Kada sam se počeo baviti fitoterapijom i aromaterapijom, strahovao sam da ću postati isključiv i odveć kritičan prema lijekovima. Radeći u istraživanju lijekova, moj posao je bio da nalazim slabe strane ne samo trenutnih lijekova već i lijekova koji će se tek pojaviti u primjeni, a sve u cilju stvaranja drugačijih lijekova gdje će te slabe strane biti manje izražene. No, to me nikada nije napravilo mrziteljem trenutnih lijekova, samo sam objektivno svjestan njihovih dobrih i loših strana. I tako je strah od isključivosti zamijenila ugoda saznanja da se jedno može odlično nadograditi na drugo. To je komplementiranje, nadopunjavanje. Posao u molekularnoj farmakologiji istrenirao me da poput djeteta uvijek postavim pitanje “zašto”. Zašto biljke i eterična ulja djeluju? Koji je to točno mehanizam? Shvaćanje mehanizma dovodi do razumijevanja djelovanja, doze, indikacija (bolesti i tegoba), kontraindikacija i svih drugih pojava koje treba razumijeti i u fitoterapiji. Posao u kontroli kvalitete obogatio me da uvijek dosljedno uvodim zahtjeve za kvalitetom i u biljnim pripravcima. Na transparentnosti kvalitete uvijek inzistiram, jer je neko vrijeme u tome vladao pravi kaos, pogotovo s kvalitetom eteričnih ulja, ali i ekstraktima biljaka i biljnim čajevima gdje (katkad) još nedostaje visoka razina kontrole kvalitete.

Krenuvši u fitoterapiju i aromaterapiju pitao sam se kako će to percipirati krug ljudi s kojima sam nekoć radio. Ne mogu opisati zadovoljstvo njihovom reakcijom, jer je ona bila bezrezervna podrška. Da nije bilo prvog predavanja u PLIVI o aromaterapiji, kada su ljudi sjedili i po podu kako bi ga mogli slušati, ne bih se ovim dublje niti bavio. To su bili moji kolege, stručnjaci u područjima raznih znanosti o lijekovima. Činjenica da ih je to toliko zanimalo govorilo mi je puno toga. Prvo, da oni nisu nikakvi mrzitelji modernih lijekova, dapače, oni u tome aktivno rade i sudjeluju. Ono što ih zanima, to je drugi put koji se ni po čemu ne kosi s razvijenom medicinom. Već sam rekao o magičnoj snazi biljaka, vjerojatno jer daju jedan humaniji prizvuk i asociraju na ljepši pristup čovjeku. Jedna moja bivša mentorica je rekla: “znanje koje unosiš iz farmaceutske industrije je ono što može učiniti da fitoterapija i aromaterapija budu na još višem nivou.”

Ne moram naglašavati da sam puno toga sreo baveći se fitoterapijom i aromaterapijom. Samouvjerene travare koji samo što nisu izliječili cijeli svijet. Simpatične stričeke i tete koji o ljekovitim biljkama svojeg kraja znaju bolje no što ću ja ikada znati, te pamte za što su koristili neke biljke njihovi pradjedovi. To je znanje jednako vrijedno kao i čuvanje glazbene baštine, ali smo nekako propustili vlak da to zabilježimo. Liječnike koji na prva dva slova pr.., bez da se dovrši riječ prirodno, zauzimaju pozu afričkog dikobraza i šeretskog balkanskog osmjeha koje grupa Hladno pivo opisuje stihom “imamo stav kad nemamo pojma”. I opet vrhunske liječnike koji će doći po savjet ili propisati biljni lijek s velikim uvažavanjem. Pacijenti koji slijepo vjeruju u biljke i silno gunđaju protiv medicine nisu mi najmiliji. Razumni, čak i pomalo skeptični pacijenti obično najbolje napreduju. Uvijek ima i siva zona onih koji svoju bolest doživljavaju kao još jedan menadžerski projekt, one koji su ljuti što je bolest došla bez najave i van njihove kontrole ili one koji su došli nalaziti što ja ne znam, ali to je pojava o koju se spotiču svi zdravstveni djelatnici. Sretao sam one koji misle da se fitoterapija može naučiti za 6 mjeseci ili godinu dana i silno se ljute ako to nije tako. One koji misle da je vrhunac fitoterapije kuhanje čaja. Ništa čime se bavimo ozbiljno ne uči se brzo. Ipak, to su sve sitnice. Većinom me uz osmjeh prepoznaju: “vi ste onaj s biljkama”. Taj mali osmjeh, bez ikakve patetike, plaća je za svo vrijeme i novac koji sam investirao u fitoterapiju.

Kad ste s nekim dugo, poprimate karakteristike te osobe. Od biljaka sam naučio biti strpljiv. Sve na kraju dođe točno na svoje, čak i ako stablo treba narasti iz kamena.