Thymus pulegioides

Timijani, majčine dušice. Za nekog su sinonimi, ali istina je puno ljepša i, kako to u prirodi već bude, puno kompleksnija. Niti jedan od naših jezika, pogotovo u kontekstu narodnih imena, nema dovoljno bogatstvo opisivanja svih vrsta roda timijana, Thymus, kao što to nudi latinski jezik.

Danas ćemo upoznati vrstu Thymus pulegioides. Najlakše je pogledati stabljiku i vidjeti kako je dlakava i kakvog je oblika. Ako ima četiri brida i dlakava je samo duž bridova, radit će se o vrsti Thymus pulegioides. Vrsta ima više podvrsta, pa listovi mogu biti deblji ili tanji, može biti više ili manje puzajuća, čaška može biti dlakava ili gola, stoga su drugi elementi ponekad nespretni za identifikaciju. Thymus pulegioides je jedna od vrsta koja se sakuplja kao „majčina dušica“. U smjesi koju nazivamo majčina dušica nalazi se ionako niz vrsta ovisno o mjestu branja.

Najzabavniji dio igre s rodom timijana, Thymus, je – mirisanje. Biljke mogu imati razne nijanse mirisa, od limunastih, do onih sličnih geraniju, te dubokih mirisa vrste Thymus vulgaris koje kupujete u čajevima i začinima, pa čak i mirisa koji blago podsjeća na origano. Zašto? Ako niste među ljubiteljima biokemije koji to znaju, možda će vas iznenaditi činjenica da sav taj buket mirisa timijani duguju octenoj kiselini. Da, to je ona kiselina iz salate. Ona je prvi korak, ishodna tvar. Putevi biokemije su vrlo raznoliki ali neki su vrlo slični između biljaka i životinja, što znači da su stari više od milijarde godina. Biljka će iz octene kiseline napraviti oksaloacetat, spoj koji stvaramo i mi ljudi, pogotovo kada smo na ketogenoj prehrani ili kada smo gladni. Taj prvi korak je proces zahvaljujući kojem će životinje stvoriti kolesterol. Kolesterol je tipičan za životinje.

Enigmatična „biota Ediacara“ je fosilni trag naših najstarijih višestaničnih predaka. Beskrajno bizarni oblici u fosilima ostavili su bezbroj sumnji jesu li to bile životinje ili biljke ili gljive. Ostaci kolesterola u nekim od fosila potvrdili su ideju da se u toj skupini nalaze i životinje.

Biljke su odlučile krenuti u drugačiji smjer od kolesterola. Na prvom koraku nastaje spoj geranil-pirofosfat. Geranil-pirofosfat je veliko raskršće, mjesto gdje timijani odlučuju kako će mirisati. Različite mirise timijana zato nazivamo plesom enzima oko geranil-pirofosfata. Jedni će stvoriti dublji miris koji izdaleka podsjeća na drvenastu notu lavandina – to će biti miris linalola. Neki će stvoriti limonen i odat će ga limunast miris. Mogu odlučiti rascijepiti fosfate od geraniol-pirofosfata i oslobodit će se geraniol, miris ruže i geranija. Povezat će octenu kiselinu i geraniol i miris će postati još sličniji geranijima.

Dio njih odlučit će se za drugačiji put. Preko gama-terpinena mogu stvoriti timol, onaj karakteristična miris pravog začinskog timijana, ili mirisati na origano ako stvore više karvakrola.

Ples geranil-pirofosfata može biti genetski određen, ali biljke ostavljaju prostor i epigenetici. Epigenetika je postao nepotrebno „nabrijan“ termin, a najlakše ga je prevesti jednom riječi – prilagodba, prilagođavanje. Tim će se plesom biljka pokušati prilagoditi i mikroorganizmima oko njih i oprašivačima i uvjetima u kojima raste. To će napraviti kontrolirajući enzime koji su zaduženi za stvaranje opisanih spojeva. U Hrvatskoj Thymus pulegioides uglavnom sadrži geraniol i linalol.

Thymus pulegioides je fotografiran brdima iznad Novog Vinodolskog te na sjevernom Velebitu. Makro fotografija vam govori da je katkad korisno sa sobom ponijeti povećalo (lupu).

Šetnja prirodom je šetnja svih čula, mirisi različitih vrsta roda timijana su zabavni dio šetnje.

Podijeli znanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on email
Share on print

ONLINE TEČAJEVI

Stribor Marković
Online tečajevi iz mikronutricije, fitoterapije i aromaterapije
Scroll to Top

Ova stranice koristi kolačiće kako bi pružila bolje korisničko iskustvo.