Uz maske, pilinge smatramo najstarijim kozmetičkim proizvodima uopće. Osobna higijena stoljećima se bazirala na tvarima koje fizički skidaju nečistoću i mrtvi sloj stanica kože. Piling potječe od engleske riječi koja znači ljuštiti (to peel). Ovakav način higijene potpuno je dominirao, usprkos tome što su ljudi znali da postoje i biljke koje se pjene (poput sapunike) i koje na sasvim drugačiji način, procesom emulgiranja čiste kožu. Usputne zapise i tragove nalazimo od svih kultura kojima su sačuvani fizički tragovi postojanja. U početku su ljudi koristili dva glavna tipa pilinga, mineralne (mljevene minerale) koje smo već upoznali kod maski te biljne (mljevene biljke). Do dana današnjeg sačuvali smo potpuno identičan princip, premda smo uveli posve moderne novotarije u pilinge. Ipak, u odnosu na raširenost nekadašnje primjene, pilinzi su se skromno povukli u kozmetičke salone i komercijalnu kozmetiku. Prava šteta, jer su pilinzi vrlo jednostavni za kućnu izradu u roku pet minuta.
Mehanički način uklanjanja nije jedini. Postoji i cijeli niz kemijskih pilinga, od kojih su mnogi prirodne tvari. Oni svojim kemijskim djelovanje djeluju na odstranjivanje same površine mrtvog dijela kože. Radi sigurnosti, ovdje ćemo naučiti isključivo prirodne i najnježnije tipove kemijskog pilinga, jer upotreba vrlo snažnih pilinga danas je vrlo rijetka i mora se provoditi isključivo po medicinskim nadzorom.
Ukratko skidanje površinskog dijela “mrtvog” dijela kože te istovremena njega kože su dvije glavne funkcije pilinga. Zbog toga su pilinzi korisni za sve tipove kože, od masne do zrele i suhe kože, no morat ćemo vrlo razborito odabrati i abrazivno sredstvo i matriks.
