije) i tijela</strong>. Nisu to samo razne tehnike meditacije, vizualizacije, kognitivne terapije, raznih psihoterapijskih tehnika, autogenog treninga. Najčešća takva intervencija je molitva. Prema američkim studijama preko 40% (a možda i više) pacijenata aktivno se moli s ciljem ozdravljenja, a samo možemo spekulirati o statistici u Hrvatskoj koja je barem nominalno s preko 80% kršćanskih vjernika, ne ubrajajući sada i druge religije koje imaju molitvu kao dio svoje religijske prakse. Korištenje molitve upravo je proporcionalno s težinom bolesti – više izraženo kod tumora, a svakako manje za povišen kolesterol. Korištenje molitve obrnuto je proporcionalno mogućnosti vlastite odgovornosti. Tumor izgleda gotovo kao božja kazna i generalna je percepcija da mi tu možemo (naizgled) relativno malo učiniti. Stoga je molitva jedini spas. S druge strane, povišen kolesterol je često posljedica životnog stila i baš nećemo posegnuti za molitvom kada dobro znamo da ga možda imamo jer jedemo kobasice u deset navečer i odgovornost je na nama. Nijedna religija nema zapisano da je božji posao skrivati kobasice po kući. Percepcija ovih tehnika je vrlo raznolika. U Japanu ili Indiji, gdje je meditacija dio stoljetne kulture, ona je potpuno prihvaćena, a u Hrvatskoj se smatra kao “istočnjačka” često s negativnim konotacijama. S druge strane, kažete li nekom liječniku koji je skeptičan prema komplementarnim tehnikama da se molite za svoje zdravlje, nećete naići na veće kritike zbog poštivanja religijske stvarnosti. Možda ćete samo naići na skepsu. No, čak i neki liječnici aktivno propagiraju <em>hagioterapiju</em> koja kao osnovni supstrat upravo koristi molitvu. <em>Mainstream</em> medicina integrirala je u svoj sustav neke psihoterapijske tehnike, barem kao nadopunu farmakoterapije konvencionalne medicine. Prava je šteta da za njom posežemo samo kod psihičkih bolesti.</li><li><strong>Mješavina navedenog</strong> je u biti vrlo česta i ovisi o subjektivnoj percepciji. Primjerice, većina ljudi jogu percipira kao vrstu tjelovježbe i relaksacije, ali je neki percipiraju kao način boljeg protoka <em>ki</em> ili<em>chi</em> energije, kako se naziva u Kini. Aromaterapiju neki doživljavaju kao energetsku medicinu, a neki kao farmakološku intervenciju. I molitva se često percpipira kao način otvaranja božanskoj sili koja s fizikalnog aspekta nije mjerljiva kategorija.</li></ol><h3>Uzroci netrpeljivosti</h3><p>Najviše netrpeljivosti danas nastaje između konvencionalne medicine i onih tehnika koje koriste nevidljivi supstrat (energetska medicina). Tako je nastala dihotomija, podjela na dvoje u shvaćanju prosječnog čovjeka oko tradicionalnih priča i moderne znanosti. Jednako je nastao i sukob koji nikada nije trebao nastati. Danas na žalost živimo u doba kada ljudi skloni ekstremima. Postaju “zagriženi” u bilo čemu.</p><p>Ljudi koji se bave “energetskim radom”, štogod da pod tim podrazumijevali, znaju postati potpuni fanatici. Interesantno, to je baš jako prisutno u aromaterapiji. U negativnom aspektu, to proizlazi iz želje za dominacijom, da raspolažu “moćima” koje drugi nemaju. Na žalost, moram priznati da sam u svom životu upoznao više blefiranja nego stvarnog. Primjerice, osobu koja doživljava pravu duhovnu ekstazu držeći bočicu 100% sintetskog “eteričnog ulja”, praveći se da priča s duhom biljke u bočici. Neki današnji šamani imaju dobru priču o biljkama, a u biti “<em>dilaju</em>” drogu.  U jednoj školi aromaterapije polaznici se iznimno gadio miris ylang ylang-a. Odmah je nastala cijela strka jer ylang ylang simbolizira seksualnost. I tako je polaznica dobila etiketu seksualno zatvorene i frustrirane osobe. Iznenadila se kada je nakon godine dana pomirisala ylang ylang koji joj se jako dopao. Objašnjenje nije bilo u tome da je u međuvremenu postala seksualno otvorena (štogod da to značilo), već je problem bio u tome da je prethodni ylang ylang bila smrdljiva sintetska patvorina. Da je bilo znanja i iskrenosti, polaznica bi bila pošteđena neugode, a voditeljica bi bila pošteđena kasnijeg epiteta kojim ju je polaznica nazivala. Ovakvi primjeri, kojih u mojem iskustvu ima više no što bi stalo u tekst čitljive veličine, upravo i izazivaju skepsu.</p><p>Fizikalno gledano, kod energetske medicine se ne radi o energiji jer takvi vidovi energija nisu poznati, stoga je naziv energetski samo simboličan naziv za nevidljivi aspekt s kojim energetska medicina barata. Bioenergija, radiestezija, bioterapija, sve su to razni nazivi za slične pristupe. Jedan dio energetskih tehnika objašnjava kako same tvari imaju neku nevidljivu “energiju”, odnosno nešto nevidljivo što može povoljno djelovati na čovjekovo zdravlje, poput eteričnih ulja ili kristala. Naravno, ovakav pristup je neprihvaćen i u fizici i u medicini i zbog nespretnosti same terminologije, ali i mogućnosti mjerljivosti. Ako se izdignemo na fizikalni nivo, treba znati da <em>svi</em> današnji lijekovi ostvaruju svoje djelovanje zahvaljujući elektromagnetskoj sili/energiji, ali mi mjerimo posljedice elektromagnetskih interakcija kroz biološke sustave. Svatko tko se bavi istraživanjem lijekova to zna jako dobro jer su te elektromagnetske interakcije jedno od glavnih oruđa u ranom istraživanju.</p><p>Znanost je vrlo skeptična prema tzv. energetskom pristupu jer za to nema egzaktne dokaze, osim općenite zakonitosti iz teorije relativnosti koja ionako tvrdi da su materija i energija izmjenjive. No zakoni relativnosti nisu takvi da bi mogli objasniti djelovanje u medicini. Ima li šanse da ima u tome istine? Nažalost nema sumnje da ljudi loših namjera iz svijeta tzv. alternative potpuno narušavaju mogućnost da to prihvatimo. Ali, tko smo mi da tvrdimo da je to nemoguće? Današnja znanost i medicina su vrlo nadmene, kao da smo riješili sve tajne svemira i našli lijekove za sve bolesti. A svima je jasno da ne znamo gotovo ništa, premda znamo enormno više nego prije stotinu godina. Činjenica je da za većinu bolesti danas nema lijeka, najčešće imamo kontrolore bolesti. Ne postoji lijek za astmu ili reumatoidni artritis koji trajno liječi bolest, poput antibiotika kod infekcija: pijemo ga 10 dana i bolest isčezne. Samo umanjujemo simptome ili mehanizme bolesti držimo pod kakvom-takvom kontrolom. Često zaboravljamo da će nas medicina budućnosti gledati na isti način kako mi gledamo srednjevjekovnu medicinu puštanja krvi ili kuhanja čaja od odabranih tekstova iz Biblije. Ako vas ova izjava ljuti, poradite na svojoj taštini. Prosječna medicina u Hrvatskoj je često agresivna već na spomen prirodnih molekula, a kamoli još nečeg “nevidljivog”. Tek će buduća desetljeća i stoljeća i razvitak znanosti odbaciti ili prihvatiti današnje teorije i praksu. Prvih pionira već ima. Slavni francuski virolog Luc Montagnier šokirao je znanstvenu javnost kada je, po njegovom mišljenju, dokazao mogućnost detekcije elektromagnetskog zračenja vrlo razrijeđenih uzoraka <a href="http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs12539-009-0036-7" target="_blank" rel="noopener">DNA iz bakterija</a>, te molekule <a href="http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs12539-009-0059-0" target="_blank" rel="noopener">DNA HIV-a</a> u pacijenta koji je negativan na virus HIV-a zahvaljujući antiretroviralnoj terapiji. Luc Montagnier nije nitko drugi nego čovjek koji je otkrio virus HIV-a i koji je 2008. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Premda je u svojim intervjuima jasno izjavio da to nije bio rad koji je trebao dokazati homeopatiju ili energetsku medicinu, već je čist rad iz bazične znanosti koji bi trebao otvoriti vrata drugačijem poimanju energije i materije u biološkim sustavima, ovo je još uvijek preveliki odmak od <em>mainstream</em> znanosti i njegov rad je dočekan s velikim šokom i negativnim reakcijama. Samo će vrijeme pokazati je li Montagnier zakoračio u nov, posve neistražen svijet, ili je krenuo u slijepu ulicu.</p><p>U pozitivnom aspektu, duhovni ili energetski pristup odraz je naših težnji shvaćanja domena koje nisu u onoj stvarnosti koju osjećamo svojim čulima. Interesantno, to je i težnja današnje znanosti. Većina eksperimenata današnje znanosti barata instrumentalnim analizama koje detektiraju nešto što ne bismo mogli poimati svojim čulima poput vida: šećer i natrij u krvi, mikroskopske strukture ili subatomske čestice. Praktičari koji rade na principima energetskog rada, ako nisu podli prevaranti, svoj uspjeh uvelike duguju i vrlo važnoj karakteristici rada s ljudima koji je baziran na odvajanju vremena, razgovoru, empatičnosti, tješenju i razumijevanju. Svemu onome što bi medicina teoretski trebala imati u pristupu pacijentima, ali za to jednostavno nema vremena ili sam medicinski kadar nije educiran za takvo što. Stoga je popularnost takvog načina i krik modernog čovjeka, odnosno pacijenta: nemoj me gledati kao bolesnu nosnicu, vaginu, zub ili mokraćni mjehur već kao čovjeka! Što jesti? Kako promijeniti razmišljanja i stavove? Što osjećati i kako se nositi s time? Kako pomoći svom cijelom tijelu i psihi, a ne samo bolesnom organu? Ovakav trend traženja holističkog ili integrativnog pristupa nije samo stohastičan trend čudaka, već se o njemu ozbiljno piše u znanosti i smatra se da je to odgovor na općenitu dehumanizaciju, što uključuje i dehumanizaciju medicine. Današnja medicina nije samo dehumanizirana pojavama neznanja, gramzivosti, korupcije i manjka novaca. Ne treba zaboraviti da živimo u doba bolesne ekspanzije birokracije i da prosječan liječnik opće prakse više vremena mora potrošiti na birokraciju nego na pacijenta.</p><p>Ipak, skepsa medicine ima i svoju vrlo pozitivnu stranu. Ona je bazirana na racionalnom, na analiziranju iskustava i objektivnoj procjeni oko efikasnosti terapije. Takav pristup je pohvalan, jer sve što prelazi u domenu slijepog vjerovanja ili sljedbeništva postaje patološki model ponašanja. Većina zdravstvenih radnika ježi se od pomisli na ljudi educiranih na Google-u, koji interpretiraju znanstvene radove bez bazičnih znanja o biomedicini i kemiji. Pogotovo se groze foruma, koji često zna odigrati pozitivnu ulogu, ali i na njemu zna pisati svašta. MMS, (magical mineral substance, kako su ge nazivali, smjese limunske kiseline i natrij-hipoklorita, odnosno varikine), liječi HIV u 3 dana. Ali to “zločesta” farmaceutska industrija ne želi da to znate. Da je to doista tako, neki farmaceutski gigant odavno bi kupio sve svjetske zalihe natrij-hipoklorita. Isto tako “zločesta” medicina ne želi da znate da magnezij-klorid liječi sve tumore sa 100% efikasnosti. Ne bih se htio prisjećati pokojnih pacijenata koji nisu bili u domeni te čarobne statistike. Općenito vrijedi da ljude više vole šarenu laž nego sivu istinu. Ponekad treba biti kao baka iz Šume Striborove, koja je sama odabrala živjeti u (teškoj) istini, a ne varljivoj čaroliji. Varljiva istina, nažalost, “ubije” i osnovnu dobru ideju.</p><p>Otpor “energetskom” pristupu nije samo u medicini, već i u prosječnom čovjeku sa zapada. Činjenica je da energetski pristupi obiluju elementima istočnih kultura pa čak i okultnih praksi, što je mnogima odbojno jer je u srazu s njihovim religijskim ili općeživotnim vjerovanjima. To opet rađa ekstreme: neki fanatično oponašaju život na istoku u okruženju gdje je takvo ponašanje nelogično ili nepotrebno, a s druge strane se javlja fanatizam protiv svega, pa smo već doživjeli da jogu, koja je u temelju obična tjelovježba, bude proglašena sotonskim djelom iza kojeg je potrebno provesti egzorcizam.</p><p>Čak i veliki kritičari komplementarne medicine jasno priznaju da konvencionalna medicina može puno toga naučiti od popularnosti komplementarne medicine. Nedjelotvornost liječenja, nuspojave lijekova, psihološki pristup pacijentu, empatičnost, savjeti oko promjene životnih navika i životnih okolnosti – sve su to razlozi zašto ljudi posežu za komplementarnom medicinom. Konvencionalna medicina ne bi to trebala shvatiti kao ugrozu koja prijeti egzistenciji medicine, već kao podstrek napredovanju i u drugim pravcima, a ne samo farmakoterapiji.</p><p>Osobno mislim da su svađe zastarjele. Ne jednom su mi došli ljudi koji su, primjerice, bioterapijom ili biorezonancom riješili problem desetgodišnjih glavobolja. Ja nemam pojma što su te tehnike, ali hoću li vikati na te ljude <em>zato što im je bolje</em>? A gdje je onda moja etika, ako pacijentu ne želim dobro samo zato kako bih zadovoljio svoje mentalne koncepte liječenja? Laičkim očima promatram napredak današnje fizike kao znanosti. Ona je fantastičnija od najluđih “alternativnih” teorija. Pred više od stotinu godina Einstein je potvrdio da su materija i energija ista priča. U zadnjih 30 godina našli smo čestice koje se vraćaju u prošlost i mijenjaju ju ovisno o budućnosti. Činjenica da je materija/energija od koje smo sazdani tek manjina u svemiru: ima je tek cca 5% koliko se danas zna. Oko 27% je tamna materija koju smo tek možda detektirali i koje teoretski kroz nas prođe nekoliko tona. Ostatak u svemiru čini tamna energija čiju funkciju širenja svemira još mogu poimati, ali njenu strukture i zakone u ovom životu neću razumjeti. Drugim riječima, do prije tridesetak godina nismo bili svjesni “samo” 95% svemira, a mislili smo u to doba da puno toga znamo. Još nismo sigurni, ali matematički je moguće da živimo u multiversu, svemiru sastavljenom od beskrajnog broja drugih svemira. To znači da postoji i beskrajni broj kopija svakog od nas. Ovisno o teoriji, nismo sigurni ima li 10 ili 26 dimenzija, a svjesni smo ih samo tri. Prema nekim teorijama prostor ima svoje dimenzije, a vrijeme svoje dimenzije, što je isto za prosječan um potpuno neshvatljivo.</p><p>Trebat će samo vrijeme, možda kroz samo nekoliko generacija, kako bismo ove pojmove i njihove zakonitosti koje tek treba otkriti, ugradili u percepciju shvaćanja i djelovanja biljnog ili životinjskog organizma.</p><p>Stoga treba pomiriti ovakve subjektivne percepcije. Komplementarna medicina može biti odlična komplementarna metoda znanstvenim shvaćanjima, ako ništa drugo onda zbog didaktičkih ili empatičkih razloga. S druge strane, znanstveno, racionalno poimanje, također ima svoju poetičnu ljepotu. Ono što je bitno je da tzv. “energetski pristup” ne bude kompenzacija neznanja i metoda <em>švercanja</em> loše kvalitete. Vrlo je bitno da komplementarna medicina nikada na silu ne isključuje konvencionalnu. Ne jednom smo imali primjere smrtnih slučajeva pacijenata koji su prestali uzimati inzulin ili kemoterapiju jer im je tako bilo rečeno.</p><p>Pogotovo energetski rad ne smije biti način da se ljudima “izmuze” novac. Nažalost, iza grandioznih duhovnih traktata i spekulativnih znanstvenih teorija to često ostaje glavni motiv.</p><p><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><h3>Integrativna medicina</h3><p>Kao odgovor na silne “svađe” konvencionalne i komplementarne medicine, razvio se jedan srednji i umjereni put. Ljudi ne postoje zbog lijekova, lijekovi postoje zbog ljudi. Svi medicinski djelatnici postoje zbog pacijenata. Pacijenti su na prvom mjestu, a potom slijedi zarada, znanstveni radovi i napredovanje u karijeri. Naizgled to svi znamo, ali razumijemo li to u potpunosti i implementiramo li to u posao? Moderna društvena/poslovna strujanja često imaju i svoje negativne posljedice. Već je rečeno koliko birokracija zna gušiti prosječnog liječnika; uvijek postoji strah od nekakvih kontroli, a i neki pacijenti, na krilima društvenog poticanja agresivnosti, unaprijed razmišljaju kako će tužiti liječnika ili liječnicu. Svako malo im u ordinacije upadaju prodajni predstavnici reklamirajući desetu po redu paralelu lijeka i od sebe i liječnika rade budale objašnjavajući kako je baš njihov lijek super. Ovo je postalo toliko zamorno da prodajni predstavnici danas uglavnom posežu za objašnjavanjem financijskih i logističkih, a ne farmakoloških prednosti lijeka. Farmaceuti gube enormno vrijeme proučavajući marketinške zavrzlame popusta, posebnih prodajnih akcija i gomile primki. Sustav je polako napravio patološki odmak koji neće biti jednostavno ispraviti.</p><p>Cilj integrativne medicine je ne samo dijagosticirati i dati lijek, odnosno promatrati uski segment jedne osobe. Tipičan je pristup u integrativnoj medicini da se u anamnezi ispita i više od same bolesti: kakva je prehrana i životne navike, kakve su poslovne i obiteljske okolnosti osobe, je li potrebna i psihološka pomoć, odnosno psihoterapija. Integrativna medicina pokušava otkloniti i druge faktore koji doprinose pojavi ili pogoršanja bolesti, ali i otkloniti razorne posljedice bolesti po psihu. Ne ostavljaju samo teške bolesti, poput tumora, posljedice po ljudsko raspoloženje. Kronične urogenitalne infekcije, alergijske bolesti poput atopijskog dermatitisa, kronične kožne bolesti poput psorijaze – tisuće je primjera takvih, relativno “manje opasnih” bolesti koje mogu ostaviti devastirajuće posljedice po kvalitetu života i psihički i emotivni integritet osobe. Naravno, od današnje medicine to očekujemo, ali, iskreno, koliko prosječan liječnik s dvadeset pacijenata u čekaonici ima realno vremena pozabaviti se takvim pitanjima? I nadalje, je li realno da liječnik to radi besplatno? U doba kad HZZO ima kroničnu rupu u financijama nećemo tako lako doživjeti da ovakav pristup i financijski realno zaživi. Integrativna medicina uglavnom nije usmjerena na nevidljivu sferu koja čije postojanje još nije dokazano, barem ne u obliku koji je danas uobičajen. Integrativna medicina koristi i klasične lijekove iz medicine, ali i biljne lijekove, dodatke prehrani, ovisno o procjeni liječnika i njegovom/njezinom iskustvu i znanju. Ona je po svojem pristupu holistička. Riječ holistički dolazi od grčke riječi <em>holos</em> (ὅλος) što znači cijeli, cjelokupan, sveobuhvatan, kompletni. I upravo to definira integrativnu medicinu. Termin holistička medicina je nažalost postao iskrivljen. Primjerice, energetski rad u aromaterapiji često se naziva holistički, premda to uopće ne mora biti slučaj. Holizam uključuje i vrlo solidno znanje iz medicine i patofizioloških procesa, baš kao i farmakologije, stoga ovo područje zahtijeva i iskustvo i doslovce erudiciju iz područja medicine. Osim duboke specijalizacije kao jednog od pristupa medicini, poput pojedinih područja kirurgije, holistički, integrativni pristup je jednako zahtjevan zbog potrebe širine znanja i iskustva. Zbog “kontaminacije” i zloupotrebe samog naziva holizma, osobno preferiram riječ integrativna medicina. Postoje i znanstveni časopisi na tu temu, poput <a href="http://www.imjournal.com/" target="_blank" rel="noopener">Integrative Medicine: A Clinician’s Journal</a> i <a href="https://www.journals.elsevier.com/european-journal-of-integrative-medicine" target="_blank" rel="noopener">European Journal of Integrative Medicine.</a></p><p>Integrativna medicina ima, naravno, žestoke kritičare. <a href="http://www.sciencebasedmedicine.org/acupuncture-infiltrates-the-new-england-journal-of-medicine/" target="_blank" rel="noopener">David Gorski</a> je naziva “quackademic medicine”. Ipak, moje je iskustvo da brojni liječnici, pogotovo u privatnoj praksi, primjenjuju neka počela integrativne medicine. Često nalazim propisane probiotike, čajeve, vitaminske suplemente, pa čak i propisanu psihoterapiju kod sasvim fizičkih bolesti i tegoba. To ovisi o stilu i specijalizaciji. Koliko vidim, dermatolozi i ginekolozi su općenito nešto otvoreniji prema drugačijim pristupima, dok je primjerice interna medicina tome zatvorenija. Medicinski su djelatnici ponekad skeptični i zbog neznanja. Završiti fakultet, odraditi staž i specijalizaciju i onda još i dalje učiti druge pristupe, uz svoju kontinuiranu edukaciju? Nije to tako jednostavno i zahtijeva dodatno vrijeme. To se pogotovo odnosi na fitoterapiju koja doista jest veliki teoretski zalogaj. Jedna majka je liječnici rekla kako svojoj kćeri daje ulje boražine. Liječnica je odgovorila: ” a što da vam ja na to kažem kad niti ja ne znam što je to boražina?”. Vrlo često liječnici kreću u nova učenja upravo zbog svojih pacijenata.</p><p>Treba prihvatiti najbolje od svih pristupa i, ako se pokaže potreba, kombinirati više njih. Promatrati pacijenta ne kao oboljelu od bolesti, već kao bolesnu <em>osobu</em>. To je osnova integrativne medicine i veliko olakšanje za pacijenta. Evo jednog primjera koji je vrlo čest: pacijentica koju dugo muči infekcija <em>Escherichia coli</em> u urinarnom sustavu dobila je novi antibiotik. No, dolazi i po savjet za biljnu terapiju i ne zna kako ću reagirati na to što pije lijek. Sama je u dilemi hoće li pomoći jer već tri puta nije pomogao, a opet se boji ne popiti lijek. Stvar je vrlo jednostavna: da, krenite piti lijek, a na meni je sugerirati vam koji ćete čaj piti nakon antibiotika, dobit ćete vjerojatno i probiotike koji mogu biti od koristi. I tako ćemo zbrojiti dva mehanizma djelovanja, jer i bakterija ne može biti rezistenta i na antibiotik i prirodne spojeve. Nadalje, ja i zakonski ne mogu intervenirati u službenu terapiju, osoba je došla samo po dodatni savjet. Ne možete zamisliti olakšanje pacijentice. Danas su svi previše istrenirani na isključivosti.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/integrativna-medicina/">Integrativna medicina</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Povijest i razvoj medicine i korištenja ljekovitih biljaka</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/povijest-i-razvoj-fitoterapije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:30:37 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=984</guid>

					<description><![CDATA[<p>Razvoj korištenja ljekovitih biljaka ide ruku pod ruku ne samo s razvojem medicine, već i razvojem drugih prirodnih znanosti te filozofije i religija. Na sljedećim [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/povijest-i-razvoj-fitoterapije/">Povijest i razvoj medicine i korištenja ljekovitih biljaka</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="984" class="elementor elementor-984" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-9f4341b elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="9f4341b" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-6843101" data-id="6843101" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-2357093 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="2357093" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Razvoj korištenja ljekovitih biljaka ide ruku pod ruku ne samo s razvojem medicine, već i razvojem drugih prirodnih znanosti te filozofije i religija. Na sljedećim tematskim cjelinama možete naći kratku povijest medicine, korištenja ljekovitih biljaka i znanosti općenito s najzaslužnijim imenima za njihov razvoj.</p><p>Od starog Egipta i prvih pisanih tragova čovjeka uopće, liječenje i spiritualne teme bile su uvijek u žiži interesa, a kroz njih i prva djela u kozmetologiji, kirurgiji, ginekologiji, kemiji i svim drugim disciplinama koje danas prepoznajemo kao zasebne kategorije. Fascinantan je razvoj iz kojeg se vidi jasna težnja racionalnosti, odvajanju magijskog, ali i istovremenom uvrštavanju etičkih principa i prije svega – ljubavi prema prirodi koja nas okružuje. Pročitajte kratke priče o onima koji su svoj život posvetili, često i uz velike žrtve, kako bismo danas bili okruženi svim znanjima i u njima uživali.</p><p>Ovo je hommage i svim onim kulturama koje nisu imale sreću ostaviti pisane tragove. Gotovo kompletna drevna povijest medicine Afrike, većine Južne i Sjeverne Amerike, te Australije i Oceanije je nedostupna. Neke informacije su zauvijek izgubljene jer tih naroda i kultura više nema. Tek njihovi današnji daleki potomci nose dijelove tog zaboravljenog znanja kroz usmenu predaju.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-27d7ca0 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="27d7ca0" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-f624ae6" data-id="f624ae6" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-cc81535 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="cc81535" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									Pogledajte:
<ul>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/paleoetnobotanika-i-povijest-probira-biljnih-lijekova/" target="_blank" rel="noopener">Paleoetnobotanika i povijest probira biljnih lijekova</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/" target="_blank" rel="noopener">Egipat i Mezopotamija</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/" target="_blank" rel="noopener">Kina i Indija</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/juzna-amerika/" target="_blank" rel="noopener">Južna Amerika</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Grčka i Rim</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/arapska-medicina/" target="_blank" rel="noopener">Arapska medicina</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/" target="_blank" rel="noopener">Srednji vijek i renesansa</a></li>
 	<li><a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/moderni-razvoj/" target="_blank" rel="noopener">Moderni razvoj</a></li>
</ul>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/povijest-i-razvoj-fitoterapije/">Povijest i razvoj medicine i korištenja ljekovitih biljaka</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Paleoetnobotanika i povijest probira biljnih lijekova</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/paleoetnobotanika-i-povijest-probira-biljnih-lijekova/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:40:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=993</guid>

					<description><![CDATA[<p>Kada je počelo korištenje ljekovitih biljaka? Kako zaroniti dublje od pisanih tragova? Prvi sačuvani zapisi čak i kad su stari nekoliko tisuća godina su recentni [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/paleoetnobotanika-i-povijest-probira-biljnih-lijekova/">Paleoetnobotanika i povijest probira biljnih lijekova</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="993" class="elementor elementor-993" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-d56a1e3 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="d56a1e3" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-885b349" data-id="885b349" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-aa4afea elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="aa4afea" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>Kada je počelo korištenje ljekovitih biljaka? Kako zaroniti dublje od pisanih tragova? Prvi sačuvani zapisi čak i kad su stari nekoliko tisuća godina su recentni u odnosu na povijest ljudske vrste. Koriste li životinje ljekovite biljke?</blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-3aafed0 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="3aafed0" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-6249bb9" data-id="6249bb9" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-a4500b6 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="a4500b6" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<h5>Životinje i ljekovite biljke</h5><p>Ljudska vrsta nije jedina koja koristi ljekovite biljke. 1978. godine Jansen je prvi opazio kako novozelandski tobolčar <em>Trichosurus vulpecula</em> odabire neke biljne vrste u prehrani samo kada imaju parazite [1]. Biolozi su sistematski započeli proučavati zanimljivo područje <em>zoofarmakognozije</em> i evolucijski vrlo udaljene i kognitivno različite vrste koriste ljekovite biljke [2]. Čak i kognitivno slabo razvijene vrste, poput monarh leptira (<em>Danaus plexippus</em>), koriste biljke koje smanjuju parazitarne infestacije u larvama [3]. Kada osjete prisustvo parazitne ose, vinska mušica liježe jajašca u supstrat bogatiji etanolom [4]. Propolis je nastao iz genetske nužde jer pčelama nedostaje dio imunoloških gena koje drugi kukci imaju, pa su antimikrobne tvari (rezine) iz biljaka naučile sakupljati i pretvarati u svima poznati pčelinji proizvod koji njima samima služi kao obrana protiv mikroorganizama [5]. Vrsta moljaca <em>Limantria dispar</em> koristi biljnu hranu bogatiju taninima kako bi držala pod kontrolom virus iz obitelji bakulovirusa koji ih napada [6]. Ostaje pitanje, koliko je ovo znanje doista kognitivno? Vjerojatno ne. Čini se da je ovakvo znanje genetski prenošeno, a vjerojatno se razvilo kombinacijom empirije i čiste genetske selekcije kroz mnoge generacije.</p><p>Empirija i prenošenje znanja u kognitivno razvijenijih bića ipak postoji. U tropskoj Africi primati jedu nutritivno slabo vrijednu, grubu i gorku biljku <em>Vernonia amygdalina</em>, a nastale gorke tvari djeluju protiv parazita. Vlaknasta struktura pomaže fizičkom uklanjanju parazita iz probavnog sustava [7]. Bonobo majmuni napadnuti crijevnim parazitima ili čak preventivno, u sezoni kada parazita ima više, posegnut će za biljkom <em>Manniophyton fulvum</em> [8]. Ta biljka pripada opasnoj obitelji Euphorbiaceae, iritira sluznicu i nije uopće dio njihove prehrane. Bonobo majmuni poslože listove na jezik izbjegavajući usnice, ne žvaču ih, natope ih slinom ih i progutaju cijele. Znanstvenici se često spore oko zoofarmakologije zbog tanke granice između biljne prehrane i biljnog lijeka, ali korištenje agresivne biljke <em>Manniophyton fulvum</em> je tipičan primjer korištenja biljke isključivo kao lijeka, a ne slučajnog procesa tijekom ishrane biljkama. U Keniji trudne slonice pred porod koriste koru biljke iz obitelji Boraginaceae koje inače ne jedu i istraživači su opazili da u roku četiri dana dolazi do poroda. Koru te biljke kenijske žene su tradicionalno koristile za istu namjenu [9]. Jansen je opazio kako azijski nosorog koristi koru biljke <em>Ceriops candolleana</em>. To je biljka iznimno bogata taninima koje biljojedi bolje podnose od nas svejeda no u normalnim okolnosti ta biljka im nije na jelovniku. Tanini se očito metaboliziraju i izlučuju urinom jer im urin nakon takvog obroka postaje crven, pa su zoolozi zaključili kako se vjerojatno radi o samoliječenju urinarnih parazita ili infekcija [10].</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/bonobo-majmuni.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-7099" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/bonobo-majmuni.jpg" alt="" width="500" height="334" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/bonobo-majmuni.jpg 500w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/bonobo-majmuni-300x200.jpg 300w" sizes="(max-width: 500px) 100vw, 500px" /></a></p><p>Kako znanstveno definirati samoliječenje kod životinja? Potreban nam je objektivni kriterij razlikovanja prehrane od liječenja u životinja. Michael Huffman je 1996. godine predložio sljedeće kriterije [7]:</p><ol><li>biljna vrsta nije redovna ishrana</li><li>navedena vrsta ima nisku nutritivnu vrijednost za životinju</li><li>životinja koristi takvu vrstu samo sezonski ili po potrebi</li><li>druge članice grupe koje nemaju određene tegobe ne učestvuju simultano u konzumaciji biljke</li></ol><p>Do sada je opisano oko 40 vrsta koje životinje koriste za samoliječenje.</p><h5>Čovjek i njegovi srodnici</h5><p>Krenemo li prema kognitivno daleko razvijenijim vrstama, paleontološki podaci potvrđuju da su neandertalci koristili cijeli niz ljekovitih biljaka i njihovih ekstrakata [11]. Analizom tla mjesta boravka neandertalaca, zuba, kemijskom analizom fosilnog izmeta i oruđa znamo da su neandertalci današnje Španjolske koristili stolisnik, kamilicu i komorač, na području današnje Njemačke i Italije brezu, sljezove u Izraelu i neku od borovica u današnjoj Siriji. Postoji li razlika između neandertalaca, time i nas, te leptira? Interakcija leptira i biljaka je evolucijska, a ne kognitivna. Transgeneracijski prijenos znanja vjerojatno postoji u viših vrsta. Korištenje biljaka u neandertalaca bilo je kognitivno, gdje je prijenos znanja bio ključan i korištenje primjene stolisnika duga je neprekinuta linija prenošenja znanja kroz generacije, puno prije no su nastala pisma i knjige.</p><p>Fitoterapija se razvijala prije svega iskustveno (empirijski), metodama pokušaja i pogrešaka. Kroz iskustvo i preneseno znanje ljudi su odmah počeli tražiti zakonitosti: zbog čega biljke djeluju i može li se pretpostaviti kako neka biljka djeluje? Ovakva razmišljanja kasnije će uroditi razvojem znanosti, a u početku su se tražili zakonitosti koje su bile dostupne tadašnjem čovjeku.</p><p>Mnoge ljekovite biljke bile su odabrane kroz <strong>prehranu</strong>. Plodovi borovnice (<em>Vaccinium myrtillus</em>) mame i ljude i životinje svojim aromatično-slatkim okusom, ali istovremeno su ljudi zamijetili kako plod borovnice, pogotovo sušen, može zaustaviti proljev. Plodovi biljke vrlo srodnog hrvatskog naziva, borovica (<em>Juniperus communis</em>), zimi također imaju slatki okus te su služile za prehranu, ali s jednom nuspojavom – pojačanim mokrenjem (diurezom) jer je borovica diuretik. Cijeli niz ljekovitih biljaka, prije svega začina (luk, papar, češnjak, kardamom, kim, crni kim, anis…) u fitoterapiju su nam došli izravno iz kulinarstva, odnosno prehrane. Te biljke su pomagale konzerviranju mesa te olakšavanja probavnog procesa.</p><p>Neke su biljke bile odabrane u skladu s teorijom da u prirodi za svaku bolest postoji lijek, samo ga moramo naći. Vrlo često takve teorije uključuju viša bića iz spiritualnog svijeta koji nam želi sugerirati kako da ga nađemo. Jedna je takva <strong>teorija signatura</strong>, odnosni morfološki kriterij [12]. Biljka jetrenka (<em>Hepatica nobilis</em>) ima listove slične jetri, listovi slezenice (<em>Asplenium trichomanes</em>) su slični slezeni, a srebrno-zeleni listovi plućnjaka (<em>Pulmonaria officinalis</em>) sliče na tkivo pluća. Teorija signatura naglašava da nam same biljke, odnosno neka viša sila, žele pokazati za koji su organ ljekovite. Premda je teorija signatura danas arhaična i zanimljiva povjesničarima farmacije i botanike, činjenica je da postoji cijeli niz takvih primjera zbog kojeg su ljudi i stvorili (zaključili) zakonitosti, a sama teorija je bila popularna sve do XIX stoljeća. William Coles u XVII stoljeću, u djelu <em>The Art of Simpling</em>, piše kako je plod oraha ljekovit za “glavu” zbog jezgre ploda koja sliči na mozak, što nije daleko od istine zbog sadržaja omega-3 kiselina u plodu oraha. Prema njemu, listovi gospine trave imaju rupice (otuda i naziv <em>Hypericum perforatum</em>) što podsjeća na ozljede ljudske kože – za što se gospina trava i koristi. Teorija signatura odigrala je važnu ulogu davno prije prvih pisanih tragova, a njen naziv dugujemo knjizi njemačkog teologa i mistika Jakoba Böhmea nazvanoj <em>Signatura Rerum</em>.</p><p>Teorija signatura zvuči toliko romantično da ima poklonike do današnjih dana. Ona može imati i didaktičku vrijednost, ali u praktičnom životu tu prestaje romantika. Znatan dio lijekova nismo olako našli šetajući se po livadama i tek smo razvojem znanosti pomogli u liječenju nekoć teških i smrtonosnih bolesti. To smo shvatili već pred stotinu godina i stavili doktrinu signatura u svoje realne povijesne okvire [13].</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/topola.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-7100" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/topola.jpg" alt="" width="502" height="343" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/topola.jpg 502w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/topola-300x205.jpg 300w" sizes="(max-width: 502px) 100vw, 502px" /></a><br />Ponekad se uz teoriju signatura vezuje i ekološki kriterij odabira, odnosno smatra se njenom ekstenzijom. Edward Stone (XVIII. stoljeće) opisuje kako je vrba ljekovita za groznicu, jer “to se stablo raduje u vlažnom i mokrom tlu, gdje groznice ima na pretek”, premda sam E. Stone nije prvi primijenio vrbu za liječenje povišene tjelesne temperature. Isti ekološki kriteriji davno je primijenjen i na suručicu (močvarna končara, <em>Filipendula ulmaria</em>), koja je poput vrbe također močvarna biljka i stoljećima je korištena za liječenje povišene tjelesne temperature (groznice) i reumatoidnog artritisa [14]. U ekološki kriterij odabir objedinjuje i promatranje interakcija biljnih i životinjskih vrsta. Propolis je svima poznata i vrlo popularna ljekovita tvar. Manje je poznati da je propolis izvorno biljna tvar koju pčele na sjevernoj polutki skupljaju iz rezine topole (tzv. poplar type), te ju enzimski obrađuju i koriste u obrani protiv mikroorganizama. Promatranjem ponašanja pčela ljudi su došli do zaključka da bi poput pčela mogli sakupljati rezinu topole – ona se koristi za zacjeljivanje rana i infekcija kože i sluznice [15].</p><p>Kao i kod svih znanosti, od fizike, astronomije do kemije i medicine, fitoterapija je kroz stoljeća bila vezana uz ljudsku fascinaciju nevidljivom, duhovnom sferom. Stoga je u razvoju fitoterapije i odabiru ljekovitih biljaka ulogu odigrala intuitivna praksa, kroz šamanističke i religijske obrede. Ona i danas ima naizgled važnu ulogu u nekim narodima Južne Amerike i Afrike. Intuitivna, šamanistička praksa tvrdi kako i biljke, poput ljudi i životinja imaju duh, nevidljivu komponentu koja također liječi. Gledano znanstvenim očima, smatramo da je takvo vjerovanje simboličko prikazivanje djelovanja farmakološki aktivnih tvari iz biljaka, a djelomično je povezana i s teorijom signatura. Poznati je primjer ajahuaska (ayahuasca). To je zabranjena droga podrijetlom iz amazonskog područja, kombinacija biljki iz dva roda: <em>Psychotria</em> i vrsta lijana <em>Banisteriopsis</em>. <em>Psychotria</em> sadrži zabranjenu supstanciju dimetil-triptamin (DMT) koja izaziva halucinacije i vizije. Ekstrakt vrsti <em>Psychotria</em> ima slabo i kratkotrajno djelovanje zbog razgradnje aktivnog spoja DMT-a djelovanjem enzima monoamin-oksidaza. U lokalnoj medicini i šamanističkoj praksi, ekstraktu <em>Psychotria</em> dodaje se vodeni ekstrakt vrsti <em>Banisteriopsis</em>, koji sadrži inhibitore monoamin-oksidaza, β-karboline. Oni znatno produljuju djelovanje Psychotria vrsta [16]. Do današnjeg dana ostalo je kontroverzno kako je odabrana baš ova kombinacija aktivnih tvari među tisućama biljnih vrsta u prašumi: lokalna legenda govori o šamanističkom i božanskom podrijetlu, dok znanost naglašava upravo metodu pokušaja i pogreške. Intuitivna, šamanistička praksa u modernom je svijetu dobila na popularnosti kroz razne oblike New Age pokreta.</p><p>[1] G. G. (Gerald G. Montgomery, The ecology of arboreal folivores : a symposium held at the Conservation and Research Center, National Zoological Park, Smithsonian Institution, May 29-31, 1975. Smithsonian Institution Press, 1978.<br />[2] J. C. de Roode, T. Lefevre, and M. D. Hunter, “Self-Medication in Animals,” Science (80-. )., vol. 340, no. 6129, pp. 150–151, Apr. 2013.<br />[3] E. D. Sternberg et al., “Food Plant Derived Disease Tolerance and Resistance in a Natural Butterfly-Plant-Parasite Interactions,” Evolution (N. Y)., vol. 66, no. 11, pp. 3367–3376, Nov. 2012.<br />[4] B. Z. Kacsoh, Z. R. Lynch, N. T. Mortimer, and T. A. Schlenke, “Fruit Flies Medicate Offspring After Seeing Parasites,” Science (80-. )., vol. 339, no. 6122, pp. 947–950, Feb. 2013.<br />[5] M. Simone-Finstrom and M. Spivak, “Propolis and bee health: the natural history and significance of resin use by honey bees Propolis and bee health: the natural history and significance of resin use by honey bees*.”<br />[6] M. A. Foster, J. C. Schultz, and M. D. Hunter, “Modelling Gypsy Moth&#8211;Virus&#8211;Leaf Chemistry Interactions: Implications of Plant Quality for Pest and Pathogen Dynamics,” J. Anim. Ecol., vol. 61, no. 3, p. 509, Oct. 1992.<br />[7] J. Shurkin, “News feature: Animals that self-medicate.,” Proc. Natl. Acad. Sci. U. S. A., vol. 111, no. 49, pp. 17339–41, Dec. 2014.<br />[8] B. Fruth et al., “New evidence for self-medication in bonobos: Manniophyton fulvum leaf- and stemstrip-swallowing from LuiKotale, Salonga National Park, DR Congo,” Am. J. Primatol., vol. 76, no. 2, pp. 146–158, Feb. 2014.<br />[9] K. P. N. Shuker, The hidden powers of animals : uncovering the secrets of nature. Marshall, 2001.<br />[10] J.-P. Jost, Y.-C. Jost, and Dupliprint), L’ automédication chez les animaux dans la nature : et ce que nous pourrions encore apprendre d’eux. Connaissances et savoirs, 2015.<br />[11] G. P. Shipley and K. Kindscher, “Evidence for the Paleoethnobotany of the Neanderthal: A Review of the Literature,” Scientifica (Cairo)., vol. 2016, pp. 1–12, 2016.<br />[12] J. M. S. Pearce, “The Doctrine of Signatures,” Eur. Neurol., vol. 60, no. 1, pp. 51–52, 2008.<br />[13] “The Doctrine of Signatures.,” Hosp. (Lond. 1886)., vol. 46, no. 1184, p. 108, Apr. 1909.<br />[14] “XXXII. An account of the success of the bark of the willow in the cure of agues. In a letter to the Right Honourable George Earl of Macclesfield, President of R. S. from the Rev. Mr. Edward Stone, of Chipping-Norton in Oxfordshire,” Philos. Trans. R. Soc. London, vol. 53, pp. 195–200, Jan. 1763.<br />[15] A. K. Kuropatnicki, E. Szliszka, and W. Krol, “Historical aspects of propolis research in modern times.,” Evid. Based. Complement. Alternat. Med., vol. 2013, p. 964149, 2013.<br />[16] E. Domínguez-Clavé et al., “Ayahuasca: Pharmacology, neuroscience and therapeutic potential,” Brain Res. Bull., vol. 126, no. Pt 1, pp. 89–101, Sep. 2016.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/paleoetnobotanika-i-povijest-probira-biljnih-lijekova/">Paleoetnobotanika i povijest probira biljnih lijekova</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Egipat i Mezopotamija</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 21 Feb 2019 13:50:34 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1000</guid>

					<description><![CDATA[<p>Prve kolijevke civilizacije bile su i prve kolijevke fitoterapije. Red mističnog i red racionalnog, slagalica se počela slagati. Korištenje nekih biljaka ima gotovo isti oblik [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/">Egipat i Mezopotamija</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1000" class="elementor elementor-1000" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-9b447f6 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="9b447f6" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-2985bb8" data-id="2985bb8" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-2413ad0 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="2413ad0" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>Prve kolijevke civilizacije bile su i prve kolijevke fitoterapije. Red mističnog i red racionalnog, slagalica se počela slagati. Korištenje nekih biljaka ima gotovo isti oblik i dan danas, od maka i sene do timijana.</blockquote>								</div>
				</div>
				<div class="elementor-element elementor-element-2d483f0 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="2d483f0" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<h5>Mezopotamija</h5><p>Smatra se da je pisana povijest započela u Mezopotamiji oko 3100 godina prije nove ere. Sumerani su zapisivali klinastim pismom u glinene pločice razne podatke, a francuski arheolog René Labat proučio je četrdesetak pločica posvećenih dijagnozi i liječenju, sačuvanih u knjižnici kralja Asurbanipala [1].</p><p>Grčki povjesničar Herod zbunio je povjesničare svojim impresijama medicine Mezopotamije. Prema njegovim riječima, bolesna osoba bi jednostavno sišla na ulicu a prolaznici bi mu ponudili svoj savjet. Ovakav princip sablasno sliči na današnje savjete Facebook grupa. Herodov opis bio je pomalo zlonamjeran i površan [2], [3]. Mezopotamija je imala ustanove posvećene liječenju i čak tri klase „pomagača“. Prava preteča današnjih medicinskih struka bili su asu ili azu. Bili su izvježbani u uzimanje anamneze pacijenta te su bili educirani zapisanima formulama i svojim iskustvom i prenošenim usmenim znanjem. Sam naziv <em>a-su</em> znači „čovjek koji poznaje vodu (ili ulje)“. Prema zapisanoj legendi, bog Enki odabrao je biljke i asocirao njihovo korištenje s pojedinim organima. S današnjeg aspekta priča zvuči naivno, ali je duboko ukorijenila ideju materije liječenja odnosno fizičkog (kemijskog) lijeka i, što je bitnije, otvorila prostor indikacije – za pojedini organ (bolesti) koriste se određene vrste i ne možemo davati „sve za sve“. Važnost potrebe korištenja materije bila je bitna, jer su zapisali vjerovanje kako je bolest posljedica kazne viših sila zbog kršenja nekih pravila ili zakona. Osim asu, postojali su duhovno-religijski iscjelitelji. Hamurabijev zakonik precizno ih je klasificirao u dvije klase. <em>Baru</em> su bili proroci ili vidioci, a <em>ashipu</em> ili <em>asipu</em> su bili egzorcisti no njihova uloga nije bila samo „tjeranje demona“ već i utvrđivanje grijeha ili prijestupa s kojima je bolesnik nagnao boga ili demona da ga učine bolesnim. Pogledamo li današnji svijet, nije se puno toga promijenilo i ovakva razmišljanja nalazimo i u institucionaliziranim religijama, samo je medicina postala neovisnija od ovakvih direktnih utjecaja, premda smo imali i ministre koji se još vraćaju u doba Mezopotamije. Hamurabijev zakonik precizirao je cijene i uveo imovinski cenzus. Tri sloja su postojala &#8211; <em>awelum</em> su bili bogati, <em>mushkenum</em> je bio srednji sloj a <em>wardum</em> su bili robovi. Prema istom zakoniku, država je imala pravo nadgledati njihov rad a propusti i pogreške su se fizički kažnjavali.</p><figure id="attachment_23953" aria-describedby="caption-attachment-23953" style="width: 300px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/512px-P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-23953 size-medium" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/512px-P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient-300x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient.jpg&quot;&gt;Hammurabi&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/3.0&quot;&gt;CC BY 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="300" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/512px-P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient-300x300.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/512px-P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient-150x150.jpg 150w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/512px-P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient.jpg 512w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><figcaption id="caption-attachment-23953" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:P1050763_Louvre_code_Hammurabi_face_rwk-gradient.jpg">Hammurabi</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by/3.0">CC BY 3.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Mnogi nazivi na pločicama znaju biti zbunjujući, poput naziva “mast lava”, a vjerojatno su slične pojmovima koje i danas koristimo (“tigrova mast”) i koje nemaju puno veze sa životinjama. Ipak, znamo da su na području današnje Mezopotamije koristili timijan, mirtu, vrbu, senu, sladić, smokvu i metvicu (ne paprenu metvicu, koja se kao hibrid pojavila mnogo stoljeća kasnije), one iste biljke koje su planetarno poznate i danas. Mezopotamiji dugujemo korištenje opijatnih biljaka koje su vjerojatno koristili za liječenje boli. Neke od njih i njihovi kemijski spojevi i danas se koriste u medicini, poput bunike (<em>Hyosyamus sp.</em>), mandragore (<em>Mandragora officinarum</em>), maka (<em>Papaver somniferum</em>), velebilja (<em>Atropa belladonna</em>), indijske konoplje (<em>Cannabis sativa</em>) i pijanog ljulja (<em>Lolium temulentum</em>). U Hamurabijevom zakoniku također se spominju ljekovite biljke, poput sezama i njegovog ulja. Kao nosač ljekovitih tvari koristila se voda, vino, pivo, ulja i masti te bitumen, a koristili su se i razni minerali poput morske soli, glina i kalij nitrat. Na prostoru današnje sjeverne Sirije 1928. godine otkriven je grad Ugarit. Tamošnji zapisi dokazali su prve vještine farmaceutskog zanata – vage, kliješta za držanje vrućih posuda, sita i posude za miješanje. Očito je postojala izmjena znanja, grad Ugarit održavao je vezu s Egiptom i Ciprom. Prvi koraci bili su prilično prožeti, kao i u starom Egiptu, mističnim ritualima a ne samo ljekovitim tvarima. Znamo da su s racionalne strane poznavali pojam obrade rane i korištenja prvih antiseptika poput meda, mire i cedra, a usavršena je i tehnika zamatanja rana lanenom tkaninom. Rođena je i prva kirurgija sa skalpelima od bakrenih legura i opisani su procesi otvaranja rana s gnojem te operacija jetrenih apscesa i obrada inficirane kosti.</p><p>Ova kultura se zasigurno očuvala sve do prvog tisućljeća prije nove ere. Na prostorima tadašnje Mezopotamije medicina će doživjeti ponovnu renesansu u doba rane arapske kulture.</p><h5>Egipat</h5><p>Egipat je druga drevna civilizacija koja je ostavila pisane tragove, te je nesumnjivo ostavila najdublje tragove u grčkoj, a kasnije i u europskoj medicini. U razmatranju povijesti egipatske medicine nailazimo na puno mistifikacije, baš kao i u slučaju piramida i nju, kao i medicinu Mezopotamije, treba staviti u realni kontekst [4].</p><p>Prvi i najstariji <strong>Ramesseum papirus</strong> čuva se u Oxfordu i potiče iz 1980. godine prije nove ere. Postoje dva Ramesseum papirusa i osim navedenog „medicinskog“ postoji i „dramatski“. U njemu nalazimo tipičnu egipatsku povezanost farmaceutskih receptura s magijskim obredima. Opisani su postupci odvajanja majke i tek rođenog djeteta u porodništvu te prvi pokušaj određivanja spola djeteta temeljem majčine fiziologije. Navedeni su recepti za tegobe očiju te prvi preparati u pedijatriji, a posebna je pažnja posvećena tegobama mišićno-koštanog sustava uz tehnike opuštanja mišića.</p><p>Sljedeći su <strong>Kahun papiri</strong> koji vjerojatno datiraju iz 1850. godine prije nove ere iz doba XII dinastije. Prema nekim autorima, moguće je da su oko 150 godina mlađi. Papirus je posvećen ženskom zdravlju. Koristile su se puno fumigacije, tretiranje dimom. Primjerice, kod zubobolje se koristila fumigacija tamjanom i zapaljenim uljem. Prikazane su i recepture za vaginalnu primjenu. S današnjeg aspekta terapije su primitivne. Pogledajmo jedan primjer. Kod boli u utrobi, žena je trebala sjesti raširenih nogu na usitnjene stabljike datulje namočene u pivu. Kod akutne boli, žena je trebala samljeti sirovi grah svojim kutnjacima i kako kažu, to djeluje „milijun puta“. Pomalo podsjeća na današnju Facebook medicinu.</p><p><strong>Papirus Ebers</strong> je najimpresivniji od svih medicinskih papirusa. Dugačak je preko 20 metara, u odličnim je stanju i čuva se u Leipzigu. Nastao je 1536. godine p.n.e. u Thebesu a nađen je među nogama mumije u Assasifu. Pravo je blago povijesti medicine i sadrži točno 877 različitih recepata. Sadržajno govori bolestima želuca, anusa, kože, srca, urogenitalnog sustava i bolesti ekstremiteta. U njemu se pojavljuje niz biljaka koje danas poznajemo i koristimo. Češnjak su davali robovima radi izdržljivosti, a otrovni mrazovac su koristili kod reumatskih tegoba. Ne zaboravimo kako se aktivne tvari mrazovca i danas koriste kod upalne bolesti gihta. Kao i u Mezopotamiji, mak (<em>Papaver somniferum</em>) koristi se kod nesanice i za smanjenje boli, a primjena u boli održala se i u današnjoj medicini. Morač (kela) koristio se kod tegoba bubrega, baš kao i peršin. Egipćani su srce smatrali središnjim organom svih tekućina, što je djelomično točno, gdje se spominje niz biljaka poput bosiljka, luka i sladića. Sladić se osim za boli u prsima koristio, kao i danas, kod tegoba dišnog sustava. Egipćani nisu poznavali koncept infektivnih bolesti, ali su svejedno empirijski koristili timijan za tretiranje rana. Razmišljali su i o kontracepciji koristeći vaginalno pastu datulje, akacije i meda. Papirus Ebers je simbol psihijatrije kao struke jer jasno opisuje probleme depresije i demencije. „Kada je njegovo srce potlačeno i iskusilo je tugu, imaj na umu da mu je srce zatvoreno a tama je u njegovom tijelu zbog gnjeva koji izjeda njegovo srce.“ Tužan opis depresije star preko 3500 godina. Papirus Ebers je neobično iskren. Za liječenje tumora, reći će: „nećeš poduzeti ništa.“ Ovo priznanje nemoći trenutnog nivoa znanja velika je škola za sve nas. Ne zaboravimo, papirus Ebers je i te kako i prožet inkantacijama – molitvama protiv demona i sila koje uzrokuju bolest i taj dio je integralni dio govoreći o kontekstu tog vremena čije se ideje protežu do današnjih dana [5].</p><p>Sljedeći je<strong> Hearst papirus</strong> nastao oko 1500 godina p.n.e. Sličan je papirusu Ebersu s preparatima ali i kirurškim zahvatima. Sadrži ukupno 260 preparata uključujući i kozmetičke preparate [6].</p><figure id="attachment_998" aria-describedby="caption-attachment-998" style="width: 300px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Edwin-Smith-papyrus.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-998 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Edwin_Smith_Papyrus_v2.jpg&quot;&gt;Jeff Dahl&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Edwin-Smith-papyrus-300x230.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Edwin_Smith_Papyrus_v2.jpg&quot;&gt;Jeff Dahl&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="300" height="230" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Edwin-Smith-papyrus-300x230.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Edwin-Smith-papyrus.jpg 500w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><figcaption id="caption-attachment-998" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Edwin_Smith_Papyrus_v2.jpg">Jeff Dahl</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p><strong>Edwin Smith papirus</strong> nas zbunjuje. Premda je nastao oko 1500 g. p.n.e. njegova lingvistička struktura je puno starija i vjerojatno je prijepis nekog daleko starijeg dokumenta. Moguće je da je Edwin Smith papirus i najstariji medicinski dokument Egipta. Neki autori su spekulirali da mu porijeklo vuče sve do Imhotepa, no sam tekst je iznimno moderan i znanstven i smatra se temeljem racionalne medicine. Da, u njemu nalazimo osam egzorcizama, ali struktura je uglavnom empirijska i racionalna. Edwin Smith je prije više kirurški a manje farmakološki i opisuje rane, nagnječenja ali i frakture kostiju uključujući i kosti glave. Opisuju se manipulacije i bandažiranje. Papirus je vrijedan zbog anamnestičke procedure koje uključuju vizualni pregled, palpaciju (pipanje), te mjerenje pulsa. Vrlo precizno postavlja opservaciju, potom dijagnozu te na kraju – prognozu. Odlučuje se hoće li se bolest tretirati ili ne. U njemu nalazimo kozmetičke recepture mineralima i Ebers i Edwin Smith se smatraju početkom kozmetičke znanosti [7][8][9].</p><p>Potom slijede nekoliko drugih papirusa: <strong>Ermanov</strong> papirus (1450-1350 p.n.e.), <strong>Londonski</strong> (1350 p.n.e.) i <strong>Berlinski</strong> (1300 p.n.e.). U Berlinskom nalazimo recepture slične Ebersovom i zanimljivu „anti age kremu“ od piskavice, bušina (<em>Cistus ladanifer</em>) i paste biljke <em>Citrullus colocynthis</em>. Kasniji <strong>Chester Beatty</strong> papirus sadrži relativno malo medicinskog sadržaja dok <strong>Carlsberg VIII</strong> papirus (1200 p.n.e.) sadrži preparate iz oftamologije.</p><p>2007. godine pariški muzej Louvre nabavio je iz misteriozne privatne zbirke osobe koja je, navodno, pedesetih godina kupila ogroman papirus dug sedam metara, drugi po veličini nakon Ebersa. On sadrži pravu farmakopejsku strukturu s preparatima (lijekovima) i striktnim indikacijama. Nazvan je <strong>Louvre 32847</strong> i nedavno je o njemu objavljena i knjiga [10].</p><p>Premda je egipatska medicina jedan od korijena moderne medicine, njenu vrijednost ne treba precjenjivati. Magijski rituali bili su duboko ukorijenjeni u njenu strukturu, mnoge recepture su s današnjeg aspekta bizarne ili škodljive. Ipak, ostaje nam utjeha kako su to prvi koraci u modernu medicinu kroz ljekovite biljke i kirurške intervencije i empirijski pokušaj jednog vremena. Amiodaron i kromoglikat, primjerice, direktno su bili inspirirani biljkom <em>Ammi visnaga</em> (kela, morač), čija upotreba seže od doba starog Egipta.</p><p>[1] J. Filliozat, “Notice sur la vie et les travaux de M. René Labat, membre de l’Académie,” Comptes rendus des séances l’Académie des Inscriptions B.-lett., vol. 122, no. 4, pp. 698–707, 1978.<br />[2] F. P. Retief and L. Cilliers, “Mesopotamian medicine.,” S. Afr. Med. J., vol. 97, no. 1, pp. 27–30, Jan. 2007.<br />[3] E. K. Teall, “Medicine and Doctoring in Ancient Mesopotamia.”<br />[4] W. Ledermann, “Una mirada crítica sobre la medicina en el Antiguo Egipto,” Rev. Chil. infectología, vol. 33, no. 6, pp. 675–679, Dec. 2016.<br />[5] F. R. Ali and A. E. T. Finlayson, “Pharaonic Trichology: The Ebers Papyrus,” JAMA Dermatology, vol. 149, no. 8, p. 920, Aug. 2013.<br />[6] B. Joseph Offord, “A New Egyptian Medical Papyrus,” 1913.<br />[7] A. Vargas, M. López, C. Lillo, and M. J. Vargas, “El papiro de Edwin Smith y su trascendencia médica y odontológica,” Rev. Med. Chil., vol. 140, no. 10, pp. 1357–1362, Oct. 2012.<br />[8] M. Stiefel, A. Shaner, and S. D. Schaefer, “The Edwin Smith Papyrus: The Birth of Analytical Thinking in Medicine and Otolaryngology,” Laryngoscope, vol. 116, no. 2, pp. 182–188, Feb. 2006.<br />[9] J. J. van Middendorp, G. M. Sanchez, and A. L. Burridge, “The Edwin Smith papyrus: a clinical reappraisal of the oldest known document on spinal injuries.,” Eur. Spine J., vol. 19, no. 11, pp. 1815–23, Nov. 2010.<br />[10] T. Bardinet, Médecins et magiciens à la cour du pharaon : une étude du papyrus médical Louvre E 32847. .</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/">Egipat i Mezopotamija</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Kina i Indija</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 24 Feb 2019 14:25:54 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1007</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ginseg, kurkuma, đumbir, gotu kola, cimetovac – biljke koje danas gotovo prihvaćamo kao “domaće” svoju egzotičnu biografiju započinju vrlo davno u kulturama istoka. Kineska i [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/">Kina i Indija</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1007" class="elementor elementor-1007" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-fae1dc6 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="fae1dc6" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-c0576be" data-id="c0576be" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-be0a9e3 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="be0a9e3" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>Ginseg, kurkuma, đumbir, gotu kola, cimetovac – biljke koje danas gotovo prihvaćamo kao “domaće” svoju egzotičnu biografiju započinju vrlo davno u kulturama istoka. Kineska i ajurvedska medicina imaju drugačije teoretske postavke od zapadne medicine, ali dijele katkad fascinantnu sličnost s našom kulturom premda nisu stasale zajedno. Nisu samo opstale već su se i uvelike proširile po cijelom svijetu.</blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-19e7472 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="19e7472" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-64a71ca" data-id="64a71ca" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-b9c3b2a elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="b9c3b2a" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<h3>Kina</h3><p>Krenut ćemo, paradoksalno, od sadašnjosti prema prošlosti. Odluka Svjetske zdravstvene organizacije da uključi kinesku tradicionalnu medicinu (TCM) i njen način dijagnostike u ICD-11 sustav podigla je ove godine puno bure u akademskoj zajednici. ICD-11 je skraćenica za International Classification of Diseases 11th Revision. Navedimo nekoliko primjera. SE93 – uzorak padajuće Qi energije. SF12 – uzorak suhe flegme. Mišljenja su podijeljena. Neki Indijci su se pobunili jer se izostavio njihov sustav doša. Većina se pita – koliko je sve to doista utemeljeno?</p><figure id="attachment_7397" aria-describedby="caption-attachment-7397" style="width: 250px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/oracle-bone.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7397 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Shang_dynasty_inscribed_scapula.jpg&quot;&gt;National Museum of China&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/oracle-bone.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Shang_dynasty_inscribed_scapula.jpg&quot;&gt;National Museum of China&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="250" height="385" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/oracle-bone.jpg 250w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/oracle-bone-195x300.jpg 195w" sizes="(max-width: 250px) 100vw, 250px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7397" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Shang_dynasty_inscribed_scapula.jpg">National Museum of China</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0">CC BY-SA 3.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>S kontroverze zakoračimo u najdublju povijest kineske medicine. 1899. godine Wang Yirong, voditelj carske škole, odlučio je zbog svoje bolesti potražiti u staroj ljekarni lijek koji se zove <strong>„zmajeva kost“</strong>. Otkrilo se pravo blago, medicinski zapis na fosiliziranoj kosti koji potječe iz doba između 1324. i 1266. godine p.n.e. To što nam je stara kost ispričala bio je déjà vu, ideja bolesti sličila ja na sve druge priče, od <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/" target="_blank" rel="noopener">Egipta</a> do Amerike. Bolesti su mogle dolaziti iz tri izvora. Neke su dolazile ravno od vladara neba Shangdia ili kroz njegove posrednike poput kiše. Drugi izvor bolesti su preci koji su mogli postati zle nadnaravne sile. Treći izvor su bili gu, insekti i paraziti. Kao i u Egiptu, ljekovite tvari su bile povezane s ritualima poput egzorcizma i inkantacijama [1].</p><p>U gradu <strong>Gaocheng Tai</strong> nađen je 1973. godine rukopis koji potječe iz dinastije Yin, napisan negdje 1450. i 1050. godine p.n.e. Opisano je korištenje sjemenki marelice i breskve, masaže te prve kamene igle. Upitno je da li su one doista bile preteče današnjih akupunkturnih igli ili tek oruđa male kirurgije. Dugo godina nakon toga tragovi razvoja kineske medicine su gotovo nepostojeći, a sama Kina je od 5. stoljeća p.n.e. prolazila komadanje svojeg teritorija na manje cjeline. Sve se mijenja dolaskom cara Qina Shihuanga (221-210 godina p.n.e.) i njegovim ujedinjenjem Kine. 206. godine p.n.e. na vlast će doći dinastija Han. Vjerojatno je progresivno od 5. stoljeća p.n.e. došlo do formiranja „medicine pet elemenata“ koji je u početku bio strukturiran u šest. Kozmološki će nastati koncept qi (či, ki), energije koja frapantno u svojoj simbolici sliči na spomenutu pneumu medicine stare <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Grčke</a>. Qi kao kozmološki koncept ostavlja praktične materijalne i tjelesne efekte i pokušaj je tadašnje interpretacije funkcije ljudskog tijela u univerzalnim okvirima. Zanimljivo je kako je Zapad kasnije bio zainteresiran za transfer kineske ideje qi a ne starogrčkog koncepta iz vlastite prošlosti.</p><figure id="attachment_7399" aria-describedby="caption-attachment-7399" style="width: 250px" class="wp-caption alignright"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Huangdi_Neijing.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7399 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:The_Su_Wen_of_the_Huangdi_Neijing.djvu&quot;&gt;unknown (这个版本为王冰所编)&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Huangdi_Neijing.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:The_Su_Wen_of_the_Huangdi_Neijing.djvu&quot;&gt;unknown (这个版本为王冰所编)&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="250" height="414" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Huangdi_Neijing.jpg 250w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Huangdi_Neijing-181x300.jpg 181w" sizes="(max-width: 250px) 100vw, 250px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7399" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:The_Su_Wen_of_the_Huangdi_Neijing.djvu">unknown (这个版本为王冰所编)</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Originalni zapisi tog doba nisu sačuvani ali su očito postojali. <strong>Huangdi Neijing</strong> (黃帝內經) je knjiga koju je, navodno, napisao ili potječe iz doba legendarnog Žutog cara. Spominje se prvi puta u knjizi Hanshu (漢書) iz 111. godine n.e. a doslovni prijevod Huang Neijing glasi „unutrašnji zakonik“. Filozof i liječnik Huangfu Mi (215-282) potvrdit će kako se djelo sastoji od dva dijela, Suwen i Zhenjing, a svaki od njih se sastoji od devet knjiga. Nemoguće je utvrditi kronološki slijed nastanka ovog djela, no samo je djelo postalo temelj taoizma. Ono je vjerojatno sukcesivno nastajalo iz doba petog stoljeća p.n.e. do Han dinastije koja je vladala sve do 220. godine n.e. Doživjela je niz izmjena u daleko, daleko recentnije vrijeme od ideje legendarnog Žutog cara. 762. godine Wang Bing dopunio je i izmijenio djelo, a današnja verzija koja se mahom i uči i citira nastala je tek u 11. stoljeću po nalogu ureda tadašnjeg cara. Dijagnostika putem pulsa koja se navodi u knjizi nije unikatna ali se razlikuje od današnje ideje mjerenja pulsa i uvelike je vezana za filozofiju qi. Vrlo je teško odrediti koje su bile originalne recepture biljnih lijekova nastale prije nove ere, a koje su ubačene kasnije. U toj knjizi nemojte očekivati strukturu farmakoterapije kakvu danas poznajemo. Premda knjiga spominje biljne vrste poput ginsenga, znatan dio knjige baziran je na konceptu Qi i pet elemenata [2]. Akupunktura je vjerojatno nastala evolucijom malih praktičnih kirurških tehnika na koži u lokalni konceptualni sustav kozmologije i ostat će duboko kontroverzna do današnjeg dana, čak i u samoj Kini. U toj shemi stvorena je i moksibustija, paljenje odnosno zagrijavanje paljenjem nekih vrsta pelina na točno određenim točkama tijela. Kao i u <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">grčkoj</a> i <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/arapska-medicina/" target="_blank" rel="noopener">arapskoj medicini</a>, dijetoterapija i fizičke vježbe su se koristile u procesu liječenja. Bolja farmakopejska struktura ljekovitih biljaka nastat će tek u sljedećem djelu.</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Shennong-bencao-ying.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="alignleft size-medium wp-image-1010" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Shennong-bencao-ying-300x229.jpg" alt="Shennong bencao ying" width="300" height="229" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Shennong-bencao-ying-300x229.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Shennong-bencao-ying.jpg 500w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a>Knjige <strong>Shennong bencao ying</strong> ili Shenong Pen Ts’ao (神農本草經) su navodno nastale još u doba mitskog cara Shennonga, no njena povijest je daleko recentnija i nastala je za vrijeme dinastije Han ili netom nakon nje, vjerojatno između 200. i 250. godina n.e. Kako to znamo? Za razliku od Huangdi Neijin, Shennong bencao ying se ne spominje se u knjizi Hanshu. Prvi njen opis nalazimo u djelima liječnika i taoista Tao Hongjing (456-536) za vrijeme vladavine dinastije Liang. Tao Hongjing je sam zaključio kako su opisani toponimi savršeno usklađeni s administrativnom podjelom kasne dinastije Han i kako je djelo nastalo u to vrijeme. Veliko je pitanje da li je i tada to bila jedna knjiga ili tek niz različitih rukopisa koji su tek kasnije povezani u jednu zbirku [3]. Tek za vrijeme dinastije Song (960-1280 g.) došlo je do sustavnog prepisivanja i vjerojatno dopisivanja Shennong bencao ying.</p><p>U svom izvornom obliku, opisuje 365 različitih lijekova (onoliko koliko je dana u godini), a neki od njih su, zanimljivo, vrlo toksični minerali, soli arsena i žive. Neki od lijekova su životinjskog podrijetla. Korištenje roga nosoroga (xijiao, 犀角) i njihovo skoro istrebljenje dugujemo krivoj interpretaciji korištenja ovog “lijeka” za dugovječnost. Kinska herbalistika podijelila je biljke, ali i sve lijekove na:</p><ol><li>“gornje”, “nadređene”, “nebeske”, “carske”, koji se ne koriste za liječenje neke konkretne bolesti, već služe za održavanje zdravlja i hranjenje vitalne snage ming. Takve droge su ginseng, <em>Ganoderma lucidum</em>, cimet(ovac) te goji bobice i ima ih ukupno 120.</li><li>“srednje”, “prijelazne”, “ministri”, predstavljaju droge poput đumbira i efedre. Ova klasa ima ljekovita svojstva liječenja konkretne bolesti, ali i imaju svojstva nebeskih biljaka. One hrane unutrašnju energiju xing i isto ih ima 120.</li><li>“donje”, “zemaljske”, droge “emisari” čine 125 biljnih vrsta i lijekova, a neke od njih su i rubno toksične, poput sjemenki breskvi i vrsta roda Aconitum.</li></ol><p>Kineska herbalistika razvila je konceptualne modele „toplih“ i „hladnih“ biljaka, koji iznimno sliče kasnijem europskom modelu <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/" target="_blank" rel="noopener">Hildegarde od Bingena</a>, ali i podjele na yin i yang prirodu, te podjelu prema pet elemenata. Opisi djelovanja su daleko drugačiji od onog što danas na Zapadu poznajemo. Pogledajmo kako su opisali ginseng:</p><p>„Blag, lagano hladan. Uglavnom ojačava zang, a smiruje shen. Stabilizira duh hun i po, kontrolira palpitacije i eliminira bolesni qi, bistri vid, otvara srce. Duga primjena (…) produžuje život. Raste u brdima i dolinama.“</p><p>Nakon kraja dinastije Han Kina će opet ući u period razjedinjenosti, ali to će potaknuti, osim ratova, i izmjenu znanja i promjenu starih struktura. 256. godine Huangfu Mi objavljuje prvo klasično djelo sustavne akupunkture Zhen Jiu Jia Yi Jing (Zhenjiu jiayi jing) koje se sastoji od 12 knjiga i koje se prenijelo u druge azijske zemlje poput Japana i Koreje, no razrađeniji sustav meridijana nastat će u XI. stoljeću [1].</p><p>Shang Han Za Bing Lun odnosno <strong>Shanghan Lun</strong> (傷寒論), u prijevodu<em> Rasprava o oštećenjima izazvanog hladnoćom</em> još je jedan od starih klasika iz povijesti kineske medicine. O njenom autoru Zhangu Zhongjingu znamo vrlo malo. Rođen je vjerojatno polovinom 2. stoljeća n.e. kada je i napisao knjigu. Nakon pada dinastije Han originalna knjiga nestaje i od nje ostaju samo fragmetni. U sljedećem stoljeću Wang Shuhe skupit će te fragmente. Ne znamo koliko je dodao svojeg vlastitog autorskog sadržaja. Knjiga će izroniti ponovo i citirati se u VII. stoljeću. 752. godine Wang Tao napravit će novo dopunjeno izdanje. 1065. godine Lin Yi tiskat će ponovo ovo djelo unutar većeg pod nazivom Songban shanghanlun i prevest će se na japanski jezik. 1599. novo izdanje ugledat će svjetlo dana zahvaljujući Zhaou Kaimeiu. U djelu se opisuje 113 biljnih lijekova [4].</p><figure id="attachment_7400" aria-describedby="caption-attachment-7400" style="width: 250px" class="wp-caption alignright"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Pen-tsao-Kang-mu.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7400 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Bencao_Gangmu0_33-36.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Pen-tsao-Kang-mu.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Bencao_Gangmu0_33-36.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="250" height="334" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Pen-tsao-Kang-mu.jpg 250w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Pen-tsao-Kang-mu-225x300.jpg 225w" sizes="(max-width: 250px) 100vw, 250px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7400" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Bencao_Gangmu0_33-36.jpg">See page for author</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>U doba dinastije Tang (618 – 907) na kinesku medicinu utjecat će indijska i arapska medicina. Gradovi Turfan, Dunhuang, Kharakhoto, Koutcha i Khotan postat će kozmopolitski zbog trgovine svilom i začinima. Budizam će također ostaviti utjecaj i medicina će se posvetiti i djeci i starijima, a napredovat će i oftamologija [1]. Dugotrajan razvoj medicine i herbalistike te kompiliranje urodile su monumentalnim djelom za vrijeme dinastije Ming. Lin Shizen (李时珍, 1518.-1593.) je nakon 27 godina pisanja i tri revizije, 1578 godine izdao kapitalno djelo i za današnje doba, Pen-tsao Kang-mu (本草綱目). U njemu opisuje 1892 lijeka, 376 posve novih za ono doba, a knjiga sadrži 1160 slika i više od 11 000 recepata.</p><p>Koje su biljke ostavština kineske medicine? Većina će ljudi pomisliti na biljke poput ginsenga ili kineske anđelike (<em>Angelica sinensis</em>). Neki će se sjetiti nastanka lijeka protiv malarije, artemizinina, koji je došao direktno iz jedne od opisanih biljaka protiv vrućice, slatkog pelina (<em>Artemisia annua</em>) [5]. <em>Tripterygium wilfordii</em> možda će biti i novi lijek protiv reumatoidnog artritisa [6]. Kritičari kineskoj medicini zamjeraju inzistiranje na tradicionalnim konceptima „hladnog“ i „toplog“ i pet elemenata u odabiru ljekovitih vrsta. Takav način je drugačiji od današnjeg konceptualnog znanja farmakologije, a Europa ga ja nadrasla. Sjetimo se da su takvi koncepti bili prisutni u njenoj povijesti medicine. Kineskoj tradicionalnoj medicini zamjera se i inzistiranje na preparatima životinjskog podrijetla, pogotovo u kontekstu ugroženih vrsta (nosorog, tigar, morski konjic). Dio tradicionalnih lijekova sadrži biljke koje nemaju što tražiti u ljudima, poput onih s opasnom aristolohičnom kiselinom ili biljke s vrlo tankom granicom između djelotvorne i otrovne doze. Bez obzira na popularnost ideje kineske medicine, znatan dio njenog biljnog repertoara se ne koristi na Zapadu upravo zbog ovakvih dvojbi. Na žalost, Kinezima danas nije strano „posoljavanje“ biljnih pripravaka modernim lijekovima – nesteroidnim protuupalnim lijekovima, sildenafilom („Viagra“), kortikosteroidima pa čak i zabranjenim lijekovima poput sibutramina koji se koristio kod pretilosti [7]. U usporedbi s Europom, čini se da je očuvanje starih kozmoloških koncepata u medicini daleko prisutnije u Kini. S druge strane, kineski medicinski sustav itekako počiva na modernoj medicini. Rasprave oko kineske tradicionalne medicine bit će i dalje vrlo intenzivne, pogotovo u svjetlu ICH-11 Svjetske zdravstvene organizacije.<br /><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><h3>Indija</h3><p>Razvoj indijske medicine konceptualno se ne razlikuje od stare <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Grčke</a> ili Kine. Uspostavili su kozmološki sustav zakonitosti koji je evoluirao o ideju o došama. Takav pristup postat će popularan i u zapadnom svijetu i kao teorijom pet elemenata kineske medicine, pokušali su njime objasniti zdravlje i bolesti u doba prije razvoja klasične fiziologije.</p><figure id="attachment_7394" aria-describedby="caption-attachment-7394" style="width: 224px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Atharva-Veda-samhita.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7394 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Atharva-Veda_samhita_page_471_illustration.png&quot;&gt;William Dwight Whitney&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Atharva-Veda-samhita-224x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Atharva-Veda_samhita_page_471_illustration.png&quot;&gt;William Dwight Whitney&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="224" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Atharva-Veda-samhita-224x300.jpg 224w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Atharva-Veda-samhita.jpg 302w" sizes="(max-width: 224px) 100vw, 224px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7394" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Atharva-Veda_samhita_page_471_illustration.png">William Dwight Whitney</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Taj sustav srećemo u <em>vedama</em>, knjigama odnosno skupini tekstova koje čine dio povijesti Indije. Nemoguće je točno odrediti starost i podrijetlo tih knjiga, već možemo samo spekulirati temeljem sadržaja. Najstarija medicinska knjiga vjerojatno je<strong> Atharva Veda</strong> (अथर्ववेद). Atharvavedu katkad nazivaju „knjigom magičnih formula“ no takav naziv je pogrešan. On sadrži velike segmente koji nisu povezani s magijskim obredima. Liječenje biljkama spominje se u manjem dijelu tekstova. Kao i u <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/" target="_blank" rel="noopener">starom Egiptu</a>, proces liječenja uključuje molitve i postupke koji bi trebali utjecati na božanstva i demone da korigiraju proces bolesti, a ne samo korištenje ljekovitih biljaka. Opisuju se osnove patofizioloških procesa. <em>Takman</em> je bila vrućica, simbolizirana demonom. Opisana je tuberkuloza, guba (lepra) i razne kožne upale i infekcije. U knjizi se spominje ukupno 110 biljnih vrsta od kojih neke nisu mogle biti identificirane temeljem njihovog opisa. Promotrimo nekoliko primjera. <em>Achyranthes aspera</em> se koristila za zacjeljivanje kože i liječenje parazitarnih bolesti. U magičnoj simbolici ona tjera demone natrag onome tko ih je poslao. Povećava „probavnu vatru“, a kao gorka biljka u današnjem svijetu bila bi biljka – dispepsije odnosno otežane probave. <em>Eragrostis cynosuroides</em> nam dolazi iz obitelji trava (Poaceae) i koristila se kao biljka smirenja (sedativna biljka). <em>Cynodon dactylon</em> nam dolazi iz iste obitelji imala je cijeli raspon indikacija od vrućice do proljeva, no sama Atharvaveda navodi vrlo poetične priče kako ćemo pomoću nje naći jezero puno lotosa. <em>Senegalia catechu</em> pripada obitelji Fabaceae i koristila se za zacjeljivanje kože i tegobe urogenitalnog sustava. Atharvaveda je preporuča kod ozljeda izazvanim kopljem ili strijelom. Spominju se i danas poznatije biljke kao konoplja, <em>Gymnema sylvestre</em>, korijandar, nard, papar i kurkuma [8][9].</p><p>Farmakološka vrijednost Atharvavede je relativno mala, sadržaj je magičan i poetičan no kroz njega nalazimo povijest korištenja biljaka sjeverne i istočne Indije. Koliko je Atharvaveda doista stara? Povjesničari smatraju da je to moglo biti oko 1200-1000 godine p.n.e. u doba ranog željeznog doba Indije, jer više referenci u tekstu se bavi ovim metalom. Teško je to potvrditi. Atharvaveda je vrlo kasno prihvaćena kao Veda u samoj Indiji, vjerojatno tek prije tisuću godina [10]. Postoje dvije verzije koje su daleko mlađe od izvornog teksta. Starija je Paippalada, a mlađa je Shaunakiya. Kako je Paippalada nađena prilično oštećena i nepotpuna, Shaunakiya verzija se pojavila u nekoliko izdanja prevedenih na engleski jezik u XIX. stoljeću.</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Caraka-Samhita.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="alignright size-medium wp-image-1009" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Caraka-Samhita-300x300.jpg" alt="Caraka Samhita" width="300" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Caraka-Samhita-300x300.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Caraka-Samhita-150x150.jpg 150w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Caraka-Samhita.jpg 502w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><strong>Charaka Samhita</strong> (चरक संहिता) je prva prava velika medicinska zbirka knjiga. Njena starost je vrlo dvojbena jer postoji niz verzija koje su se tijekom povijesti nadograđivale. Prva verzija je vjerojatno nastala negdje između četvrtog i drugog stoljeća p.n.e. Tri su sukcesivna autora, Atreja, Agnivesa i Charaka. Charaka je jedan od glavnih utemeljitelja tradicionalne indijske medicine. Verzija koja se uglavnom nalazi danas je Dridhabalina verzija iz sedmog stoljeća n.e. Ona se sastoji od osam knjiga.</p><p>Sutra Sthana je opća knjiga koja definira filozofska načela medicine i dotiče se zdravih načina života. Nidana Sthana opisuje bolesti i spekulira o njihovim uzrocima. Vimana Sthana je posvećena načinu edukacije liječnika i etici, te se dotiče zdravog načina prehrane. Sarira Sthana je anatomski udžbenik s osvrtom na razvoj ljudskog ploda. Indriya Sthana daje informaciju liječniku o prognozi u pojedinim bolestima temeljem odgovora pacijenta. Cikitsa Sthana nam je posebno zanimljiva jer opisuje lijekove, baš kao Kalpa Sthana koja je farmaceutski propis izrade lijekova te upozorava na otrove. Siddhi Sthana educira o tijeku poboljšanja pojedinih bolesti i higijeni u preventivnoj medicini [11][12].</p><p>Charaka Samhita ima vrlo veliki botanički opus s ukupno 341 opisane vrste. U njemu nalazimo vrste koje Europa i Indija zajednički dijele, poput roda timijana, konopljike (<em>Vitex agnus castus</em>), lana, sladića i bosiljka. Uvedene su klasične biljke koje su kasnije došle na zapad poput ašvagande (<em>Withania somnifera</em>), gotu kole (<em>Centella asiatica</em>), kurkume (<em>Curcuma longa</em>), te začinske biljke kumin, đumbir i kardamom. Knjiga koketira katkad s toksičnim biljkama poput roda <em>Aconitum</em> [13][14]. Ona je i jedan od korijena današnje ajurvede. Kao i u slučaju Egipta, treba joj odati dužno priznanje ali ne i precjenjivati. Jaja od aligatora pečena na gheeu su, uz vino, bila afrodizijak. Kako su opisali vrućicu? Poput hibrida stare Grčke i Kine, može „biti rođena u vjetru, žuči, u sluzi“ i njihovim kombinacijama. Knjiga pokušava dati praktične nutricionističke savjete. Kao najbolja mast spominje se mast pijetla i koze. Zanimljivo, hvali šećer kao najbolji proizvod, što možemo shvatiti u kontekstu jednog drugog vremena, ali ne današnjeg. Govedina je, očekivano, najštetnije meso ali dijeli i zrna mudrosti. Kaže, najgore su vode rijeka nakon kiša (infekcije!). Obožavanje meda i ghee (proizvoda putra) zapisano je u ovoj knjizi. Mislite li da su neke biljke groznog okusa i identificirate li ajurverdu samo s putrom i par klasičnih biljaka koje su došle na naše tržište, te lijevanjem ulja sezama, u krivu ste. Pripravci originalne ajurvede su i u Indiji doživjeli logičnu evoluciju i prilagodbu trenutnom vremenu i doista ništa ne treba mistificirati. U suprotnom, i danas biste za bolji rad žuči uzimali ovu recepturu: „korijen <em>Nymphaea lotus</em>, sladić i med otope se u istisnutom soku konjskog izmeta.“ Ako vam se to gadi, slobodno uzmite zamjenu koju knjiga nudi: „<em>Alhagi camelorum</em> (yavasa), <em>Eclipta alba</em> (bhringaraj) treba otopiti u soku kravljeg izmeta.“ Kada danas kupujete prah <em>bhringaraj</em> za prehranu, ne zaboravite na cjelokupnost originalne recepture. Ne ismijavam se s ajurvedom, samo budite skeptični kao i ja kada netko nudi „originalnu ajurvedu“ jer najvjerojatnije nije svjestan što originalno doista jest [11]. Sve je u današnjem svijetu opsežna modifikacija starog.</p><p>Za naš farmakološki svijet, Caraka Samhita nam je dala vrstu <em>Adhatoda vasica (Justicia adhatoda)</em>, koja je majka bromheksina, lijeka protiv kašlja.</p><p><strong>Sushruta Samhita</strong> (सुश्रुतसंहिता) ne pripada samo povijesti koncepta ajurvede već medicine cijelog svijeta. Sushruta je prema legendi bio znalac i liječnik koji je živio negdje sredinom I tisućljeća p.n.e i njegova Samhita biti će temelj razvoja indijske medicine. Tu prestaje legenda i počinje realnost. Sushruta Samhita se sastoji od dijelova različite starosti i mi ne možemo utvrditi njenu starost. Iza legendarnog autora skriva se vjerojatno više osoba, a sama knjiga je doživjela niz izmjena i nadopuna [12]. Trenutna verzija vjerojatno potječe iz VI. stoljeća nove ere [15].</p><figure id="attachment_7395" aria-describedby="caption-attachment-7395" style="width: 600px" class="wp-caption aligncenter"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Susrutasamhita.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7395 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Page_of_text_from_the_Susrutasamhita_Wellcome_L0034906.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/4.0&quot;&gt;CC BY 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Susrutasamhita.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Page_of_text_from_the_Susrutasamhita_Wellcome_L0034906.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/4.0&quot;&gt;CC BY 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="600" height="267" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Susrutasamhita.jpg 600w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Susrutasamhita-300x134.jpg 300w" sizes="(max-width: 600px) 100vw, 600px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7395" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Page_of_text_from_the_Susrutasamhita_Wellcome_L0034906.jpg">See page for author</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by/4.0">CC BY 4.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Sushruta Samhita je vrhunsko medicinsko djelo onog doba koje govori o razvoju kirurgije. Operacije katarakta očiju, plastične kirurgije, operacije prostate, otvorenih lomova kostiju, carski rez i operacija bubrežnih kamenaca detaljno su opisane i svjedoče o medicini koja je po nekim karakteristikama bila naprednija ili jednako napredna kao grčka ili arapska. Djelo sadrži detaljne crteže kirurških instrumenata od kojih su neki, modificirani, i u današnjoj uporabi. Poznavali su važnost uklanjanja nakupljenih patoloških izlučevina, pražnjenje apscesa i ascitesa detaljno su opisani [16]. Djelo je prožeto religioznošću što je potpuno razumljivo i odiše ne samo hinduističkim duhom već i budističkim utjecajima. Verzija koja danas cirkulira potječe iz XIX. stoljeća, no otkriće starim fragmenata vjerojatno će zahtijevati reviziju sadržaja ne samo ove knjige [17]. Zbog nesigurnosti točne klasifikacije svih opisanih vrsta u djelu broj procijenjenih opisanih vrsta varira od 395 do 700 [18][19]. U osmom stoljeću knjiga je prevedena na arapski, a potom je arapski prijevod preveden na europske jezike negdje u srednjem vijeku.</p><p><strong>Dhanvantari Nighantu</strong> (धन्वन्तरि निघण्टु) je nastala kasno, vjerojatno u periodu XIII. stoljeća. Ne možemo znati tko je bio autor. Opisana su točno 373 lijeka, uglavnom biljnog porijekla, katkad i samo mineralnog ili životinjskog. Velika je vrijednost ove knjige početak vrlo jasnog opisivanja mogućih nuspojava i kontraindikacija. Opisana je vrtoglavica kod korištenja roda <em>Datura</em>, što je sasvim točno. Djelo je daleko od današnje jasnoće, ali smo zahvalni na prvim koracima u svijesti kako biljke, kao i svi drugi lijekovi, imaju dozu i moguće nuspojave [20].</p><p>Koja je ostavština ajurvede? Od Egipta do Kine svaka je velika kultura imala svoj kozmološki koncept. Ajurveda je danas poznata po konceptu Dosha:</p><ol><li>Vata (Vaya) – vjetar</li><li>Pitta – žuč</li><li>Kapha – sluz</li></ol><p>Svaka dosha podijeljena je na pet subtipova, a sve egzistiraju kao integralni dio toka pet glavnih elementa, slično kao i kod kineske tradicionalne medicine, a na zapadu se prevode kao hladnoća, gibanje, svjetlost, transformacija i kohezija. Kao u kineskoj medicini, kao kod <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Hipokrata</a> i <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/" target="_blank" rel="noopener">Svete Hildegarde</a>, odabir ljekovitih biljaka konceptualno nije baziran na današnjim temeljima indikacije u farmakologiji. U praktičnom smislu temelji se na procjeni konstitucijskih tipova ljudi i njihovih bolesti.</p><p>Moderna medicina zamjera ajurvedi, kao i kod kineske medicine, ustrajnost na starim kozmološkim konceptima koji su nastali zbog nerazumijevanja realne ljudske fiziologije i što je za ono doba bilo razumljivo. Pitanje jest, imaju li takvi koncepti doista realno kliničko mjesto u XXI. stoljeću? Treba biti i realan, Indija kao i Kina itekako imaju klasičan moderni sustav medicine, Indija je i veliki proizvođač cjepiva, primjerice, te raznih lijekova i ima vrlo razvijenu farmaceutsku industriju. Ajurveda nije temelj moderne indijske medicine, već samo njen dio. Iz tog svijeta treba uzeti što je vrijedno i ne baviti se mistifikacijama koje se promašuju s kliničkom realnošću.</p><p>[1] C. Despeux, “« Petite histoire de la médecine chinoise traditionnelle », Ethnopharmacologia, 54 (2015), p. 15-22.” .<br />[2] P. U. (Paul U. Unschuld, Huang Di nei jing su wen : nature, knowledge, imagery in an ancient Chinese medical text, with an appendix, the doctrine of the five periods and six qi in the Huang Di nei jing su wen. University of California Press, 2003.<br />[3] P. U. (Paul U. Unschuld, Medicine in China : a history of pharmaceutics. University of California Press, 1986.<br />[4] E. Marié and A. Apostolska, Précis de médecine chinoise : histoire, théories fondamentales, diagnostic et principes thérapeutiques. Dangles, 2008.<br />[5] N. J. White, T. T. Hien, and F. H. Nosten, “A Brief History of Qinghaosu.,” Trends Parasitol., vol. 31, no. 12, pp. 607–610, Dec. 2015.<br />[6] Y.-Y. Zhou et al., “The Effectiveness and Safety of Tripterygium wilfordii Hook. F Extracts in Rheumatoid Arthritis: A Systematic Review and Meta-Analysis,” Front. Pharmacol., vol. 9, p. 356, Apr. 2018.<br />[7] C. Tony Wing Lai Mak et al., “DRUG SAFETY Adulteration of proprietary Chinese medicines and health products with undeclared drugs: experience of a tertiary toxicology laboratory in Hong Kong,” 2017.<br />[8] P. V Prasad, “Atharvaveda and its materia medica.,” Bull. Indian Inst. Hist. Med. Hyderabad., vol. 30, no. 2, pp. 83–92.<br />[9] A. Narayana, “Medical science in ancient Indian culture with special reference to Atharvaveda.,” Bull. Indian Inst. Hist. Med. Hyderabad., vol. 25, no. 1–2, pp. 100–10, 1995.<br />[10] M. Witzel, “Vedas and Upanisads,” in The Blackwell Companion to Hinduism, Oxford, UK: Blackwell Publishing Ltd, pp. 66–101.<br />[11] W. D. Sutherland, “Charaka Samhita.,” Ind. Med. Gaz., vol. 54, no. 2, pp. 41–50, Feb. 1919.<br />[12] G. J. (Gerrit J. Meulenbeld, A history of Indian medical literature. .<br />[13] C. K. Katiyar and P. K. Mukherjee, “Some excerpts from Charaka Samhita – An ancient treatise on Ayurveda &amp; healthy living,” J. Ethnopharmacol., vol. 197, pp. 3–9, Feb. 2017.<br />[14] S. B. Nishteswar Karra, “Identification of herbs of Charakasamhita delineated in Aushadhachatushka (Quadrate on Drugs) -,” Ann. Ayurvedic Med., vol. 4, no. 1, pp. 33–46, 2015.<br />[15] S. Boslaugh and Sage Publications., Encyclopedia of epidemiology. .<br />[16] S. K. Ramachandra Rao, S. R. Sudarshan, and Dr. V. Parameshvara Charitable Trust., Encyclopaedia of Indian medicine. Popular Prakashan on behalf of Dr. V. Parameshvara Charitable Trust, Bangalore, 1985.<br />[17] D. Wujastyk, “New Manuscript Evidence for the Textual and Cultural History of Early Classical Indian Medicine,” Ch. 4 &#8220;Medical Texts &amp; Manuscripts Indian Cult. Hist. ed. Dominik Wujastyk, A. Cerulli, K. Preisendanz.<br />[18] P. P. Adhikari and S. B. Paul, “HISTORY OF INDIAN TRADITIONAL MEDICINE: A MEDICAL INHERITANCE.,” Asian J. Pharm. Clin. Res., vol. 11, no. 1, p. 421, Jan. 2018.<br />[19] T. V. Padma, “Ayurveda,” Nature, vol. 436, no. 7050, pp. 486–486, Jul. 2005.<br />[20] A. Ranade and R. Acharya, “Contribution of Dhanwantari Nighantu Towards Drug Safety: A Critical Review.,” 2015.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/">Kina i Indija</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Južna Amerika</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/juzna-amerika/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 24 Feb 2019 14:37:23 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1017</guid>

					<description><![CDATA[<p>Puno od kulture Južne Amerike zauvijek je izbrisano iz povijesti. Preživjelo je vrlo malo toga, a zahvalni smo na ljutoj paprici i vaniliji...</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/juzna-amerika/">Južna Amerika</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1017" class="elementor elementor-1017" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-5e599e1b elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="5e599e1b" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-19d6cf9" data-id="19d6cf9" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-6c96bea elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="6c96bea" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote><p>Mezoameričke kulture sukcesivno su nastajale kroz dugi niz stoljeća. Prve su bile Olmek, Zapotek i Maja i njihov uspon započinje 2000 godina p.n.e. Majanska kultura preživjet će najduže. Klasični i postklasični period obilježit će kulture Asteka i Tolteka. Razvit će se neovisni pisani jezik a svoj vrhunac doživjet će u XV. stoljeću netom prije dolaska Španjolaca. Majanska kultura ostavit će najdublji trag svojom opsesijom astronomijom i vremenskim ciklusima i to će kasnije iskoristiti i holivudski režiseri i New Age. Originalnih medicinskih zapisa, na žalost, bit će vrlo malo. Najviše smo naučili od Španjolca koji su u suradnji s lokalnim narodima prepoznali vrijednost upoznavanja novih biljnih vrsta i lokalne medicine.</p></blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-b05d9f2 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="b05d9f2" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-623b459" data-id="623b459" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-1e5adbe elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="1e5adbe" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<figure id="attachment_1018" aria-describedby="caption-attachment-1018" style="width: 300px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Cruz-badiano-codex.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1018 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Libellus_de_medicinalibus_Indorum_herbis_f._13v.jpg&quot;&gt;Martin de la Cruz&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Cruz-badiano-codex-300x283.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Libellus_de_medicinalibus_Indorum_herbis_f._13v.jpg&quot;&gt;Martin de la Cruz&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="300" height="283" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Cruz-badiano-codex-300x283.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Cruz-badiano-codex.jpg 500w" sizes="(max-width: 300px) 100vw, 300px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1018" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Libellus_de_medicinalibus_Indorum_herbis_f._13v.jpg">Martin de la Cruz</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Postoje dva kapitalna djela. Prvi je <strong>Badianus codex</strong>. Napisao ga je lokalni liječnik i starosjedilac Martin de la Cruz, inače student u franjevačkom samostanu u gradu Tlateloco. Napisao ga je nahuatl jezikom, a povijesna zabuna odredit će mu ime. Juan Badiano, profesor latinskog jezika koji je živio u istom gradu prevest će 1552. godine djelo na latinski jezik i učiniti dostupnim njegov sadržaj ostatku Europe. Nazivat će se <em>Libellus de Medicinalibus Indorum Herbis</em> i <em>Codex de la Cruz-Badiano</em>. Rukopis je bio gotovo izgubljen u ogromnoj vatikanskoj knjižnici kroz nekoliko stoljeća. 1929. godine Clark i Thorndike pronašli su predivno ilustrirani original. Leon Pinelo 1629. godine opisuje čak pet knjiga, no četiri su nestale. Gates će 1932. godine objaviti engleski prijevod a Guerra dvadeset godina kasnije španjolski prijevod. 1990. papa Ivan Pavao II vratio je knjigu Meksiku kao znak poštivanja njihove originalne kulture.</p><p>Drugo važno djela je skupina rukopisa<strong> Sahagun codices</strong>. 1529. godine franjevac Bernardino de Sahagun dolazi u Južnu Ameriku i započinje proučavanje i zapisivanje kulture Asteka. 1558.-1560. godine završit će <em>Primeros Memoriales</em> u kojem se dijelom posvećuje medicini Asteka. U petoj sekciji opisat će vanjske organe čovjeka, u šestoj unutrašnje a u devetoj se fokusira na opis bolesti i lokalnih lijekova. 1565. godine djelo će se proširiti i poglavlja XVII i XVIII bit će posvećeni medicini. Tri godina kasnije nastat će novo prošireno izdanje <em>Florentinum Codex</em>. Djela se znatno razlikuju u opisu biljaka vjerojatno zbog promjene jedne ili više osoba od kojih je doznavao podatke. U zadnjoj verziji zapisao je i imena lokalnih liječnika koji su mu davali informacije o biljkama. U XIX. stoljeću Sahagun codices se prevode na engleski i francuski jezik.</p><p>Modernije interpretacije oba djela napisati će Francisco A. Flores 1888. godine. Francisco del Paso y Troncoso 1886. godine imat će drugačiji pristup i objavit će direktni doticaj s ostacima lokalne kulture.</p><figure id="attachment_7404" aria-describedby="caption-attachment-7404" style="width: 272px" class="wp-caption alignright"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Sahagun-codices.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7404 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Codex_florentino_51_9.jpg&quot;&gt;Bernardino de Sahagún&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Sahagun-codices-272x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Codex_florentino_51_9.jpg&quot;&gt;Bernardino de Sahagún&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="272" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Sahagun-codices-272x300.jpg 272w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Sahagun-codices.jpg 302w" sizes="(max-width: 272px) 100vw, 272px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7404" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Codex_florentino_51_9.jpg">Bernardino de Sahagún</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Sahagun je opisao „majku svih bogova“ Teteoinam ili Toci koja je bila zaštitnica lijekova i ljekovitih biljaka i svih koji se bave liječenjem ljudi. Kao i mnogi drugi narodi, Asteci su vjerovali kako su bolesti kazna bogova zbog nepoštivanja njihovih zakona. Postojala je određena analogija s medicinskim vjerovanjima od stare <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/" target="_blank" rel="noopener">Kine</a> do Europe. Reumatske bolesti nastajale su zbog uvrede boga voda Tialoca, a povezanost hladne vode i bolesti zglobova razvile su se neovisno u nizu naroda. Sahagun opisuje simptome slične sifilisu. Neki znanstvenici pretpostavljaju kako je sifilis možda došao u Europu upravo iz Amerike, premda postoje i druge hipoteze.</p><p>Asteci su asimilirali stara znanja drugih mezoameričkih civilizacija, ali čini se da nije bilo jasnog opisa liječnika, što smo kod nas usvojili još u helenističko doba. Ticitl su bili ne samo liječnici već i proroci i astrolozi. Sahagun spominje četiri mudraca iz naroda Tolteka: Oxomoco, Cipactonal, Tlatetecui i Xochicaoaca. Oni su darovali svijetu poznavanje ljekovitih biljaka. Ipak, oni su bili i astronomi i astrolozi i spominje se utjecaj zvijezda na ljudsko zdravlje i bolesti. Postojali su „specijalisti“ bez obzira na mutne granice profesija. <em>Tetecqui</em> ili <em>texoxotla ticitl</em> bili su kirurzi, <em>tezoc</em> ili <em>teximani</em> su specijalizirali puštanje krvi, <em>tlamatqui</em> ili <em>temixintiani ticiti</em> su bile primalje a <em>papiani</em> ili <em>panamacani</em> su bili ljekarnici. Preteče veterinara su bili <em>totolpixqui</em>. Sahagun opisuje i žene- liječnice koje su bila najviše specijalizirane za ljekovite biljke. Medicina tog doba dobro je definirala upalne bolesti izazvane infekcijama i razne oblike patološki „izlučevina“ poput gnoja, iscjetka iz uretre, proljev pa i obloženi jezik i sputum iz dišnog sustava. Kao i u starom Egiptu magijski rituali bili su dio liječenja, od bacanja zrna kukuruza za određivanje prognoze bolesti, slično i danas prisutnom „bacanju graha“. Koristile su se i halucinogene droge poput pejotla kako bi se našli viši uzroci bolesti. I Sahagun codices i Badianus codex spominju običaje higijene usne šupljine. Nakon svakog obroka sugerira se ispiranje vodom i čišćenje zuba od ostataka hrane malim trnjem ili posebnim štapićima koji se zovu <em>netlancuicuiuani</em>. Korijen jedne vrste geranija <em>tlatlauhcapatli</em> koristio se kao četkica za zube.</p><p>Asteci i drugi narodi mezoameričke kulture su poznavali zaraznost bolesti. Bolest <em>matlazahuatl</em> i danas zbunjuje povjesničare i vjerojatno se radi o tifusnoj groznici. <em>Cocolitztli</em> je mogla biti kuga ali i bilo koja druga zarazna bolest.</p><p>Kao i kod starogrčke riječi farmakon, riječ <em>pahtli</em> značila je i lijek i otrov. Badianus codex spominje 251 biljnu vrstu a Sahagun codices 123. Kultura ljekovitih biljaka bila je na visokom nivou. Netzahualcoyotl i Moctezuma I (Montezuma) imali su vrtove ljekovitog, otrovnog i jestivog bilja, a grad Tenochtitlan je bio slavljen kao središnje mjesto trgovine ljekovitim biljkama.</p><p>Što je s majanskom kulturom koja je daleko starija od astečke? Ona sama je vjerojatno ostavila veliki trag na astečku kulturu. Postoji vrlo malo direktnih podataka o majanskoj medicini. Znamo kako su postojali ah-men (ovdje „men“ nije engleska riječ). Kao u drugim drevnim kulturama bili su hibrid šamanstva (svećenstva) i liječnika i bolest se uvijek tražila u spiritualnom kontekstu.</p><figure id="attachment_7405" aria-describedby="caption-attachment-7405" style="width: 600px" class="wp-caption aligncenter"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Chilam-Balam.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7405 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Chilam_Balam_Ixil.jpg&quot;&gt;Carlos Reusser Monsalvez&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/2.0&quot;&gt;CC BY 2.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Chilam-Balam.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Chilam_Balam_Ixil.jpg&quot;&gt;Carlos Reusser Monsalvez&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/2.0&quot;&gt;CC BY 2.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="600" height="308" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Chilam-Balam.jpg 600w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Chilam-Balam-300x154.jpg 300w" sizes="(max-width: 600px) 100vw, 600px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7405" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Chilam_Balam_Ixil.jpg">Carlos Reusser Monsalvez</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by/2.0">CC BY 2.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p><br />Većina podataka dolazi iz knjige <strong>Ritual Bakaba</strong> koju je 1914. godine Frederic J. Smith našao na jukatanskom poluotoku. Nađena knjiga je vjerojatno kopija neke drevnije knjige. Knjige <strong>Chilam Balam</strong> su fragmenti rukom pisanih majanskih knjiga nastalih vrlo kasno, u XVII. i XVIII. Stoljeću, vjerojatno kao zbirka starog prenošenog znanja ili drugih stariji izgubljenih knjiga. U majanskoj medicini prepoznajemo doktrinu <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/paleoetnobotanika-i-povijest-probira-biljnih-lijekova/" target="_blank" rel="noopener">signatura</a> kao i u Europi i Aziji. Žute biljke su bile povezane sa žuticom, plave biljke sa smirenjem, a crvene biljke s upalom.</p><p>Podsjetimo se nekih biljaka koje smo usvojili u današnjoj kulturi a koje dolaze iz ovog područja. Kukuruz i krumpir doživljavamo kao narodnu tradicionalnu hranu, no oni su bili nepoznati u našem narodu. Slasni kakao bez kojeg nema čokolade, baš kao i vanilija, papaja i avokado &#8211; sve to potječe iz Srednje i Južne Amerike. Kaučukovac i pamuk su bili veliki napredak za Europu.</p><p>Promotrimo nekoliko lokalnih biljnih vrsta. Vrba <em>Salix lasiopelis</em> koristila se protiv vrućice, što je vrlo slično europskom korištenju vrbe u povijesti. Iznimno otrovna vrsta <em>Veratrum frigidum</em> bila je otrov za miševe i štakore. <em>Tagetes erecta</em> koristila se za liječenje očiju, dan danas ta je vrsta komercijalni izvor slavnih karotenoida luteina i zeaksantina. Vrste tetivike, <em>Smilax sp.</em>, koristile su se kao diuretik za što se u nekim zemljama i danas koristi. Duhan se koristio za stimulaciju rada srca. <em>Ritual Bakaba</em> je prozor u svijet drevnije majanske medicine. <em>Bursera simaruba</em> je biljka koja se spominje kod upalnih bolesti usne šupljine i kože, današnji narodi je koriste u istu namjenu. <em>Schoenoplectus tabernaemontani</em> je bila diuretik.</p><p><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/ljuta-papričica.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="alignleft size-full wp-image-7416" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/ljuta-papričica.jpg" alt="" width="300" height="225" /></a>Južnoameričke biljke su dale doprinos europskoj medicini. Ljuta papričica nije mađarska nego američka i osim što je postala nezamjenjiva ljuta delicija, iz nje smo izolirali <strong>kapsaicin</strong> koji se i danas koristi lokalno za smanjenje boli u zglobovima. Korištenje kapsaicina inspiriralo je mađarske znanstvenike u početku puta pronalaska TRP proteina (<em>transient receptor potential</em>) koji su zanimljivi kao molekularni cilj raznih prirodnih i sintetskih spojeva. To su mentol iz paprene metvice, cineol iz eteričnog ulja eukaliptusa pa i lijek paracetamol. <em>Hoitziloxitl</em> vam je savršeno poznat kao legendarni <strong>peru balzam</strong>, „sok“ drveta odnosno eksudat nastao zarezivanjem i ozljeđivanjem biljke <em>Myroxylon balsamum</em> var. <em>pereirae</em>. U Badianusu codexu spominje se, zanimljivo, riječju „tamjan“ i opisuju se kao svijetli kristali koji su se koristili ne samo za liječenje ozljeda kože i sluznica, već i za fumigaciju, paljenjem u dim. Kako je peru balzam smolasta tekućima smeđe boje, vjerojatno su lokalni narodi imali svoj način pročišćavanja ili sakupljanja samo frakcije peru balzama. Peru balzam će se dugo godina održati u kremama za zacjeljivanje kože i njegu beba. Strah od alergijskih reakcija ga je prognao iz moderne kozmetike. <em><strong>Lignum vitae</strong></em>, dvije vrste drveta <em>Guaiacum officinale</em> i <em>Guaiacum sanctum</em> darovale su današnji lijek protiv kašlja gvaifenezin.</p><p>Malo je opsežnih radova na temu medicine mezoameričkih kultura i citiram važnija djela [1][2][3][4].</p><p>[1] F. Guerra, “Aztec medicine.,” Med. Hist., vol. 10, no. 4, pp. 315–38, Oct. 1966.<br />[2] B. de Montellano, “Empirical Aztec medicine,” Science (80-. )., vol. 188, no. 4185, pp. 215–220, Apr. 1975.<br />[3] A. Garcia-Kutzbach, “Medicine among the ancient Maya.,” South. Med. J., vol. 69, no. 7, pp. 938–40, Jul. 1976.<br />[4] R. L. (Ralph L. Roys and Institute for the Study of Human Issues., The ethno-botany of the Maya. Institute for the Study of Human Issues, 1976.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/juzna-amerika/">Južna Amerika</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Grčka i Rim</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 24 Feb 2019 14:51:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1026</guid>

					<description><![CDATA[<p>Iz korijena Egipta i Mezopotamije stara Grčka i Rim razvili su obrise fitoterapije kakvu poznajemo i danas. Češnjak, medvjetka, tamjanovac i stotine drugih biljaka koje [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/">Grčka i Rim</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1026" class="elementor elementor-1026" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-2e2362d8 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="2e2362d8" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-1774e643" data-id="1774e643" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-39e98d68 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="39e98d68" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote>Iz korijena Egipta i Mezopotamije stara Grčka i Rim razvili su obrise fitoterapije kakvu poznajemo i danas. Češnjak, medvjetka, tamjanovac i stotine drugih biljaka koje danas koristimo opisane su i to je znanje prenošeno kroz generacije. Nadići će ga tek 1500 godina kasnije razvoj znanosti u kojoj smo često samo potvrdili empirijska znanja ovih civilizacija.</blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-af6da14 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="af6da14" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-8ef7506" data-id="8ef7506" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-3a5209a elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="3a5209a" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<h3>Grčka</h3><p>Usputne opise ljekovitih biljaka nalazimo u poznatim djelima Ilijadi i Odiseji u 8. stoljeću p.n.e. Cijeli rod Achillea (u koji pripada i slavni stolisnik, <em>Achillea millefolium</em>), kojim je božica Afrodita htjela smanjiti patnju Ahila kojeg je Paris ranio u petu. Podsjetimo se, Ahilej nije otkrio ništa novo. Stolisnik su još koristili i neandertalci.</p><figure id="attachment_1023" aria-describedby="caption-attachment-1023" style="width: 215px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Hippocrates-rubens.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1023 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hippocrates_rubens.jpg&quot;&gt;Paulus Pontius&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Hippocrates-rubens-215x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hippocrates_rubens.jpg&quot;&gt;Paulus Pontius&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="215" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Hippocrates-rubens-215x300.jpg 215w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Hippocrates-rubens.jpg 500w" sizes="(max-width: 215px) 100vw, 215px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1023" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Hippocrates_rubens.jpg">Paulus Pontius</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Hippocrates, Hipokrat (Ἱπποκράτης, 460-375 g. p.n.e.) rođen je na grčkom otoku Kosu. Smatra se ocem moderne racionalne medicine. Pripadao je pitagorejcima i filozofski temelj razumijevanja (pato)fizioloških procesa našao je u četiri osnovna elementa prirode – voda, zemlja, vjetar i vatra. Njima je pridružio četiri „tekućine“ tijela, crna i žuta žuč, sluz i krv te četiri „stanja“ – hladno, vruće, suho i vlažno. Kinezi će, zanimljivo, sagraditi sličan konceptualni sustav. Smatrao je da postoje božanski zakoni odnosno zakoni prirode po kojima se sve ravna, a disbalans elemenata i stanja rezultirat će bolestima. Ma kako god da to zvučalo danas, to je bio veliki odmak od <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/" target="_blank" rel="noopener">egipatskog</a> pristupa a zakone ćemo kasnije prepoznati kao fizikalna, kemijska i biološka pravila po kojima svijet funkcionira. Liječnik je u tom slučaju, primjenom aktivnih tvari poput emetika (tvari koje izazivaju povraćanje), laksativa ali i kirurških intervencija te krvarenja, trebao dovesti te elemente u ravnotežu. Dug će biti put do fiziologije Claudea Bernarda i kasnije hormeze te farmakološke razine korekcije bolesti. Uveo je niz pojmova koje su duboko zasjele u rutinsku medicinsku terminologiju: dijagnoza, simptom, terapija, trauma, sepsa, manija, epilepsija, eklampsija, enteritis, gastritis, artritis, paraliza, rak; da pobrojimo samo neke. Kakav je bio duh Hipokrata najbolje opisuje sljedeća njegova izjava: „Epilepsija nije više božanska od svih drugih bolesti. Ljudi je zovu božanskom jer je ne razumiju. Ako ćemo nazivati božanskim sve što ne razumijemo, božansko neće imati kraja.“</p><p>Ne moram podsjećati da bi više od tisuću godina kasnije za takvu izjavu u Europi gorio na lomači.</p><p>Hipokratova zakletva nastala je najmanje dva stoljeća nakon njegove smrti, no u potpunosti je sukladna njegovoj profesionalnoj etici i filozofskom smjeru kojem je pripadao. U svojem radu koristio je oko 300 biljaka. Češnjak kod crijevnih parazita, uveo je gorke biljke poput gorkog pelina i kičice za liječenje povišene temperature, šparogu i peršin kao diuretike a koristio je i biljke poput mandragore i opij (mak) za liječenje boli. Kopitnjak (<em>Asarum europaeum</em>) koristio je kao emetik za što će se koristiti sve do XX. stoljeća [1]. Hipokrat i njegova škola esencijalni su korak za razvoj moderne europske medicine [2], [3].</p><p>Dioklo od Karistosa (Διοκλῆς ὁ Καρύστιος, 375-295 p.n.e.), prema Pliniju starijem bio je “drugi po slavi” nakon Hipokrata, opisao je mnoge ljekovite biljke, ali i tekstove iz anatomije. Zovu ga katkad i „Hipokrat mlađi“. Njegova djela nisu sačuvana u cijelosti, već su mahom prenesena kroz djela drugih, grčkih i rimskih liječnika i filozofa. Naglašavao je svijest o zdravoj prehrani, preventivnoj medicini, a pisao je i o anatomiji, fiziologiji, ginekologiji te opisivao pojedine bolesti [4].</p><p>Teofrast (Θεόφραστος, 371.-287. g. p.n.e.) bio je učenik Platona i Aristotela, i premda se bavio znanošću i metafizikom, poznat je po dva kapitalna djela, najčešće kroz rimske prijevode Historia Plantarum i De Causis Plantarum. Dao je oblik opisu ljekovitog bilja s botaničkog aspekta, koji je principijelno zadržan do danas. Pisao je opsežne kako botaničke, tako i agronomske savjete oko tla, rasta i razmnožavanja biljaka pa je time zadužio i modernu agronomiju. Profitirao je od osvajačkih ratova Aleksandra Velikog, jer opisuje tada egzotičan papar, cimetovac, miru i tamjan. Teofrast je prvi zamijetio pojavu navikavanja na dozu lijeka, odnosno potrebu da se nakon nekog vremena doza mora korigirati, što će u znanstvenom smislu dobiti na važnosti tek u modernoj medicini [5].</p><p>Krateus (1. st. p.n.e.) prva je osoba koja je napravila ilustrirani atlas bilja. Originalno djelo nije sačuvano, ali ga spominje Plinije stariji, te se smatra da je znatno utjecao na kasnija djela Dioskorida. Njegov način ilustracije zadržao se više od 1500 godina [6].</p><figure id="attachment_23965" aria-describedby="caption-attachment-23965" style="width: 327px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/1554Arnoullet.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-23965 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:1554Arnoullet.jpg&quot;&gt;Pedanius Dioscorides and Pietro Andrea Mattioli&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/1554Arnoullet.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:1554Arnoullet.jpg&quot;&gt;Pedanius Dioscorides and Pietro Andrea Mattioli&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="327" height="512" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/1554Arnoullet.jpg 327w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/1554Arnoullet-192x300.jpg 192w" sizes="(max-width: 327px) 100vw, 327px" /></a><figcaption id="caption-attachment-23965" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:1554Arnoullet.jpg">Pedanius Dioscorides and Pietro Andrea Mattioli</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Pedanije Dioskorid (Πεδάνιος Διοσκουρίδης, 40.-90. g. n.e.) naziva se ocem farmakognozije. Njegovo kapitalno djelo De Materia Medica (grčki: Περί ύλης ιατρικής) nastalo je do 78. g. n.e. Dioskorid je bio grčki liječnik koji je služio u rimskoj vojsci. Dioskorid je nesumnjivo bio pod utjecajem egipatske medicine: neke recepture doslovce su prepisane iz Papyrusa Ebersa. Najnovija analiza njegovi djela pokazuje impresivne brojke. Opisao je 536 vrsta u 924 pripravka s 5314 pojedinačnih terapijskih namjena [7]. Iz tog broja teško je izdvojiti ijednu biljku i znatan dio biljaka koje se i danas koriste Dioskorid je detaljno opisao. Prvi uvodi kamilicu u pedijatriju, opisuje precizno vrbovu koru kao antipiretik, prvi jasno opisuje upotrebu biljaka s kardiotoničnim glikozidima za liječnje srca (<em>Scilla maritima</em>). Najpoznatija i vjerojatno najstarija kopija ovog djela iz VI stoljeća čuva se u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici. Naravno, indikacije za koje se biljke koriste znatno se razlikuju od današnjih, no trebamo to promatrati kao evoluciju empirijske medicine na djelu. Kolika je bila njegova preciznost? Od 105 opisanih diuretičkih biljaka, moderna znanost je u ljudima ili životinjama dokazala samo 56 (53%) [8]. Utjecaj Dioskorida je bio toliki da se knjiga koristila kao udžbenik preko 1500 godina, a u Europi je bila korištena kao jedna od glavnih medicinskih knjiga sve do XVII. stoljeća. Dioskorid je dao i konačni oblik udžbeniku ljekovitog bilja, sa sljedećim elementima:</p><ol><li> naziv biljke, sinonimi i slike</li><li>stanište i botanički opis</li><li>djelovanje</li><li>medicinska upotreba</li><li>opasne nuspojave</li><li>količina i doza</li><li>sakupljanje, priprema i skladištenje</li><li>patvorenje i način dokazivanja identiteta</li><li>veterinarska upotreba</li></ol><p>Stoga se De Materia Medica naziva i pretečom svim zapadnim farmakopejama, a osim što je otac farmakognozije, zahvalni smo mu na prvom uspostavljanju kontrole kvalitete biljnog materijala zbog potencijalnog patvorenja trgovaca – prevaranata, problemu koji je ostao aktualan do današnjih dana. Premda mu to nije bila namjera, njegove ideje dorađivat ćemo i danas svakog dana u kontekstu kontrole kvalitete svih lijekova, ne samo biljnih.</p><h3>Rim</h3><p>Prije legendarnog Plinija Starijeg i Galena, trebamo odati počast manje spominjanom velikanu čija je vizija graničila sa znanstvenom fantastikom tog doba.</p><figure id="attachment_7145" aria-describedby="caption-attachment-7145" style="width: 210px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Asklepijad-Bitinijski.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7145 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Portrait_bust_of_Asclepiades_Wellcome_L0007358.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/4.0&quot;&gt;CC BY 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Asklepijad-Bitinijski-210x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Portrait_bust_of_Asclepiades_Wellcome_L0007358.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by/4.0&quot;&gt;CC BY 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="210" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Asklepijad-Bitinijski-210x300.jpg 210w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Asklepijad-Bitinijski.jpg 300w" sizes="(max-width: 210px) 100vw, 210px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7145" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Portrait_bust_of_Asclepiades_Wellcome_L0007358.jpg">See page for author</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by/4.0">CC BY 4.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>To je Asklepijad Bitinijski (Ἀσκληπιάδης, 124-40 p.n.e.) [2], [3]. Zbog sličnosti imena potrebno ga je razlikovati od boga liječenja Asklepija (Ἀσκληπιός). Rođen je maloazijskom gradu Prousiasu (Cius), otac mu je bio liječnik i on je odlučio slijediti njegov put. Bio je nevjerojatno široko obrazovan. Diplomirao je na tada slavnom medicinskom fakultetu u Aleksandriji te filozofiju u Epikurejskoj školi u Ateni. S 30 godina seli se u Rim i postat će poznat kao utemeljitelj grčke medicine u Rimu. Epikurejski filozof Zeno iz Sidona ostavio je veliki utjecaj na njega idejom kako je filozofija „medicina za dušu“. Asklepijad je napravio tektonsku promjenu. Odbacio je Hipokratovu doktrinu četiri elemenata, za što je trebalo puno hrabrosti. Sugerirao je kako se tijelo sastoji od molekula (μέρη, „meree“ ili „corpuscula“) a one same se sastoje od atoma (ἄναρμοι ὄγκοι, „anarmoi ongoi“) i praznog prostora (πóροι, „poroi“). Prazni prostor, prema njegovim učenjima, omogućavao je gibanje molekula, koncept koji ćemo tek puno stoljeća kasnije razviti u kemiji i fizici. Bolest je bila samo posljedica promjene oblika, pozicije i toka tih molekula. Njegova ideja bila je teoretska i, sasvim logično, nije mogla biti potkrijepljena eksperimentalnom znanošću. Divimo mu se na fascinantnoj viziji i ako ste se ikada pitali tko je idejni otac molekularne biologije i sveg molekularnog (molekularna farmakologija, fiziologija i patologija), to je upravo Asklepijad. Njegova vizija neće biti potrošena još dugi niz stoljeća. Odbacio je ideju „benevolentne prirode“ koja je prevladavala među dijelom filozofa, kako se priroda brine o svemu. Prema Asklepijadu, mi sami se trebamo pobrinuti kao i sva bića za svoj opstanak i zdravlje. Zvuči li to okrutno, sjetite se ljudi koji svojim životnim navikama narušavaju svoje zdravlje računajući na benevolentnost biologije i bit će vam jasan kontekst koji vrijedi i danas.</p><p>Volio je primjenjivati „blage“ terapije – promjenu prehrane, masažu, izlaganje Suncu, tjelovježbu, ali je kao vrsni poznavatelj biljaka koristio preparate tog doba i bavio se kirurgijom. Podučavao je humanu stranu medicine – pacijentu se trebalo pristupati prijateljski i s empatijom. Smatrao je kako sam proces liječenja mora biti ugodan za pacijenta te koristio, primjerice, vino za ekstrakciju biljaka kako bi lijek bio ugodniji. Rezolutno je tvrdio kako žene treba liječiti kao i muškarce jer su mnoge bolesti jednake među spolovima i nemojte misliti da je u ono doba to bila jednostavna ideja. Otac je humanog pristupa prema pacijentima oboljelim od psihičkih bolesti, nije bio sklon njihovoj izolaciji i zatvaranju već im je posvećivao pažnju, izvodio van i bavio se s njima.</p><p>Razradio je pojam akutne i kronične bolesti gdje je uočio snažan tijek kod akutnih i manje intenzivan tijek kod kroničnih bolesti. Bio je svjestan svojih limita i pisao o bolestima koje ne znamo liječiti, ali tada moramo dati pacijentu utjehu. Oštro je napadao Hipokratovu školu koja se, po njegovim riječima, „više bavila smrću nego životom“ kod kroničnih bolesti. Postavio je veliki izazov i za medicinu XXI. stoljeća i jasno izrekao kako se uspjeh liječnika i medicine mjeri uspješnošću liječenja takvih dugih bolesti. Povjesničari otvaraju pitanje jedne moguće nepravde. Knjiga Pravila (Παραγγελίαι) svrstana u Hipokratov opus vjerojatno pripada Asklepijadu jer u njoj je previše njegovih ideja.</p><p>Asklepijad nije samo otac molekularne biologije. On je otac medicine temeljene na dokazima (engl. evidence based medicine), tvrdeći kako „medicina ne smije počivati na teoriji već i na praksi i razumu“. Uveo je u medicinu i elektivnu traheotomiju u spašavanju života i time, prema opisu suvremenika, spasio život čovjeku kojeg su već htjeli pokopati. Asklepijad je kao empiričar promatrao kako ljudi koji piju ustajalu vodu lako obole čak i kad se ona razrijedi svježom. Stoga je hrabro zaključio kako u toj vodi žive „nevidljiva vrlo mala bića“ koji se mogu prenositi i izazivati bolest u ljudi. Ako molekularna medicina i medicina utemeljena na dokazima nije dovoljna, on je i jedan od idejnih začetnika mikrobiologije i zaraze kao pojma.</p><p><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><p>Ostavio je utjecaj na Plinija Starijeg i osnovao je Metodičku školu medicine, a Aulus Celsus bio je jedan od brojnih studenata te škole. Njegovu „molekularnu“ školu napast će kasnije neoplatonisti uključujući i slavnog Galena i arapskog velikana Avicennu (Ibn Sina). Hipokratovu ideju elemenata prihvatit će kasnije kršćanski i muslimanski filozofi i liječnici i na veliku žalost, Asklepijadova ljepota molekularne vizije zaživjet će tek puno stoljeća kasnije [2], [9].</p><figure id="attachment_1025" aria-describedby="caption-attachment-1025" style="width: 231px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/naturalis-historia.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1025 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Plinio_il_vecchio,_naturalis_historia,_edizione_di_melchiorre_sessa_e_pietro_ravani,_venezia_1525.JPG&quot;&gt;Sailko&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/naturalis-historia-231x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Plinio_il_vecchio,_naturalis_historia,_edizione_di_melchiorre_sessa_e_pietro_ravani,_venezia_1525.JPG&quot;&gt;Sailko&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="231" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/naturalis-historia-231x300.jpg 231w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/naturalis-historia.jpg 500w" sizes="(max-width: 231px) 100vw, 231px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1025" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Plinio_il_vecchio,_naturalis_historia,_edizione_di_melchiorre_sessa_e_pietro_ravani,_venezia_1525.JPG">Sailko</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0">CC BY-SA 3.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Gaius Plinius Secundus (23-79 g n.e.), poznatiji kao Plinije Stariji, autor je ogromnog djela Naturalis Historia. Naturalis Historia je jedna od prvih enciklopedija i njen cilj, kao i svih enciklopedija, je sažimanje cjelokupnog tadašnjeg znanja. No, sama forma je daleko od današnjih pojmova enciklopedije, već je više literarna “šetnja” kroz kozmos i prirodu, uključujući i čovjeka. Bio je pod utjecajem stoičke filozofije i Aristotela uključujući klasifikaciju svijeta na biljke, životinje i minerale.</p><p>Volumeni IV-VII (knjige 12-27) potpuno su posvećene biljkama, od staništa, opisa i uzgoja, do medicinske upotrebe i opisao je oko 900 vrsta. Postoji i problem identifikacije jer su neke vrste duplicirane s različitim imenima. Samo za tegobe urogenitalnog sustava opisuje 130 do sada identificiranih vrsta, no to nisu klasični propisi kakve danas očekujemo. Mnoge vrste su opisane kao jestive a ne samo kao preparati. Granice između prehrane i terapije gube se u tom djelu što je i razumljivo za to doba [10]. Djelo je u cijelosti preživjelo pad Rimskog carstva i jedno je od prvih tiskanih djela u XV. stoljeću. Svojom opsežnošću duboko je inspirirao sve znanosti kroz cijeli srednji vijek i renesansu. U njegovom djelu naći ćemo i fantastične teme poput kimera ljudi i vukova i jednonogih ljudi koji žive na kraju svijeta, no u svojoj biti predstavlja racionalan pristup proučavanju svijeta. Kao i Dioskorid, govori o patvorenju biljaka, primjerice, piše kako se mira patvori smolom tršlje (<em>Pistacia lentiscus</em>) te se dodaje sok divljih krastavaca kako bi droga dobila na gorčini i sličila miri [11], [12].</p><p>Aulus Cornelius Celsus (25 p.n.e. – 50 n.e.) poznatiji je kao filozof i epikurejac i protivnik kršćanstva. Osim filozofskih rasprava, napisao je enciklopediju De Medicina i prilično je citiran autor još u doba renesanse. Djelo se sastoji od više knjiga. Prva knjiga govori o povijesti medicine gdje spominje oko 80 autora. Knjiga ima enormnu vrijednost jer neke autore nalazimo samo u njegovom djelu. Druga knjiga je opća patologija, treća knjiga govori opisuje pojedine bolesti, a četvrta knjiga posvećena je anatomiji. Peta i šesta knjiga su farmakološke i posvećene su ljekovitim biljkama. Sedma knjiga je kirurški priručnik a osma odvaja zasebnu disciplinu ortopedije. Povjesničari smatraju da se vjerojatno nije bavio medicinom, već je teoretski sažeo prethodna znanja no to ne umanjuje njegovu vrijednost kao vrlo sistematičnog autora. On je otac oftalmičke kirurgije i dermoplastike, opisao je ascites i različite vrste „hernija“: bronhokele, umbilikalna, intestinalna, omentalna, hidrokela, varikokela, ingvinalna i sarkokela [13][14][15][16]. Ta će podjela u određenoj mjeri preživjeti do današnjeg dana. Govori o važnosti prehrane i režimu dijeta [17]. Celsus je otac slavne tetrade upale: calor (toplina), dolor (bol), tumor (oteklina) i rubor (crvenilo, hiperemija). Ove postulate još uvijek uče svi studenti medicinskih znanosti. Toliki je bio njegov utjecaj da se tek sada, u XXI. stoljeću, odmičemo od klasične tetrade i upalu promatramo s daleko više aspekata, prije svega kroz upalu niskog stupnja bez tetrade [18][19]. Opisao je upotrebu opijatnih biljaka ali spominje i egzotične biljke poput kardamoma i cimetovca. Osim De Medicina, napisao je i knjigu o agronomiji De Re Rustica.</p><figure id="attachment_1022" aria-describedby="caption-attachment-1022" style="width: 181px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Galenus.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1022 size-medium" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Galenus.jpg&quot;&gt;Georg Paul Busch (engraver)&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Galenus-181x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Galenus.jpg&quot;&gt;Georg Paul Busch (engraver)&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="181" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Galenus-181x300.jpg 181w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Galenus.jpg 469w" sizes="(max-width: 181px) 100vw, 181px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1022" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Galenus.jpg">Georg Paul Busch (engraver)</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Galen, Aelius Galenus ili Claudius Galenus (131.-201.) ostavio je izniman utjecaj na arapsku i europsku medicinu i farmaciju („galenski preparati” se kao naziv zadržao i danas u farmaciji). Zanimala su ga i druga znanja poput astronomije, matematike i filozofije. Njegov koncept četiri elementa i tekućina nije se odmaknuo dalje od Hipokratovih ideja. Zadržao je doktrinu Hipokrata i Platona s tri centra. Mozak je zadužen za psihičku pneumu (πνευμα ψυχικον) kao izvorište senzornih i motoričkih neurona. Time nas je zadužio za definiranje središnjeg živčanog sustava koji putem perifernog živčanog sustava upravlja svim mišićima u tijelu. Srce je centar vitalne pneume (πνευμα ζωτικον) kao izvor arterija i sposobnost ritma (pulsa) i unutrašnje topline. Jetra je središte prirodne pneume (πνευμα φυσικόν), ishodište vena (da li zbog portalnog krvotoka?) i sposobnosti stvaranja nutritivnih tvari. Nije bio prvi koji je eksperimentalno utvrdio prijenos kontrakcije srca kroz arterije (to je utvrdio Erasistrat iz Ceosa) ali je potvrdio njegova zapažanja. Priznao je, doduše, kako nije uspio utvrditi takav prijenos iz jetre u vene što danas razumijemo s anatomskog aspekta jer jetra nije pumpa za venski sustav. Zahvalni smo mu za definiranje venske i arterijske krvi. Naslutio je povezanost arterijskog i venskog krvotoka ali nije idejno formulirao kapilare.</p><p>Proučavanjem ozljeda na nivou kralježnice i leđne moždine utvrdio je funkciju, promatrajući koji dio tijela bi ostao bez pokreta ovisno o mjestu (razini) ozljede i njegov rad uvelike će utjecati na razumijevanje fiziologije živčanog sustava. Bio je fasciniran i razvojem još nerođenog bića i začetnik je drugačije embriologije. Pretpostavio je postojanje „muškog i ženskog sjemena (sjemenke)“ i prije mikroskopa idejno stvorio jajnu stanicu i spermatozoid. Opisao je alantokorion i suprotstavio se ideji Aristotela kako dijete nastaje od zadržane menstrualne krvi. Eksperimentalni pristup je bio u njegovim temeljima, radio je sekcije kako životinja tako i biljaka i ljudi.</p><p>Kao i Asklepijad, promatrao je čovjeka u cijelosti. Promjena prehrane, tjelovježba, masaže, odmor, solni život, sve je to činilo važan korak u liječenju i medicina i danas ima vječni podsjetnik iz tog doba kako se čovjek ne sastoji od bolesti i bolesnih fragmenata.</p><p>Farmakologija nije postojala kao struka u doba Galena, a sama riječ pharmakon, to znamo, bila je i otrov i lijek. Farmakopoles (φαρμακοπώλης) bili su putujući prodavači lijekova a rhizotomos (ριζοτομος) bili su u doslovnom prijevodu „rezači korijena“, oni koji skupljaju biljke. Galen se obilato naslanja na opise Dioskorida. Velika je šteta što Galen nije usvojio molekularnu ideju Asklepijada. Ljekovitu aktivnost biljaka objašnjavao je „hladnim, vrućim, suhim ili vlažnim“ koja direktno izlazi iz Hipokratove idejne zamisli. To su bila inherentna svojstva biljaka. Trebat će puno vremena da dođemo na nivo kemije i farmakologije. Ovakav koncept održao se u kineskoj medicini i nije jasno da li se razvila neovisno ili pod međusobnim utjecajima. Tradicionalna <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/kina-i-indija/" target="_blank" rel="noopener">kineska</a> medicina se ljubomorno drži ovog koncepta koji je od nedavno uguran u klasifikacije Svjetske zdravstvene organizacije. Ne znamo jesmo li time napravili korak naprijed ili veliki korak unazad.</p><p>Galen je živio u doba velike epidemije, vjerojatno ospica ili velikih boginja, koja je izbila za vrijeme Marka Aurelija. Bolest se navodi kao „kuga“ i Galen je propustio detaljnije opisati bolest, to će tek kasnije bolje odraditi arapska medicina. Galenu dugujemo uvođenje medvjetke kao uroantiseptika, te recepturu za galenovu kremu (cold kremu) čija je formulacija ostala principijelno ista skoro 2000 godina. Galen će utjecati na arapsku medicinu ali i europsku medicinu sve do razvitka kemije. Sam naziv „galenski“ kao galenski lijek nastat će puno kasnije. 1581. godine Francuz Nicholas de Nancel kreirat će taj izraz. Nehotice, Galen će posredno stvoriti prvu napuklinu između medicine i fitoterapije. Francuski kemičar i farmaceut Nicolas Lémery (1645-1715) kritizirat će galenski preparat sensu stricto kao zaostali dio herbalistike, dok je na medicini da se bavi kemijskim tvarima. Napuklinu ćemo, možda, zatvoriti tek sada u XXI. stoljeću. Ostavštinu Galena teško je citirati, stoga ostavljam najzanimljivije reference [9], [20], [21].</p><p>[1] B. B. Petrovska, “Historical review of medicinal plants’ usage.,” Pharmacogn. Rev., vol. 6, no. 11, pp. 1–5, Jan. 2012.<br />[2] C. F. Kleisiaris, C. Sfakianakis, and I. V Papathanasiou, “Health care practices in ancient Greece: The Hippocratic ideal.,” J. Med. ethics Hist. Med., vol. 7, p. 6, 2014.<br />[3] C. Yapijakis, “Hippocrates of Kos, the father of clinical medicine, and Asclepiades of Bithynia, the father of molecular medicine. Review.,” In Vivo, vol. 23, no. 4, pp. 507–14, Jul. 2009.<br />[4] Diocles of Carystus. Volume One, Text and Translation. Brill, 2000.<br />[5] Theophrastus., W. W. Fortenbaugh, P. M. Huby, R. W. Sharples, and D. Gutas, Theophrastus of Eresus : sources for his life, writings, thought, and influence. .<br />[6] Pliny the Elder, “The Historie Of The World: Commonly called, The Naturall Historie Of C. Plinius Secundus. Translated into English by Philemon Holland Doctor of Physicke. The first Tome. (second Tombe.) | Books | RA Collection | Royal Academy of Arts,” 1634. [Online]. Available: https://www.royalacademy.org.uk/art-artists/book/the-historie-of-the-world-commonly-called-the-naturall-historie-of-c. [Accessed: 29-Jun-2019].<br />[7] P. O. Staub, L. Casu, and M. Leonti, “Back to the roots: A quantitative survey of herbal drugs in Dioscorides’ De Materia Medica (ex Matthioli, 1568),” Phytomedicine, vol. 23, no. 10, pp. 1043–1052, Sep. 2016.<br />[8] E. Yarnell and A. Touwaide, “Accuracy of Dioscorides, ‘De materia medica’; (First Century C.E.), Regarding Diuretic Activity of Plants,” J. Altern. Complement. Med., vol. 25, no. 1, pp. 107–120, Jan. 2019.<br />[9] L. Santacroce, L. Bottalico, and I. A. Charitos, “Greek Medicine Practice at Ancient Rome: The Physician Molecularist Asclepiades.,” Med. (Basel, Switzerland), vol. 4, no. 4, Dec. 2017.<br />[10] G. Aliotta and A. Pollio, “Useful Plants in Renal Therapy according to Pliny the Elder,” Am. J. Nephrol., vol. 14, no. 4–6, pp. 399–411, 1994.<br />[11] ALLAIN-E., Pline le Jeune et ses héritiers. HACHETTE LIVRE &#8211; BNF, 1901.<br />[12] Y. Lehmann and H. Lehmann, “La pharmacologie romaine antique. Avènement, développement, prolongements,” Rev. Hist. Pharm. (Paris)., vol. 101, no. 384, pp. 447–458, 2014.<br />[13] N. S. Papavramidou and H. Christopoulou-Aletras, “Treatment of ‘Hernia’ in the Writings of Celsus (First Century AD),” World J. Surg., vol. 29, no. 10, pp. 1343–1347, Oct. 2005.<br />[14] G. Androutsos, “[Urology in the work De re medica of Aulus-Cornelius Celsus (1st c. A.D.)].,” Prog. Urol., vol. 15, no. 2, pp. 344–52, Apr. 2005.<br />[15] D. J. Hauben, “[Our surgical heritage. Aulus (Aurelius) Cornelius Celsus (25 B.C. &#8211; 50 A.D.) &#8211; father of plastic surgery].,” Zentralbl. Chir., vol. 109, no. 6, pp. 441–3, 1984.<br />[16] W. L. Marmelzat, “Medicine and history. The contributions to dermatologic surgery of Aulus Cornelius Celsus (circa 30 B.C.-A.D. 50).,” J. Dermatol. Surg. Oncol., vol. 3, no. 2, pp. 161–2, 166.<br />[17] D. Tesařová, “Aulus Cornelius Celsus and a regimen.,” Cas. Lek. Cesk., vol. 157, no. 5, pp. 263–267.<br />[18] R. P. Tracy, “The Five Cardinal Signs of Inflammation: Calor, Dolor, Rubor, Tumor &#8230; and Penuria (Apologies to Aulus Cornelius Celsus, De medicina, c. A.D. 25),” Journals Gerontol. Ser. A Biol. Sci. Med. Sci., vol. 61, no. 10, pp. 1051–1052, Oct. 2006.<br />[19] A. Scott, K. M. Khan, J. L. Cook, and V. Duronio, “What is ‘inflammation’? Are we ready to move beyond Celsus?,” Br. J. Sports Med., vol. 38, no. 3, pp. 248–9, Jun. 2004.<br />[20] A. Pasipoularides, “Galen, father of systematic medicine. An essay on the evolution of modern medicine and cardiology,” Int. J. Cardiol., vol. 172, no. 1, pp. 47–58, Mar. 2014.<br />[21] É. Felsenheld, “14. Boudon-Millot (Véronique), Galien de Pergame. Un médecin grec à Rome,” Rev. Etud. Grec., vol. 126, no. 1, pp. 271–277, 2013.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/">Grčka i Rim</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Arapska medicina</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/arapska-medicina/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 24 Feb 2019 18:49:46 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1038</guid>

					<description><![CDATA[<p>Nema sumnje da su Grčka i Rim ostavili pisani trag o korištenju cijelog niza biljaka, no premalo je ljudi, osim istraživača povijesti medicine, svjesno vrijednosti [&#8230;]</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/arapska-medicina/">Arapska medicina</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1038" class="elementor elementor-1038" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-b468e66 elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="b468e66" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-1286d0dc" data-id="1286d0dc" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-7a408050 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="7a408050" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote><p>Nema sumnje da su Grčka i Rim ostavili pisani trag o korištenju cijelog niza biljaka, no premalo je ljudi, osim istraživača povijesti medicine, svjesno vrijednosti arapske, odnosno ranoislamske kulture iz tzv. Zlatnog doba islama. Arapske zemlje su tada bile još pod utjecajem kozmopolitskog helenističkog duha, a rani razvoj islama kao svježe religije donio je zaokrete u filozofskoj percepciji svijeta i etici. Arapskoj, ranoislamskoj kulturi dugujemo cijeli niz otkrića u medicini, farmaciji, kemiji i deontologiji. Arapska kultura zaslužna je i za razvoj destilacije eteričnih ulja te korištenje eteričnih ulja u medicini, što će tek kasnije ostaviti traga u Europi.</p></blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-2f4f1bc elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="2f4f1bc" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-76542c5" data-id="76542c5" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-6db7ac7 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="6db7ac7" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Veliki vezir Ali Ibn Isa 920. godine napravio je veliki socijalni korak. Odlučio je poboljšati zdravstvenu skrb i naredio je otvaranje bolnica diljem zemlje te slanje liječnika tamo gdje je skrb bila potrebna. Naredbu je pratio tipičan Hipokratov duh etike: premda su to bile muslimanske bolnice, naredio je kako se u njima mogu i moraju liječiti i sve druge konfesije tadašnjeg multikulturalnog svijeta. Nekoć elitistička medicina spustila se u sve pore društva. Veliki protok pacijenata otvorio je mogućnosti iskustvenog istraživanja i izmjenu znanja. Bilo je pitanje trenutka kada će se to višestruko vratiti. Arapska medicina tog doba je bila pod logičnim utjecajem <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Grčke</a> i grčki jezik bio je jedan od službenih jezika medicine. Prije njega, jedan genijalni um stvorit će preduvjete takve medicine.</p><figure id="attachment_1042" aria-describedby="caption-attachment-1042" style="width: 200px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Rhases-Rasis-Rasus.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1042 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Faraj_ben_Salim_ritratto.jpg&quot;&gt;Anonymous Unknown author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Rhases-Rasis-Rasus.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Faraj_ben_Salim_ritratto.jpg&quot;&gt;Anonymous Unknown author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="200" height="325" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Rhases-Rasis-Rasus.jpg 200w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Rhases-Rasis-Rasus-185x300.jpg 185w" sizes="(max-width: 200px) 100vw, 200px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1042" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Faraj_ben_Salim_ritratto.jpg">Anonymous Unknown author</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Abu Bakr Mohammad Bin Yahia Bin Zakaria <strong>Al-Razi</strong> (و بكر محمد بن يحيى بن زكريا الرازي‎ 865-925), latiniziranog imena Rhases ili Rasis ili Rasus, bio je perzijski liječnik, filozof i (al)kemičar. Al-Razi je postao direktor bolnice u gradu Rayy u blizini današnjeg Teherana. Slavljen je već u svoje doba kao čovjek velikog znanja i morala. Uveo je obavezno vođenje zapisa o pacijentima u bolnicu. Taj broj je morao biti ogroman – sačuvano je najmanje 2000 tisuće zapisa što znači da je njihov broj bio puno veći. Al-Razi je time otac obrade podataka. Bio je dobar „debunker“ neutemeljenih medicinskih postupaka čak i kad su ti postupci dolazili od autoriteta kao što je <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Galen</a>. „Zapisao sam imena onih čije se stanje razvilo sukladno Galenovim knjigama te imena onih kojima se stanje razvilo u potpuno suprotnom pravcu. Broj ovih drugih nije bio mali.“. Ako je <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/grcka-i-rim/" target="_blank" rel="noopener">Asklepijad</a> bio idejni začetnik medicine temeljene na dokazima, Al-Razi je dao njeno temelje kroz promatranje realne kliničke, preispitujući nedvojbene autoritete tog doba. Napisao je knjigu Sumnja u Galena koja predstavlja put napretka medicine. Začetnik je kliničke statistike i točno je prikazivao broj pacijenata koji bi reagirali dobro na liječenje te onih koji bi reagirali suprotno. Ukoliko bi broj ljudi koji negativno reagiraju bio veći, preispitao bi nužnost liječenja [1][2].</p><p>Prvi je vrlo precizno opisao razliku između ospica (morbila) i velikih boginja s vrlo jasnim detaljima [3]. U doba kada ljudi ne razlikuju ospice od drugih bolesti u XXI. stoljeću, čini se da neki tek trebaju dosegnuti nivo znanja od pred više od tisuću godina. Bio je svjestan zarazne prirode tih bolesti i upozoravao na izbjegavanje kontakta kako se ne bi desila epidemija. Stvorio je pedijatriju kao medicinsku granu i napisao knjigu na tu temu [4]. Bolnice s kojima je surađivao imale su i prve odjele za psihijatrijske pacijente [5]. Razradio je i dijagnostiku putem urina te točno definirao sedam kranijalnih živaca i 31 spinalni živac [6][7]. Poboljšao je načine destilacije (uključujući i destilaciju eteričnih ulja), prvi proizveo sumpornu kiselinu i kerozin i proučavao minerale.</p><p>Kao i neki grčki liječnici, naglašavao je važnost prehrane, čak je napisao kako mu je žao liječnika koji se muče razmaženim bogatašima koji ne žele slušati savjete u vezi svoje prehrane. Po volumenu knjiga i recepturama nadilazi i slavnog Galena. Njegovi etički principi vrijede i danas kao cilj koji treba dosegnuti. Piše protiv šarlatana koji varaju ljude i koji su obilazili gradove nudeći očajnim pacijentima čarobno izlječenje. U isto vrijeme, poziva medicinsku struku da se kontinuirano educira i taj poziv vrijedi jednako i danas jer fiksnih znanja više nema. Poziva liječnike da priznaju koje bolesti, na žalost, ne mogu liječiti uspješno. Naglašava kako postoje bolesti koje se ne mogu izliječiti i kako za to liječnik ne treba osjećati krivnju. Poticao je medicinske djelatnike na pomaganje drugima, pogotovo siromašnim ljudima koji ne mogu platiti liječenje, obvezuje liječnike da ne spravljaju “otrove” odnosno da ne naude pacijentu te da liječe i svoje neprijatelje.</p><p>Već su Grci uveli pojam „rak“ u medicinu, a Al-Razi je krenuo razrađivati tu temu puno dalje. Potvrdio je kako tumori mogu nastati bilo gdje u tijelu. Klasificirao ih je po učestalosti te naveo kako je tumor dojke jedan od najčešćih tumora. Smatrao je kako nedovoljan rad jetre i slezene izaziva nastajanje tvari koji mogu prouzročiti tumore. Danas znamo kako je istina daleko šira, ali u rizicima nastanka nekih tumorima, primjerice kod metabolizma estrogena, dan danas ova opservacija ima smisla. Njegova medicinska statistika dala je onkologiji vrijednu opservaciju. Postotak preživljavanja pacijenata bio je puno veći ako bi se tumor dijagnosticirao rano, kao malen, te operirao. Kasnije, kod velikih tumora, operativni zahvat bio bi slabo uspješan. Opisao je pojačanu vaskularizaciju (prokvrljenost) tumora i metastaze. Dok su <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/egipat-i-mezopotamija/" target="_blank" rel="noopener">Egipćani</a> rekli kako se tumor ne liječi, Al-Razi je otišao korak dalje. Kao talentirani kemičar shvatio je kako se tumor mora napasti snažnim tvarima. Koristio se lokalne preparate od olovnog karbonat, arsenovih spojeva i masti živinih spojeva, te ispitivao kako tumori reagiraju na pojedine biljne preparate. Ne sudimo oštro ove prve korake, Al-Razi jest otac onkologije i idejni začetnik liječenja onkoloških pacijenata [8].</p><figure id="attachment_1041" aria-describedby="caption-attachment-1041" style="width: 200px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Avicenna.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1041" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Avicenna-miniatur.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Avicenna.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Avicenna-miniatur.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="200" height="305" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Avicenna.jpg 329w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Avicenna-197x300.jpg 197w" sizes="(max-width: 200px) 100vw, 200px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1041" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Avicenna-miniatur.jpg">See page for author</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Abu Ali al-Ḥusayn ibn Abd Allah <strong>Ibn Sina</strong> (پور سينا) živio je od 980.-1037. U Europi je daleko poznatiji po svom latiniziranom imenu Avicenna.</p><p>Rođen je u gradu Afshaneh u Perziji, a kako mu je majka govorila farsi a otac arapski, tako je bio dvojezičan od rođenja. Svoja djela će kasnije pisati na arapskom koji je bio jezik komunikacije tog doba. Postao je liječnik s 18 godina i izliječio je već tada princa Samanida. Zauzvrat, princ mu je dao pristup kraljevskoj knjižnici. Tadašnju dinastiju Samanid Turci su vojno porazili i Ibn Sina odlazi u Iran. Bit će politički angažiran i završit će i u zatvoru. Dio njegovih knjiga napisan je baš u zatvoru.</p><p>Napisao je kapitalno djelo Knjiga iscjeljenja (arapski: Kitab Al-Shifa کتاب الشفاء latinski: Sufficientia), no premda naziv sugerira medicinsko značenje, ovo je knjiga koja u svoja četiri dijela govori o logici, matematici, prirodnim znanostima i metafizici. Naziv knjiga iscjeljenja nije toliko vezan za samo liječenje tijela, već iscjeljenje duše od neznanja.</p><p>Kanonik medicine ili Zakonik medicine (arapski: القانون في الطب latinski: Canon medicinae) jedno je od najutjecajnijih djela koje je ostavilo duboki trag u europskoj medicini. Na latinski ga je preveo Talijan Gerardus Cremonensis [9]. Postao je obvezan udžbenik na starim francuskim i talijanskim fakultetima kroz više stoljeća. Knjiga je prevedena i na kineski te je odigrala ulogu čak i u razvoju te, stranim mišljenima inače zatvorene, medicine, a uslijedili su i prijevodi na francuski, engleski i njemački jezik. U svojem djelu daje pregled anatomije s puno detalja. Premda su već Grci naglašavali važnost prevencije bolesti, Avicenna je dignuo preventivnu medicinu na visoko mjesto. U tom procesu je sve bilo bitno, ne samo fizička aktivnost i prehrana već i čistoća okoliša i mjesta stanovanja [10]. Bio je učitelj današnjeg modernog nutricionizma. Precizirao je koje se bolesti mogu spriječiti tjelovježbom. Prva grupa bolesti je imtela, „punjenje“ u kojima se određeni materijali mogu nagomilati u provodnom sustavu, poput žila. Podsjetite se procesa ateroskleroze. Druga grupa bolesti su o&#8217;ram, upala. Razlikovao je više vrsta upale &#8211; „tvrda“ kao u tumorima i „meka“ poput apscesa na koži. Konceptualno će jednom nastati pojam tihe upale kao kod metaboličkog sindroma, čak i depresije, što Ibn Sina nije još bio svjestan ali je dao začetak koncepta prevencije kroz tjelovježbu [11]. Opisao je migrenu i diferencirao više vrsta glavobolje, a postulirao je cirkulacijski problem i opisao problem glavobolje nakon konzumacije vina [9]. Avicenna je prvi naglasio zaraznost (prenosivost) tuberkuloze, općenito govorio o mogućnostima zaraze kroz tlo i vodu [12], opisuje detaljnije srčane tegobe, vrlo precizno definira anatomske pojmove, prvi jasno definira povišeni krvni tlak kao uzrok bolesti (ili bolest samu). Bio je i nadareni farmaceut te opisuje 760 receptura, no većina je bila kompilirana iz ranijih djela. Prvi uvodi doktrine u farmakologiju koje na neki način vrijede i danas [13]:</p><ol><li>aktivnost lijeka može se utvrditi analogijom ili eksperimentom</li><li>lijek mora biti bez slučajnih stranih primjesa te se treba imati na umu stabilnost lijeka na hladnom i toplom (važnost kontrole kvalitete lijekova i stabiliteta)</li><li>mora se koristiti za jednostavnu, a ne složenu bolest (mogućnost interakcija i važnost odabira lijekova kod pacijenata s više bolesti)</li><li>lijek se mora ispitati na dva suprotna tipa bolesti, jer će u jednim djelovati svojom osnovnim svojstvima, a u drugima sporednim svojstvima (poznavanje mehanizma lijeka na temelju mehanizma bolesti)</li><li>kvaliteta lijeka mora odgovarati snazi bolesti (važnost doze, ali i mehanizma djelovanja lijeka ovisno o težini bolesti)</li><li>mora se promatrati vrijeme djelovanja, kako se bit i slučajnost ne bi pobrkale(važnost vremena doziranja, ali i praćenja pacijenta i potreba za točnim vremenom terapije svake pojedine bolesti)</li><li>djelovanje lijeka mora se vidjeti uvijek, ili u većini slučajeva, jer se u suprotnom radilo o slučajnosti (bit ispitivane skupine i broja pacijenata u ispitivanju lijeka, medicina temeljena na dokazima)</li><li>eksperiment se mora raditi u ljudskom tijelu, jer djelovanje na lava ili konja ne govori o djelovanju u čovjeka (bez obzira na animalne modele, lijek postaje lijek tek nakon kliničkih ispitivanja na ljudima)</li></ol><p><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><p>Teško je prenijeti sav njegov doprinos medicini. Za kraj, promotrimo jedan njegov sirup za olakšanje rada želuca, kao antiemetik (sredstvo protiv povraćanja), boli žuči [14]: sok dunje i šećerni sirup se kuhaju dok mu se volumen ne smanji na pola. Obavezno se miče pjena, dodaje se med i u njemu se kuhaju đumbir, mastika (smola tršlje), cimet, kardamom, i sjemenke biljke Aframomum melegueta, klinčić i šafran. Nakon kratkog kuhanja masa se ocijedi kroz lanenu gazu.</p><figure id="attachment_7150" aria-describedby="caption-attachment-7150" style="width: 200px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_Al_Nafis.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7150" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_Al_Nafis_statue.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_Al_Nafis.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_Al_Nafis_statue.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/&quot;&gt;CC BY-SA 3.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="200" height="247" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_Al_Nafis.jpg 300w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_Al_Nafis-243x300.jpg 243w" sizes="(max-width: 200px) 100vw, 200px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7150" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_Al_Nafis_statue.jpg">See page for author</a>, <a href="http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/">CC BY-SA 3.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Ala-al-din abu Al-Hassan Ali ibn Abi-Hazm al-Qarshi al-Dimashqi (علاء الدين أبو الحسن عليّ بن أبي حزم القرشي الدمشقي), kraće <strong>Ibn al-Nafis</strong> (Arabic: ابن النفيس), 1210–1288, bio je sirijski liječnik koji je živio u Damasku. Školovao se u poznatoj bolnici Al-Nasiri. Povjesničari medicine zovu ga „drugi Avicenna“. Već s buntovnih 29 godina starosti kritizira Galenovu ideju direktne komunikacije između dvije klijetki i pretklijetki srca. Temeljem obdukcijskih istraživanja utvrdio je kako krv iz desne klijetke ne može direktno prijeći u lijevu klijetku, kako je tvrdio Galen. No, kamo ta krv ide? Napisat će: „krv iz desne klijetke mora teći u vena arteriosa (plućna arterija) i širi se u pluća, miješa se tamo sa zrakom i vraća se kroz arteria venosa (plućna vena) u lijevu komoru srca“. Ibn al-Nafis je time definirao važnu anatomsku i fiziološku strukturu, a to je plućni krvotok. Otkrio je i koronarne krvne žile, Avicenna je tvrdio kako krv lijeve klijetke hrane srce direktno, dok je on utvrdio postojanje zasebnih krvnih žila u samom srcu.</p><figure id="attachment_7151" aria-describedby="caption-attachment-7151" style="width: 200px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_al-Baytar.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-7151" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_al-Baytar.JPG&quot;&gt;Keke999&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0&quot;&gt;CC BY-SA 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_al-Baytar-268x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_al-Baytar.JPG&quot;&gt;Keke999&lt;/a&gt;, &lt;a href=&quot;https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0&quot;&gt;CC BY-SA 4.0&lt;/a&gt;, via Wikimedia Commons" width="200" height="224" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_al-Baytar-268x300.jpg 268w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/07/Ibn_al-Baytar.jpg 300w" sizes="(max-width: 200px) 100vw, 200px" /></a><figcaption id="caption-attachment-7151" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ibn_al-Baytar.JPG">Keke999</a>, <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0">CC BY-SA 4.0</a>, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p>Ḍiyāʾ Al-Dīn Abū Muḥammad ʿAbdllāh Ibn Aḥmad ili skraćeno(ابن البيطار) <strong>Ibn al-Bayta</strong> (1197-1248) rođen je u Malagi (Andaluzija). Bio je, prije svega, pasionirani botaničar koji je nadmašio uobičajena znanja iz Grčke i Rima. Napisao se prvu farmakopeju, premda se službeno nije tako zvala. Proučavao je floru i medicinsku upotrebu ljekovitih biljaka od prostora današnje Sirije i cijele sjeverne Afrike. Napisao je djelo vrlo dugog naziva, Kitab Al-jami fi-mufradat al-adwiya wa al-aghdhiya (كتاب الجامع في مفردات الأدوية والأغذية‎) – Knjiga medicinskih proizvoda i jednostavnih prehrambenih proizvoda, s opisom preko 1400 biljaka i biljnih lijekova. Knjiga je i bogato referencirana i navodi druga djela arapskih, rimskih i grčkih autora. Ibn al-Bayta vrlo jasno razlikuje ekstrakte eteričnih ulja ruže i nerolija dobivenih ekstrakcijom u mastima u odnosu na eterična ulja dobivena destilacijom.</p><p>[1] P. E. Pormann, “Qualifying and quantifying medical uncertainty in 10th-century Baghdad: Abu Bakr al-Razi.,” J. R. Soc. Med., vol. 106, no. 9, pp. 370–2, Sep. 2013.<br />[2] F. Ghaffari, M. Naseri, R. Jafari Hajati, and A. Zargaran, “Rhazes, a pioneer in contribution to trials in medical practice.,” Acta Med. Hist. Adriat., vol. 15, no. 2, pp. 261–270, Dec. 2017.<br />[3] I. C. Band and M. Reichel, “Al Rhazes and the Beginning of the End of Smallpox,” JAMA Dermatology, vol. 153, no. 5, p. 420, May 2017.<br />[4] S. Zarrintan, A. Shahnaee, and S. Aslanabadi, “Rhazes (ad 865–925) and his early contributions to the field of pediatrics,” Child’s Nerv. Syst., vol. 34, no. 8, pp. 1435–1438, Aug. 2018.<br />[5] N. Vakili and A. Gorji, “Psychiatry and psychology in medieval Persia.,” J. Clin. Psychiatry, vol. 67, no. 12, pp. 1862–9, Dec. 2006.<br />[6] T. Monadi, M. Azadbakht, A. Zargaran, and A. Chabra, “Avicenna and Rhazes, two Persian scientists,” Acta Chir. Belg., pp. 1–2, May 2019.<br />[7] S. Changizi Ashtiyani, M. Shamsi, A. Cyrus, B. Bastani, and S. M. Tabatabayei, “A critical review of the works of pioneer physicians on kidney diseases in ancient Iran: Avicenna, Rhazes, Al-akhawayni, and Jorjani.,” Iran. J. Kidney Dis., vol. 5, no. 5, pp. 300–8, Sep. 2011.<br />[8] M. Karamanou, G. Tsoucalas, K. Laios, and G. Androutsos, “History of Oncology &#8211; Rhazes’ (864-925) views on cancer and the introduction of chemotherapy,” JBUON, vol. 24, no. 2, pp. 868–871, 2019.<br />[9] A. Zargaran, A. Mehdizadeh, M. M. Zarshenas, and A. Mohagheghzadeh, “Avicenna (980–1037 AD),” J. Neurol., vol. 259, no. 2, pp. 389–390, Feb. 2012.<br />[10] R. Kelishadi and H. Hatami, “Avicenna as the Forerunner of Preventive Medicine: On the Occasion of 1032(nd) Birth Anniversary of Avicenna (22 August 980).,” Int. J. Prev. Med., vol. 3, no. 8, pp. 517–9, Aug. 2012.<br />[11] M. Siahpoosh, M. Ebadiani, G. Shah Hosseini, M. Isfahani, A. N. Nasrabadi, and H. Dadgostar, “Avicenna the first to describe diseases which may be prevented by exercise.,” Iran. J. Public Health, vol. 41, no. 11, pp. 98–101, 2012.<br />[12] R. Hajar and M.D., “The air of history (part v) ibn sina (avicenna): the great physician and philosopher.,” Heart Views, vol. 14, no. 4, pp. 196–201, Oct. 2013.<br />[13] M. Nasser, A. Tibi, and E. Savage-Smith, “Ibn Sina’s Canon of Medicine: 11th century rules for assessing the effects of drugs.,” J. R. Soc. Med., vol. 102, no. 2, pp. 78–80, Feb. 2009.<br />[14] R. Jazi and F. O. Asli, “La pharmacopée d’Avicenne,” Rev. Hist. Pharm. (Paris)., vol. 86, no. 317, pp. 8–28, 1998.</p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/arapska-medicina/">Arapska medicina</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Srednji vijek</title>
		<link>https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[PG]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 24 Feb 2019 19:21:58 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Fitoterapija]]></category>
		<category><![CDATA[Povijest medicine i korištenja ljekovitih biljaka]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.plantagea.hr/?p=1049</guid>

					<description><![CDATA[<p>Premda srednji vijek (nepravedno) poistovjećujemo s mračnim dobom, nekoliko zanimljivih autora ostalo je poznato do današnjih dana.</p>
The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/">Srednji vijek</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<div data-elementor-type="wp-post" data-elementor-id="1049" class="elementor elementor-1049" data-elementor-post-type="post">
						<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-60069ff elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="60069ff" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-19a2783f" data-id="19a2783f" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-4032d15b elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="4032d15b" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<blockquote><p>Raspadom i propašću Rimskog carstva dolazi do osipanja urbane strukture i starih škola edukacije. Bizant te kasnije arapska kultura sačuvat će dio velikog nasljeđa. Dioskoridovo djelo De Materia Medica koje se čuva u Beču prepisano je 515. baš u Bizantu. Oribasius (Ὀρειβάσιος, 325.-395.) već je stoljeće prije kreirao kompilacije djela Galena i drugih autora i sabrao ih u djelu Ἰατρικαὶ Συναγωγαί, „Zbirka medicine“.</p></blockquote>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				<section class="elementor-section elementor-top-section elementor-element elementor-element-76fed9af elementor-section-boxed elementor-section-height-default elementor-section-height-default" data-id="76fed9af" data-element_type="section" data-e-type="section">
						<div class="elementor-container elementor-column-gap-default">
					<div class="elementor-column elementor-col-100 elementor-top-column elementor-element elementor-element-6d01b51f" data-id="6d01b51f" data-element_type="column" data-e-type="column">
			<div class="elementor-widget-wrap elementor-element-populated">
						<div class="elementor-element elementor-element-3a080816 elementor-widget elementor-widget-text-editor" data-id="3a080816" data-element_type="widget" data-e-type="widget" data-widget_type="text-editor.default">
				<div class="elementor-widget-container">
									<p>Od petog pa sve do petnaestog stoljeća Bizant će sačuvati medicinska djela starih majstora ali neće stati samo na tome. Najpoznatiji liječnik bio je <strong>Pavao iz Egine</strong> (grčki: Παῦλος Αἰγινήτης, latinski: Paulus Aegineta) 625. – 690. godine. Dok je Europa tonula u mrak, on nam je ostavio kapitalno djelo Ἐπιτομῆς Ἰατρικῆς βιβλία ἑπτά, <em>Medicinska enciklopedija u sedam tomova</em>. To nije originalni naziv knjige jer Pavao nije niti ostavio naslov svojeg djela, već su kasniji autori i liječnici nadjenuli ime tom kapitalnom djelu. Pavlova medicinska enciklopedija ostat će udžbenik u arapskom svijetu i Europi sljedećih osam stoljeća. Pavao je bio iznimno cijenjen u arapskoj medicini i arapski autori navode kako to nije bilo jedino njegovo djelo. Navodno je bio autor dvije knjige posvećen ženskom zdravlju te porodništvu i bio je referentni materijal svim primaljama i liječnicima koji su se za to specijalizirali. I bizantinska enciklopedija Suda iz X. stoljeća piše o Pavlu iz Egine kao autoru više knjiga, a ne samo ovih sedam koje su ostale sačuvane. Precizno je opisao operaciju hernije koja se radi na taj način i danas. Bio je ratni kirurg vješt u vađenju fragmenata oružja iz tkiva, a bavio se iznimno osjetljivim operativnim tehnikama: opisao je traheotomiju, operacije prsnog koša i rebara, ligature (povezivanja) krvnih žila i operacije glave.</p><p><strong>Nicolas Myrepsos</strong> (Νικόλαος Μυρεψός) živio je krajem XIII. stoljeća. Ostavio je iza sebe veliki opus od 48 knjiga, 2656 formula s ukupno opisanih 350 biljnih vrsta. Njegova knjiga Δυναμερόν (<em>Antidotarium Nicolai</em>) bit će dugi niz stoljeća farmaceutski udžbenik na jednom od najstarijih medicinskih fakulteta u Europi, u Parizu.<br /><strong>Joannes Actuarius</strong> (1275-1330) bio je plodonosan autor od kojeg smo sačuvali tri djela. Prvo, latinskog naziva <em>De actionibus et affectibus spiritus animalis ejusque nutritione</em>, sastoji se od dvije knjige u kojima govori o psihi i duševnom stanju te načinu prehrane za održavanje zdravlja. Drugo djelo sastoji se od šest knjiga naziva <em>Methodus medendi</em>, „Načini liječenja“, u kojima se posvećuje dijagnostici te uključujući i pulsnu dijagnostiku, te opisuje niz pripravaka za liječenje bolesti. Njegovo najpoznatije djelo prevedeno je na latinski kao <em>De urinis</em>, &#8220;O urinu&#8221;, s brojnim monografijama. Opisat će korištenje sene kao laksativa i ta klasa lijekova i danas dominira liječenjem zatvora. Prvi je opisao i korištenje mane, slatkog soka nekih vrsta jasena, koji se koristi kao blagi laksativ i time je jasno postavio dva pristupa farmakologiji liječenja zatvora. Posljednje veliko djelo nastalo je na samom zalasku Bizanta u XV. stoljeću. Napisao ga je <strong>Demetrios Pepagomenos</strong> (Δημήτριος Πεπαγωμένος), liječnik i veterinar, koji se bavio veterinom ptica i pasa, a u ljudi je opisao giht te pokušaje liječenja gihta. Krećanin Marcus Musurus preselio se u XV. stoljeću u Veneciju i prevest će njegova djela na latinski jezik. Medicina Bizanta nije bila samo kopija helenizma, njena djela pomogla su očuvanju i napretku medicine u Europi i na tome joj trebamo biti zahvalni. O povijesti medicine Bizanta više možete naći u sljedećim referencama <a href="#reference123">[1][2][3]</a>.</p><p>U Europi kroz par stoljeća medicinsko znanje rimske i grčke kulture sačuvalo se, koliko je moguće, u rijetkim samostanima. Ne možemo niti pretpostaviti koliko je pisanih tragova Rima i Grčke nestalo u košmaru vremena. Za oporavak trebat će više od herojskih doprinosa pojedinaca. Trebat će državna struktura. U VIII. stoljeću mijenja se politički ustroj Europe i nastaje period vladavine Charlemagne (Karlo Veliki). Iz doba loze Karolinga sačuvani su najstarija djela srednjeg vijeka, no jesu li oni doista bili sam početak? Neki povjesničari poput Jamesa Palmera smatraju kako „odsustvo dokaza ne treba biti dokaz odsustva“. Već u doba legendarnih Merovinga (V.-VIII. stoljeće), dinastije koja je objedinila prostor današnje Francuske, vjerojatno su se prevodile i čuvale knjige starih helenističkih znanja, a merovinški tekst iz Bernske knjižnice broj 611 pokazuje nam određeni stupanj prenošenja i korištenja pisanog medicinskog materijala. Slava Karolinga kao prvih sustavnih prosvjetitelja srednjovjekovne Europe počiva zasigurno i na knjigama i znanju doba Merovinga. Doba Karolinga naslijedilo je koliko-toliko očuvanu intelektualnu strukturu starog doba. Karlo Veliki je navodno bio znatiželjan i sklon učenju i oko sebe je okupio najučenije ljude Europe tog doba. Jedan je bio Alcuin iz Yorka, a drugi je bio opat iz grada Toursa u Francuskoj. Cilj je bio jasan, povećati razinu znanja svećenstva. Naglasak nije bio uvijek na religijskim knjigama i dio starih znanja uključivši astronomiju i medicinu polako se počela širiti po Europi. <em>Naturalis Historia</em> Plinija Starijeg postala je dostupna tijekom IX. stoljeća kao glavna prirodoznanstvena i medicinska knjiga [4]. U VIII. stoljeću područje Španjolske osvajaju sjevernoafrički muslimani i ona postaje al-Andalus. Njom će vladati dinastija Umayyad. Na kratki trenutak vremena zlatnog doba islama, Španjoska postaje multikulturalna, viševjerska i višejezična gdje su kršćani, muslimani i Židovi živjeli u relativnom miru. Otvoreni su preduvjeti za širenje znanosti i kulture. Knjižnica u Kordobi navodno je imala 400 000 knjiga. Čak i ako je brojka pretjerana, to je daleko više od svih drugih knjižnica u Europi tog doba. Islamski utjecaj proširit će se i na područje Italije. U toj mješavini kultura moralo je nastati nešto dobro. Prvi medicinski fakultet u Salernu stvorili su Židov Helinus, Grk Pontus, Arap Adela i latin (talijan) Salernus u IX. stoljeću. Četvorica osnivača možda su bili i izmišljeni, ali simbolički dobro govore kako smo za napredak medicine morali ujediniti sve svoje različitosti, pouka koju kršimo uporno, dosljedno, infantilno i demonski i dan danas. Nastat će sveučilišta i medicinski fakulteti i u drugim gradovima: Pariz (1150), Bologna (1158), Oxford (1167), Montpellier (1220) i Padova (1222) [5]. Konceptualno, europska medicina ostat će zarobljena u Hipokratovim konceptima s numerološkim idejama „četiri karaktera i elementa“ koje smo već upoznali. Trebat će joj puno vremena i snage da izađe iz tih okvira. Povećano zanimanje za astronomiju ostavit će ideju utjecaja zvijezda na ljudsko zdravlje. Sam pojam astrologije bio je semantički drugačiji od današnjeg i uključivao je klasičnu astronomiju ali i pokušaj objašnjavanja utjecaja zvijezda na ljudsko zdravlje u nedostatku znanja fiziologije [6]. Zaživjet će prijevodom arapskih autora tijekom i nakon X. stoljeća.</p><p><script async src="https://pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js?client=ca-pub-9757378454274265" crossorigin="anonymous"></script><br /><ins class="adsbygoogle" style="display: block; text-align: center;" data-ad-layout="in-article" data-ad-format="fluid" data-ad-client="ca-pub-9757378454274265" data-ad-slot="6654036479"></ins><br /><script>
     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
</script></p><figure id="attachment_1051" aria-describedby="caption-attachment-1051" style="width: 306px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Sveta-Hildegarda.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-1051 size-full" title="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ildegarda_di_Bingen-wiki.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Sveta-Hildegarda.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ildegarda_di_Bingen-wiki.jpg&quot;&gt;See page for author&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="306" height="360" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Sveta-Hildegarda.jpg 306w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2019/02/Sveta-Hildegarda-255x300.jpg 255w" sizes="(max-width: 306px) 100vw, 306px" /></a><figcaption id="caption-attachment-1051" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ildegarda_di_Bingen-wiki.jpg">See page for author</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p><strong>Hildegarda od Bingena</strong> (1098.-1179.) bila je fascinantna osoba koja je ostavila trag u muzici, povijesti kršćanske crkve i u medicini. Hidegarda je bila benediktinka, a kao mistik tvrdila je kako je vizije vode u njenom duhovnom životu i znanju te su je konačno navele na pisanje knjiga. Njeno značenje u kršćanstvu kulminiralo je, skoro 900 godina nakon njenog rođenja, davanjem titule doktora crkve od strane Benedikta XVI.</p><p>U svom djelu <em>Physica</em>, Hildegarda se bavi prirodnim znanostima te opisuje životinje, drveće, biljke i minerale, a njeni opisi biljaka fokusirani su ne toliko na botaničke opise, već na prehrambene i medicinske karakteristike biljaka. Značenje Hildegarde u razvoju fitoterapije je ponekad preuveličano i dignuto na razinu mita. Njena djela po preciznosti nisu na razini nekadašnjih grčkih i rimskih autora, a mnoga danas poznata ljekovita svojstva nisu opisana. Ipak, ne može joj se poreći talent i egzaktnost u opisu djelovanja biljaka.</p><p>Primjer je srčanik (<em>Gentiana lutea</em>): “Srčanik je izrazito vruća biljka. (…). Patite li od čira na želucu, često pijte (njegov) prah u toplom vinu (…) i želudac će ozdraviti od upale”. Ponekad su opisi djelovanja neobična kombinacija: marulju (<em>Marrubium vulgare</em>) posve točno preporučuje kod tegoba dišnog i probavnog sustava, ali i kod gluhoće. Daje i zanimljive jednostavne recepture: “Kod kašlja pomiješaj komorač, trećinu marulje, prokuhaj u vinu i popij. Kašalj će prestati.” Kod hrapavog glasa i boli u prsima (plućima) preporuča pola komorača i pola divizme, kuhanih u vinu. Time su neki njeni recepti gotovo identični današnjim. No, neke njene tvrdnje su neobične. Komorač je jako voljela, dok za vrlo sličnu biljku, anis, tvrdi da se zbog jakosti soka ne može koristiti osim kao ogrlica protiv magije. Zanimljive su i njene opaske oko prehrambenih namirnica. O medu: “Ako je čovjek debeo i jakih mišića i često jede med, izazvat će raspad iznutra. Ako je čovjek mršav i suh i jede ga kuhanog, učinit će ga bolesnim. Ako se jede s voskom, izazvat će melankoliju i učinit će ga bolesnim.” O mlijeku: “Mlijeko krava, koza i ovaca zdravije je u zimi nego u ljeto, jer u zimi u njemu nema svih onih sokova kao u ljeti. Ako je čovjek zdrav i pije ga u ljeti, učinit će malo lošeg, ali oni koji su bolesni i otupjeli smiju uzimati samo malo mlijeka. Žele li ljudi dobrog zdravlja piti mlijeko zimi, neka uzmu korijen koprive i osuše ga, poslije neka ga urone u mlijeko prije no ga popiju: loš karakter mlijeka kopriva će umanjiti. (…)”</p><p>Djelo <em>Causae et Curae</em> bavi se, kao što i naziv knjige govori, uzrocima i načinima liječenja. Uzroci su ponekad racionalni, često mistični ili metafizički, a savjeti su ponekad vrlo praktični čak i kada nam djeluju neutemeljeni s današnjeg aspekta. Primjerice, kod steriliteta muškarca primjenjuje se recept po kojem treba uzeti prašnike lijeske, čuvarkuću, slak i malo papra, te peći s time jetru mladog jarca (koji je spolno dozrio) i masnu svinjetinu. Biljke se bace, a meso se jede, te se kruh umače u sok koje je pustilo pečenje i bilje. Tako treba jesti što češće. “Sjeme muškarca će dobiti moć da začne, ako pravedan sud Boga to dozvoli.” Zanimljivo, Hildegarda s neobičnom preciznošću i otvorenosti govori o spolnosti [7][8].</p><p>Hildegarda i dan danas, nakon skoro devet stoljeća, ima neobičnu karizmu, a na neki način postala je i zaštitni znak korištenja ljekovitih biljaka. Postoje brojna moderna djela koja govore o fitoterapiji “škole Sv. Hildegarde” te su se neke njene tradicionalne recepture spravljanja ljekovitih pripravaka održale do današnjih dana. Hildegardu ne treba stavljati na pijedestal medicine, temelj njenog pisanja bila su stara djela helenističkog razdoblja. U klasike dodala je ipak veliku dozu empirije i biljne vrste koje su se koristile u njenom kraju. U svojim djelima druge grane medicine poput kirurgije se ignoriraju, pa je Hildegarda primjer specijalizacije nečeg područja kojeg bismo danas nazvali – farmakoterapija.</p><figure id="attachment_23979" aria-describedby="caption-attachment-23979" style="width: 176px" class="wp-caption alignleft"><a href="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Albertus_De_Secretis_Mulierum_title.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" class="wp-image-23979 size-medium" src="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Albertus_De_Secretis_Mulierum_title-176x300.jpg" alt="&lt;a href=&quot;https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Albertus_De_Secretis_Mulierum_title.jpg&quot;&gt;McLeod&lt;/a&gt;, Public domain, via Wikimedia Commons" width="176" height="300" srcset="https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Albertus_De_Secretis_Mulierum_title-176x300.jpg 176w, https://www.plantagea.hr/wp-content/uploads/2024/03/Albertus_De_Secretis_Mulierum_title.jpg 512w" sizes="(max-width: 176px) 100vw, 176px" /></a><figcaption id="caption-attachment-23979" class="wp-caption-text"><a href="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Albertus_De_Secretis_Mulierum_title.jpg">McLeod</a>, Public domain, via Wikimedia Commons</figcaption></figure><p><strong>Albertus Magnus</strong> (1193./1206.-1280.) bio je dominikanac koji je vremenom došao do pozicije biskupa. Kao i Sv. Hildegarda, proglašen je Doktorom crkve, ne samo zbog doprinosa fitoterapiji, već i zbog doprinosa teologiji općenito. Rođen je u Bavarskoj, a predavao je u Kelnu, Ravensburgu i drugim njemačkim gradovima, a doktorat stječe u Parizu, gdje djeluje od 1245. godine. Albertus Magnus bio je pravi europski kozmopolit te je uveliko utjecao na rad Tome Akvinskog. Premda teolog i svećenik, smatra se da je zagovarao eksperimentalni pristup i proučavanje prirode, što mu je već i za njegovog života stvorilo brojne oponente.</p><p>Bio je asketa i pravom smislu riječi, te je čak i odbio jahati konja u znak poniznost i pješice je obilazio svoju biskupiju. To je svevremenski primjer i današnjem svećenstvu. Krajem XIX stoljeća njegova djela su skupljena u jednu cjelinu i otkrivaju fascinantnog erudita koji je govorio o teologiji s jednakim žarom kao i o astronomiji (al)kemiji, muzici, i herbalizmu. Kao al(kemičar) navodno je otkrio toksični arsen. Djelo <em>De Vegetabilibus et Plantis: De virtutibus herbarum, lapidum et animalium qurundam</em> završava 1256.-1257. [9].</p><p>Prva Europska farmakopeja, doduše još uvijek bez službenog naziva farmakopeja, pojavljuje se u Firenzi 1498. godine pod nazivom <em>Nuovo receptario</em>, te je postala prvi standard za razvijenu ljekarničku praksu talijanskih renesansnih gradova. Bila je u prvom formatu današnje farmakopeje koju je stvorilo više autora i koji su danas većinom anonimni [10]. Prva knjiga pod nazivom <em>Pharmacopoeia</em> pojavljuje se u Bazelu, Švicarska, a paralelno u Lyonu, Francuska, 1543. godine izlazi djelo <em>Dispensarium</em> kojeg je napisao Michel de Villeneuve.<br /><a name="reference123"></a></p><h5><em>Reference</em></h5><p><em>[1] M.-H. Congourdeau, “La médecine byzantine: une réévaluation nécessaire,” 2004.</em><br /><em>[2] V. Grumel, “La profession médicale à Byzance à l’époque des Comnènes,” Rev. Etud. Byz., vol. 7, no. 1, pp. 42–46, 1949.</em><br /><em>[3] O. Temkin, “Byzantine Medicine: Tradition and Empiricism,” Dumbart. Oaks Pap., vol. 16, p. 95, 1962.</em><br /><em>[4] D. C. Lindberg, The beginnings of western science : the European scientific tradition in philosophical, religious, and institutional context, prehistory to A.D. 1450. University of Chicago Press, 2007.</em><br /><em>[5] M. L. Bardinet Broso, B. Fantini, and M. D. Grmek, Histoire de la pensée médicale en occident. 1, Antiquité et Moyen âge. Ed. du Seuil, 1995.</em><br /><em>[6] H. M. Carey, “Astrology in the Middle Ages,” Hist. Compass, vol. 8, no. 8, pp. 888–902, Aug. 2010.</em><br /><em>[7] Hildegarde. and C. Mettra, Physica : le livre des subtilités des créatures divines. .</em><br /><em>[8] sainte Hildegarde, P. Monat, and sainte Traduction de : Hildegarde, Les causes et les remèdes : causae et curae. .</em><br /><em>[9] I. M. Resnick, A companion to Albert the Great : theology, philosophy, and the sciences. Brill, 2013.</em><br /><em>[10] P. Julien, “Le nuovo receptario florentin de 1498 en fac-similé, Nuovo receptario composto dal famossisimo chollegio degli Eximii Doctori della Arte et Medicina della Inclita Cipta di Firenze. Firenze MCCCCLXXXXVIII,” Rev. Hist. Pharm. (Paris)., vol. 81, no. 296, pp. 111–112, 1993.</em></p>								</div>
				</div>
					</div>
		</div>
					</div>
		</section>
				</div>The post <a href="https://www.plantagea.hr/fitoterapija/srednji-vijek-i-renesansa/">Srednji vijek</a> first appeared on <a href="https://www.plantagea.hr">PLANTAGEA</a>.]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
